Željko

Željko

Podgorica, PR pres servis – Država bi trebalo da pruži više servisa podrške za osobe s invaliditetom (OSI) kako bi bile uključene u razne sfere društvenog života.

To je poručeno u drugom dijelu Foruma o pravima OSI, koji je organizovalo Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).

Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić istakla je na panelu Samostalni život i uključenost u zajednicu da kroz temu samostalnog življenja teže i kroz sve druge teme o kojima govore.

„Ukoliko ne postignemo same ciljeve samostalnog življenja i principe samostalnog života onda mislim da je besmisleno sve drugo što radimo i nećemo imati rezultate i ishode kakve bismo trebali imati“, navela je Vujačić.

Govoreći o situaciji u Crnoj Gori i podršci države za OSI, Vujačić je kazala da ona nije zadovoljavajuća ni kad je u pitanju zakonski okvir i još manje kada je riječ o primjeni u praksi.

„Imamo propise u brojnim oblastima koji još uvijek definišu prava OSI u modelu milosrđa, kao pristupa koji se dominantno koristi“, rekla je Vujačić.

Ocijenila je da u Crnoj Gori imamo rigidne zakone i politike, kao i sisteme podrške u praksi.

„Kad govorimo o zakonima u Crnoj Gori, u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti preduslov da biste ostvarili pravo na uslugu podrške za život u zajednici jeste da koristite materijalna davanja iz socijalne zaštite koja brojnim OSI uskraćuju pravo i definisana su diskriminatorno. Smatra se da su OSI trošak i da skupo koštaju državu“, navela je Vujačić.

Ukazala je da istraživanja potvrđuju da je mnogo jeftinija personalna asistencija i život u zajednici nego bilo koji sistem koji podrazumijeva institucionalizaciju, navodeči da se taj pojam usko posmatra kao boravak u instituciju, ali ne i kao uskraćivanje moguĉnosti izbora i u sopstvenom domu.

„Crna Gora tek sad priprema Strategiju deinstitucionalizacije, na osnovu preporuka Komiteta iz 2017. Vidjećemo kakva će biti ta oblast i na koji način će biti definisane mjere. To je jedan od najznačajnijih strateških dokumenata u oblasti prava OSI“, kazala je Vujačić.

Kao primjer na koji način država pristupa pitanjima i ljudskim pravima osoba s invaliditetom Vujačić je navela institut poslovne sposobnosti i institut produženog roditeljskog prava kojima se uskraćuju brojna prava, pa i pravo na samostalni život.

Izvršni direktor Udruženja za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje Samir Guberinić kazao je da je jedan od rijetkih OSI koji je ostvaren u više segmenata, navodeći da je završio fakultet, radi, oženjen je i otac je četvoro djece.

Ukazao je da su se servisi podrške od strane države za OSI sveli samo na radnog asistenta, a da personalnog asistenta obezbijeđuju neke nevladine organizacije kroz projekte.

„Da bi osoba s invaliditetom mog stepena oštećenja bila uključena u razne sfere života, mora imati više servisa podške. Država mora pružiti više servisa podrške“, rekao je Guberinić.

Prema njegovim riječima, institucije u Bijelom Polju nisu prilagođene OSI.

„Ako ulaz u instituciju nije prilagođen, zar to nije prećutna zabrana kretanja? Ja to tako doživljavam“, kazao je Guberinić.

Smatra da je potrebno potencirati stalnost servisa podrške za OSI.

Službenik za podršku razvoja politika i slobodu kretanja Evropske mreže za samostalni život (European Network on Independent Living - ENIL) Kamil Goungor kazao je da samostalni život znači imati iste mogućnosti i isti stepen samoopredjeljenja koje ljudi bez invaliditeta uzimaju zdravo za gotovo.

„Satmostalni život je jedini put koji OSI treba da imaju u zajednici i da imaju kontrolu nad svojim životom. Važno je da svi možemo da biramo gdje želimo da živimo, s kim želimo da živimo, da dobijemo podršku i asistenciju“, naveo je Goungor.

Tokom diskusije, programska asistentkinja UMHCG Mirjana Popović kazala je da je država ta koja treba na nacionalnom i lokalnom niovu da razvije čitav set različitih usluga kako bi se koncept samostalnog života mogao realizovati.

„Iskustvo pokazuje da se često različite usluge miješaju. Koliko jedno društvo razvije koncept samostalnog života, to je pokazatelj stepena osvojene demokratičnosti“, navela je Popović.

Dragana Božović iz Udruženja za podršku osobama sa invaliditetom iz Bijelog Polja rekla je da koliko god zakoni dozvoljavaju da ostvare svoje servise podrške, pravilnicima, uredbama i odredbama se zakomplikuje situacija, navodeći da to u startu obeshrabri OSI da ostvare svoja prava.

Forum o pravima OSI se organizuje u sklopu programa OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa Njemačkom fondacijom Friedrich Ebert (FES)NVO Centrom za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i NVO Politikon mrežom. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u četvrtak, 2. februara 2023, s početkom u 12.00 časova, u hotelu Aurel u Podgorici, organizuje Regionalnu konferenciju o učešću OSI u kulturnom životu. Prenos Konferencije će biti omogućen i preko Fejsbuk stranice UMHCG. 

Konferencija se organizuje sa ciljem razmjene znanja, iskustava i primjera dobre prakse o učešću OSI u kulturnom životu. Na Konferenciji će biti prikazana umjetnička djela koja su nastala u toku Programa rezidencijalne razmjne umjetnika s invaliditetomProgram razmjene je u toku realizacije, a umjetnici iz regiona borave u Crnoj Gori, gdje uz rezličite aktivnosti pronalaze inspiraciju za rad i kreaciju svojih djela. Konferencija će okupiti predstavnike projektnih partnera, državnih institucija i organizacija koje djeluju u oblasti kulture i umjetnosti, ali i druge zainteresovane strane da razgovaraju o ovim pitanjima.

Konferencija je završna aktivnost projekta Inkluzija umjetnika (ARTiculate Inclusion) koji ima za cilj da doprinese povećanju nivoa učešća osoba s invaliditetom u kulturnom životu zemalja Zapadnog Balkana, a koji UMHCG realizuje u partnerstvu s Udrženjem Art mreža iz Srbije i Udruženjem građana Informativni centar za osobe sa invaliditetom „Lotos“ iz Bosbe i Hercegovine. Projekat je finansijski podržan od strane Fonda za Zapadni Balkan. 

Ovim putem pozivamo sve zainteresovane umjetnike s invaliditetom, zatim sve zainteresovane građanke i građane da se prijave za učešće na pomenutoj Konferenciji.

Za sve dodatne informacije, možete kontaktirati UMHCG putem mejla Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili na broj telefona 069385981, 067801761 ili 020265650. 

Podgorica, PR pres servis – Reprezentativnost organizacija osoba sa invaliditetom (OSI) neophodno je urediti i uskladiti sa Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima OSI, kako bi država na ravnopravan i ravnomjeran način definisala odnose i garantovala ravnomjernu zastupljenost svim vrstama invaliditeta.

To je poručeno na panelu Definisanje reprezentativnosti organizacija osoba s invaliditetom, koji je organizovan u okviru Foruma o pravima OSI Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).

Predsjednik Udruženja paraplegičara Cetinje Dejan Tmušić rekao je da su pažljivom analizom prethodnih godina došli do zabrinjavajućih podataka koji pokazaju veliku nesrazmjeru između određenih organizacija koje zastupaju određenu vrstu invalidteta u odnosu na druge.

Prema riječima Tmušića, veliki problem predstavljaju organizacije koje u svom Statutu nemaju prioritet zaštitu prava lica s inavliditetom, a i njihovo članstvo ne čine OSI.

„Svim ovim se obesmišljavaju proklamovana načela i norme iz Konvencije UN o pravima OSI“, napomenuo je Tmušić.

On je istakao da rješenje pitanja reprezentativnosti organizacija OSI i uređenju odnosa države prema OSI, vidi u neophodnosti usvajanja akta, koji je, kako je podsjetio, inicirao izvršni direktor Saveza slijepih Goran Macanović.

Tmušić je poručio da bi zakonskim uređenjem ove oblasti država bi na ravnopravan i ravnomjeran način definisala odnose i garantovala ravnomjernu zastupljenosts svim vrstama invaliditeta.

„Takođe, zakonom bi bilo neophodno urediti osnivanje Savjeta za podršku OSI, koji bi za cilj imao sprovošenje Konvencije UN u svi oblastima života“, zaključio je Tmušić.

Članica Odbora Evropskog foruma OSI Marica Mirić je govoreći o situaciji u regionu, rekla je da svrha svega da OSI mogu sami da donose odluke i prihvataju odgovornost za iste.

„Oni mogu i moraju sami da odlučuju sa kim će da žive, kako će da se školuju i gdje, gdje će da rade...“, navela je Mirić.

Poručuje da bi trebalo u Crnoj Gori da postoji reprezentativno tijelo koje će da predstavlja OSI i bori se za njihova prava, ali da bi pri njegovom formiranju trebalo dobro da se razmisli kakvo će i ko će u njemu biti.

„Mi u Hrvatskoj imamo Komisiju za OSI u kojoj je pola članova iz NVO sektora, ali njegova uloga nije baš toliko značjna i vidljiva“, kazala je Mirić.

Prema njenim riječima, ono što bi bilo isto pozitivno jeste da u parlametnu u poziciji OSI imaju svog predstavnika, odnosno poslanika.

„Ono što smo u Hrvatskoj uspjeli jeste da maknemo neke cenzuse, na primjer ako OSI dobije invalidu, ona joj se umanjuje ili gubi kako radi. Ti je kažnjavaš za one troškove koje joj nametnulo društvo koje joj nije pružilo osnovne uslove za njeno funkcionisanje“, istakla je Mirić.

Poručuje da bi sa državom trebalo da budu partneri, jer će jedino tada organizacije OSI biti reprezentativne.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore Goran Macanović kazao je da reprezentativnost organizacija OSI nije važna samo zbog finansiranja.

On je podjsetio na formiranje Savjeta za brigu OSI i to da je među podržanim kandidatima bila osoba koja se javno ne deklariše kao OSI.

„Ta ista osoba je trebalo da predstavlja i da artikuliše zahtjevima i intresima OSI u tom Savjetu. Ironično je da direktorica UMHCG nije ušla u Savjet jer, kako je tada informisana, nije imala dovoljno podrške od strane NVO“, kazao je Macanović.

Poručuje da jako važno da se napravi jasna definicija koje su organizacije OSI, a koje su organizacije roditelja djece s invaliditetom.

„Sistem finansiranja i ambijent u našem društvu tjera mnoge od nas da „plivaju i snalaze same“. U našem slučaju nekada imamo dobru komunikaciju sa resornim ministrom ili nekim predstavnikom u izvršnoj vlasti, kako bi obezbijeledili neka finansijska sredstva da bi „preživjeli“ godinu“, rekao je Macanović.

U toku diskusije učesnici su ukazali na značaj principa reprezentativnosti o kojem se vrlo malo govori, kao i na nedostatak Savjeta o pravima OSI.

Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić podsjetila je da dvije prethodne Vlade, uprkos nekim aktivnostima u pripremi, nijesu uspostavile Savjet.

„O 43. Vladi, koja je u tehničkom mandatu, ne bih ni da govorim. Ne bih da govorim i o nekim drugim obavezama koje su propuštene uzimajući u obzir da je 2023. uveliko počela“, kazala  je Vujačić i dodala da nije bilo ni javnog poziva za pripremu drugog i trećeg periodičnog izvještaja za predstavnike NVO kao članova Radne grupe, niti imaju informaciju o tome koji organ će koordinirati ovim procesom.

Učesnici, između ostalog, poručuju da bi OSI trebalo da predstavlju sami sebe i da država treba da se konsultuje sa njima i učini taj proces što širim.

„Takođe, krovne organizacije su značajne jer imaju jak legitimite i njihov glas je mnogo jači nego glas lokalne organizacije ili pojedinačnog saveza“, saglasni su.

Forum se organizuje u sklopu programa OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa Njemačkom fondacijom Friedrich Ebert (FES)NVO Centrom za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i NVO Politikon mrežom. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Podgorica, PR pres servis – Predstavnici državnih institucija konsultuju organizacije osoba s invaliditetom (OSI) u kasnoj fazi prilikom kreiranja politika i to samo da bi  zadovoljili formu, poručeno je u drugom dijelu Foruma o pravima OSI Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG). 

Izvršni direktor Saveza Slijepih Crne Gore Goran Macanović istakao je na panelu Pitanja zaštite i promovisanje ljudskih prava osoba s invaliditetom prilikom formulisanja i primjene svake politike i svih programa da se u praksi ne primjenjuju mnoge odredbe Konvencije o pravima OSI

„Nedovoljno se primjenjuje obaveza neposrednog i kontinuiranog konsultovanja sa OSI preko njihovih organizacija. Konsultovanje kod nas u Crnoj Gori često izostaje u ranoj fazi kreiranja nekih politika. Često se dešava da se predstavnici OSI pozovu da učestvuju u nekom procesu koji je pri kraju i često je to učešće samo da se zadovolji forma, a ne da se suštinski dobije kvalitet od predstavnika organizacija OSI“, naveo je Macanović

Kazao je i kad predstavnici organizacija OSI daju predloge, često se desi da ih institucije ne prihvate, navodeći da je to najčešće jer predstavnici institucija ih ne razumiju. 

„Često se dešava i da predstavnici institucija naša rješenja i predloge ne prihvataju jer to po njima iziskuje velika finansijka sredstva, ali se često dešava da to bude samo pretpostavka pojedinaca, bez neophodnih analiza koje bi potkrijepile jednu takvu argumentaciju“, rekao je Macanović

Ukazao je da na zaštitu i promociju OSI često utiču administrativne prepreke i barijere koje institucije predstavljaju pred OSI. 

„U zaštiti i promociji prava OSI važnu ulogu ima pokre OSI. Jako je važno i nužno da mi kroz naše učešće u raznim procesima, u kreiranju i u primjeni politika u svim oblastima promovišemo pristup zasnovan na ljudskim pravima“, istakao je Macanović, navodeći da ulogu organizacija OSI vidi kao onu koju će da prate primjenu politika i sugerišu eventualne izmjene. 

Članica Odbora Evropske mreže za samostalni život (European Network on Independent Living) Elena Kochoska rekla je da se ne implementiraju odrebe Konvencije o pravima OSI

„Kad je riječ o toj Konvenciji, teško je implementirati određene odrebe zato što se kaže da su potrebne sistemske, kulturološke, društvene, infrastrukturne promjene. Ne mislim samo na arhitektonska rješenja i barijere, već govorimo o mišljenjima, stavovima, životu, vrijednostima koje kreira zajednica onih koji nemaju invaliditet. Ova Konvencija traži nešto drugo. Potrebna je rehabilitacija sistema vrijednosti, standarda i to treba da uradi zajednica bez invaliditeta, a ne mi. U tome leži problem“, navela je Kochoska

Prema njenim riječima, ključni cilj koji ova Konvencija propisuje je nezavisan, samostalan život kojim se poštuje autonomija, dostojanstvo, kao i različitost OSI. 

„Proces kreiranja javne politike na pitanje invaliditeta gleda kao na nešto zasebno. To je dovelo do podvojenosti u pristupima. Važno je ovo shvatiti kao barijeru od strane države i onih koj su na pozicijama moći. Sama terminologija doprinosi klasfikaciji, kategorizaciji. To je jedno od oruđa koje država koristi protiv implementacije Konvencije“, kazala je Kochoska.

Konvencija, kako je pojasnila, traži da se jednakost zasniva na principu inkluzivnosti, ističići da svi zakoni moraju počivati na tom principu. 

Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić kazala je da ako organizacije OSI nemaju principe prilikom djelovanja i zagovaranja, da ih drugi neće cijeniti, niti će uvažavati njihovo mišljenje.

„To smatram jako važnim u oblasti zagovaranja ljudskih prava, ali to ne znači istovremeno da imamo rješenja i da ih trebamo u svakoj situaciji nuditi. Predstavnici vlasti nas moraju konsultovati, pitati i uvažavati ono što mi smatramo važnim i potrebnim“, navela je Vujačić

Prema njenim riječima, predstavnici organizacija OSI bi trebalo da raspolažu s argumentima i da ne koriste druge metode koje su prihvatljivije za drugu stranu. 

„Neki rezultati se osjete tek za pet ili deset godina. Važno je da od njih nikad ne odustajemo i da nam oni budu jako važni. Važno je i da sve to bude praćeno dozvoljenim pritiskom, kao i da ne odustajemo od onoga što zagovaramo i što tražimo i da sve to bude praćeno i onim što su životna iskustva i činjenice, odnosno argumenti“, kazala je Vujačić.

Tokom diskusije, predstavnica Pokreta Evropa sad Branka Marković, koja je učiteljica, istakla je da je potrebno više računa voditi u školi o djeci koja imaju invaliditet. 

„Kroz nastavni program bi trebalo uvesti predmet da to pitanje bude zastupljeno, da znaju vršnjaci i nastavnici kako treba da se ponašaju prema djeci s invaliditetom“, smatra Marković

Vujačić je na to odgovorila da u Crnoj Gori nema inkluzivnog obrazovanja, ukazujući da veliki broj djece s invaliditetom zbog nepristupačnosti programa završava srednju stručnu školu, ali ne i gimnaziju. 

Ukazala je na primjer samo jednog fakulteta koji je prilagodio program studentu s autizmom. 

Predstavnica koalicije "Za budućnost Podgorice" dr Jelena Borovinić Bojović kazala je da reforme postoje kad su u pitanju politike koje se tiču ljudskih prava, ali da su spore. 

„Smatram da svi moramo dati lični doprinos u inkluziji OSI. Podržavam ideju samostalnog života. Bilo bi lijepo da u budućoj lokalnoj vlasti u Podgorici ostvarimo bližu komunikaciju sa UMHCG u smislu otvaranja dnevnog centra, kao prostora koji bi služio potrebama UMHCG i svim ostalim OSI, mladima i starijima, uz raznovrsniji program, uključujući i umjetnost“, istakla je Borovinić Bojović

Učesnici diskusije su saopštili i da se do sad primjenjivale populističke mjere kad je u pitanju politika prema OSI, kao i da je potreban sistemski pristup rješavanju problema. 

Tokom panela Važnost uključivanja OSI u proces nadgledanja, kreiranja, donošenja, primjene, praćenja i evaluacije politika koje se tiču prava OSI, Kochoska je kazala da prema Konvenciji o pravima OSI države imaju obavezu da osmisle mehanizme za monitoring, pojašnjavajući da oni moraju da budu finansijksi nezavisni, da uključuju OSI i da sarađuju sa različitim organizacijama OSI. 

„U Makedoniji mehanizmi za praćenje su prepušteni Ombudsmanu, ali ne kao nezavisna tijela, nego kao tijela u okviru odjeljenja u okviru te institucije. Kadar koji tamo radi nema znanje o Konvenciji. Četiri godine na papiru imamo mehanizam za monitoring, ali u stvarnosti nemamo ništa“, rekla je Kochoska

Istakla je da države moraju da finansiraju organizacije koje se bave zagovaranjem, praćenjem, monitoringom, jer taj proces zahtjeva dosta energije, vještine i obrazovanje. 

„U praksi nemamo pozitivna iskustva sa tim što se tiče regiona i države ne finansiraju monitoring“, navela je Kochoska

Istakla je da bi organizacije trebalo da budu prodornije i sastavni dio sastanaka kada komiteti pišu izvještaje o zemljama. 

Vujačić je kazala da je nezamislivo govoriti o bilo kakvom praćenju politika, nakon usvajanja izvještaja, ukoliko ne postoje kvalitetni izvještaji o njihovom sprovođenju uključujući nezavisne izvještaje. 

Podsjetila je da je UMHCG pripremilo mnoge izvještaje iz sjenke, navodeći da je prvi značajan bio Alternativni izvještaj o sprovođenju Konvencije koji su podnijeli Komitetu 2017. 

„Ovi izvještaji su važni da ono što godinama radimo pretočimo na papir i da koristimo kasnije kao mehanizma i kao zagovaranje i neke druge aktivnosti kako u okviru organizacija, tako i u okviru javnog djelovanja. Bila sam ponosna na sebe i kolege koji su učestvovali u pripremi Izvještaja jer su nam članovi Komiteta rekli da je to jedan od najkvalitetnijih izvještaja koji su oni dobili“, navela je Vujačić.  

Tokom diskusije, predsjednica krovne organizacije OSI u Hrvatskoj Marica Mirić rekla je da organizacije ne koriste svoju civilnost u dovoljnoj mjeri, navodeći da nisu udružene i da su razjedinjene u borbi za ljudska prava. 

„Kad je u pitanju monitoring, važno je da se mi posvetimo stretiškom dokumentima, kakvi god oni bili kako bi pratili praćenje odrebi Konvencije“, smatra Mirić

Forum se organizuje u sklopu programa OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa Njemačkom fondacijom Friedrich Ebert (FES), NVO Centrom za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i NVO Politikon mrežom. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

četvrtak, 26 januar 2023 12:27

Diskriminacija raste zbog političke krize

Vladin izvještaj pokazuje da je povišen stepen neravnopravnosti osoba drugačije seksualne orijentacije.

Pored svih napora koje Crna Gora ulaže u oblasti zaštite ljudskih prava, najnovija istraživanja ukazuju na povećanu diskriminaciju, koja je, između ostalog, posljedica trenutne političke i ekonomske krize.

To se navodi u nacionalnom izvještaju o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori, za period 2018-2022, koji je završen ovog mjeseca.

„Rezultati najnovijeg istraživanja sprovedenog krajem 2022. pokazuju da je prosječan stepen diskriminacije za sve ranjive grupe najveći u oblasti zapošljavanja, te da je stepen diskriminacije najizraženiji kod RE populacije, prema percepciji građana. U poređenju s 2010. godinom mjerimo povišeni stepen diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije, stepen diskriminacije prema ženama je smanjen, a nisu evidentirane značajnije promjene kada su u pitanju osobe s invaliditetom i RE”, piše u izvještaju.

Zakoni se mijenjaju, ali ne i svijest

U Vladi tvrde da rade na iskorjenjivanju rodno zasnovanog nasilja, ali i na promjeni svijesti i edukaciji o uzrocima i posljedicama diskriminacije po osnovu pola.

Između ostalog, pojašnjavaju da su licencirana četiri skloništa, prihvatilišta za žrtve, a 2018. sačinjen Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja nad ženama i u porodici, s posebnim dijelom koji se odnosi na djecu, ali i formiran operativni tim za borbu protiv ove vrste nasilja.

Iz Vlade ističu da je izmjenama Krivičnog zakonika i Zakona o krivičnom postupku proširena definicija porodice, uvršteno partnersko nasilje, nasilje partnera istog pola, uvedena nova krivična djela „osvetnička pornografija” i seksualno uznemiravanje, proširena djela silovanje i genitalno sakaćenje. Tim izmjenama, pojašnjavaju, predviđeno je da se fizičko i psihičko nasilje u cjelosti prenesu u obilježja krivičnog djela.

Ipak, u Vladi smatraju i da uprkos značajnim naporima da se zaokruži zakonski okvir u domenu borbe protiv svih vidova diskriminacije, stereotipa i predrasuda, posebno pojave mizoginije i seksizma, postoje i dalje izazovi koji i dalje postoje po pitanju sprovođenja propisa.

Zbog diskriminacije OSI, 90 pritužbi Ombudsmanu

Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda tokom četiri godine imala je u radu 90 predmeta koji se odnose na diskriminaciju osoba s invaliditetom (OSI).

U izvještaju Vlade piše da je zabilježen broj pritužbi, „što je dokaz većeg povjerenja i prepoznatljivosti institucije”. U Vladi tvrde da je usklađenost Zakona o radu iz 2020. s međunarodnim standardima i domaćim pravnim okvirom obezbijedila uslove za profesionalnu i uspješnu rehabilitaciju, povećanje zaposlenosti osoba s invaliditetom i njihovo ravnopravno učešće na tržištu rada. Pojašnjavaju da je nastavljeno usklađivanje domaćeg zakonodavstva u oblasti zaštite ljudskih prava i zaštite od diskriminacije osoba s invaliditetom, na osnovu Analize usklađenosti sa UN Konvencijom i Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom.

„Od 59 analiziranih zakona, preporuku za usklađivanje dobilo je 34, a do sada je usklađeno devet, a u toku su izmjene i dopune Zakona o pravima pacijenata, o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama, o povlasticama na putovanje lica sa invaliditetom.”, piše u izvještaju.

Pravosnažno osuđeno 17 napadača na novinare

Iz Vlade podsjećaju i da je Komisija za praćenje istraga napada na novinare ukazala na niz nedostataka koji se, između ostalog, odnose na kašnjenje u istragama, nepostojanje jedinstvene evidencije svih slučajeva i nedostupnost pristupa tajnim podacima svih članova tog tijela.

Navode da se radi na novim medijskim zakonima, koji bi, između ostalog, trebalo da osnaže i osnovne principe slobode medija, slobode izražavanja, uređivačke nezavisnosti, kao i da je izmjenama Krivičnog zakonika iz 2021. ojačana krivičnopravna zaštita novinara.

Prema izvještaju, Vrhovni sud je u cilju usaglašavanja nacionalne prakse s praksom Evropskog suda izradio analizu presuda u odnosu na Crnu Goru za 2018, 2019. i 2020.

Sudovi su, tvrde, tokom četvorogodišnjeg perioda imali u radu 29 predmeta, povodom prekršaja i krivičnih djela učinjenih na štetu novinara, od kojih je riješeno 19, a 17 okončano pravosnažnim, osuđujućim presudama.

Zbrinute 72 žrtve trgovine ljudima

U jedinom licenciranom prihvatilištu, skloništu za žrtve trgovine ljudima, od 2018. do 2022. zbrinute su 72 osobe. U Vladinom izvještaju navodi se da je Uprava policije od 2019. podnijela 21 prijavu protiv 29 osoba za krivično djelo trgovina ljudima.

„Tužilaštvo je podiglo 14 optužnica protiv 23 lica, dok je sud izrekao četiri presude protiv pet osoba zbog trgovine ljudima, što predstavlja značajan pomak u odnosu na prethodni period”, piše u dokumentu.

Iz Vlade, između ostalog, kažu da je na inicijativu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda potpisan Protokol o postupanju organa, ustanova i organizacija sa djecom uključenom u život i rad na ulici, koji je revidiran 2021.

Izvor: Portal Vijesti

Pripremio: Ivan Čović

četvrtak, 26 januar 2023 12:03

Begić: Epidemija malih boginja u Crnoj Gori

„Imajući u vidu broj neadekvatno zaštićene djece, posebno među generacijama rođenim 2021. i 2020, doba godine koje pogoduje respiratornim infekcijama, te činjenicu da su u našem neposrednom okruženju već registrovani prvi slučajevi obolijevanja, gotovo je izvjesno da će do masovnijeg obolijevanja od morbila doći i u Crnoj Gori“, upozorava u intervjuu dr Senad Begić, viši konsultant za zdravstvena pitanja UNICEF (Predstavništva u Crnoj Gori).

Ističe da roditelji djece koja nijesu adekvatno zaštićena od morbila, zaušaka i rubele i dalje imaju priliku da svoje dijete zaštite, tako da je u ovom trenutku ključno da se bez odgađanja jave izabranom pedijatru i zakažu termin vakcinacije.

Da li imate podatak koliko je nevakcinisane djece u Crnoj Gori, a koja su već morala biti vakcinisana i kakav je trend vakcinacije u posljednjih pet godina?

UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), kao sestrinske agencije Ujedinjenih nacija koje se bave zaštitom i unaprjeđenjem zdravlja djece, dobijaju podatke o ostvarenim obuhvatima imunizacijama od svih država članica na godišnjem nivou. Godišnji Izvještaj o procjeni SZO i UNICEF o nacionalnom obuhvatu imunizacijom (WUENIC) dostupan je ovdje. Institut za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG) rukovodi podacima o obuhvatima imunizacijama u realnom vremenu, koji uključuju sve generacije djece.

Podaci iz godišnjih izvještaja koje dobijamo ukazuju da postoji silazni trend u pravovremenoj vakcinaciji koji je najizraženiji kada se radi o vakcini protiv malih boginja, zaušaka i rubele, a u posljednje dvije godine i u vakcinacijama drugim vakcinama koje se daju u prvoj godini života. Ovo se može pripisati direktnom uticaju pandemije korona virusa i šteti koju je nanijela u funkcionisanju različitih zdravstvenih servisa, a posebno preventivnih, širom svijeta.

Kakav je stav UNICEF o tome? Da li imate podataka da se nevakcinisana djeca ipak upisuju u vrtiće?

Nesumnjiva je i višestruko značajna dobrobit koju predškolsko obrazovanje pruža svoj djeci. Zato je veoma bitno insistirati na adekvatnoj i ravnomjernoj dostupnosti predškolskih servisa svoj djeci u Crnoj Gori. Pohađanje vrtića omogućava lakši upis i početak školovanja, bolje rezultate u prvim godinama učenja, a efekti pohađanja ranog obrazovanja pokazuju se čak i u globalnim studijama, kao što je Program za međunarodno ocenjivanje studenata (PISA), u kojima se testiraju petnaestogodišnjaci.

Globalno poznata studija koju je uradio Džejms Hekman (James Heckman), dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, dokazuje da je ulaganje u rani razvoj i rano obrazovanje najisplativija investicija u društveni razvoj koju jedna zemlja može da sprovede. Studija je dostupna ovdje.

UNICEF posmatra imunizaciju iz perspektive prava djeteta. To u suštini podrazumijeva da UNICEF ne preporučuje sprovođenje imunizacija na bilo koji način koji bi bilo koje dijete mogao diskriminisati ili mu uskratiti neko osnovno pravo, uključujući tu i veoma bitno pravo na obrazovanje.

Preporučujemo da roditelji dobiju sve neophodne informacije kako bi bili osnaženi i shvatili značaj vakcina, tako da oni postanu zastupnici i traže vakcine koje su neophodne za djecu i njih same u kalendaru imunizacije svoje zemlje, te da postupaju u skladu s propisima koji se odnose na imunizaciju putnika u međunarodnom saobraćaju.

Kada je posljednji put zabilježen slučaj malih boginja u Crnoj Gori?

Posljednji slučajevi obolijevanja od malih boginja kod nas registrovani su 2018, o čemu registar na nacionalnom nivou vodi Institut za javno zdravlje (IJZCG).

Prema epidemiološkoj situaciji u okruženju i broju nevakcinisane djece, da li je Crna Gora plodno tlo za obolijevanje od malih boginja?

Imajući u vidu broj neadekvatno zaštićene djece, posebno među generacijama rođenim 2021. i 2020, doba godine koje pogoduje respiratornim infekcijama, te činjenicu da su u našem neposrednom okruženju već registrovani prvi slučajevi obolijevanja, gotovo je izvjesno da će do masovnijeg obolijevanja od morbila doći i u Crnoj Gori.

Međutim, roditelji djece koja nijisu adekvatno zaštićena od morbila, zaušaka i rubele i dalje imaju priliku da svoje dijete zaštite, tako da je u ovom trenutku ključno da se bez odgađanja jave izabranom pedijatru i zakažu termin vakcinacije.

„Osnovni uslovi za pojavu masovnog obolijevanja od bilo koje zarazne bolesti jesu nedovoljno zaštićena tj. osjetljiva populacija i prisustvo uzročnika bolesti. S obzirom na niske stope imunizacije djece predškolskog uzrasta i relativno veliki broj nezaštićene djece“, prvi preduslov za masovno obolijevanje je, nažalost, ispunjen. Pojava virusa morbila, koja je sada gotovo neminovnost, ispuniće i drugi uslov.

Koje su posljedice obolijevanja i simptomi i da li postoji grupacija za koju su one najopasnije, odnosno za koga mogu biti smrtonosne?

Osnovna priroda virusa morbila je da oslabi imunološki sistem organizma, a po novijim studijama i da izbriše dobar dio imunološke memorije, zbog čega organizam postaje osjetljiv na mnoštvo drugih patogena koji, u kombinaciji sa samom morbiloznom infekcijom, dovode do čitavog niza potencijalnih komplikacija koje, nažalost, ugrožavaju živote. Bolest koja počinje s visokom temperaturom, konjuktivitisom, karakterističnim osipom nerijetko progredira u upalu pluća, ali i mnogih drugih organa, uključujući i nervni sistem. Procjenjuje se da jedno od petoro inficirane djece zahtijeva bolničko liječenje, a da jedno od dvadesetoro inficirane djece razvija upalu pluća, kao najčešću i najopasniju komplikaciju.

Druga karakteristika morbila je da virus ostaje „uspavan“ u različitim djelovima organizma, a posebno u centralnom nervnom sistemu te moguća reaktivacija godinama nakon preležane bolesti može dovesti do teških posljedica koje podrazumijevaju i bespovratna oštećenja centralnog nervnog sistema i stanje poznato kao subakutni sklerozirajući panencefalitis. To stanje manifestuje se kao vegetativno stanje, s kompletno oštećenim funkcijama centralnog nervnog sistema koje se ne mogu povratiti nijednim terapijskim modalitetom.

Smrtnost morbila procjenjuje se na jedno od hiljadu inficirane djece i to u razvijenim zemljama svijeta i populacijama adekvatno uhranjene djece. U slabije razvijenim državama, državama u razvoju, kao i u sklopu humanitarnih katastrofa u kojima je izražen problem neuhranjenosti djece i nedostataka određenih vitamina i mikronutrijenata, smrtnost višestruko raste.

Adekvatnom prevencijom i zaštitom sve osjetljive djece nadamo se da nikada nećemo imati priliku da registrujemo smrtne ishode niti teške komplikacije morbila kod nas.

„Vremena imamo, preventivne alate takođe, tako da je na nama kao zajednici da slijedimo naučne preporuke i vratimo se blagodetima moderne medicine i tako omogućimo našoj djeci adekvatnu zaštitu i najbolji mogući početak života“, bez zaraznih bolesti.

Vakcina u upotrebi više od pola vijeka

Da li je antivakserski lobi i dalje toliko snažan da i pored naučnih dokaza da MMR vakcina nije povezana s autizmom i dalje vlada strah?

Roditelji koji ukazuju na povezanost vakcina i autizma se najčešće pozivaju na studije Endrjua Vejkfilda (Andrew Wakefield) i Marka Gajera (Marc Gajer). Njihova publikacija, pored toga što je stara preko 25 godina, diskreditovana je zbog osnovnih metodoloških problema, među kojima je i nepravilna analiza podataka i zbunjujuće korišćenje osnovnih statističkih termina, kao i zbog nepoštovanja etičkih principa i standarda.

Vakcina protiv malih boginja je bezbjedna i u upotrebi je preko 50 godina. Neželjena dejstva nakon vakcinacije su izuzetno rijetka i minorna, naročito kada se uporede s opasnim efektima i posljedicama propuštanja vakcinacije. Prednosti vakcinacije u velikoj mjeri nadmašuju sve moguće rizike, spašavajući pri tome 2-3 miliona dječijih života godišnje, po globalnim procjenama. U periodu 2000-2018, MMR vakcinacijom spriječeno je oko 23,2 miliona smrtnih slučajeva, što MMR vakcinu čini jednim od najboljih ulaganja u domenu javnog zdravlja.

Dakle, činjenica je da vakcine spašavaju živote. Donošenje odluke da se ne primi vakcina predstavlja veći rizik po dijete i zajednicu. Kada se djeca vakcinišu, ona ne samo da su zaštićena, već njihov imunitet štiti i druge koji nijesu vakcinisani, kao što su novorođenčad ili neka djeca s hroničnim zdravstvenim stanjima koja ih onemogućavaju da prime određene vakcine. Time što ćemo se vakcinisati i što ćemo vakcinisati svoju djecu osiguravamo bezbjedniji svijet za sve.

Izvor: Portal Radio Televizija Nikšić

Pripremio: Ivan Čović

Forum za razmjenu iskustava crnogorskih i evropskih organizacija OSI biće organizovan u četvrtak i petak, 26. i 27. januara 2023, u hotelu CUE, u Podgorici. 

Forum organizujemo s ciljem da podstaknemo razmjenu znanja i iskustava organizacija OSI iz Crne Gore sa sličnim organizacijama iz EU, kao i s institucijama koje su nadležne za zaštitu ljudskih prava OSI i organizacijama koje su kroz ciljeve i djelatnosti definisale oblast ljudskih prava OSI, radi prenošenja pozitivnih iskustava i primjera savladavanja izazova u praksi, s kojima su se ove organizacije već suočavale, te iniciranje unaprjeđenja položaja organizacija OSI kroz zakonsko definisanje njihove reprezentativnosti.

U uvodnom dijelu, prvog dana, planirano je da događaj otvore državni sekretar u Ministarstvu javne uprave Dragiša Janjušević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević, službenik za podršku razvoja politika i slobodu kretanja Evropske mreže za samostalni život (European Network on Independent Living) Kamil Goungor i izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Tokom trajanja su planirana četiri panela na kojima će, pored predstavnika/ca crnogorskih organizacija, uzeti učešće evropske organizacije OSI, predstavnici/ce Evropskog foruma osoba s invaliditetom (European Disability Forum - EDF) i predstavnici/ce Evropske mreže za samostalni život (European Network on Independent Living).

Ovim putem pozivamo sve zainteresovane osobe s invaliditetom, građane i građanke da se prijave za učešće na pomenutom Forumu, te da istu isprate putem Fejsbuk stranice

Za sve dodatne informacije, možete nas kontaktirati putem mejla Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili na broj telefona 069/385-981, 067/801-761 ili 020/265 - 650

Forum se organizuje u sklopu programa OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa Njemačkom fondacijom Friedrich Ebert (FES), NVO Centarom za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i NVO Politikon mreža. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

sreda, 25 januar 2023 08:01

Modni opstanak

Zapravo život bi bio, čini mi se, duži i kvalitetniji, ako bi svako od nas svjesno

razmišljao o održivosti i održavanju svih onih stvari u ormaru koje nam se više ne dopadaju. Šta se desilo sa željom da mi sami obnovimo ili rekonstruišemo, do skoro, našu omiljenu suknju? Suknju koju smo dugo čekali da se pojavi na našem tržištu kako bi je kupili? Mislim da ovdje, uglavnom, preovladaju negativne emocije, pa ne ostanemo dugo vezani" za odjeću, to je olakšanje, ali se to sve dešava jer nas je brza moda poremetila, kako emotivno probudila, tako i unošenjem sigurnosti da se ne trudimo oko neke stare krpice i obnavljanja iste, jer nas u radnji čeka gotova odjeća koja je čak u trendu.

Već ste trebali da shvatite da stil nije trend. Da nije stil ukoliko ste trendseter/ka, 

već ako ostanete dosljedni sebi i svom ustaljenom načinu odijevanja. Proces obnavljanja i dekonstrukcije je zapravo mno osviješćeniji i zanimljiviji od kupovine i gomilanja ormara novim proizvodima, jer kasnije, kako se ritam ustaljuje, ormar mora da se oslobađa i obnavlja još novijim stvarima. 

Kada pročite sličan sadržaj, tek onda se probudite i shvatite da je modna industrija u brzini, samo kako bi ispunila naša očekivanja i potrebe koje su u današnjem životu normalna. Smatram da bi idealno bilo biti dosljedan sebi i tako svoju stariju odjeću, koju bi rado promijenili nekom trend odjećom, samo zato što nam se stara odjeća sa nekim razlogom ne dopada, dosadila je, ili nema sentimentalni značaj, trebala rekonstruisati i osvježiti. Šta dobijamo ovom promjenom? Očuvanje prirodne i  ekosistema, osviješćenost kojom podstičete ljude oko vas da se i oni oprobaju u stvaranju i  renorviranju svog ormara.

Osim toga, neko možda više voli da kupi gotov proizvod, nego da improvizuje na kreativnom polju, ali radnje iz druge ruke (Second-hand radnje) su otvorene i uvijek na usluzi svima, tako da sada kada ste možda i odlučili da nešto promijenite u svom ormaru, može to biti neko ažuriranje na neki od ova dva načina. Osim što je jeftinije, možete biti i kreativni, a proizvodnja bi vremenom usporila, te bi tako originalni i inovativni dizajni mogli da se prezentuju sa više slobode i ljubavi.

Volim što je trenutno aktuelna polemika, oko toga da li je tema samoodrživa moda’’ 

trend, mada smatram da je to manje bitno, već je bitna suština i istinitost teme. Smatram da je potrebmo što više priče i akcije na ovu temu, kako bi bila što veća osvijšćenost i uvjerenje o očuvanju i samoodrživosti na planeti.

Tihana Prelević

„Koliko god da se radi na fizičkoj pristupačnosti i na pristupačnosti informacija, nijesmo na pravom putu ako kao društvo smatramo da osobe s invaliditetom treba da se liječe ili ako se sažalijevaju. Prilično sam racionalna i svjesna onoga što mogu da uradim, a što mi je veći izazov. Dok sam bila mlađa, mnogo su mi teže padale situacije kada moram nekog drugog da zamolim da mi pomogne, dok sada nastojim da samostalno učinim više. Znam da na neke stvari ne mogu da utičem pa lakše i prihvatim prepreku“, kaže Anđela i smatra da je važno osobe s invaliditetom u medijima, i inače, predstavljati ravnopravno s ostalima.

Anđela Dragović ne voli crvenu boju laka za nokte jer je doživljava kao jarku i drečavu. Rado bira nježnije tonove, nijanse ljubičaste ili plave. Za sebe kaže da mnogo priča, možda nekad i više nego što treba, mada je naučila da i to dozira. Uz izraženu emotivnu stranu, ističe da je vrlo racionalna prema sebi i zato dodaje podsticaje. Nema problem da prizna da može mnogo bolje.

Rođena četvrtog juna 1997, za 133 dana napuniće 26 godina. Živi u Podgorici, djevojka s oštećenjem vida, bila je ,,lučonoša“ u osnovnoj i srednjoj školi, govori engleski, razumije italijanski, diplomirana je pravnica i koordinatorka je u Savezu slijepih Crne Gore (SSCG).

„Prilično sam racionalna i svjesna onoga što mogu da uradim, a što mi predstavlja veći izazov. Dok sam bila mlađa, mnogo su mi teže padale situacije kada moram nekog drugog da zamolim da mi pomogne, dok sam sada u fazi da nastojim bez pogovora da samostalno učinim više. Znam da na neke stvari ne mogu da utičem pa lakše i prihvatim prepreku.", didaje Anđela.

Rođena je u Beranama, tri mjeseca prije predviđenog termina.

„Bila sam u inkubatoru i zbog previše kiseonika su mi potpuno uništeni očni živci.“

U rodnom gradu živjela je do šeste godine. Kaže da je od malena bila radoznala, puna energije, ravnopravno je učestvovala u svim igrama karakterističnim za taj period, žmurke, ledenog čiče.

ŠKOLOVANJE

„Brat me je potpuno ravnopravno uključivao u svoje društvo, a nerijetko smo zajedno vozili bicikl, donosili pse i mačke da ih njegujemo i hranimo dok sami ne odu. Sjećam se da sam uvijek nešto pitala, pa su moji često bili zatečeni.“

Sa šest godina započela je školovanje u Resursnom centru za djecu i mlade u Podgorici, gdje je završila osnovnu i srednju školu.

„Odvojenost od porodice mi je na trenutke padala teško, ali je doprinijela samostalnosti i ranijem sazrijevanju. Školovanje je bilo vrlo interesantno, posebno jer sam se prije toga nebrojeno puta pitala kako ću učiti, znajući da ne mogu čitati standardnu štampu.“

Odgovor je dobila već prvog školskog dana.

„Iako šestogodišnjakinja, znala sam da će mi Brajevo pismo biti jedini način da učim, čitam, informišem se i napredujem. Bukvalno sam ga upijala, čitala svakodnevno. Da bi mi bila podrška, a s druge strane i provjeravala da li adekvatno učim, Brajevo pismo je naučila i moja majka i to mi je bio dodatni podsticaj.

Kroz školovanje je stalno željela da dodatno napreduje pa je bila uključena u razne sekcije (horsku, dramsku, literarnu.) a vodila je i razne priredbe i ostale događaje.

„Napredovanje se odražavalo i kroz rani aktivizam za prava djece s invaliditetom pa sam bila među prvim OSI koje su govorile na dječjem skupštinskom zasijedanju povodom Dana djeteta.

Nakon osnovne škole, odlučila se za pravno-administrativni smjer, za koji je smatrala da će joj biti dobra polazna osnova za studije. Osnovnu i srednju školu završila je kao đak generacije i ,,lučonoša“.

„Pravne nauke su bile logičan slijed događaja jer pružaju širok dijapazon mogućnosti u radu. Studije na Pravnom fakultetu, pored nepristupačne literature koja je, generalno, sastavni dio studija svake osobe s oštećenjem vida, obilježile su sjajne kolege koje su u svakom momentu učestvovale u prilagođavanju skripti, materijala za seminarske radove i slično. Naglašavam i pomoć porodice, kao i servise podrške koje obezbjeđuju Savez slijepih Crne Gore (SSCG) i Udruženje mladih sa hendikepom (UMHCG) za prilagođavanje literature i obezbjeđivanje asistencije prilikom njenog prilagođavanja.

Uporedo sa studijama počela je i da radi.

U maju 2017, SSCG mi je pružio priliku da u 19. godini zasnujem radni odnos na mjestu administratorke portala za zapošljavanje, a kako je prolazilo vrijeme i upijale se sve instrukcije i savjeti, tako su i radni zadaci bili ozbiljniji. NVO sektor vam daje mogućnost da se profilišete u više oblasti, pa i radni zadaci nijesu jednolični. Naučila sam mnogo toga pa su mi povjeravani zadaci da koordinišem projektima, vodim radionice, predstavljam SSCG na mnogim konferencijama, edukacijama, a posebno bih istakla da sam mladi lider i samim tim član radne grupe za mlade pri Evropskom Savezu slijepih.

Na naše pitanje kako je potrošila prvu platu odgovara s osmijehom i da je ,,to bilo davno“.

„Iskreno, ne sjećam se. Sigurno da je u pitanju bio neki šoping i odlazak kod kozmetičarke. A sada je moja tetka vlasnica ,,Bjuti studija Nola“, gdje uz konsultacije sa zaposlenima uvijek odaberem najbolji tretman za sebe.“

Voli da uči, da svakodnevno napreduje, saznaje nešto novo.

„Nerijetko poslije nekog intervjua i prezentacije sjednem da poslušam, nijesam narcisoidna nego hoću da ispravim ono što je bilo manje dobro, pa bilo da je to rječca ovaj, negdje. Puno čitam, trudim se da svakodnevno usvojim neku novu informaciju koja mi može značiti u poslu, neobaveznom razgovoru. Što se kretanja tiče, svakako da bi trebalo da ga unaprijedim, naročito izvan lokacija koje poznajem. Mada, s bijelim štapom se u posljednje vrijeme družim intenzivnije nego ranije.

Ističe da ima par iskrenih prijatelja od kojih su neki još iz školskih dana, a ostale je stekla kasnije.

„Osim što su tu u lijepim i manje lijepim trenucima, pravi prijatelji su i oni koji mi bez ikakvih problema kažu da mi ne stoji nešto što sam obukla ili nijesu saglasni s nekom odlukom.

Ljepotu kotira visoko, ali je ne vezuje samo za fizički izgled.

„Lijepi su ljudi koji su duhoviti, interesantni, rade na sebi u svakom smislu, a ne samo stilski, već i kroz obrazovanje.

Na pitanje o ulozi medija o razbijanju predrasuda o OSI, Anđela kaže da je imala različitih iskustava. Od onih da je u medijima predstavljena kao heroj jer, uprkos oštećenju vida, radi, farba kosu i slično do sasvim korektnog, prihvatljivog izvještavanja.

„Generalno je važno da osobe s invaliditetom u medijima i inače treba predstavljati potpuno ravnopravno kao i ostale. Prioriteti, hobiji, talenti se ne vezuju za invaliditet, pa zato i osobe s invaliditetom treba jednako tretirati. Mislim da zavisno od načina izvještavanja upravo mogu uticati na stvaranje slike u društvu, bilo da je pozitivno ili negativno prikazivanje. Iskreno, na pitanja i nedoumice uvijek sam odgovarala strpljivo jer postoje informacije, ciljne grupe, o kojima ni sama ne znam koliko treba, pa je moj stav da je najbolje pitati one na koje se to odnosi. Uvijek sam podsticala djecu da me pitaju ako ih zanima čemu služi bijeli štap, što su njihovi roditelji često zabranjivali“, smatra Anđela uz opasku da takav stav roditelja proističe iz neinformisanosti.

Svako vrsne barijere

Govoreći o problemima osoba s oštećenjem vida, kaže da se nedaće najčešće ogledaju u stavovima ljudi.

„Koliko god da se radi na fizičkoj pristupačnosti i na pristupačnosti informacija, nijesmo na pravom putu ako kao društvo smatramo da osobe s invaliditetom treba da se liječe ili ako se sažalijevaju. Što se tiče osoba s oštećenjem vida, svakako da nedostaju informacije u pristupačnim formatima, na Brajevom pismu, elektronskoj formi, uvećanoj štampi, a prepreke su i parkirani automobili na trotoarima. Postavljanjem taktilnih staza vodilja i postojanjem zvučnih semafora u užem jezgru grada svakako je olakšano kretanje jer se na taj način osobe s oštećenjem vida osjećaju sigurnije prilikom kretanja.

Svaki njen izlazak iz kuće je izazov zbog raznih arhitektonskih barijera i nedostatka informacija.

„Taktilne staze vodilje se ne nalaze u širem jezgru grada što otežava samostalno kretanje u svojstvu pješaka. Kad radim standardnih osam sati se vezuje za posao, dok slobodno vrijeme posvećujem pozorištu, dobroj knjizi, odlasku do grada, šopingu. Volim da posjetim i koncerte, a od sportova pratim vaterpolo, ženski rukomet i košarku.

Na pitanje što joj je najviše pomoglo da izgradi optimističan stav prema životu, Anđela ističe da je to sopstveno prihvatanje da je invaliditet dio njenog identiteta i što ju je porodica prihvatila.

„Porodica mi je, vjerovatno kao i svima, najveća podrška i oslonac. Tu su svakako prijatelji, kolege, svako u određenom segmentu života, ali porodica sve vrijeme. Zajedno smo prošli bezbroj oftalmoloških pregleda, učenje Brajevog pisma, osamostaljivanje, sve ono kroz što prolaze porodice.

Život uvijek nešto da, a nešto oduzme. Anđeli je dao zdravu porodicu i harmoničan odnos u njoj.

„Od najljepših trenutaka izdvajam rođenje bratanca Aleksandra, koji je svima u porodici promijenio život. Najteži trenutak je bio kad sam s 14 godina izgubila oca koji mi je bio velika snaga i podrška. Plašila sam se da neću moći nastaviti dalje, ali sam i to pobijedila, uz ogromnu podršku brata i majke“, kazala je Anđela, ističući da sve lične i profesionalne uspjehe smatra pobjedom.

U skladu s njenom snagom, energijom, optimizmom i upornošću je i odgovor na pitanje kako vidi sebe za deset godina.

„Na profesionalnom planu sebe vidim kao ženu koja će se jednako ambiciozno baviti odnosima s javnošću i aktivizmom u oblasti ljudskih prava, posebno prava osoba s invaliditetom. Takođe, vjerujem da ću na ličnom planu biti emotivno ostvarena.“

Blizanac je u horoskopu i kaže da su osobe tog znaka vrlo prilagodljive, komunikativne, željne znanja, odani prijatelji, empatični i emotivni.

„Najvažnije je da su blizanci nenametljivi, ali opet na kraju bude po njihovom“, uz osmijeh je zaključila Anđela.

Po njenom je bio i lak za nokte, onaj s početka teksta. Nikako crveni, on je baš drečav. Ovog puta je izabrala plavi, u nijansi korice Malog princa. Jer, ,,čovjek samo srcem dobro vidi, suština se očima ne da sagledati“.

Roditelji su se jednako ponašali prema meni i bratu

„Uvijek sam imala veliku podršku porodice. Roditelji su se jednako ponašali prema meni i bratu i kad su nas hvalili i kritikovali. Ja sam bila nemirnija, često sam se znala sakriti, posebno kad je trebalo da jedem. Brat je bio mirniji, manje zahtjevan. Sigurno da je bio veliki izazov odgajati dijete s oštećenjem vida koje je stalno nešto zapitkivalo, pa i ona pitanja koja se tiču oštećenja vida, ali je najvažnije da ni u jednom momentu nije bilo stida zbog mog invaliditeta. S druge strane, odrasla sam u sredini gdje je bilo i predrasuda i sažaljivih rečenica sa kojima su moji vrlo uspješno izašli na kraj“, kaže Anđela Dragović.

Izvor: Portal portalanalitika

Pripremio: Ivan Čović

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) je utvrdio da je nepreduzimanjem blagovremenih radnji i mjera povrijeđeno pravo na obrazovanje djeteta.

Učenici s invaliditetom Srednje stručne škole u Beranama povrijeđeno je pravo na obrazovanje jer je korisnica kolica i ne može da prati nastavu, s obzirom na to da nema pristupa kabinetima koji se nalaze na drugom i trećem spratu, utvrdio je Ombudsman po prijavi porodice. U Mišljenju Ombudsmana se navodi da su se roditelji žalili da je učenica ove godine upisana u prvi razred, nakon što je u osnovnoj školi bila odličan đak, ali da joj nije obezbijeđen pristup kabinetima.

U Mišljenju se ističe da je Komisija za usmjeravanje Opštine Berane, 27. 6. 2022, donijela Rješenje kojim se X. usmjerava u JU Srednju stručnu školu Berane, navedeni smjer, te je naloženo ustanovi da obezbijedi kadrovske, prostorne, materijalne i druge uslove za realizaciju obrazovnog programa u koji je djevojčica usmjerena, ali da to nije urađeno.

„Na osnovu sprovedenog postupka, analizom navoda iz pritužbe, izjašnjenja, dostavljenih dokaza, kao i relevantnih pravnih propisa u oblasti zaštite osoba s invaliditetom, kao i zaštite od diskriminacije, Zaštitnik je utvrdio da je nepreduzimanjem blagovremenih radnji i mjera u smislu prevazilaženja arhitektonskih barijera za učenicu koja je korisnica kolica, onemogućavanjem adekvatnog pristupa obrazovnoj ustanovi i svim njenim djelovima (spratovima, prostorijama), povrijeđeno pravo na obrazovanje djeteta XY. Zapaža se da se 20. 6. 2022, podnositeljka pritužbe, majka maloljetne X. obratila Sekretarijatu za opštu upravu i društvene djelatnosti radi usmjeravanja djeteta u srednju školu u odgovarajući vaspitno-obrazovni program, te je Sekretarijat 27. 6. 2022. donio rješenje o usmjeravanju u JU Srednju stručnu školu Berane, smjer elektrotehničar za izradu Veb (WEB) i mobilnih aplikacija, a zaduživši ustanovu da obezbijedi kadrovske, prostorne i materijalne uslove za realizaciju obrazovnog programa. Rješenje je dostavljeno podnositeljki pritužbe, Školi, Ministarstvu prosvjete, Ministarstvu zdravlja i Ministarstu rada i socijalnog staranja i protiv istog nije uložena žalba“, ističe Ombudsman.

Mnoge ustanove s barijerama

Prilikom obilazaka obrazovno-vaspitnih ustanova u Crnoj Gori, Zaštitnik je zapazio da postoje mnogi školski objekti koji nijesu prilagođeni osobama s invaliditetom, te da su rijetke ustanove koje su u potpunosti adaptirane.

Zaštitnik Ministarstvu i Školi preporučuje da bez odlaganja, u međusobnoj saradnji, preduzmu radnje i mjere u cilju potpunog prilagođavanja objekta JU Srednje stručne škole Berane, shodno Pravilniku o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom (izgradnja rampe/lifta, adaptacija ostalih prostorija, toaleta, biblioteka, fiskulturne sale, opreme i dr.) najkasnije do početka školske 2023/2024, kako bi sva djeca imala jednake mogućnosti u obrazovanju“, navodi Ombudsman.

Kako navode, Škola je potvrdila da su navodi iz pritužbe učenice tačni i da je glavni problem neprilagođenost objekta Škole osobama s invaliditetom, tj. nemogućnost kretanja korisnika u objektu; da se izvršni diretktor 12.04.2022. obratio Ministarstvu, kao i ponovo kada je došlo do promjene u reorganizaciji (novom ministru) radi prilagođavanja objekta, odnosno izgradnje pomoćnog lifta.

Škola, koja ima više etaža, dijeli objekat s JU SMŠ dr Branko Zogović i isti nije prilagođen za korisnike kolica. Takođe, Škola se radi adaptacije obratila Ministarstvu prosvjete, takođe, u aprilu 2022. Ministarstvo prosvjete, koje je upoznato s ovim problemom, preduzima određene aktivnosti, kroz realizaciju projekta radi na poboljšanju pristupačnosti za osam škola koje su odabrane nakon analize broja učenika, vrsti invaliditeta. Nije navedeno da li je obuhvaćena Srednja stručna škola Berane, a predstavnici Ministarstva su u avgustu 2022. obišli škole“, navodi Ombudsman.

Izvor: Portal Dan

Pripremio: Ivan Čović

Strana 1 od 48

Back to top