Ministar sporta i mladih Dragoslav Šćekić danas se sastao sa seniorskim reprezentativcem Crne Gore u stonom tenisu Filipom Radovićem, i predsjednikom Paraolimpijskog komiteta Igorom Tomićem.

Filipu Radoviću je od Ministarstva sporta i mladih dodijeljena premija u iznosu od 25.000 eura za ostvareno treće mjesto na Paraolimpijskim igrama održanim u Parizu.

Filipov trener, Vladimir Marić, takođe je dobio premiju u iznosu 12.500 eura.

Ministar je iskoristio ovu priliku da još jednom čestita Filipu i Vladimiru na postignutim rezultatima i da im poželi da nastave sa osvajanjem trofeja.

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Ministar ljudskih i manjinskih prava Fatmir Đeka sa saradnicima održao je sastanak sa ministrom za socijalnu politiku, demografiju i mlade Sjeverne Makedonije Fatmirom Limanijem i tom prilikom su istakli značaj regionalne saradnje u oblasti zaštite i unapređenja jednakosti osoba s invaliditetom.

Na sastanku su, kako je saopšteno iz Ministarstva, razmotrene ključne teme poput zaštite ljudskih prava, borbe protiv diskriminacije, rodne ravnopravnosti, prava osoba sa invaliditetom i socijalne inkluzije Roma.

Oba ministra su se saglasili da je neophodno razviti bližu saradnju na nivou regiona, kako bi se kreirale i primijenile politike zasnovane na modelu ljudskih prava. Pomenuto je da je važno raditi na unapređenju uslova za osobe sa invaliditetom, kroz zajedničke regionalne inicijative i projekte, dodaje se u saopštenju.

Ministri su takođe održali sastanak sa Savjetom za prava lica sa invaliditetom, na kojem su razmatrane mjere za unapređenje položaja osoba s invaliditetom u društvu.

Fokus je bio na inkluziji i jednakim pravima u svim sferama društvenog života, uz dogovor o intenziviranju zajedničkih napora na sprovođenju politika koje će poboljšati kvalitet života ovih osoba, kazali su iz Ministarstva.

Đeka je pozvao Limanija u radnu posjetu Crnoj Gori, sa ciljem daljeg produbljivanja saradnje između dvije zemlje u pomenutim oblastima.

Sagovornici su se složili da vrata Evropske unije moraju ostati otvorena za zemlje Zapadnog Balkana, sa jednakim prilikama za sve, i istakli da jedino zajedničkim djelovanjem region može ostvariti napredak na putu evropskih integracija i pridruživanja globalnoj ekonomskoj zajednici, kaže se u saopštenju.

Ovaj sastanak, zaključuje se, predstavlja korak ka jačanju regionalne saradnje i zajedničkom radu na unapređenju ljudskih prava i socijalne politike u regionu.

Izvor: Standard

Pripremila: Dajana Vuković

Na današnji dan, tačno prije 23 godine, osnovano je UMHCG s osnovnom idejom da mijenja crnogorsko društvo i promoviše, zastupa i zagovara promjenu pristupa prema osobama s invaliditetom. Ipak, iako bi bilo za očekivati da danas, nakon više od dvije decenije, budemo održiva, stabilna organizacija i s riješenim osnovnim egzistencijalnim pitanjima; poput prostora za rad, redovnog finansiranja zarada zaposlenih, podrška za to nikada nije bila manja. Tačnije, trenutno je nepostojeća. Crnogorske institucije ostaju potpuno nezainteresovane za pružanje podrške koja je jednaka ili makar približno jednaka obimu aktivnosti i rada, dok neke institucije i pojedinci svojim djelovanjem direktno štete nesmetanom funkcionisanju i utiču na opstanak organizacije. Ovo bi trebalo posebno da zabrinjava imajući u vidu činjenicu o obavezi države da sistemski uredi i finansira redovan rad reprezentativnih organizacija osoba s invaliditetom, u skladu s ratifikovanom Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom.

Međutim, suprotno navedenom mi smo upravo ove godine i upravo u ovom mjesecu ostali bez prostorija za rad, a koje smo koristili prethodnih pet godina, na osnovu Ugovora o korišćenju poslovnog prostora, potpisanog sa tadašnjom Upravom za imovinu. Iako je Ugovor važeći do kraja ovog mjeseca, prostor u ulici Kralja Nikole 76 smo morali napuštiti ranije i bez ikakve alternativne podrške. Naprotiv, sadašnja Uprava za državnu imovinu nam se u maju obratila dopisom, u kojem su tražili da u što skorijem roku oslobodimo prostor od stvari i lica i da izmirimo troškove koji se odnose na utrošenu struju, vodu i ostale troškove zaključno sa 25. 4. 2024, iako nam pritom prethodnih pet godina nikada nijesu fakturisali pomenute račune, ni samoinicijativno, niti na naš zahtjev, a imajući u vidu naša brojna obraćanja u proteklom četvorogodišnjem periodu. Uz to, nijesu nam ponudili ni alternativu, makar do kraja važenja Ugovora. A mi smo se, osim direktno Upravi, obraćali i svakom predsjedniku Vlade do sada i, po našim saznjanjima, jedino je predsjednik 43. Vlade pokušao posredovati u rješavanju navedenog pitanja. Ostali predsjednici Vlade, uključujući i aktuelnog nikada nijesu ni odgovorili na obraćanje, iako im je ponavljano više puta. Sve ono kroz šta smo prolazili u cjelokupnom proteklom periodu, posebno od januara 2023. uticalo je u velikoj mjeri na organizaciju, ali i na zdravlje zaposlenih, zbog kontinuirane izloženosti stresu, neprijatnostima, neizvjesnosti i otežanim uslovima rada.

Takvom odnosu institucija na nacionalnom nivou, pridružio se i Glavni grad Podgorica, odnosno njegova aktuelna uprava (sada u tehničkom mandatu) nepoštujući pritom ni odluke sopstvene Skupštine koja je donijela mišljenje o dodjeli prostora za potrebe Društvenog centra za osobe s invaliditetom.

Kao ni godinama unazad povodom ovog datuma, tako ni danas nećemo nabrajati naše rezultate i isticati sopstveni rad. Ostavljamo crnogorskom društvu da ocijeni i prosudi koliko je važno aktivno djelovanje UMHCG, ne samo za osobe s invaliditetom i njihove porodice, već za društvo u cjelini.

Ipak, ne možemo propuštiti ovu priliku da istaknemo i upozorimo na zabrinjavajući trend regresije i stagnacije ljudskih prava, pa tako posebno prava osoba s invaliditetom, svih uzrasta i starosnih dobi. Dok čekamo novi Izvještaj Evropske komisije o stanju u zemlji, podsjećamo da je i u prošlogodišnjem konstatovano da u oblasti prava osoba s invaliditetom nema napretka. Slične ocjene u svojim izvještajima dale su i druge međunarodne institucije i tijela, poput Stejt dipartmenta, Evropskog parlamenta, kao i Komitet za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena i Grevio Komitet.

Skoro deceniju nije usvojen nijedan zakon koji direktno reguliše prava osoba s invaliditetom (posljednji lex specialis je Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom) niti su prava osoba s invaliditetom adekvatno regulisana u većini sistemskih zakona. Na ovo je u avgustu 2017. ukazao i UN Komitet o pravima osoba s invaliditetom, dajući preporuke za usklađivanje. Uprkos tome, Vlada tom poslu nije pristupila ozbiljno i temeljno. Naprotiv, statistika je porazna, a trebala bi kao takva da zabrinjava i Vladu i Skupštinu.

S druge strane, na svakodnevnom nivou osobe s invaliditetom i njihove porodice UMHCG se obraćaju i prijavljuju različite oblike kršenja prava i diskriminacije u brojnim oblastima života, a posebno u oblasti obrazovanja, socijalne zaštite i samostalnog života, zapošljavanja i zdravlja.

Sve to država pasivno posmatra, čini se jednako kao i kontinuiranu negativnu propagandu o navodnim zloupotrebama sredstava iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, očigledno u namjeri da nas dodatno ućutka, potisne i onemogući i naše pravo na rad i dostojanstven život.

Na kraju, poručujemo da uprkos svemu nećemo odustati od borbe za opstanak i adekvatnije uslove rada i djelovanja, uz zahvalnost svima onima koji daju doprinos tome, prvenstveno kolektivu UMHCG-a, ali i svima koji imaju povjerenje u nas i koji duboko vjeruju u važnost i doprinos naše organizacije cjelokupnom civilnom sektoru i društvu u cjelini.

Nastavićemo da se izdvajamo radom, marljivošću, nepristrasnom i kritičkom osvrtu na stvari i pojave, ma koliko nas to „koštalo“ u ovom i ovakvom sistemu.

Svako dijete s invaliditetom ima pravo na podršku personalnog asistenta ako stručnjaci procijene da mu je ona potrebna, a za svaku osobu s invaliditetom pravi se individualna procjena kakva vrsta pomoći joj je potrebna.

Kada je 1991. godine Džejmi Boling donosila odluku da se preseli iz Amerike u Švedsku, presudila je činjenica da je ova skandinavska zemlja jedna od najboljih na svijetu za život osoba s invaliditetom. Nakon što je završila studije socijalne antropologije na Univerzitetu u Stokholmu i zasnovala porodicu, postala je direktorka Instituta za nezavisan život (Independent Living Institute) koji zastupa prava osoba s invaliditetom. Trideset godina kasnije, ona i dalje smatra da je Švedska veoma dobro okruženje za život osoba sa fizičkim ili mentalnim invaliditetom, jer ova država već decenijama vodi snažnu i proaktivnu socijalnu politiku, iako se još uvijek povremeno bori sa predrasudama sugrađana prema ljudima koji koriste invalidska kolica.

Nije sve savršeno, jer političari dolaze i odlaze, pa stalno moramo da lobiramo kod novih predstavnika vlasti za prava osoba s invaliditetom. Imamo dobre zakone koji garantuju pristupačnost svim osobama s invaliditetom, ali i dalje postoje stare zgrade bez arhitektonskih rampi ili kupatila adaptiranih za prilaz osobama u invalidskim kolicima. U Švedskoj ne postoji zakon koji nalaže da firma mora da ima zaposlenu osobu s invaliditetom, ali imamo brojne kompanije koje pomažu osobama sa fizičkim ili mentalnim invaliditetom da lakše nađu posao. Sadašnja vlada više je desno orijentisana i ne izdvaja toliko novca za socijalnu politiku i nevladin sektor koji radi sa osobama iz ranjivih socijalnih kategorija. Primjera radi, kada sam došla u Švedsku, dobila sam 60.000 kruna od lokalne samouprave za kupovinu specijalnog automobila u koji se može ući sa invalidskim kolicima, a kada sam nedavno kupovala novo vozilo, dobila sam samo 30.000 kruna, što je otprilike 20 odsto njegove vrijednosti. Postoji specijalna taksi služba za prevoz osoba s invaliditetom, ali su mjesečne karte veoma skupe, ističe Džejmi Boling, sa kojom smo razgovarali u okviru projekta Puls Evrope – medijske posjete EU, koji realizuje Delegacija Evropske unije u Srbiji.

Razgovor sa Džejmi vodimo u Muzeju modernih umjetnosti u Stokholmu, koji, poput svih muzeja u prijestonici Švedske, ima arhitektonske rampe za prilaz kolicima. A na pitanje kakav je odnos prema osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu i da li se susreće sa bilo kojom vrstom diskriminacije, naša sagovornica kaže da se taj odnos mijenjao kroz godine – kada je prije 30 godina došla u Švedsku, osobe zaposlene u javnom sektoru komunicirale su sa njenim personalnim asistentom umjesto sa njom.

Dešavalo se da odem u prodavnicu i da prodavačica pita mog asistenta šta želim da kupim, pa sam bila primorana da joj mahnem i viknem Hej, ja postojim, pričaj sa mnom. U Švedskoj postoji ombudsman za antidiskriminaciju na nacionalnom nivou, grad Stokholm ima svog ombudsmana za osobe s invaliditetom, a u našoj organizaciji postoje advokati koji zastupaju njihova prava – trenutno zastupamo prava jedne devojke s invaliditetom koja želi da bude pilot, ali je bila odbijena od strane avio-kompanije. Danas svi autobusi u Švedskoj imaju besplatnu vaj-faj konekciju, ali nemaju svi autobusi platformu za pristup osoba u invalidskim kolicima, jer se vozači žale da im podizanje i spuštanje te platforme usporava vožnju. Prošle godina sam podnijela žalbu lokalnoj samoupravi jednog manjeg grada na sjeveru Švedske, jer autobus koji vozi do moje vikendice nema tu platformu, pa mnogi moji prijatelji koji nemaju sopstveni automobil ne mogu da mi dođu u posjetu, ali ta žalba nije usvojena.

Karin Sundin, članica Parlamentarnog komiteta za zdravstvo i socijalna pitanja Vlade Švedske, sa kojom smo razgovor vodili u zgradi Švedskog parlamenta, koja je takođe pristupačna osobama sa invaliditetom, objašnjava da je zdravstveni sistem regionalni – unutar Švedske postoji 21 region, ali svi moraju da vode istu politiku kada su u pitanju osobe sa invaliditetom.

Međutim, njihovi budžeti se razlikuju, pa se ponekad vodi debata da li osobe s oštećenjem sluha u svim regionima Švedske imaju slušne aparate istog kvaliteta ili moraju da ih doplate, ukoliko žele najsavremenije.

Mi se već decenijama trudimo da napravimo društvo jednakih mogućnosti i Švedska socijaldemokratska partija, koju je svojevremeno predvodio i naš premijer Ulof Palme, veoma aktivno radi na poboljšanju položaja osoba s invaliditetom.

U novijoj istoriji zemlje veliki doprinos pružio je lider naše partije, koji je bio slijep i dosta toga uradio na unapređenju statusa naših sugrađana sa fizičkim i mentalnim invaliditetom, a prije tri godine počela je velika reforma za uvođenje personalnih asistenata osobama s invaliditetom.

Iako je Socijaldemokratska partija utrla put tim promjenama, kao lijevo orijentisana političarka moram da kažem da imamo dobru podršku iz desničarskih stranaka po ovom pitanju, jer su rodna ravnopravnost i ravnopravnost osoba s invaliditetom snažne i važne vrednosti švedskog društva. Po našem zakonu, svako dijete s invaliditetom ima pravo na podršku personalnog asistenta, ako stručnjaci procijene da mu je ona potrebna, a za svaku osobu s invaliditetom pravi se individualna procjena kakva vrsta pomoći joj je potrebna – od vrtića do fakulteta. Zakon dozvoljava mogućnost i da roditelj bude njegovatelj svom djetetu i bude plaćen za to, pa se u nekim porodicama roditelji odlučuju da jedan radi, a drugi ostane kod kuće i vodi računa o djetetu, priča Karin Sundin.

Izvor: Politika rs

Pripremila: Dalida Rastoder

U susret obilježavanju Svjetskog dana osoba s invaliditetom, 3. decembra, Sekretarijat za socijalno staranje Glavnog grada Podgorica raspisuje konkurs za najbolju kratku priču i esej o osobama s invaliditetom.

Kako su naveli u saopštenju, konkurs nosi temu Bez sažaljenja i otvoren je za sve učenike/ce srednjih škola sa teritorije Glavnog grada Podgorice.

Prijavljeni radovi moraju biti originalni i do sada neobjavljivani, sa dužinom od 1000 do 10. 000 riječi. Svaki autor/ka može poslati samo jedan rad.

Konkurs traje od 19. oktobra do 22. novembra 2024. godine. Za najbolje radove obezbijeđene su sljedeće novčane nagrade: prva nagrada 300 eura, druga nagrada 200 eura i treća nagrada 100 eura, kazali su iz Sekreterijata.

Radovi se šalju putem pošte na adresu:

Sekretarijat za socijalno staranje Glavni grad Podgorica, Vuka Karadžića br. 16, 81000 Podgorica.

Napominju da je Konkurs anoniman, a prijave se šalju u dvije zatvorene koverte – u jednoj se nalaze tri primjerka rada potpisana šifrom, a u drugoj rješenje šifre i lični podaci autora/ke (ime, prezime, škola, broj telefona, e-mail).

Izvor: Press

Zanimljivo nadmetanje obilježio je susret dva velika šampiona - atletičara Radmila Baranina i šahiste Predraga Nikača.

Asovi koji su Crnoj Gori donijeli najsjajnija odličja sa najvećih takmičenja i u čije ime je svirana crnogorska himna.

Baranin je trijumfovao na crnogorskom šampionatu, sa rezultatom (8,77) osvarenim u bacanju kugle, a prve čestitke dpobio je od šahovskog asa.

Trofejni atletičar u karijeri ima evropsko zlata u bacanju koplja i srebro u kugli iz Groseta.

Nikač u karijeri ima zlatnu i srebrnu medalju sa Svjetskog pojedinačnog prvenstva za osobe bez i sa smetnjama vida u Kaljariju 2019. i četiri godine kasnije na Rodosu.

Osvajao je i zlatne medalje na prvoj tabli Olimpijadi slijepih i slabovidih 2017. i prvoj tabli prve Paraolimpijade početkom februara u Beogradu.

Prvi je šampion nezavisne Crne Gore, a četiri puta bio je državni prvak u redovnom programu.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Radmilo Baranin najbolji je atletičar 54. prvenstva Crne Gore u atletici za osobe sa invaliditetom u Podgorici.

Baranin je pobijedio u bacanju kugle, u spojenim kategorijama F 34, 50/55 (bacanja iz specijalizovane stolice), hicem od osam metara i 77 centimetara.

Taj rezultat po tablicama Svjetske paraatletske federacije vrijedi 575 bodova.

Srebrni u toj disciplini sa Evropskog prvenstva u Grosetu, u borbi za trofej i trijumf u generalnom plasmanu, slavio je sa bodom više od Miloša Spaića.

Baranin je pobijedio ispred Senada Husovića (7,00) i Jasminka Nokića (5,82).

Dominaciju je potvrdio i u bacanju koplja hicem od 20,30 metara.

Husović je bio drugi (18,91), dok je treće mjesto zauzeo Danilo Gojković (18,79).

U bacanju kugle, u spojenim kategorijama F11,13,40 i 41 najbolji je bio Spaić hicem od deset metara i 16 centimetara.

Drugo mjesto podijelili su Miloš Ranitović i Nikola Nikolić sa rezultatom 9,11 metara.

Nikolić je pobijedio u bacanju diska hicem od 29 metara i tri centimetara.

Ranitović je bio drugi (22,60), dok je treće mjesto zauzeo Marko Nikolić (20,22).

U revialnom dijelu, Ranitović je izveo nekoliko skokova u dalj i zvanično otvorio renoviranu jamu za takmičenja u toj atletskoj disciplini.

Nekoliko hitaca iz specijalizovane stolice bacio je i atletski reprezentativac Crne Gore u redovnom programu, desetobojac Darko Pešić.

Šampionat Crne Gore održan je u okviru manifestacije Dani sporta Resursnog centra za djecu i mlade Podgorica, koju je upotpunilo i klupsko prvenstvo Šahovskog kluba slijepih Zora.

Organizatori takmičenja, koje je održano na poligonu Resursnog centra za djecu i mlade Podgorica, bili su Paraolimpijski komitet i Savez slijepih Crne Gore, uz tehničku podršku Atletskog kluba osoba sa invaliditetom Vihor.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Roditelji djece sa poteškoćama u razvoju, kojima je potrebna podrška defektologa, logopeda i ostalih stručnjaka, pred brojnim su izazovima. Osim velikih izdataka jer im ove usluge nijesu u dovoljnoj mjeri dostupne u sistemu javnog zdravstva i obrazovanja, dodatan problem za sve njih predstavlja izbor stručnjaka koji će raditi sa djetetom.

Ivana Marković, mama dječaka koji koristi ove usluge, željela je da prenese svoje iskustvo ostalim roditeljima čija djeca pohađaju ili će pohađati logopedsko-defektološke, psihološke i druge tretmane u privatnom sektoru.

Svjedoci smo da je sve više djece kojoj je potrebna stručna podrška tokom ranog razvoja, a portal Roditelji.me je nedavno pokrenuo temu o iskustvima roditelja čija su djeca korisnici tih usluga. Zanimljivo je to da sam nakon jednog mog komentara, gdje sam navela da koristimo te usluge čak pet puta nedeljno, u periodu od mjesec dana dobila nekoliko zahtjeva za praćenje od pojedinih privatnih kabineta koji svoje usluge promovišu putem društvenih mreža. Ne bih ulazila u namjere istih, ali osjećaj koji to izaziva kod mene je da smo mi, roditelji djece koja zahtijevaju stručnu podršku, neka vrsta plijena i potencijalni korisnici usluga koje nimalo nisu jeftine, naprotiv, navodi ova majka.

Smatra da ni to ne bi bio problem da nije više puta naišla na nekoretno i neprofesionalno ponašanje istih tih stručnjaka koji se nekada i sami nametnu, a nekada ih roditelji sami potraže.

Ovo se, naravno, ne odnosi na sve jer smo oformili tim (takođe u privatnom sektoru) čijim smo pristupom i kvalitetom pružanja usluga zadovoljni i suprug i ja, a što je najvažnije, dijete. Osvrnula bih se na negativna iskustva, a to je da kada se obratite pojedinim, informišete se, sve to zvuči lijepo, na FB stranicama sve izgleda reprezentativno, ali u stvarnosti tj. na samom početku pojedini pokažu da je i ovo jedan biznis kao i svaki drugi i da onda kada njihovi kapaciteti budu popunjeni, vi kao neko ko je zatražio termin za svoje dijete niste bitni i dostojni da vas makar obavijeste da nemaju dovoljno prostora tj. termina i da makar znate na čemu ste i obratite se na neku drugu adresu kako bi isplanirali intenzivne logopedsko-defektološke tretmane za dijete.

Kažu, kako navodi ona, „pozvaćemo vas za par dana da javimo za termine jer pravimo raspored“ i nikad ne nazovu ili se sjete nakon par mjeseci, kada roditeljima to više ništa ne znači.

To učine kada im se uprazni neko mjesto tj. neki roditelji otkažu usluge, a oni su ipak sačuvali vaš kontakt upravo za dopunu kada njima to zatreba. Ovakve situacije su nam se desile više puta. Šta to govori? Da ne poštuju ni vas ni vaše dijete koje ne može da čeka jer je za to dijete bitan svaki dan u periodu intenzivnog razvoja. Da im nije bitno da i mi, roditelji, koji plaćamo te usluge  moramo napraviti raspored aktivnosti tj. višemjesečnih i svakodnevnih tretmana za dijete, a ne samo oni kao neko ko pruža te usluge. Da nismo u mogućnosti da čekamo da vidimo kada će i da li će uopšte da pozovu kako je i dogovoreno. Stiče se utisak da se koristi činjenica da je ovaj kadar u deficitu i to na štetu djecu i njihovih roditelja. Deficit jeste u državnim ustanovama, ali ne i privatnom sektoru, ističe Marković.

Dok se država ne pozabavi ovim pitanjem ozbiljnije, ova mama ima nekoliko savjeta za roditelje kako sadašnje tako i buduće korisnike usluga privatne prakse:

– Za novac koji dajete tražite stručnost, profesionalan i odgovoran pristup, naročito zbog toga što je vaše dijete u pitanju, a ne neka stvar.

– Edukujte se što više o problemima koje vaše dijete ima i pratite i kontrolišite rad osobe koja radi sa vašim djetetom. Ako ste nešto platili, ne znači da ćete biti zadovoljni proizvodom tj. uslugom.

– Oslanjajte se više na preporuke drugih roditelja nego na reklame putem sajtova i FB stranica. Iskustvo je najbolja preporuka.

– Kada niste zadovoljni, mijenjajte osobu koja radi sa vašim djetetom jer vaše dijete ne smije da čeka na pomoć, nemojte imati osjećaj da zavisite isključivo od nekoga.

– Obavezno provjeriti zvanje i stručnu spremu osobe sa kojom planirate tretmane za vaše dijete. Ako vam se neko predstavi kao psiholog, a vi onda saznate da taj nekonije diplomirao na odsjeku za psihologiju već ima završen neki kurs iz te grane, jasno vam je da su obmana i materijalna korist iznad svega drugog.

– Iskoristimo činjenicu da smo mala država i da se vrlo lako može doći do nekih informacija kako djeca i roditelji ne bi bili oštećeni na ovom putu koji nije nimalo lak. Uz to, neka se u pozitivnom smislu izdvoje oni logopedi, psiholozi, defektolozi itd. koji zaista svoj posao rade kako treba i imaju sve potrebne reference.

Marković ističe da se ne traže besplatne usluge privatnog sektora, ali se traži profesionalan odnos, poštovanje roditelja bez obzira na nivo obrazovanja i informisanosti.

U prevodu, poruka pojedinim je da nam ne vrijeđaju inteligenciju. Ako imamo problem i ako su djeca u pitanju to ne znači da smo toliko slabi da ne uočimo nepravilnosti i zauzmemo stav. Možete se reklamirati koliko god, roditelji djece koja su korisnici ovih usluga su najbolja i reklama i antireklama. Roditelji, pričajte, dijelite iskustva, dajte glas za djecu, širite svijest…

Moć medija je uvijek bila velika, poručuje Marković

Izvor: Roditelji.me

Pripremila: Dalida Rastoder

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) sprovodi Istraživanje pristupačnih turističkih lokacija/atrakcija, na teritoriji Crne Gore.

Ova aktivnost podrazumijeva Monitoring pristupačnosti ukupno 36 lokacija/atrakcija po 12 u južnoj, centralnoj i sjevernoj regiji Crne Gore. Monitoring će obuhvatiti nekoliko gradova u svakoj regiji, pri čemu će se obići razne lokacije i atrakcije. Vođeni ponudom u okviru aplikacije Travelaizer, izdvojili smo upravo mjesta koja bi turistima iz cijelog svijeta mogla biti izuzetno interesantna za obilazak.

Cilj ove aktivnosti jeste taj da sve osobe s invaliditetom iz Crne Gore, kao i osobe s invaliditetom koje turistički posjećuju našu zamlju, budu informisane o pristupačnosti popularnih turističkih lokacija i/li atrakcija.

U tu svrhu formiraće se Upitnik koji će omogućiti monitorima da prikupe što više informacija koje su potrebne za ovaj Monitoring, kako bi se provjerili svi standardi i elementi pristupačnosti, koji su propisani Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom kao i Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata.

Ova aktivnost sprovodi se u okviru saradnje sa firmom D.O.O. Digital Contol iz  Podgorice, na osnovu Tendera - Istraživanje pristupačnih turističkih lokacija/atrakcija (Research of accessible tourist /attractions).

Podgorica, (MINA) – Prvenstvo Crne Gore u atletici za osobe sa invaliditetom, 54. po redu, biće održano sjutra u Podgorici, saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta (POK).

Najbolji crnogorski paraatletičari nadmetaće se na bacačkom poligonu Resursnog centra za djecu i mlade Podgorica, a očekuje se učešće oko 30 takmičara.

Nadmetaće se u kategorijama 11-13 (osobe bez i sa smetnjama vida), 31-38 (osobe sa cerebralnom paralizom), 40-47 (osobe niskog rasta i osobe sa amputacijom) i 51-57 (osobe sa povredom kičme).

Početak manifestacije zakazan je za 15 sati i 30 minuta.

Prvenstvo Crne Gore za osobe sa invaliditetom finansira se po programu Paraolimpijskog komiteta Crne Gore za 2024. godinu koji je podržan od Ministarstva sporta i mladih, saopšteno je iz POK-a.

Organizatori takmičenja su Paraolimpijski komitet i Savez slijepih Crne Gore, uz tehničku organizaciju atletskog kluba OSI Vihor iz Podgorice.

Izvor: Mina

Pripremila: Dajana Vuković