Željko

Željko

I sami znate zašto smo ovdje – dosta nam je diskriminacije i revoltirani smo odlukom Višeg suda. Želim da pohvalim rad Višeg tužilastva koje je dobro prikupilo dokaze i da ujedno izrazim oštar protest jer se nažalost to nije odrazilo dobro na konačnu odluku – kazala je Maja Raičević na konferenciji za novinare ispred Višeg suda, povodom jučerašnje presude te institucije Daliboru Nikoliću.

- Ukoliko Vlada Crne Gore ne razmotri zahtjeve koje smo upućivali organizovaćemo masovne građanske proteste i nećemo prestati dok se ovaj truli sistem ne reformiše i dok ova država ne preuzme odgovornost za zaštitu svih žrtava – poručila je ona.

Kazala je da će nastaviti da se bore i da traže odgovore dok god se pravosuđe ne dovede u red i dok god sistem ne bude počeo da štiti žrtve nasilje.

Šta je sa žrtvama

- Zanima me šta će biti sa djecom žrtve, koji su gledali tu torturu. Što će biti sa njima kada nasilnik izađe iz zatvora? Nasilje prema ženama jednako je kao nasilje nad djecom.

Sud je juče prvostepeno dosudio Daliboru Nikoliću 12 godina zatvora za nasilje u porodici sa smrtnim ishodom – nakon osam sati premlaćivanja zadao je kobni udarac trudnoj supruzi Zimriti Nerdi.

Obrazlažući odluku da ne prihvati kvalifikaciju teškog ubistva, iz Višeg suda su juče kazali da, po mišljenju suda, nije postojao umišljaj za ovo krivično djelo, pa ni eventualni umišljaj, kako je stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom.

Jovana Pavlović, advokatica Centra za ženska prava i punomoćnica porodice oštećene, rekla je da su očekivali kaznu dugotrajnog zatvora u ovom slučaju.

Manje vrijedni životi

U ime Romkinja i Egipćanki obratila se aktivistkinja Fana Delija, koja je ocijenila da ova presuda šalje poruku da su životi pripadnka Romske i Egipćanske populacije manje vrijedni.

Ona je upitala da li su Romkinje i Egipćanke manje vrijedne, odnosno da li njihovi životi imaju istu vrijednost kao i ostali.

- Zimrita je, nažalost, i prilikom ubistva bila zaboravljena od javnosti i tek pet dana nakon njene smrti je javnost objavještena. Ni dok su se ljekari borili za njen život nije se znalo...- kazala je Delija.

Istakla je da je presuda poražavajuća za romsku i egipćansku zajednicu.

Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom i aktivistkinja za ljudska prava je kazala da je napuštila javnu raspravu o Nacrtu zakona o Vladi jer je smatrala da joj je ženska i aktivistička i građanska dužnost da bude tu i da ne ćuti na nasilje i na ovakve ishode nasilja, kao ni na odnos institucija, u ovom slučaju Višeg suda.

Poručila je da ne smije biti prihvatljivo da je život jedne žene toliko vrijedan i da kada jedna žena završi smrtno, kao sada, a pri tom je osam sati vršeno nasije nad njom, onaj koji je to uradio dobije 12 godina.

- Dakle, za osam sati nasilja 12 godina zatvora – kazala je Vujačić.

Istakla je da bi se slično vrlo vjerovatno desilo, pored Romkinja čiji je život manje vrijedan u ovom društvu, i ženi s invaliditetom.

- Tako da je pored svih imena kojih se možemo sjetiti, a pomenuću i Šejlu, mogla biti i jedna Marina – kazala je ona.

Čija je odgovornost

Naglasila je da je zbog toga neprihvatljivo da govorimo samo o ličnoj odgovornosti, iako bi bilo dobro da se pomenu i oni koji su odlučivali u ovom predmetu.

- Viši sud se oglasio saopštenjem za javnost i istakao da sa sigurnošću nije mogao da utvrdi da li se desilo nasilje sa umišljajem, ali je bio siguran da se nije desilo sa umišljajem – podsjetila je Vujačić i istakla da je upravo to njeno pitanje:

- Kako je sa sigurnošću mogao utvrditi da se nije to desilo s umišljajem? zbog toga vjerujem da je institucionalna saglasnost i institucionalno ćutanje na nasilje nad ženama u Crnoj Gori apsolutno neprihvatljivo, a dešava se u produženom kontinuitetu – naglasila je ona.

Istakla je da to ne ohrabruje nijednu ženu, potencijalnu žrtvu nasilja da vjeruje u institucije sistema.

- I malo ko na ovakav način može vjerovati – poručila je Vujačić.

Psihološkinja Verica Mirović kazala je da vjeruje da je za svakoga ova vijest i ova presuda bila šokantna

- Ovo nas na neki način vraća vijek unazad, kao i sve naše napore, aktivizam i borbu za pravedniji sistem i za ženska ljudska prava. Sve se nekako poništava svakom ovakvom presudom i šalje negativna poruku za sve žene koje mi pokušavamo da ohrabrimo našim radom, da mogu. Da su zaštićene i da mogu da izađu iz nasilja – kazala je psihološkinja koja se decenijama bavi žrtvama nasilja kroz rad u Sigurnoj ženskoj kući.

Kazala je da ovakve presude društvo vraćaju u patrijahalne varijante, te da institucije sistema funkcionišu samo na nivou formalnog

- Svi pričamo, svi nešto govorimo, a suštinski se pokazuje da naš nivo svijesti nije adekvatan onome što govorimo – kazala je Mirović.

Poručila je da se mora preći sa formalnih priča na suštinske odluke i da institucije sistema uvijek zakažu i uvijek se javljaju nakon tragičnih situacija.

- Treba tragedija da se desi, to traje izvjesno vrijeme, a onda mi ostajemo tamo gdje smo bili - kazala je Mirović.

Poručila je da se mora uložiti veliki napor da se vrši pritisak, kako se ne bi ponavljalo da zločinci i nasilnici ne dobijaju adekvatne kazne.

Što surovije mučenje, lakši dokaz za nehat

Iz Centra za ženska prava je saopšteno da smatraju da je sud zauzeo stav da što duže i surovije nekoga nasilnik muči, to mu je lakše da dokaže nehat.

- Ako znamo da je žrtva imala toliko povreda da su morale biti opisane na skoro četiri strane u obdukcionom nalazu, da je imala 24 stare povrede od ranijeg zlostavljanja, po skoro svim djelovima tijela uključujući i frakture u predjelu glave, donje vilice, noge, da je tokom posljednjeg događaja, dok je bila u drugom mjesecu trudnoće, zadobila pet teških tjelesnih povreda i 11 lakih po svim djelovima tijela, i da joj je zadnji udarac, po riječima vještaka, zadao silinom neviđenog inteziteta, iako je vidio da više na može da stoji na nogama i da je nemoćna, moje pitanje za sud je sledeće: Koliko dugo neko nekog treba da zlostavlja i koliko surovo i snažno da udara da bi sud prepoznao namjeru i presudu za teško ubistvo – upitali su iz Centra za ženska prava.


Izvor: Pobjeda

Podgorica, (MINA) – Centar za ženska prava (CŽP) revoltiran je presudom Višeg suda u slučaju Zimrite Nerde, rekla je izvršna direktorica CŽP Maja Raičević i poručila da neće stati dok, kako je kazala, truli sistem ne bude reformisan i država ne preuzme odgovornost za zaštitu svih žrtava.

Viši sud osudio je Dalibora Nikolića (33) na 12 godina zatvora jer je sredinom januara prošle godine osam sati tukao trudnu suprugu Zimritu Nerdu – koja je preminula od posljedica povreda.

Raičević je, na konferenciji za novinare, ispred Višeg suda u Podgorici, rekla da im je dosta javašluka institucija u nasilju nad ženama.

„Dosta nam je potpunog izostanka zaštite žrtava. Revoltirani smo odlukom Višeg suda”, rekla je Raičević.

Ona je kazala da je sud zauzeo stav da što duže neko nekog muči i zlostavlja, to mu je lakše da dokaže nehat.

Raičević je navela da je žrtva imala toliko povreda da su morale biti opisane na četiri strane u obdukcionom nalazu, i da je imala 24 stare povrede od ranijeg zlostavljanja.

„Da je tokom posljednjeg događaja, dok je bila u drugom mjesecu trudnoće, zadobila pet teških tjelesnih povreda, 11 lakih, i da joj je zadnji udarac zadao, prema riječima vještaka, silinom neviđenog intenziteta. I iako je vidio da ne može da stoji, da je nemoćna, nasilnik je nastavio”, rekla je Raičević.

Ona je pitala sud koliko dugo neko treba da zlostavlja, koliko surovo i snažno da udara, da bi sud prepoznao namjeru i presudio za teško ubistvo.

Raičević je pohvalila rad Višeg državnog tužilaštva, koje je, kako je dodala, dobro prikupilo dokaze i obrazložilo kvalifikaciju.

Ona je rekla da izražava oštar protest što se taj rad nije adekvatno odrazio i na sudsku odluku.

Raičević je rekla da je dobra vijest što je Skupština usvojila novi Krivični zakonik u kojem je kazna za ubistvo u slučajevima porodičnog nasilja od pet do 15 godina.

„Nastavljamo da se borimo, nastavićemo sa protestima dok god se pravosuđe ne dovede u red i dok ne počne da štiti žrtve onako kako to zakon i međunarodni standardni nalažu”, poručila je Raičević.

Ona je kazala da presuda ima veliki značaj za sve žene koje trenutno trpe nasilje.

„Očekivali smo da će sud da pošalje odvraćujuću poruku nasilnicima a ne da ih na ovaj način ohrabruje”, rekla je Raičević.

Ona je poručila da će organizovati masovne proteste ukoliko Vlada ne razmotri zahtjeve koje su im uputili.

„I da nećemo stati dok ovaj truli sistem ne bude reformisan i dok država ne prihvati odgovornost za sve žrtve”, rekla je Raičević.

Advokatica porodice Jovana Pavlović smatra da je odluka Višeg suda nezakonita.

„U prilog činjenici da ovdje ne postoji nehat već eventualni umišljaj, što je zastupalo i tužilaštvo, govori činjenica da je sam okrivljeni odgovarajući na pitanje, rekao da joj je nakon dugotrajnog maltretiranja i premlaćivanja, zadao posljednji udarac”, rekla je Pavlović.

Ona je istakla da okrivljeni nije tu stao, već da on skoro sedam sati zadržavao Zimritu u kući.

„Nije je odveo kod doktora na ukazivanje pomoći, vještak je jasno naveo da je na taj način direktno okrivljeni uticao da kod nje mora da nastupi smrt. Svemu ovome je prisustvovalo i troje maloljetne djece”, kazala je Pavlović.

Ona je rekla da ima informaciju da će Tužilaštvo izjaviti žalbu na presudu.

„Iskreno se nadam da će Apelacioni sud da sa više pažnje cijeni postojanje eventualnog umišljaja”, rekla je Pavlović.

Ona je rekla da gotovo deset godina zastupa korisnice CŽP i proklamuje to da moraju da budu strože kazne.

„Upravo u ovom slučaju mi smo očekivali kaznu dugotrajnog zatvora i da okrivljeni bude kažnjen za pravnu kvalifikaciju teško ubistvo kako je to i državna tužiteljka Ana Radović zastupala”, rekla je Pavlović.

Izvršna direktorica nevladine organizacije Centar za romske inicijative Fana Delija ocijenila je da presuda šalje poruku da su životi te populacije manje vrijedni.

„Ne zaboravimo da je Zimrita prilikom ubistva zaboravljena od javnosti i pet dana nakon njene smrti javnost je bila obaviještena”, kazala je Delija.

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić rekla je da ne smije biti prihvatljivo da je život jedne žene toliko vrijedan, da kada jedna umre, a pritom je osam sati vršeno nasilje nad njom, onaj koji je to uradio dobije 12 godina zatvora.

„Ovo bi se vjerovatno desilo, pored Romkinja, čiji je život manje vrijedan, i ženi sa invaliditetom”, rekla je Vujačić.

Ona je upitala kako Viši sud nije mogao da utvrdi da se desilo nasilje sa umišljajem, ali je bio siguran da se nije desilo sa umišljajem. Dodala je da je važno pričati i o ličnoj ogdovornosti, međutim, u situaciji kada se Viši sud oglasi saopštenjem za javnost i obrazloži odluku onih koji postupaju, onda je odgovornost cijele institucije. „Instititucionalna saglasnost i ćutanje na nasilje nad ženama je nešto što apsolutno neprihvatljivo, a produžava se u kontinuitetu i ne ohrabruje nijednu ženu potencijalnu ili sadašnju žrtvu nasilja da im vjeruje, jer im malo ko na ovakav način može vjerovati”, kazala je Vujačić.

Psihološkinja u Sigurnoj ženskoj kući Verica Mirović je rekla da je presuda šokantna.

„Vraća nas vijek unazad, i našu borbu za pravedniji sistem i ljudska prava”, rekla je Mirović.

Ona je navela da institucije uvijek zakažu i da se javljaju nakon tragičnih situacija.

„Moramo uložiti veliki napor da se ovakve stvari ne ponavljaju, da zločinci dobijaju adekvatne kazne”, kazala je Mirović.

Foto: Agencija Mina

Izvor: Agencija Min@

Ona sebe opisuje kao osobu koja  je „živjela u dva svijeta", svijetu bez invaliditeta i sada svijetu s invaliditetom.

Nakon što je 2018. otkrila svoju dijagnozu multiple skleroze (MS) svojim pratiocima na Instagramu glumica Selma Bler, poznata po ulogama u ostvarenjima poput  Okrutne namjere (Cruel Intentions)Pravna plavuša (Legally Blonde) i Đavolji dječak (Hellboy), postala je jedno od najpoznatijih osoba s invaliditetom na svijetu.

Bler je odrastala u jevrejskoj porodici više srednje klase u Mičigenu. Kad je imala sedam godina, desilo se da je izgubila vid na desnom oku, mogućnost da pomjera lijevu nogu, a i bešika je prestala s radom.

Njena majka, sutkinja, plašila se da Bler ima rak, ali ona je bila „složena figura" i ponekad je bila frustrirana zbog dodatnih potreba svoje ćerke, iako je mnogo voljela Selmu, kako glumica sama kaže. Gledajući unazad, radilo se o ranim znacima MS, ali je u to vrijeme Bler bila okarakterisana kao neko ko traži pažnju i ljekari su odbacili sve simptome vodeći se time.

„Ako ste dječak s tim simptomima, idete na magnetnu rezonancu. Ako si devojčica, zovu te „luda“,  rekla je ona u razgovoru za Vogue.

Kao dijete, Bler bi se budila u toku noći histerično se smijući. Kao odraslu osobu, zadesila je tamnija strana: talasi nekontrolisanog plača koji su se pojavili niotkuda.

„Samo sam mislila da sam veoma emotivna osoba“, rekla je ona.

Zapravo, njena nedijagnostikovana MS je oštetila njen prednji režanj, što je ekvivalentno povredi mozga.

U posljednjih nekoliko godina glumičina bolest je u remisiji, djelimično zahvaljujući transplantaciji hematopoetskih matičnih ćelija koju je primila 2019, ali njeno stanje varira. Kada je dan dobar, ona se smije i izlazi iz kuće s prijateljima. Kada je dan loš, ona povraća i leži u krevetu.

U svom prvom pojavljivanju u javnosti otkako je objavila dijagnozu MS, na žurki Oskarov Vašar Taštine (Vanity Fair Oscar) 2019, nosila je štap. Kad je u pitanju njeno fotografisanje za Vogue koje je uslijedilo, nije bilo pitanje da li će Bler biti fotografisana s njime.

„Imam emocionalnu i fizičku vezanost za štap. Smirujem svoj glas i tijelo čim ga držim. To je produžetak mene. I znam da to doprinosi vidljivosti. Toliko mlađih ljudi je počelo više javno da prihvata svoje štapove. Mislim da je reprezentacija važna. Ako mogu da pomognem u uklanjanju stigme ili preterane radoznalosti u gomili za nekog drugog, onda je to sjajno“, rekla je u velikom intervjuu za Vogue.

Ovo ponosno samoprihvatanje invaliditeta je u oštroj suprotnosti, i možda djelimično rezultat, s decenijama koje je Bler provela sama i posramljen živjeći bez dijagnoze.

„Kao odrasla osoba, umor i anksioznost su zapravo postali zastrašujući. Napravila sam greške. Željela sam da umrem. Pokušala samoubistvo. Nekoliko puta. Iz očaja“, iskrena je bila ona.

Advokatura i pomoć prijateljici u otkrivanju MS

Ova nova stvarnost koju je prihvatila joj pomaže ne samo da radi sa saveznicima s invaliditetom, već i da edukuje ljude bez invaliditeta koji možda nisu upoznati s problemima.

Bler je veoma svjesna da njen posao i popularnost znače da je vidljiva kao žena s invaliditetom. Od kada se pojavila sa štapom primijetila je kako ljudi reaguju i šta je to dalje donijelo.

Selma je imala nevjerovatan uticaj na MS zajednicu, ali je još više uticala na to kako svijet gleda na to“, riječi su njene prijateljice glumice Kristine Eplgejt. Njoj je MS dijagnostikovana 2021. i to nakon što ju je Selma natjerala da se testira nakon što joj se Kristina požalila da osjeća stalno kako joj noge trnu.

Remisija i napadi

Iskreni intervju Selme Bler iz februara 2019.  za Dobro jutro Ameriko o njenoj dijagnozi multiple skleroze i godinama koje su bile potrebne za dobijanje dijagnoze izazvao je mnogo pohvala i podrške.

Tokom intervjua, u njenom domu u Los Anđelesu, Bler je bila u „pogoršanju" MS-a, ili napadu koji izaziva nove simptome ili pogoršanje postojećih simptoma. Na govor joj je uticala i spazmodična disfonija, neurološko oštećenje koji pogađa glasovne mišiće u larinksu.

Uprkos rasplamsavanju bolesti, ona je ipak odlučila da progovori o MS-u kako bi podigla svijest o hroničnoj bolesti. Govorila je ne samo o svojim fizičkim izazovima, već i o mentalnim izazovima s kojima se suočavala dok je bila bez dijagnoze.

Što se tiče liječenja, Bler je rekla da je podvrgnuta transplantaciji hematopoetskih matičnih ćelija (HSCT). Objasnila je da su ljekari uzimali iz njene koštane srži prije nego što je bila izložena dubokoj hemioterapiji u pokušaju da resetuju njen imuni sistem.

Nakon što je njen doktor predložio da odmah počne s hemioterapijom, rekla je da je to poslednje što želi.

„I mi smo to uradili, i odmah sam se osećala bolje. Nikada se nisam osećala bolje nego kada sam bila na hemioterapiji“, rekla je u intervjuu.

Što se tiče toga kako se osjećala nakon tretmana, Bler je rekla da je njen tadašnji nivo bola „skoro isto tako visok, osim što nemam ovu užasnu trigeminalnu neuralgiju koju sam uvijek imala prije HSCT“, misleći na jak bol u licu. Bler je rekla da nastavlja da sprovodi intravensku terapiju imunoglobulina (IVIG), koju je opisala kao četvoročasovnu transfuziju krvi, svake dvije nedjelje. Takođe, ima kućnu medicinsku sestru i službenog psa „za stvari koje ljudi ne vide".

Bler je 2021. ušla u remisiju, a intervju za Today, koji je dala 5. oktobra ove godine, najbolje prikazuje kako se ona osjeća sada.

„Ide mi mnogo bolje, mnogo bolje. Još uvijek imam simptome i distoniju i stvari koje bi ljudi mogli da pročitaju kao malo ekstremnije. To je samo dio onoga što jesam, ali moj duh je zaista dobar, a život je bio sjajan“.

Ona se sada bavi adaptivnom modom, odnosno odjećom i dodacima za ljude koji imaju poteškoća da koriste uobičajenu odjeću.

Nova linija uključuje odjeću koja se pere u mašini i ima elastiku i magnete umjesto dugmadi radi lakšeg korišćenja. Dodala je da nema spretnost prstiju da otkopča cijelu košulju.

Glumica je, takođe, rekla da nema dugoročnu prognozu koliko će trajati njena remisija, ali da je pronašla načine da upravlja simptomima kada se oni pojave.

Izvor: Portal Telegraf

Pripremio: Ivan Čović

utorak, 12 decembar 2023 10:34

Likovni konkurs za učenike/ce

Ministarstvo rada i socijalnog staranja u saradnji s Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija raspisuje Likovni konkurs za učenike/ce od V do IX razreda, osnovnih škola u Crnoj Gori na temu Zaštitimo sebe, neka počne od tebe.

Zaštita i zdravlje na radu kao djelatnost od javnog interesa, mora biti integrisana u obrazovni sistem Crne Gore, kako bi se stvorili jaki temelji na kojima počiva sigurnost svakog radnog mjesta. U obrazovnim ustanovama, posebno ustanovama školskog (formalnog) sistema obrazovanja, neophodno je ustanoviti fundament pravilnog uvažavajućeg odnosa prema pitanjima zaštite i zdravlja na radu.

Obrazovanje ima ključnu ulogu u pripremi novih generacija za sticanje društvenih i socijalnih vještina kroz razumjevanje važnosti zaštite i zdravlja na radu i sticanju radne kulture. Ako djeca počnu učiti o zaštiti i zdravlju na radu dok uče čitati i pisati, to postaje prirodan dio načina na koji rade, igraju se i žive i razvijaju dobar odnos prema zaštiti i zdravlju na radu koji će ih pratiti do kraja radnog vijeka.

Cilj raspisivanja Konkursa je da vaspitanje i obrazovanje u oblasti zaštite i zdravlja na radu bude sastavni dio opšteg i profesionalnog osposobljavanja na svim vrstama i stepenima školovanja budućih zaposlenih

Pozivamo učenike/ce od V do IX razreda, osnovnih škola, da učestvuju na Konkursu i da nam do 15. decembra, pošalju svoje likovne radove u crtačkoj ili slikarskoj tehnici, na adresu Ministarstva rada i socijalnog staranja, Rimski Trg 46, 81000, Podgorica, Crna Gora. Uz rad obavezno je dostaviti lične podatke (ime i prezime učenika/ce, razred, naziv i sjedište škole, ime i prezime predmetnog nastavnik/mentora i kontakt telefon predmetnog nastavnika/mentora).

Radovi 12 autora naći će se na kalendaru za 2024, Ministarstva rada i socijalnog staranja, od čega će za tri najbolje ocijenjena rada od strane stručne komisije, biti obezbjeđene prikladne nagrade.

Za eventualne dodatne informacije, Direkcija za poslove zaštite i zdravlja na radu stoji na raspolaganju, te se iste mogu dobiti putem kontakt telefona 020/482-322.

 

Izvor: Portal gov.me

Pripremio: Ivan Čović

 

nedelja, 10 decembar 2023 13:11

U Crnoj Gori nema kulture ljudskih prava

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić ističe da mnogi vole da se pozivaju na ljudska prava, ali ne i da ih poštuju

U oblasti osnovnih prava, zakonodavni i institucionalni okvir je u velikoj mjeri uspostavljen i Crna Gora nastavlja da u velikoj mjeri ispunjava svoje međunarodne obaveze, konstatovala je Evropska komisija (EK) u poslednjem izvještaju, ali iz NVO sektora za Dan kažu da se od zakona nije dalje odmaklo, jer, kako ističu, poštovanje ravnopravnosti svih građana nije samo pitanje pravnih normi, već i kulture, koje u našoj državi nema. I EK konstatuje da su potrebni dodatni napori da bi se zakonodavni okvir u potpunosti sproveo. Ocijenili su da su 2023. obilježile polarizacija i podjele.

Najugroženije grupe u društvu (uključujući Rome i Egipćane, osobe s invaliditetom, LGBTIQ lica) i dalje su izložene diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje. Ozbiljnu zabrinutost i dalje izaziva trend porasta broja femicida uz nedovoljno praćenje od strane vlasti, kao i slučajevi javno izražene mizoginije, rodno zasnovanog nasilja i nasilja nad djecom – navode iz EK.

Prema ocjeni izvršnog direktora LGBT foruma Progres Džona Barca, Crna Gora 10. decembar, Dan ljudskih prava, dočekuje sa izraženom nejednakošću i veoma prisutnom stopom diskriminacije u društvu. Brojne društvene grupe, kako tvrdi, trpe sistemsku i široko rasprostranjenu nepravdu po različitim osnovama.

– Generalno posmatrano, Crna Gora nije napravila pozitivne pomake tokom 2023, a u nekim oblastima je čak i nazadovala – konkretno u odnosu na ljudska prava LGBTI osoba. Nažalost, kultura ljudskih prava još uvijek nije na pravi način zaživjela i postala utkana u naše društvene tokove, niti se vodi računa da se ljudskim pravima bavimo na sistemski način, zarad i opšteg dobra i zaštite svih pojedinaca. Pristup ljudskim pravima je uglavnom reaktivan i djeluje se onda kada se dogodi neki problem, bez pokušaja da se pronađu održiva, sistemska rješenja. Ali, uprkos svemu, napori različitih društvenih aktera, poput organizacija civilnog društva, ne mogu biti zanemareni, jer upravo kroz ovaj vid djelovanja vidimo pomake u ovoj oblasti – kazao je Barac.

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić ističe da mnogi vole da se pozivaju na ljudska prava, ali ne i da ih poštuju.

– Kada su u pitanju donosioci odluka ili oni koji imaju vlast i moć, ne sumnjam da će se i ove godine sjetiti da čestitaju Međunarodni dan ljudskih prava, ali već sljedećeg trenutka će zaboraviti čija su sve prava ugrožena, i to često upravo i njihovim djelovanjem ili propuštanjem djelovanja – rekla je Vujačić.

Ona smatra da u Crnoj Gori odavno nema napretka u oblasti ljudskih prava.

– Pojedina prava nijesu na adekvatan način ni garantovana nacionalnim zakonodavstvom, što često konstatujem za osobe s invaliditetom i njihova prava u nekim oblastima života. Svakako, važno je napomenuti da ni sva prava drugim kategorijama građankki i građana, i kao pojedinaca i kao grupa, nijesu na adekvatan način garantovana, odnosno da diskriminaciju trpe, pored osoba s invaliditetom, i djeca, žene, LGBTIQ zajednica, Romi i Egipćani, HIV/AIDS pozitivne osobe, osobe sa promjenama zdravstvenog stanja i određenim oboljenjima, osobe koje zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance, pa i one koje su u fazi oporavka/rehabilitacije i brojni drugi. Država je u proteklom periodu pristupala ukidanju nekih već garantovanih prava ili ograničavanju njihovog obima, a na institucionalnom nivou ona se ne promovišu na adekvatan i kontinuiran način. Upravo sva relevanta istraživanja pokazuju da su, na primjer, najčešći diskriminatori osoba s invaliditetom upravo institucije koje bi morale da štite i promovišu ljudska prava. Ljudska prava su, reklo bi se, u zapećku i kada je u pitanju agenda Vlade, i to ne samo trenutne, nego i svih prethodnih, jer ona uvijek ostanu po strani kao žrtva političkih dogovora – istakla je Vujačić.

Zabrinjava normalizacija govora mržnje

Direktor NVO Koračajte sa nama Elvis Beriša smatra da se ne možemo pohvaliti da smo napravili značajan pomak kada govorimo o ljudskim pravima u Crnoj Gori, posebno kada su u pitanju ranjive grupe.

– Uzimajući u obzir da se nalaze na samoj margini društva, prisutna je višestruka diskriminacija romske zajednice, naročito mladih i žena iz romske i egipćanske zajednice.Više je nego evidentno da država mora pod hitno da radi na rješavanju pitanja političkog učešća Roma u Crnoj Gori, kako bi se i njihov glas čuo u Skupštini. Kada govorimo o obrazovanju pripadnika romske i egipćanske populacije, zabrinjavajući je broj onih koji završe osnovnu i srednju školu, a posebno kvalitet obrazovanja koji dobijaju. Problem prosjačenja je i dalje prisutan, čime se kontinuirano krše prava djece, a sistem ne radi dovoljno na suzbijanju te pojave. Takođe, jedan od glavnih problema je pitanje neriješenog pravnog statusa osoba iz romske i egipćanske zajednice i problem apatridije, koji najviše pogađa romsku zajednicu. Ono što takođe zabrinjava jeste sve prisutniji govor mržnje prema ranjivim grupama, posebno na društvenim mrežama. U slučaju romske zajednice, zabrinjava nas normalizacija govora mržnje – kazao je Beriša.


Autor fotografije: PR Centar
Izvor: Dnevne novine Dan

Umjesto smještanja u instituciju, sistem dječje i socijalne zaštite treba da pruži intenzivnu podršku kako bi se porodice održale na okupu i spriječilo odvajanje djece od roditelja kad god je to moguće.

Na Svjetski dan osoba s invaliditetom, koji se širom planete obilježava 3. decembra, UNICEF poziva Vladu da osigura da sva djeca, uključujući i djevojčice i dječake sa smetnjama u razvoju, rastu u toplom porodičnom okruženju i imaju jednaka prava i mogućnosti.

Kao potpisnica UN Konvencije o pravima djeteta i UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, Crna Gora se obavezala da će svakom djetetu sa smetnjama u razvoju   obezbijediti da bez diskriminacije ostvaruje sva svoja prava i potencijale.

UNICEF pozdravlja napredak koji je Crna Gora do sada ostvarila i poziva da se ubrzaju reforme kako bi se, prije svega, obezbijedilo sigurno porodično okruženje za svako dijete sa smetnjama i jednaka prava i mogućnosti za ovu djecu. Međusektorska saradnja je ključna u ovom procesu, jer kvalitetno, inkluzivno obrazovanje nije moguće bez kvalitetne dječje, socijalne i zdravstvene zaštite djece sa smetnjamaurazvoju", poručila je v. d. šefa predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Sabina Žunić.

Kad dođe do situacije da djeca moraju da se izmjeste iz bioloških porodica, njihov smještaj u hraniteljsku porodicu ili usvajanje jeste najbolje moguće rješenje. To je u najboljem interesu svakog djeteta, a naročito djece sa smetnjama u razvoju. Zato je, saopšteno je iz UNICEF-a, neophodno razvijati tzv. specijalizovano hraniteljstvo i promovisati usvajanje djece sa smetnjama, jer je značajan broj njih sada u Dječjem domu Mladost u Bijeloj.

Istraživanje Svjetske agencije za istraživanje mišljenja i tržišta (Ipsos) iz novembra 2023. pokazuje da skoro 8 od 10 građana smatra da dijete bez roditeljskog staranja treba smjestiti u toplo porodično okruženje umjesto u ustanovu za djecu bez roditeljskog staranja. Takođe smatraju da je to moguće organizovati za svu djecu, uključujući i onu sa smetnjama u razvoju. Da prioritet nove Vlade treba da bude da svako dijete raste u toplom, porodičnom okruženju i da u Crnoj Gori nema djece koja su u sirotištu, smatra 96 odsto građana Crne Gore.

Uz podršku UNICEF-aEvropske Unije (EU), novi model rane detekcije i porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa smetnjama u razvoju primjenjuje se u Kotoru i Bijelom Polju, gdje se porodicama pruža timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog ili Resursnog centra. Ovaj pilot projekat je potrebno replicirati kroz sve opštine.

„Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom", kaže Željka, majka trogodišnjeg Vukašina, objašnjavajući model porodično orijentisane rane intervencije.

Koliko je bitno od vrtića obezbijediti kvalitetno inkluzivno obrazovanje djeci sa smetnjama najbolje opisuju iskustva njihovih roditelja.

„Dječak se mnogo promijenio otkad ide u vrtić. Primjećujem da se bolje ponaša i bolje priča. Može da sastavi kratku rečenicu, raspoznaje životinje. Bolje se druži, mirniji je. Čak i u druženju s bratom i sestrama vidim da se bolje ponaša”, kaže Arslan, otac četvorogodišnjeg Sinana, koji može i da radi dok je dijete u vrtiću.

Da bi svako dijete ostvarilo pravo na kvalitetno, inkluzivno obrazovanje, ključno je da Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija dodatno unaprijedi kvalitet podrške djeci sa smetnjama u vrtićima i školama, kao i da što prije sprovede temeljnu analizu trenutne situacije u vezi s brojem i statusom asistenata u nastavi, u konsultaciji sa svim zainteresovanim stranama: školama, vrtićima, nastavnicima, stručnim saradnicima, asistentima, roditeljima i djecom i mladima.

Jedino na osnovu nalaza i preporuka ovakve analize, kao i na osnovu ažuriranih podataka od škola o broju upisane djece sa smetnjama u razvoju, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija može početkom svake školske godine obezbijediti odgovarajući broj asistenata u nastavi i osigurati njihovo dugoročno finansiranje u okviru obrazovnog sistema.

Većina građana Crne Gore podržava kvalitetno inkluzivno obrazovanje, prema rezultatima istraživanja koje je istraživačka agencija Ipsos sprovela prošlog mjeseca na nacionalno reprezentativnom uzorku od 612 građana uzrasta 18 i više godina. Devet od deset građana nemaju ništa protiv da dijete sa smetnjama ide u isto odjeljenje s njihovim djetetom, a 84 odsto nema ništa protiv da najbolji prijatelj ili prijateljica njihovog djeteta bude dijete s invaliditetom.

Da bi se adekvatno podržale porodice s djecom s invaliditetom, potrebno je obezbijediti dnevne centre u lokalnim zajednicama, koji poslije škole organizuju rad stručnjaka raznih profila s invaliditetom. To je neophodno za njihov rast i razvoj, a njihovim roditeljima se tako omogućava da budu zaposleni.

„Osim rada s logopedom, defektologom, psihologom i fizioterapeutom, Stefanu je svakim odlaskom u Dnevni centar pružena ljubav i toplina koja je za njega glavni pokretač", priča Ana, majka s Cetinja. Njegov napredak je, kaže, primjetan: „Otvoreniji je, slobodniji, pokazuje veće interesovanje za učenje.”

Da bi djeca i mladi s invaliditetom mogli da napreduju i ostvaruju svoja prava u zajednici u kojoj žive, potrebna su dodatna ulaganja u infrastrukturu, materijale i stručnjake koji bi radili s njima. Iz tog razloga, UNICEF-ov Poslovni savjet za prava djeteta ove godine prikuplja sredstva za opremanje postojećih dnevnih centara u Crnoj Gori u skladu s njihovim potrebama.

Svim roditeljima je potrebna veća podrška, a posebno roditeljima djece sa smetnjama i to je još jedna oblast porodičnih usluga na kojoj je potrebno više raditi u budućnosti.

„Mislim da bi u nekom narednom periodu trebalo da se organizuju radionice podrške roditeljima djece sa smetnjama u razvoju, jer nije lako. I možda zvuči sebično, ali čini mi se da je pomoć potrebnija nama, jer on je srećan i nama je tada ispunjen dan, ali ni mi nismo uvijek otporni na sve ove izazove i strahove kroz koje prolazimo”, iskren je Milorad, otac dječaka sa smetnjama u razvoju.

Milorad zaključuje da je najvažnije, kako za roditelje tako i za djecu, da se „probude” i prihvate svoje dijete baš onakvo kakvo jeste. To dijete je možda i drugačije, ali je istovremeno jedinstveno, divno i vaše.

Izvor: Portal Vijesti

Pripremio: Ivan Čović

Povodom Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, u nastavku je obraćanje predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, koje prenosimo integralno:

Međunarodni dan osoba sa invaliditetom (OSI) nas obavezuje da uložimo svoj maksimum u izgradnji inkluzivne zajednice u kojoj će svaka osoba imati jednake šanse.

Obaveza Skupštine Crne Gore, kao najvišeg zakonodavnog tijela, je da obezbijedi punu podršku osobama s invaliditetom i da na valjan način omogući da zakoni naše države oslikavaju njihove realne potrebe.

Zajedno s drugim državnim institucijama, ali i svim ostalim društvenim i političkim faktorima, Skupština će dati svoj puni doprinos da Crna Gora postane društvo u kojoj svaki građanin može da se osjeća prihvaćeno, kao i društvo u kojem bolja budućnost nije samo puka fraza, već izvjesna stvarnost.“

Izvor: Portal Skupština.me

Pripremio: Ivan Čović

„Uoči Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, želim naglasiti značaj inkluzivnog društva koje pruža jednake šanse svima kako bi naša zajednica bila mjesto u kojem se različitosti slave i poštuju, omogućavajući svima da doprinesu izgradnji bolje budućnosti.

Skupština je predana podršci inkluzivnim politikama i radu na unaprjeđenju pristupačnosti kako bi osigurali da nijedan građanin ne bude marginalizovan. Radimo zajedno kako bismo osigurali da zakoni i politike reflektuju stvarne potrebe osoba s invaliditetom, gradeći temelje za održivo, pravedno i saosjećajno društvo.

Takođe, želim naglasiti važnost edukacije i podizanja svijesti o pitanjima vezanim za osobe s invaliditetom. Moramo više raditi na promovisanju razumijevanja, suzbijanju predrasuda i stvaranju okoline u kojoj se svaki građanin cijeni i unaprijediti mogućnost zapošljavanja osoba s invaliditetom kako bismo omogućili njihovu punu participaciju u ekonomskom životu zajednice. Edukacija i inkluzija na radnom mjestu ključni su za izgradnju održivog društva koje cijeni i podržava različitosti.

Neka današnji dan bude podsjećanje na našu odgovornost da stvaramo sredinu u kojoj svi pojedinci, bez obzira na svoje sposobnosti, mogu ostvariti svoj puni potencijal i da naša predanost danas bude odraz dugoročne vizije društva u kojem svaka osoba ima jednake šanse i prilike“.

Izvor: Portal Skupština.me

Pripremio: Ivan Čović

Država im i dalje otežava život

„Trenutni položaj osoba s invaliditetom u Crnoj Gori je nezadovoljavajući i to nijesu samo moji ili stavovi Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) već su potvrđeni i u najnovijem Izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru“, rekla je Pobjedi izvršna UMHCG Marina Vujačić.

Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se 3. decembra.

Evropska komisija (EK) je konstatovala da, u izvještajnom periodu od godinu dana, u oblasti prava osoba s invaliditetom nije bilo napretka. Smatram da je u određenim oblastima došlo i do nazadovanja“, rekla je Vujačić.

Crna Gora, kaže, već punih 14 godina ne pristupa usklađivanju domaćeg zakonodavstva s ratifikovanom Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, a na to se upravo obavezala, te ne poništava zakone koji su suprotni Konvenciji.

Vujačić ističe da je Evropska komisija (EK) ukazala i na ovu činjenicu, čak i na segment nekorektne terminologije kojom se oslovljavaju osobe s invaliditetom ili određene grupacije među njima u crnogorskom zakonodavstvu, odnosno javnim politikama. Navedeno potvrđuje, kako kaže, da je i dalje neadekvatan odnos prema fenomenu invaliditeta i osobama s invaliditetom.

Savjeta nema pet godina

Vujačić negoduje što Savjet za prava osoba s invaliditetom ne funkcioniše već pet godina, a posljednje čak tri vlade nijesu uspostavile ovo tijelo. Kaže da se ni na drugi način ne sprovode konsultacije i uključivanje reprezentativnih organizacija osoba s invaliditetom u procese donošenja odluka.

„U praksi, neki zakoni se sprovode sporadično, a sudska zaštita je spora, nekada nedjelotvorna ili joj je pristup ograničen kada je riječ o osobama s invaliditetom“, kaže ona.

Smatra da je sistem otporan na pozitivne promjene i često ignorantski nastrojen prema zahtjevima, inicijativama, prijedlozima ili kritikama onih koji su se opredijelili za aktivno zalaganje i borbu za prava osoba s invaliditetom, posebno posredstvom organizacija osoba s invaliditetom.

„Naša država dovoljno ne pristupa analitički, niti osluškuje zahtjeve osoba s invaliditetom i njihovih predstavničkih organizacija. Kod nas se i dalje pitanje pristupačnosti rješava projektima i donacijama, iako legislative definišu ovu oblast duže od deceniju. Takođe, u obrazovanju je zastupljena segregacija i grupisanje, a osobe s invaliditetom se zapošljavaju dominantno kroz projekte i tako bih mogla navesti brojne primjere u većini oblasti života“, kaže Vujačić.

Vujačić kaže da država i društvo osobama s invaliditetom koje su samosvjesne, aktivne i samostalne ne pruža nikakvu podršku, a osobama s invaliditetom i porodicama kojima je potreban veći nivo podrške, usljed kompleksnosti situacije, ne pruža dovoljnu podršku, niti mogućnosti, već najčešće jednostrana rješenja, bez alternative i bilo kakvog izbora.

Mnogo spornih eksperata

Komentarišući šta je, zapravo, kočnica u unaprjeđenju položaja osoba s invaliditetom, Vujačić odgovora da su sporna neodrživa rješenja, nedostatak sistemskog i sistematičnog pristupa, pa i institucionalne memorije, sporosti institucija i cijele administracije.

„Nekako u Crnoj Gori mnogi pokušavaju da se predstave kao eksperti, a nekada budu u pitanju pojedinci sa jako negativnim stavovima i pristupom. Pritom, ne mislim ovdje samo na državne strukture, već i na sve druge segmente društva“, rekla je ona.

Što se rada državnih organa tiče, smatra da u našim institucijama postoje ljudi koji rade dobar posao, jako posvećeno, ali je i veliki broj onih koji su partijski i drugi „uhljebi“ i koji se ponašaju kao da ni prema kome nemaju odgovornost.

Osnaženi da se bore

Stava je da je napredak postignut jedino u segmentu veće osnaženosti samih osoba s invaliditetom i njihovih porodica da se aktivnije bore za svoja prava i njihovu zaštitu, pa i kroz prijavljivanje kršenja garanto vanih prava od strane institucija ili drugih subjekata i u smanjenju stigme u samoj porodici.

„No, i dalje je izražen i osjećaj stida, neprihvatanja u porodici, pa i socijalne distance u društvu, koja se odražava kroz zanemarivanje i zapostavljanje ili kroz negiranje i ignorisanje određenih tema i pokušaj svođenja prava osoba s invaliditetom na svega nekoliko oblasti života“, rekla je Vujačić. Vujačić je navela da su, recimo, ,,u Americi još u prošlom vijeku osobe pozitivne na HIV/ AIDS, izrazito mršave i izrazito gojazne osobe, osobe s dijabetesom i brojne druge smatrane osobama s invaliditetom“.

„Kod nas institucije, pa i cijeli sistem i društvo, nerijetko osobama s invaliditetom smatraju samo one koje imaju fizički vidljiva oštećenja organizma ili koriste neka pomagala. Ovo dovodi i do toga da su u Crnoj Gori nerijetko diskriminisane i osobe s invaliditetom koje imaju rijetka oštećenja ili fizički nevidljiva, poput disleksije, određenog psihosocijalnog invaliditeta, autizma i slično“, rekla je ona.


Prikupljaće se neprecizni podaci

Vujačić kritikuje što nova vlast nije prihvatila njihove prijedloge da se popisom stanovništva ne prikupljaju podaci o vrsti oštećenja, kao ličnog svojstva ljudi. Smatra da je pitanje jednako osjetljivo, kao i pitanje o zdravstvenom stanju i brojnim drugim ličnim/privatnim pitanjima.

„Smatram neprimjerenim da se to pitanje postavlja popisom“, rekla je ona.

Dodaje da pitanje nije potpuno, da nijesu obuhvaćene sve vrste oštećenja, te da se pojavio pojam motorički, što ne postoji u pravnom aktu Crne Gore. Kaže da oni koji budu htjeli da odgovore na ovo pitanje neće to moći učiniti na adekvatan način i ponovo će dobiti neprecizne podatke. Navodi da će posljedice toga država trpjeti narednih deset godina, te da će više državu koštati saniranje štete, nepotpunost i nepreciznost podataka iz kojih neće moći proizvesti ni kvalitetne javne politike i odluke, jer će mnogi biti zanemareni i izostavljeni.

„Nova vlada, pa i parlament su tek na početku, ali smatram da prvih 100 dana njihovog rada treba da pokaže njihove stvarne namjere, spremnost za reforme i napredak, razvojne prioritete i ciljeve, ali uvažavajući sve strukture društva, a ne isključivo i jednostrano, donošenjem odluka koje se samo kreiraju na pozicijama moći i odlučivanja iza zatvorenih vrata ili bez dovoljno povratnih informacija prema javnosti“ rekla je ona.

Izvor: Portal Pobjeda 

Pripremio: Ivan Čović

„U Crnoj Gori se žene sa invaliditetom suočavaju s višestrukom diskriminacijom i društvo ih najčešće posmatra kroz invaliditet“, poručeno je u razgovorima o rodnoj ravnopravnosti, koje je organizovala Kancelarija Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP-a) u Crnoj Gori.

Kako je saopšteno iz Kancelarije UNDP, u razgovoru koji je u četvrtak održan u prostorijama Muzeja i Galerija Podgorice, pod nazivom Zajedno do inkluzije: Nasilje nad ženama, poručeno je da su potrebe žene s invaliditetom sistemski zanemarene i prepuštene njihovoj ličnoj borbi.

„Ljudski kapital žena s invaliditetom koji uključuje njihove obrazovne, profesionalne, aktivističke, umjetničke, političke, ekonomske i sve druge potencijale, često ostaje nevidljiv“, kaže se u saopštenju.

Ističe se da crnogorsko društvo, koje još karakterišu patrijarhalni obrasci, brojne društvene predrasude, neadekvatni institucionalni mehanizmi, ne kreira adekvatan ambijent za dostojanstven i ispunjen život žena s invaliditetom.

„Izostanak sistemskog pristupa i društvenog dijaloga na svim nivoima dodatno usložnjava probleme, čineći žene s invaliditetom dodatno izloženim raznim formama nasilja, od institucionalnog, preko strukturnog, ekonomskog, do psihičkog i fizičkog, koje nekad dovode do potpune izolacije“, navodi se u saopštenju.

Iz Kancelarije UNDP u Crnoj Gori su kazali da ovogodišnjim razgovorima obilježavaju globalnu kampanju 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama.

„I prilika su za unaprjeđenje agende rodne ravnopravnosti i diskusiju o patrijarhalnim obrascima koji i dalje oblikuju društvo“, kaže se u saopštenju.

Navodi se da u svijetu svaka treća žena tokom života barem jednom doživi fizičko ili seksualno nasilje, a podaci Ujedinjenih nacija pokazuju da su žene s invaliditetom u višestruko većem riziku od iskustva seksualnog nasilja.

Tokom panela je, kako se dodaje, istaknuto da se žene s invaliditetom suočavaju s rodnim stereotipima i predrasudama o invaliditetu koji ograničava njihovu slobodu i vode kršenju osnovnih ljudskih prava.

„Za promjenu na svim nivoima potrebna nam je emancipacija cjelokupnog društva kroz edukaciju, afirmaciju ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, javni diskurs i institucionalni pristup“, navodi se u saopštenju.

Aktivistkinja i novinarka Lana Nikolić istakla je važnost davanja prostora manje vidljivim grupama kako bi se ohrabrile da iskažu sebe i otvoreno govore o svom višeslojnom identitetu.

„Voljela bih da sma kao djevojčica imala uzore i priliku da čujem iskustva drugih žena s invaliditetom. Invaliditet je samo jedna komponenta mog identiteta i zaista se borim svim snagama da u društvu ne budem predstavljena kao žena s invaliditetom, već kao novinarka, medijska radnica“, rekla je Nikolić.

Kako je rekla, nijesu doktorirale invaliditet samo zato što se nalaze u situaciji da invaliditet posjeduju.

„Osobe s invaliditetom ne traže od društva ništa više osim prilike da doprinesu, ali nam društvo tu priliku uskraćuje, iako je siromašnije bez nas i našeg iskustva“, poručila je Nikolić.

Dugogodišnja aktivistkinja za ljudska prava i izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić smatra da je uloga žena u Crnoj Gori i dalje određena tradicijom, mentalitetom i očekivanjima, što se reflektuje i na žene s invaliditetom.

„Od žene u Crnoj Gori se još uvijek očekuje da bude dobra supruga i majka, a ako se u tim ulogama ne ostvari, šta god drugo da postiže, ne vrijedi dovoljno. S druge strane, od žena s invaliditetom se očekuje upravo suprotno, da se u tim ulogama ne ostvare, jer se posmatraju kao manje sposobne“, rekla je Vujačić.

Kako je dodala, zato je odnos prema ženama s invaliditetom dvostruko izazovniji, jer moraju da ubjeđuju društvo da im pripadaju sva osnovna prava i da se za njih bore.

„Ovi su pritisci nekada otvoreni i direktni, a često su suptilni, pa samim tim i opasni, jer žene s invaliditetom vode u poziciju neosnaženosti, nasilje i guraju ka osjećanju krivice“, navela je Vujačić, dodajući da društvo ne podržava ni one koje su osnažene jer smatra da njima nikakva podrška nije potrebna.

Dvostruka vicešampionka u bacanju kugle i trostruka učesnica Paraolimpijskih igara Marijana Goranović govoreći o svojim počecima bavljenja sportom koji se dominantno smatra „muškim“, istakla je da nije dozvolila da je njen invaliditet spriječi da se bavi sportom na profesionalan način.

„Ko zna gdje bih danas bila i čime bih se bavila da nemam invaliditet. Danas sam jako srećna što se ovim bavim i što sam, nadam se, mnoge žene i djevojčice ohrabrila da se bave sportom, da se ne obaziru na očekivanja društva i da streme svom cilju“, rekla je Goranović.

Ona je navela da se njeni počeci bavljenja tim sportom vezuju za sadašnji Resursni centar i počeli su od bezazlenog bacanja kamena.

„Do tada nijesam ni znala da se osobe s invaliditetom mogu baviti sportom“, kazala je Goranović.

Na panelu je naglašeno da nasilje nad ženama s invaliditetom nije ograničeno samo na porodične odnose ili privatnu sferu.

„Žene se suočavaju s nasiljem i u javnom životu, na radnom mjestu, u obrazovnim institucijama i drugim društvenim okruženjima“, kaže se u saopštenju.

Izvor: Portalanalitika

Pripremio: Ivan Čović

Strana 7 od 87

Back to top