Željko

Željko

Prema dostupnim podacima, incidenca moždanog udara u Crnoj Gori odgovara incidenci razvijenih zemalja i iznosi prosječno 100 do 300 novih slučajeva na 100.000 stanovnika godišnje.

Klinika za neurologiju Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) zdravstveno-promotivnim aktivnostima juče je obilježila 29. oktobar - Svjetski dan moždanog udara.

Moždani udar (u narodu poznat kao šlog) predstavlja naglo nastali poremećaj moždane funkcije, usljed poremećaja moždane cirkulacije. Iz tog razloga je i početak kliničke slike, tj. simptom moždanog udara akutan (iznenadan) a ispoljavanje zavisi od dijela mozga koji je zahvaćen. Najčešći simptomi na koje treba obratiti pažnju jesu: asimetrija lica, otežan govor, slabost polovine tijela, nestabilnost, duple slike, naročito ako se simptomi ispolje naglo, a udruženi su sa glavoboljom, mučninom ili povraćanjem.

Faktore rizika možemo podijeliti na one na koje ne možemo uticati i na one na koje, promjenom stila života ili primjenom terapije, možemo značajno smanjiti vjerovatnoću nastanka posljedičnog moždanog udara. U prvu grupu spadaju: pol, rasa, genetska sklonost ka nastanku bolesti krvnih sudova i starost. Veoma je važno stalno potencirati faktore rizika koji mogu značajno da utiču na sprječavanje nastanka ove životno ugrožavajuće bolesti, posebno kada znamo da se čak četiri od pet moždanih udara može spriječiti.

Konzumiranje duvanskih proizvoda povećava za dva puta nastanak moždanog udara, ali i za 40 procenata kod pasivnih pušača, dok povišen krvni pritisak povećava vjerovatnoću čak dva do četiri puta. Zato redovna kontrola krvnog pritiska i redovno uzimanje terapije smanjuje, ne samo vjerovatnoću za nastanak moždanog već i srčanog udara. Takođe, osobe koje boluju od šećerne bolesti koja nije kontrolisana imaju dva puta veću vjerovatnoću da dobiju moždani udar, a oni koji razviju moždani udar gotovo dvostruku šansu za letalni (smrtni) ishod.

Za uspješno liječenje ove bolesti veliku ulogu igra vrijeme koje je proteklo od pojave prvih simptoma do javljanja pacijenta u zdravstvenu ustanovu. Zato je veoma važno da svi građani znaju da prepoznaju prve simptome ove bolesti i da što hitnije kontaktiraju Zavod za hitnu medicinsku pomoć (ZHMP) radi transporta pacijenta u najbližu zdravstvenu ustanovu.

Vrijeme je jedan od važnijih kriterijuma za primjenu invazivnih terapijskih procedura za liječenje moždanog udara (tromboliza, mehanička trombektomija) koje su dostupne u našoj zemlji.

Prema dostupnim podacima, incidenca moždanog udara u Crnoj Gori odgovara incidenci razvijenih zemalja i iznosi prosječno 100 do 300 novih slučajeva na 100.000 stanovnika godišnje.

U prvih deset mjeseci 2023, na Klinici za neurologiju Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) liječeno je 148 pacijenata od moždanog udara. Kod dijela pacijenata koji su zadovoljavali jasno definisane kriterijume primijenjena je trombolitička terapija i/li mehanička trombektomija. To su u svijetu najsavremenije terapijske procedure za liječenje ishemijskog moždanog udara koje se više godina uspješno primjenjuju u KCCG.

U 2022-oj urađene su 44 mehaničke trombektomije, od čega je najveći broj pacijenata bio iz Podgorice (37), te je broj urađenih trombektomija na 100.000 stanovnika oko 19 pacijenata (komparativno s razvijenim zemljama - Njemačka 20 pacijenata na 100.000 stanovnika). Do oktobra 2023. urađene su 24 mehaničke trombektomije, gdje je opet Podgorica zastupljena ubjedljivo najviše.

Zato su ovi datumi uvijek dobar povod da pošalju jasnu poruku javnosti o važnosti preventive i ne manje važne edukacije svih građana o ranom prepoznavanju simptoma bolesti.

Upravo je današnja aktivnost Klinike za neurologiju imala za cilj da skrene pažnju na ovu bolest čije posljedice utiču, pored pacijenta i njegove porodice, i na društvo u cjelini zbog posljedica koje ova bolest utiče na radno sposobnu populaciju.

Sa Polikinike navode da ih raduje što je odziv bio na visokom nivou i blizu 100 zainteresovanih građana danas su na Poliklinici KCCG-a provjerili brzim testom šećer u krvi, kao i krvni pritisak. Takođe su od ljekara i medicinskih sestra dobili informativne flajere i informacije o moždanom udaru, kliničkoj slici i prevenciji ove bolesti.

Izvor: Portal Dan

Pripremio: Ivan Čović

Tekst najpoznatijeg Njegoševog spjeva za novo audio izdanje Gorskog vijenca pročitao je glumac Jovan Dabović.

U susret obilježavanju državnog praznika, Njegoševog dana, 13. novembra, Biblioteka za slijepe Crne Gore (BZSCG) će, 1. novembra 2023, u 19 časova, u svojoj svečanoj sali upriličiti predstavljanje novog audio izdanja Gorskog vijenca koje je objavljeno u produkciji ove ustanove.

Tom prilikom, o Njegoševom djelu govoriće književnik Budimir Dubak, a publika će moći da čuje inserte iz audio izdanja.

Tekst najpoznatijeg Njegoševog spjeva pročitao je glumac Jovan Dabović, produkciju potpisuje Vladimir Jovović, a postprodukciju Slobodanka Grdinić. Publikacija je intenzivno pripremana tokom prethodnih nekoliko mjeseci.

Izvor: Portal Dan

Pripremio: Ivan Čović

Životni put Anesa Kujovića, 21-godišnjaka iz Sarajeva (BIH), razlikuje se od života njegovih vršnjaka. Od svojih ranih godina, kretao se svijetom koji se često mučio da shvati njegove jedinstvene sposobnosti. Anes je rođen s Daun sindromom, stanjem koje je značajno oblikovalo njegovo odrastanje i životna iskustva, uticavši na njegovo obrazovanje, adolescenciju i prihvaćenost u društvu. Međutim, svaki izazov s kojim se susreo, postao je odskočna daska za njegov uspjeh. Uz nepokolebljivu odlučnost i stalnu podršku svoje porodice i prijatelja, borio se za mjesto koje mu pripada u zajednici.

Danas, Anes obavlja funkciju u Službi za obrazovanje, kulturu i sport, Opštine Centar Sarajevo. Kao volonter UN-a, on ispunjava administrativne obaveze - koje označava istorijsku prekretnicu, jer je on prvi volonter UN-a na svijetu s Daun sindromom.

Anes ima priznanje da je prva osoba s Daun sindromom na svijetu koja je preuzela ulogu volontera UN-a kroz Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2). Ova jedinstvena prilika pružila mu je dragocjeno radno iskustvo.

„Imam divne kolege. Marljivo izvršavamo svoje zadatke, ali dijelimo i vesele trenutke i smijeh. Moje obaveze su unos podataka u tabele, distribucija dokumenata raznim odjeljenjima na potpise, prisustvovanje sastancima kod načelnika, doček gostiju, a povremeno učestvujem i na sjednicama Opštinskog vijeća.” objašnjava Anes.

Izražava zadovoljstvo znanjem stečenim tokom svog mandata u Opštini Centar Sarajevo. Međutim, kao i njegove kolege, i on se susreće sa određenim zadacima za koje će mu možda trebati malo više vremena. „Pisanje izvještaja može biti pomalo izazovno za mene, ali sam optimista da ću to savladati u dogledno vrijeme“, dodaje on.

Anes je započeo svoj inauguracijski staž u okviru Regionalnog programa za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2), projekta koji finansira Evropska unija, a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Sa sveobuhvatnim ciljem podsticanja različitosti i inkluzivnosti u svim segmentima društva, ReLOaD2 je proširio mogućnosti stažiranja mladima koji žive u ovoj opštini i 12 drugih partnerskih lokalnih samouprava, bez obzira na njihove sposobnosti.

Osim stažiranja, Anes je imao priliku unaprijediti svoje vještine kroz niz obrazovnih inicijativa koje nudi projekat ReLOaD2. Štaviše, dobio je vrijedne upute od Farisa Bečića, kolege mladog entuzijaste i UNV-a (Program volontera UN-a) angažovanog na ReLOaD2. Faris preuzima ulogu mentora, prati Anesov napredak i radnu etiku. Zajedno se bave administrativnim poslovima, kao što su: upravljanje predmetima, skeniranje i štampanje dokumenata, arhiviranje, vođenje sastanaka sa različitim zainteresovanim stranama i organizacijama civilnog društva, i snimanje pristiglih projekata putem javnih poziva, između ostalih odgovornosti.

Bečić ističe vitalnu ulogu mentorske podrške u okviru programa ReLOaD2, posebno tokom tranzicije ka zaposlenju osoba s invaliditetom. Prema njegovim riječima, mentorski proces služi kao sredstvo za pomno praćenje putovanja pojedinca u sferama rada, razvoja vještina i ukupnog profesionalnog rasta. Takođe, obuhvata procjenu njihove radne etike i pristupa rješavanju jednostavnih i složenih zadataka. U saradnji s Anesom, Bečić ističe njegovanje izuzetnog odnosa obilježenog osjetljivošću i razumijevanjem.

Anes redovno prima naknadu za svoj volonterski rad, koji od milja naziva svojom „platom“. On ima jasne namjere za ovu zaradu, jer namjerava da njome pokrije troškove svog vozačkog ispita i na kraju kupi automobil.

“Stažiranje je Anesu donijelo ogromne promjene. Povećalo mu se samopouzdanje, razvilo je kritičko mišljenje i mnogo je odgovorniji prema poslu nego prema školskim obavezama. Srećan je jer zaista gradi prijateljski odnos sa kolegama na poslu koji su centar njegovih svakodnevnih priča.”, kaže Anesova majka Sevdija.

Opština Centar Sarajevo nastoji dati primjer drugim institucijama kroz aktivno razvijanje programa usmjerenih na osnaživanje mladih osoba s invaliditetom. ReLOaD2 je do danas omogućio stažiranje za 22 mlade osobe širom Bosne i Hercegovine, uključujući četiri osobe s invaliditetom.

Izvor: WeBalkans.eu 

Prevela: Elmira Redžepagić Dizdarević

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) više od milijardu ljudi svjetske populacije živi s nekim oblikom invaliditeta. Suočavaju se s brojnim preprekama, uključujući predrasude, diskriminaciju i nedovoljnu pristupačnost.

Član 9. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom reguliše pristupačnost i detaljno objašnjava sve elemente pristupačnosti. Pristupačno okruženje, informacije, ljudi i pomagala veoma su važni za osobe s invaliditetom, kažu iz Koordinacionog odbora udruženja osoba s invaliditetom Kantona Sarajevo (KS). Ako nešto od toga fali, nema inkluzije.

„Objektivno, pristupačnost u našoj državi je veoma loša za osobe s invaliditetom. U Sarajevu je nešto bolje zato što mi aktivno radimo na pristupačnosti javnih institucija, pristupačnosti ulica, saobraćaja, dolaze novi trolejbusi, autobusi, tramvaji koji bi trebali biti pristupačni ali se ipak dešava da će biti određenog odstupanja. Neće se raditi nove stanice na tramvajskim prugama i to će nama biti veliki problem vezano za pristupačnost”, rekao je Fikret Zuko, predsjednik Koordinacionog odbora udruženja osoba s invaliditetom KS.

Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH usvojio je Prijedlog zakona o dopuni Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH, u dijelu zakona u kojem se uvodi veća kazna za parkiranje na mjestu za osobe s invaliditetom, predviđeno je da iznosi 200 KM i jedan kazneni bod.

„Sada vidimo da u tom segmentu to funkcioniše ali i dalje je niska svijest kad su u pitanju zloupotrebe tih kartica. Ljudi vole da koriste benefite koje imaju osobe s invaliditetom ali ne žele da budu osobe s invaliditetom”, rekao je Almir Šahmanija, predsjednik Vijeća organizacija osoba sa invaliditetom u FBiH.

Uloga sugrađana ima veliku ulogu, navode. Mogu doprinijeti inkluzivnijem društvu, kroz male, ali značajne geste.

„Ima jako finih ljudi, susretljivih, koji se odmah ponude da pomognu, da poguraju kolica, da se sklone, da otvore, pričuvaju vrata a isto tako ima i negative kad me u prodavnici guraju drugim kolicima, robom, kao da sam nevidljiva”, rekla je Fata Bahtijarević iz Udruženja osoba sa multipla sklerozom KS.

Prema procjeni SZO oko 15 posto populacije ima neki od oblika invaliditeta. Kako iz Udruženja navode, to ne znači da  je svima potrebna značajna pomoć. Većem procentu je potrebna ozbiljnija pomoć države, ostalima je potreban samo adekvatan ambijent i humaniji pristup poput opšte prilagođenosti, razumijevanja, eliminisanja predrasuda koji itekako mogu biti od velike pomoći.

Izvor: Portal N1info

Pripremio: Ivan Čović

Iako je u poslednje vrijeme doneseno dosta zakonskih akata i programa kada je u pitanju položaj osoba s invaliditetom, diskriminacija, predrasude, neravnomjeran položaj i manjak podrške nadležnih institucija i dalje su prisutni u Crnoj Gori, i samo su neki od problema s kojima se ove osobe  suočavaju  u Crnoj Gori. Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić je u emisiji Osnaživanje i integracija OSI Radija Bijelo Polje govorila o položaju osoba s invaliditetom i njihovom socijalnom i društvenom statusu.

„Tačno je da je u poslednjih petnaest godina usvojeno dosta zakona, međutim ni današnji položaj osoba s invaliditetom ne može se ocijeniti adekvatnim i zadovoljavajućim, jer je proteklo zaista mnogo vremena koje je država Crna Gora imala i ima, da bismo bili u poziciji da stagniramo i imamo neke korake koji su i nazadovali u određenim oblastima. Imamo i dosta pozitivnih praksi, ali i negativnih koje nas vuku nazad i vraćaju na početak” kazala je Vujačić.

Ona je istakla da su država i lokalna zajednica zatvoreni sistemi koji teško prihvataju neke promjene, posebno, ako zbog tih promjena treba društvo da se mijenja.

„Zato, kada dovoljan broj osoba s invaliditetom bude zagovaralo svoja prava, država i lokalna uprava će biti mnogo odgovorniji i mnogo aktivniji po svim pitanjima”.

Vujačić je kazala da je zbog trenutne političke situacije u zemlji otežana komunikacija s institucijama, te da su mediji značajan kanal podrške.

„Svjesni smo činjenice da su se vlasti prečesto mijenjale u prethodne tri godine i da sadašnja Vlada funkcioniše u tehničkom mandatu. Sve to utiče, ne samo na naše aktivnosti, nego generalno na ljudska prava i demokratiju. Svaka podrška nam je dobrodošla, a mediji su značajan kanal podrške, bez njih se naš glas ne bi čuo, ne bi došao do adresa gdje treba da dođe, niti bi vlast imala kontrolu praćenja. Nama je svejedno ko će doći na vlast, sve dok se poštuje Ustav i zakoni, naše je da sarađujemo, i uvijek budemo kritični, u smislu da ukazujemo na manjkavosti sistema, jer ne postoji izgovor da su ljudska prava skupa, ona nikako ne mogu biti skupa. Kad to shvatimo, onda ćemo biti zrelije društvo” istakla je Vujačić.

Direktorica UMHCG je kazala da ni prethodna, a ni trenutna Vlada nijesu formirale Savjet za prava osoba s invaliditetom, iako je lista kandidata bila objavljena prošle godine. Ona je dodala u Crnoj Gori još uvijek ne postoji resor koji koordinira izradom drugog i trećeg periodičnog izvještaja o sprovođenju Konvencije UN o pravima OSI.

Vujačić je podsjetila da je Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, bez obrazloženja, ukinulo Direktorat za zaštitu osoba s invaliditetom, i istakla da je i dalje na NVO  i udruženjima koje se bave pitanjima OSI, da stvaraju pretpostavke za bolji i kvalitetniji život i najavila aktivnost Freedom Drive/Vožnje za slobodu u Podgorici.

„Na platou između Skupštine Glavnog grada Podgorice i Biblioteke Radosav Ljumović održaće se Vožnja za slobodu (Freedom Drive). Riječ je o događaju koji UMHCG, po drugi put, organizuje u cilju skretanja pažnje javnosti na samostalni život i značaj obezbjeđivanja uslova i servisa podrške koji su važni za samostalnost osoba s invaliditetom. Vožnja za slobodu je vožnja svih nas, a sve u cilju slanja važnih poruka i upućivanja apela nadležnim institucijama da osiguraju i obezbijede mogućnost življenja po principima filozofije samostalnog života za sve osobe s invaliditetom” zaključila je Vujačić.

Izvor: Portal Radio Bijelo Polje

Pripremio: Ivan Čović

Mreža za evropske politike (MASTER) je, juče, 26. oktobra 2023, u Podgorici, organizovala Konferenciju Mi smo promjena!, u sklopu istoimenog projekta, podržanog od strane Ambasade SAD u Podgorici, koji je imao za cilj razvijanje svijesti kod mladih o važnosti poštovanja različitosti, kako bismo zajedničkim snagama stvarali bolju i prosperitetniju budućnost.

Konferenciju je otvorila Nikol Otala (Nicole Ottalah), zamjenica šefice misije pri Ambasadi SAD u Podgorici, koja je istakla da Ambasada SAD sa zadovoljstvom podržava projekat Mi smo promjena!, koji je imao za cilj da edukuje mlade lidere u Crnoj Gori i podstakne ih da se čuje njihov glas kako bi poboljšali svoj položaj u društvu. Takođe, ona je naglasila da Ambasada SAD u Crnoj Gori ostaje privržena  radu s civilnim društvom na zagovaranju ideala, poštovanja ljudskih prava, poštovanja principa različitosti, jednakosti i inkluzije, a da je cilj Ambasade kroz programe grantova da osnaži marginalizovane grupe, uključujući mlade, željne da budu vjesnici pozitivnih promjena u svojim zajednicama u Crnoj Gori. Gospođa Otala je pohvalila MASTER za sav njihov posvećen rad na ovom projektu, jer mladi koji su angažovani, osnaženi i koji vrjednuju različitost čine svijet boljim mjestom, tako što njeguju društvo koje je otporno, harmonično i napredno.

U uvodnom obraćanju, prisutnima se obratila i izvršna direktorica MASTER-a mr Andrea Popović koja se zahvalila na podršci Ambasadi i svim partnerima i saradnicima na projektu, naglasivši da je MASTER nastao kao želja grupe ambicioznih i mladih ljudi da promovišu demokratske vrijednosti u Crnoj Gori. Ona je istakla da je glavni ključni aspekt projekta Mi smo promjena! kolektivno djelovanje ka promjenama i tolerantnijem društvu, kako bi se povećala tolerancija prema marginalizovanim grupama i eliminisali stereotipi. Popović je prisutnima predstavila ključna dostignuća projekta, koja su se ogledala u sprovođenju istraživanja i kreiranju analize na temu poštovanja ralizličitosti, realizaciji radionica u osam crnogorskih gradova, tekstovima o diskiminaciji kreiranih od strane mladih ljudi, snimanju i promociji osam podkast emisija Mi smo promjena!, promociji multimedijalnog sadržaja o ljudskim pravima u omladinskim servisima širom Crne Gore.

Nakon uvodnih obraćanja, premijerno je prikazan film Mi smo promjena!, koji će u narednim danima biti promovisan putem društvenih mreža i u omladinskim centrima širom Crne Gore.

Konferencija je nastavljena panelom Diskriminacija u društvu: Mogu li mladi biti promjena?, s uvaženim panelistima gospodinom Sinišom Bjekovićem, zaštitnikom ljudskih prava i sloboda, gospodinom Fatmirom Đekom, ministrom ljudskih i manjinskih prava, gospođom Selmom Drini iz organizacije Firen Amensa (Phiren Amenca) i gospođom Anđelom Miličić, predstavnicom Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), a panel je moderirala mr Andrea Popović iz MASTER-a.

Siniša Bjeković je predstavio aktivnosti institucije po pitanju suzbijanja diskriminacije i govora mržnje, i istakao je da, kada su u pitanju mladi ljudi, govor mržnje je dosta prisutan i da je to neophodno edukacijom mladih suzbiti. Naglasio je da institucija Ombudsmana kroz razne projekte pokušava da približe mladima značaj poštovanja ljudskih prava, i da je neophodno da mladi budu pokretači promjena u društvu.

Ministar ljudskih i manjinskih prava, Fatmir Đeka (Fatmir Gjeka) je istakao aktivnosti koje sprovodi Ministarstvo s ciljem borbe protiv diskriminacije i predrasuda, kao i u cilju promocije važnosti ljudskih prava i sloboda. Poručio je koliko je važno unaprijeđenje, razvoj i promocija interkulturalnosti, međusobnog poštovanja, a prije svega socijalna inkluzija manjinskih naroda, Roma i Egipćana, osoba s invaliditetom, LGBTIQ populacije. Gospodin Đeka je naglasio važnost saradnje s civilnim sektorom po ovim pitanjima, i istakao da projekti kao što su Mi smo promjena! umnogome doprinose promociji demokratskih vrijednosti i ljudskih prava.

Selma Drini, ispred romske organizacije Firen Amenke (Phiren Amenca), je naglasila neophodnost unapređenja položaja ove populacije, koja se svakodnevno suočava s nekim vidom diskriminacije kako u obrazovnom sistemu, zdrastvenom sistemu, zapošljavanju. Ona je istakla da se kao veoma mlada osoba susrela  s predrasudama kako u školi, tako i na ulici i među društvom, međutim, to je podstaklo da bude još aktivnija u borbi za bolji položaj romske populacije, kao i položaja svih mladih u Crnoj Gori. Drini smatra da mladi jesu i treba da budu promjena, kao i da prava promjena kreće od nas samih.

Ispred UMHCG, Anđela Miličić se zahvalila na pozivu za učešće na ovom panelu i naglasila da nije čest slučaj da ima priliku da govori ispred predstavnika institucija i da direktno s njima diskutuje o boljoj pozici mladih sa hendikepom. Istakla je probleme s kojima se susreću mladi s invaliditetom u Crnoj Gori, a to je prije svega nepristupačnost objekata za lica s invaliditetom i da pogotovo u obrazovnom sistemu mladi s invaliditetom nemaju adekvatne uslove za obrazovanje i rad. Gospođa Miličić je istakla važnost ovakvih projekata i diskusija, jer je krajnje vrijeme za promjene, a da mladi treba da budu pokretači istih.

Konferencija je zaključena završnim obraćanjem izvršne direktorice MASTER-a, Andree Popović, koja se zahvalila velikom broju priustnih učesnika Konferencije, i naglasila da mladi jesu promjena, jer kroz ovakve projekte koji imaju za cilj razvijanje svijesti kod mladih o važnosti poštovanja različitost stvaramo prosperitetniju budućnost i ostvarujemo pozitivne promjene u našoj zajednici, koje vode ka jednom inkluzivnom i pravednom društvu.

Konferencija je završena koktelom, kojem su pristustvovali predstavnici i predstavnice Ambasade SAD u Podgorici, ministarstava, međunarodnih i nacionalih organizacija, Delegacije EU u Crnoj Gori, mladi ljudi.

Izvor: Portal Master-mne

Pripremio: Ivan Čović

Direktorka Centra za studente sa hendikepom Ljupka Mihajlovska za portal Vreme kaže da nedostaju politike i procedure koje bi jasno odredile šta je čija nadležnost i prema kojima bi nastavni kadar mogao da se orijentiše. A nedostaju i materijalni i ljudski resursi.

Inkluzivno obrazovanje, osnovno i srednje, uvedeno je u zakonske okvire prije 14 godina Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Nakon srednje škole, osobe s invaliditetom koje žele da upišu viši nivo obrazovanja mogu, međutim, da naiđu na niz prepreka tokom studiranja.

„Osobe s, na primer, intelektualnim invaliditetom koje žele i imaju mogućnosti da upišu fakultet i prođu prijemni, dolaze do barijere kada nastavni sadržaj i materijal nije prilagođen njihovim sposobnostima jer to nije utvrđeno zakonom”, kaže profesor Visoke škole socijalnog rada Saša Stepanović.

S druge strane direktorka Centra za studente sa hendikepom Ljupka Mihajlovska kaže da na nivou Univerziteta u Beogradu ima studenata s različitim spektrom invaliditeta, te da su oni fokusirani na to da svakome ko se javi pokušaju da obezbijede neku podršku.

Ipak, pored pozitivnih primjera jedan dečko s Daun sindromom je zbog neprilagođenosti materijala i samog sistema morao da napusti studije.

Stepanović, koji je, inače, bio njegov profesor i kod koga je mladić položio predmet, kaže da profesori nisu imali metod na osnovu koga bi prilagodili gradivo i nastavne metode. „To je generalno predstavljalo problem i na tome se trebalo raditi primenom individualnog obrazovnog plana i programa, ali on u visokom obrazovanju ne postoji.”

Mihajlovska navodi da nedostaju politike i procedure koje jasno određuju šta je čija nadležnost i prema kojima bi i nastavni kadar dobio adekvatne preporuke i znanja. Kaže i da „nedostaju i resursi, materijalni i ljudski, da to sve bude na zadovoljavajućem nivou.”

Ona objašnjava da postoje razmimoilaženja u stavovima akademske zajednice o tome ko treba i može da bude student i koji nivo podrške je visokoškolska ustanova dužna da obezbijedi, te da tu barijeru prevazilaze iskustvima koje imaju u pružanju podrške osobama s ivaliditetom u učenju.

„Trudimo se da ih ohrabrimo da nije potrebno ništa posebno uvoditi već je samo neophodno da smo drugačije podešeni u pogledu toga koja je uloga akademske zajednice u promociji različitosti i inkluzije”, kaže Mihajlovska.

Stepanović je, pak, mišljenja da je potrebno uraditi i portfolio svake osobe kako bi se vidjeli njeni potencijali, te da to nije nešto što može da se uradi za dan, već je proces koji traje nekoliko mjeseci kako bi se na kraju izradio adekvatan plan individualizacije po kome bi se radilo.

I dodaje: „Mi imamo uređen zakon za osnovnu i srednju školu koji predviđa propisanog i ličnog pratioca. Međutim, nakon 18. godine gubi se mogućnost angažovanja ličnog pratioca koji bi pomogao u samom radu i u samom nastavnom procesu studentu.”

Potrebna je rješenost sistema

Obrazovanje osoba s invaliditetom je predviđeno članom 24 Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, gdje piše da su države dužne da obezbijede inkluzivni sistem obrazovanja na svim nivoima.

Takođe, Zakon o visokom obrazovanju zabranjuje diskriminaciju po osnovu invalidnosti i reguliše pravo osoba s invaliditetom na visoko obrazovanje, pristupačnost, prilagođavanje uslova.

Saša Stepanović kaže da se prije tri, četiri godine obraćao Ministarstvu prosvete s željom da se uključi u inkluzivni tim i da zajedno s kolegama pomogne u oblikovanju i formulisanju Zakona o visokom obrazovanju (inkluzivnom).

Kaže da su mu se „pisanim putem zahvalili što se neko interesuje”, ali da se na tome završilo.

Mihajlovska ukazuje da je dobro da smo došli do nivoa da niko ne može više da kaže „nije moja stvar što je nekome potrebna podrška“, da se sada kada se upiše student s intelektualnim invaliditetom ili bilo kojim invaliditetom postavlja pitanje „šta treba da uradimo i na koji način“.

Nedostaje ipak i dalje rješenost obrazovnog sistema da se stvari suštinski promjene, a koja bi bila praćena politikama i procedurama da se više radi na obezbjeđivanju visokog inkluzivnog obrazovanja.

Izvor: Portal Vreme

Pripremio: Ivan Čović

utorak, 24 oktobar 2023 09:56

Trećina nezaposlenih bez školske spreme

Krajem avgusta na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) u Pljevljima nalazilo se 2.115 nezaposlenih Pljevljaka, 266 manje nego u istom periodu prošle godine. Broj nezaposlenih je za 380 manji u odnosu na početak godine.

Prema Statističkom izvještaju ZZZCG, broj nezaposlenih krajem avgusta u Pljevljima je za 55 bio manji u odnosu na mjesec ranije. Od ukupnog broja nezaposlenih, registrovanih na Birou rada u Pljevljima, 1.310 su žene, odnosno oko 62 odsto.

Na evidenciji Biroa rada trećina nezaposlenih je bez školske spreme ili sa završenom osnovnom školom.

Krajem juna najviše je bilo nezaposlenih s četvrtim stepenom stručne spreme 731, od kojih 511 žena. Veliki broj nezaposlenih bez školske spreme, njih 600, od kojih su više od polovina (360) su žene, a sa drugim stepenom, odnosno završenom osnovnom školom 88.

Posao je čekalo i 513 građana sa završenim trećim stepenom stručne spreme gdje, takođe, dominiraju žene.

S fakultetskom diplomom u Pljevljima krajem juna posao je čekalo 97 Pljevljaka, znatno manje nego na kraju prošle godine kada ih je na Birou rada zaposlenje čekalo njih 305.

Zaposlenje čeka i šest magistara, od kojih su četiri žene.

S petim stepenom zaposlenje čeka 25 Pljevljaka a sa šestim 54.

Prema statističkim podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG), skoro svaki peti nezaposleni u Pljevljima je s invaliditetom.

Ukupno je registrovano 408 nezaposlenih s invaliditetom od kojih su 303 žene, a najviše ih je sa prvim stepenom stručne spreme 199.

Na evidenciji je 712 građana koji prvi put traže zaposlenje, a najviše ih je bez školske spreme 286 i četvrtim stepenom stručne spreme, 208.

U avgustu 2023. ZZZCG je prijavljeno ukupno 36 slobodnih radnih mjesta, a najviše 19 za prijem nezaposlenih s trećim stepenom obrazovanja.

Od početka godine, u Pljevljima su zaposlena 604 Pljevljaka, od kojih 80 s fakultetskom diplomom. Najviše je zaposleno Pljevljaka sa četvrtim stepenom stručne spreme njih 264.

Pravo na isplatu novčane naknade u avgustu je imalo 470 nezaposlenih Pljevljaka, kojima je ukupno isplaćeno 97.642 eura, odnosno u prosjeku po 208 eura.

Izvor: Portal Vijesti

Pripremio: Ivan Čović

Predstava Roko i Cicibela  odigrana je na Edukcijsko- rehabilitacijskom fakultetu Tuzli, a izvele su je osobe s Daun sindromom, članovi Down sindrom centra iz Banja Luke. Predstava govori o ljubavi, ali razbija i predrasude o osobama s invaliditetom.

Roka i Cicibelu je spojila ljubav na prvi pogled. Svojom ljubavlju, privrženošću i odanošću jedno drugome, pokazali su kako je za sreću potrebno tako malo.

Sandra Radinković: „Konkretno, igram Cicibelu, a Kićo je Roko. Hoću da naglasim da Kići i ja to radimo iz ljubavi i srca.”

Kristija Zeljković: „Ja sam Roko u Roko i Cicibela. Uvijek radim sa Zoranom Jelićem. Nas dvojica radimo to sve.”

Ova predstava nastala je kao rezultat škole glume, ekspresivne art terapije i psihodrame u Down Sindrom centru u Banja Luci, a kroz ovu predstavu pokušava se smanjiti socijalna distanca između osoba s Daun sindromom i društvene zajednice.

Zoran Jelić, direktor Centra za socijalnu rehabilitaciju osoba sa invaliditetom Down syndrom centar, Banja Luka je kazao:

„Tim hoćemo pokazati da je osnovni alat u našem centru ljubav. Ljubav je pokretač svega. Mi radimo sa populacijom na kojoj se diskriminacija vrši i prije nego se rodi, kada se u trudnoći ustanovi višak hromozoma, daje se nekome pravo da odluči da li da rodi ili ne. I kada se rode, te osobe obole od jedne najsloženije svjetske bolesti, a to je osjećaj odbačenosti”. 

Stoga, vrlo je bitna i uspostavljena saradnja Tuzlanskog Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta s centrom, ali i sa Specijalnom bolnicom za hronična psihijatrija iz Modriče, a sve kako bi se pomoglo osoba s invaliditetom.

Mirjana Pejičić, Specijalna bolnica za hroničnu psihijatriju Modriča: „Jedna Veoma razvijena metoda je radnookupaciona terapija. Pitamo kakve sklonosti pacijent ima, šta on voli, preporučimo likovnu, muzičku sekciju. Organizujemo takmičenje, biramo najboljeg pjevača, pravimo filmske predstave”. 

U međuvremenu, ovi glumci pokazuju da različitost ne smije biti prepreka, već šansa.

Ova antistigmatska predstava do sada je odigrana u Srbiji, Hrvatskoj, Grčkoj, Češkoj, Poljskoj i Austriji, a sve uz promovisanje inkluzije i jednakih prava za sve, bez obzira koliko hromozoma ko ima.

Izvor: Portal N1 info.ba

Pripremio: Ivan Čović

Mlade Nišlije, Aleksa Ranđelović i Aleksa Đošić, učenici osmog razreda Osnovne škole Sveti Sava za vrijeme školskog raspusta snimili su film edukativnog karaktera, s jasnom porukom o poštovanju i prihvatanju različitosti, empatiji i toleranciji.

Akteri filma, Andrej Radulović (korisnik kolica) i Nikola Radojlović (osoba s oštećenjem vida), prikazuju i skreću pažnju na probleme osoba s invaliditetom u njihovoj svakodnevnoj komunikaciji i kretanju, šta vole da rade i šta ih ispunjava, a šta im smeta.

Dva mjeseca školskog raspusta iskoristili su na najbolji mogući način i poslali važnu poruku.

Film će danas, 26. oktobra premijerno biti prikazan u svečanoj sali ove škole. Cio događaj je humanitarnog karaktera, gdje će učenici osmog razreda donirati sredstva za liječenje bivše učenice Jane Petrović i prikupiti plastične čepove za ČEPeNIng i kupovinu kolica.

Autor Aleksa Ranđelović na ideju da se „pozabavi“ ovom temom došao je slučajno vidjevši rijaliti program na društvenoj mreži u kome učestvuju korisnici kolica, što ga je navelo da pomisli kako je zapravo osobama s invaliditetom.

„Tek kada sam seo u kolica, shvatio sam da pored toga što je užasno teško da se tako krećeš i što ima puno fizičkih barijera, najteži osećaj je da zbog nebrige drugih ljudi, ti ne možeš da dođeš na neko mesto gde svi idu i osećaš se bespomoćno. I to je ono što moramo da promenimo i jedna od poruka filma.Nije dovoljno da se samo priča o toleranciji i empatiji, već je potrebno da se tako i ponašamo i to stvarno primenjujemo svaki dan. Da pomognemo kada možemo i da ne okrećemo glavu. Da slobodno upoznajemo ljude različite od sebe I da osobe s invaliditetom ne svrstavamo u neke grupe, jer je bitna osoba, a ne njen hendikep. Po mom mišljenju, tako se poštuje i prihvata različitost“, kazao je Aleksa.

Aleksa Đošić koji je sve zabilježio okom kamere, ističe da nije bilo zahtjevno.

„Snimali smo sa dva telefona, jednim za zvuk, drugim za video. Jedinu tehničku poteškoću koju smo imali bila je kada je  koji je telefon snimao zvuk ugasio, što je i naglašeno u videu.  Zadovoljni smo i mislimo da smo poslali pravu poruku“, poručuje on.

Prije nego što pogledate cio film, razmislite da li ste se zapitali nekad šta bi bilo „Da sam ja ti“?

Izvor: Portal Niskevesti

Pripremio: Ivan Čović

Strana 11 od 85

Back to top