U toku predstojeće reforme izbornog zakonodavstva moguće je značajno poboljšati zaštitu izbornih prava  koja se odnose na pravo upisa u birački spisak, zaštitu u toku izbora pred biračkim odborima, izbornim komisijama i Ustavnim sudom, te zaštitu nakon izbora prilikom potvrđivanja mandata novoizabranim poslanicima/odbornicima te dolje regulisati popunu upražnjenih mjesta u slučaju prestanka mandata.

Reforma mora obuhvatiti dosta važnih pitanja koja se tiču zaštite ovih prava:  proširenje ovlašćenja za podnošenje izborne žalbe, omogućavanja sudskog preispitivanja svih vrsta odluka Državne izborne komisije, uključujući i one kojima se potvrđuju odluke komisija nižeg nivoa, ali i preispitivanje svih radnji ili propusta izborne administracije.

Takođe, mora se obezbijediti mehanizam za preispitivanje rezultata izbora i povećati transparentnost i odgovornost Ustavnog suda, osigurati da se izborni sporovi rješavaju na javnim sjednicama, urediti prava i način učestvovanja učesnika u postupku i propisati obavezu Ustavnom sudu da sve izborne žalbe i odluke objavljuje i blagovremeno dostavlja strankama.

Dalje, postoji i veliki prostor za unaprjeđenje procedure zaštite prava na upis u birački spisak preciznim procesnim odredbama koje bi dale bolju garanciju ostvarivanju prava, ali i olakšale postupanje nadležnim organima.

Ovo su najvažniji zaključci analize Žaštita izbornih prava autora Siniše Gazivode, koju je Centar za demokratsku tranziciju (CDT) pripremio i uputio Odboru za sveobuhvatnu izbornu reformu (Odbor) sa ciljem da u fokus stavimo koncept izborne pravde, koji je jedna od ključnih dimenzija vladavine prava u demokratijama, ali i da damo puteve za njegovu efikasniju implementaciju u naše zakone.

Tokom više od 20 godina posmatranja izbornih procesa, CDT je na stotine puta svjedočio situacijama u kojima nepravde ili greške nije bilo moguće ispraviti kroz izborne sporove, gdje pogrešne i nezakonite postupke ili propuste nije bilo moguće sankcionisati, i kada nije bilo moguće ostvariti zaštitu aktivnog ili pasivnog biračkog prava u skladu s univerzalno prihvaćenim standardima slobodnih izbora. Reformski zahvat koji je pred nama zahtijeva da se ovi nedostaci analiziraju i isprave.

Pitanje zaštite biračkog prava ćemo tretirati kroz dvije publikacije, u ovoj koju danas objavljujemo je fokus na samom izbornom postupku i pitanjima koja su u najtješnjoj vezi sa ostvarivanjem prava u tom procesu, dok će u drugoj publikaciji, koja će brzo biti upućena Odboru, posebna pažnja biti posvećena krivično-pravnoj zaštiti.

Otvoreni smo za javni dijalog u vezi sa sadržajem naših publikacija i za sve dobronamjerne sugestije i kritike.

Publikacija je nastala u okviru projekta Izborna reforma u fokusu Vrijeme je!  koji Centar za demokratsku tranziciju (CDT) realizuje u saradnji sa Udruženjem za odgovorni i održivi razvoj (UZOR) i Udruženjem mladih sa hendikepom (UMHCG), uz podršku Evropske unije, posredstvom Delegacije EU u Crnoj Gori. Njen je sadržaj isključiva odgovornost Centra za demokratsku tranziciju i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

Izvor: Centar za demokratsku tranziciju

Pripremila: Dajana Vuković

Potpredsjednik Vlade za demografiju i mlade i predsjednik Savjeta za prava djeteta, Dragoslav Šćekić, sazvao je tematsku sjednicu Savjeta za prava djeteta posvećenu razumijevanju i načinu rješavanja problema sa kojima se djeca sa autizmom i njihove porodice suočavaju.

Šćekić je ukazao na važnost razumijevanja problema i potreba djece sa autizmom i pružanja podrške njima i njihovim porodicama, kako bi se, na što kvalitetniji način, uključili u društvo.

Prisutni su uzeli učešće u diskusiji i saglasili da se zajedničkim zalaganjem jedino može doći do kvalitnetne inkluzije djece i osoba s invaliditetom.

Prepoznati su problemi koji se prepliću kroz rad više resora, počeviši od obrazovanja do rada dnevnih centara, ali i do manjka stručnog kadra, te i da je međuresorna saradnja ključna kako bi se pristupilo adekvatnom rešavanju uočenih problema.

Pored stalnih članova Savjeta, sjednici su prisustvovali: dr Slađana Ćorić, bivša državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja i članica radnog tijela koje je radilo na donošenju Strategije za rani razvoj djeteta, dr Iva Ivanović, dječji psihijatar, dr Agima Ljaljević iz Instituta za javno zdravlje, gospođa Marina Vujačić iz UMHCG, izvršna direktorica i gospođa Valentina Rakočević iz Fondacije Ognjen Rakočević koji su uzeli učešće u diskusiji i na stručan i profesionalan način dali svoje viđenje i smjernice.

Učešće su uzeli i predstavnici UNICEF-a koji su kroz prezentaciju upoznali sa Analizom multisktorskog odgovora na potrebe djece sa smetnjama u razvoju.

Šćekić je najavio praćenje monitoringa resora koji su ključni u procesu socijalne inkluzije za djecu sa autizmom, ali i drugog vida učešća, a sve sa ciljem adekvatnom pristupu, te i da će na narednoj sjednici Savjeta za prava djeteta biti otvorena diskusija o ovoj temi.

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Manje od 20 posto osoba sa invaliditetom (OSI) ostvaruje svoje biračko pravo, procjena je doktorke Milene Stojanović, predsjednice Centra za samostalni život OSI i nove odbornice u Skupštini grada Kragujevca. Razlozi za tako nizak stepen političke participacije osoba sa invaliditetom su brojni, počev od fizičkih barijera i nemogućnosti da dođu na izborna mjesta, preko poteškoća da to pravo ostvare u svojim domovima, do nedostupnosti izbornih materijala i programa na znakovnom i Brajevom pismu.

U istraživanju koje su 2019. godine sproveli Republička izborna komisija i Centar za samostalni život osoba sa invaliditetom zaključeno je da od 168 izbornih mjesta u Kragujevcu, svega 46 je djelimično pristupačno za osobe sa tjelesnim invaliditetom, dok nijedno mjesto nije bilo pristupačno za osobe sa senzornim invaliditetom, bilo da je riječ o sljepim i slabovidim ili gluvim i nagluvim osobama. Takođe, utvrđeno je da izborni materijal nije pristupačan, to jeste u nekoj formi razumljiv osobama sa lakšim oblikom intelektualnog invaliditeta.

Otuda i ne treba da čudi što je u svom prvom obraćanju kao odbornica u Skupštini grada Kragujevca, doktorka Stojanović imala potrebu da istakne da je glasala na svim izborima organizovanim od 1991. godine, ali da svoje biračko pravo nikada nije mogla da ostvari na dostojanstven način.

Kolica sam kao pomagalo počela da koristim 2003. godine, ali su i pre toga stepenice bile problem i otežavajuća okolnost. Nekada su me nosili uz stepenice, ali sam od toga brzo odustalo zbog svoje bezbjednosti, pa su članovi izborne komisije silazili na prvi sprat da glasam. Međutim, na taj način je uvijek bila povrijeđana tajnost mog glasanja, jer su svi mogli da vide koju opciju sam zaokružila, objašnjava Milena Stojanović.

Da stvar bude još gora, izborna mjesta se uglavnom nalaze u domovima zdravlja, osnovnim i srednjih školama, sudovima i drugim javnim institucijama koje bi već zbog vrste usluga koje pružaju morale da imaju obezbijeđen pristup osobama sa invaliditetom. Kako to kod nas nije slučaj, na izbornom mjestu je često dobijala pitanja zbog čega je dolazila, odnosno zašto se nije opredjelila da glasa od kuće. Naša sagovornica ističe da je to pravo samo jednom iskoristila, ali nije željela da joj to postane praksa, jer je smatrala da sve dok bude dolazila na izborno mjesto, pokazaće ljudima koji tamo sjede da problemi postoje.

Pravo glasanja van izbornog mjesta je, takođe, problematično, jer do 11 ujutru morate da se prijavite. Često su telefoni na koje treba da se javite nedostupni ili se na njih niko ne javlja. Zatim, osobe sa invaliditetom koje žele da glasaju često nemaju kako da odu do biračkih mjesta, jer se izbori uvijek održavaju u nedelju, a tada specijalizovano vozilo ne radi, pa osobe sa invaliditetom praktično nemaju prevoz, kaže doktorka Stojanović.

Da nije potrebno mnogo truda da se problem riješi pokazali su izbori koji su sprovedeni u decembru 2023. godine. Na njima je izborno mjesto na kome glasa doktorka Stojanović po prvi put organizovano u prizemlju, pa je ona mogla da glasa, kao i svi drugi sugrađani. Iako je na tako banalnu promjenu morala da čeka decenijama, po njenim riječima, to pokazuje da su pomaci mogući, da za njih često nije potrebno ni previše novca, ali da je uglavnom pitanje dobre volje nadležnih, kao i angažovanja osoba sa invaliditetom, koji uglavnom reaguju u poslednji čas.

Naša sagovornica objašnjava da su fizičke prepreke za osobe sa tjelesnim invaliditetom vidljive i time lako otklonjive, ali da je, na primjer, gluvim i nagluvim osobama čitav izborni proces nedostupan. Da bi oni mogli da se odluče za određenog kandidata ili političku stranku kompletna izborna kampanja bi trebalo da im bude dostupna na znakovnom jeziku.

Iako to stalno ponavljamo, mora se raditi na svijesti ljudi. I ja sam se godinama pribojavala da uđem u ovaj vid političkog organizovanja, ali sam onda shvatila da mi i kao predstavnici udruženja i organizacija konstantno sarađujemo sa političkim partijama, sprovodimo razna zagovaranja na lokalnom i nacionalnom nivou. Politika se nama bavi, željeli mi da učestvujemo ili ne, donose se zakoni i pravilnici, koji direktno utiču na naše živote. Zato ću pokušati da nešto promijenim iz ove pozicije, da osobe sa invaliditetom budu vidljiviji, zaključuje sagovornica Res Publike.

Da njeno angažovanje već posle prve sjednice Skupštine grada Kragujevca nije prošlo nezapaženo, pokazuje i činjenica da je nakon njenog obraćanja za govornicu izašao novi predsjednik gradskog parlamenta Ivica Momčilović. On je istakao da će gradska uprava uraditi sve što je u njenoj moći da pobošlja okruženje u kome žive naši sugrađani i sugrađanke sa invaliditetom i najavio da će svima biti omogućeno da dostojanstveno glasaju.

Međutim, koji su to konkretni koraci koje će Grad preduzeti i kada bi i na koji način trebalo da budu sprovedeni, nije bilo moguće saznati, jer novi predsjednik Skupštine grada, ni posle dvije nedelje čekanja, nije našao malo vremena da sa nama o tome razgovara. Kakvu poruku time šalje o spremnosti nadležnih da se uhvate u koštac sa brojnim problemima koji otežavaju život osoba sa invaliditetom, prepuštamo čitaocima da sami zaključe.

Tekst je nastao u okviru projekta Lokalni mediji u službi zajednice: Mediji za sve, koji se realizuje u okviru Programa malih medijskih grantova koji finansira Ambasada SAD, a administrira Media i Reform Centar Niš. Stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu nužno ne izražavaju stavove MRCN i Ambasade SAD već isključivo autora.

Izvor: Ritamgrada.rs

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) tokom marta i aprila 2024. sprovelo je Istraživanje o procjeni kompetencija i postojećih znanja u oblasti digitalnog marketinga za osobe s fizičkim oštećenjima (osobe koje spadaju u kategoriju osoba s fizičkim invaliditetom) u Crnoj Gori.

Naime, UMHCG realizuje međunarodni projekat DI-MARC, čiji je cilj osnaživanje osoba s invaliditetom za rad na daljinu, kroz primjenu digitalnih tehnologija i unaprjeđenje kompetencija za rad u oblasti digitalnog marketinga.

U tu svrhu su kreirani upitnici za potrebe Istraživanja, a pitanja su osmišljena sa ciljem da se utvrdi nivo samoprocjene kompetencija i postojećih znanja osoba s fizičkim invaliditetom u oblasti digitalnog marketinga.

Istraživanjem je, kroz onlajn upitnik koji su popunili/e, obuhvaćeno 105 osoba s fizičkim invaliditetom sa teritorije Crne Gore. 

Takođe, aktivnost je podrzumijevala i održavanje sastanaka s predstavnicima/ama organizacija koje se bave pravima osoba s invaliditetom u cilju anketiranja njihovih korisnika/ca i promovisanja pomenutog projekta. Sastanci su održani u Nikšiću i Bijelom Polju, i to u prostorijama NVO Mozaik, i Udruženja za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje (UPOSIBP).
Rezultati istraživanja biće predstavljeni u junu 2024, a cilj je da nam posluže kao osnova za kreiranje edukativnih programa namijenjenih osnaživanju osoba s fizičkim invaliditetom iz oblasti digitalnog marketinga. 

Aktivnost je dio projekta Osnaživanje osoba s fizičkim invaliditetom za rad na daljinu kroz unaprjeđenje digitalnih marketing kompetencija (Digital Marketing Capacity Building – Empowering Persons with Physical Disabilities for Remote Work – DI-MARC) koji sprovodi UMHCG, u saradnji s glavnim nosiocem projekta, Institutom ekonomskih nauka iz Beograda, i partnerima koje čine institucije i nevladine organizacije iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore uz finansijsku podršku Evropske komisije.

Sve informacije o Istraživanju, kao i aktuelnosti u vezi s realizacijom projekta DI MARC možete pratiti na sajtu www.di-marc.net, kao i putem društvenih mreža Facebook, Instagram, Linkedln i Research Gate.

Osamnaesti sastanak Zajedničkog konsultativnog odbora između EU i Crne Gore (ZKO), održaće se u utorak, 16. aprila 2024. u Podgorici.

Sastanak će se održati u Staroj zgradi Vlade (ul. Jovana Tomaševića), s početkom u 9.30 sati.

Sastanak će otvoriti kopredsjedavajući ZKO-a sa evropske i crnogorske strane Decebal- Stefanita Padure i Gordana Đurović.

U uvodnom dijelu sastanka će govoriti glavni pregovarač Predrag Zenović i ambasadorka EU u Crnoj Gori Oana – Kristina Popa, kao i Andrej Zorko, član ZKO-a sa strane EU.

Članovi ZKO-a će razmotriti trenutno stanje u odnosima EU i Crne Gore, uključujući ispunjavanje privremenih mjerila u okviru Klastera 1: Osnove procesa pristupanja i novi Plan rasta za Zapadni Balkan. Takođe, na sastanku će se biti riječi o stanju u okviru Klastera 4: Zelena agenda i održiva povezanost, sa fokusom na oblasti životne sredine i klimatskih promjena i energetske i transportne politike.

Predmet sastanka će biti i pregled situacije civilnog društva u Crnoj Gori, uključujući socijalni dijalog.

U okviru navedenih tema, govoriće i svoje viđenje iznijeti predstavnici civilnog sektora iz Crne Gore: Azra Vuković (Green Home), Jovana Janjušević (CZIP), Marina Vujačić (UMHCG), Vanja Ćalović Marković (MANS), Kristina Mihailović (Roditelji), Srđa Keković (USSCG), Suzana Radulović (UPCG).  Na navedene teme govoriće i predstavnici pregovaračke strukture: Milan Gazdić (šef RG 27), Biljana Ivanović (šefica RG 15), Tanja Dašić (zamjenica šefa RG 14) i Milena Milačić (zamjenica šefa RG 21).

O temama sa dnevnog reda, govoriće i Diana Milev Čavro (ECO-TEAM), Amra Pepić (Opština Tuzi), Ištvan Komoročki (član JCC) i Ana Mariguesa (Delegacija EU u Crnoj Gori).

Na sastanku će biti usvojena zajednička deklaracija koja će biti upućena Odboru za stabilizaciju i pridruživanje, Parlamentarnom odboru za stabilizaciju i pridruživanje, Evropskoj službi za vanjske poslove, Evropskoj komisiji i Vladi Crne Gore.

Pozivamo medije da isprate događaj.

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Viktorija Harison ima rok do ljeta da nauči tečno da govori slovenački jezik, prije nego preuzme dužnost ambasadorke u Glavnom gradu Ljubljani.

Prije preuzimanja dužnosti u Sloveniji u avgustu, prva britanska diplomatkinja najvišeg ranga, žena s potpunim oštećenjem vida, kaže za BBC da njen invaliditet može da pomogne u izgradnji odnosa sa uticajnim ljudima širom svijeta.

Učenje jezika je zadatak svakog stranog diplomate, ali priprema zbog invaliditeta, kako to ona naziva, jedinstvena je za njenu situaciju.

Navikavanje na novi dom i pamćenje novih puteva do posla i lokalnih kafića sa njenim psom vodičem Otom, samo su neki od zadataka na Viktorijinom spisku, naravno, pored dnevnih poslovnih obaveza.

Tokom mog prvog posla u inostranstvu nisam znala da postoji nevjerovatan kafić veoma blizu mjesta gde sam živjela prolazila bih pored njega, a nisam znala da postoji, kaže ona.

Kada se rodila, vidjela je normalno, ali je došlo do poremećaja vida i stanje se postepeno pogoršavalo tokom njenih tinejdžerskih godina.

Vid je potpuno izgubila posle fakulteta.

Odrastanje sa vidom koji nije bio dobar kao drugih ljudi nije uvijek bilo lako, kaže ona, ali nikada nije ni pomislila da će je njeno stanje spriječiti da se bavi poslom o kojem je sanjala diplomatijom.

Bila je tinejdžerka kada je na televiziji gledala izvještaje o padu Berlinskog zida 1989. i tada se rodilo interesovanje za diplomatiju.

Upitala je njenog oca šta je posao diplomate i saznala da su oni plaćeni da putuju po svijetu, uče strane jezike i predstavljaju njihove zemlje.

To mi je zvučalo sjajno, kaže Viktorija.

Jaka konkurencija

Zakon o spriječavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, koji je usvojen 1995, a kasnije je zamenjen još sveobuhvatnijim pravnim aktom, uklonio je prepreke za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Godinu dana kasnije, Viktoriji se ukazala prva prilika da radi u Forin ofisu (Kancelarija za inostrane i poslove Komonvelta) preko programa studentske prakse.

Njena glavna briga u vezi s obavljanjem posla nije bio njen invaliditet, već razne njene nesigurnosti.

Mislila sam da možda nisam dovoljno pametna.

Nisam pohađala ni Oksford niti Kembridž. Konkurencija je zaista velika, kaže ona.

Kancelarija za inostrane i poslove Komonvelta ponudila je Viktoriji stručnu praksu u Moskvi, ali kada je rekla da se „vodi kao slijepa“, zavladao je muk... sa druge strane slušalice.

Tada mi je rečeno „nemamo slijepe ljude u našoj organizaciji“, kaže ona.

Viktorija se sjeća da ju je telefonski razgovor iznenadio, a ne obeshrabrio.

Mislila je da će neke druge stvari, na primjer to što je žensko, biti veća prepreka u karijeri nego činjenica da ima potpuno oštećenje vida.

Nekoliko dana kasnije obaviještena je da joj je praksa odobrena.

Novitet

Viktorija je 1997. dobila stalni posao u Kancelariji za inostrane i poslove Komonvelta i postala prva zaposlena osoba s invaliditetom.

Bila sam novitet, kaže Viktorija.

Niko drugi nije imao značajan invaliditet.

Kako se Kancelarija za inostrane i poslove Komonvelta još uvijek usklađivala sa promjenama koje su uvedene Zakonom o sprječavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, Viktorija je računar dobila tek posle šest meseci.

Nije da ljudi nisu željeli da me podrže, kaže ona.

Zapravo to je bila organizacija u kojoj smo se mi... u velikoj mjeri prilagođavali i stvari su se radile u hodu.

Kada je primjetila da njene kolege napreduju, počela je da sumnja u sebe.

Osjećala sam se nekako frustrirano jer sam mislila da ne mogu da pokažem ljudima da sam zapravo dobra kao drugi, kaže ona.

I nisam baš imala priliku da dokažem da skeptici griješe.

Neki su čak Viktoriji ukazivali da je dobila posao samo kao primjer inkluzivnosti ili bolje statistike politike jednakih mogućnosti.

Stavovi u Velikoj Britaniji su polako počeli da se mjenjaju, ali dvije godine kasnije, kada je Viktorija trebalo da preuzme prvu dužnost u inostranstvu, osoblje nekih ambasada je neočekivano reagovalo na njen invaliditet.

Sjeća se jedne izjave: Ta osoba treba da govori jezik zemlje domaćina, a očigledno je da pošto je slijepa, neće moći da ga nauči.

Od tada, Viktorija je obavljala dužnosti u Helsinkiju i Sarajevu, i kaže da je svaka nova zemlja jedinstven izazov.

Ali misli da su ljudi često prirodno radoznali zbog njenog stanja, a da to što je s oštećenjem vida može da joj bude od pomoći u uspostavljanju ličnih veza tokom delikatnih pregovora.

Možda nekada moram da uzmem nekog pod ruku da me odvede do izlaza iz prostorije za sastanke, kaže Viktorija.

Takvim potezima se stvaraju veze među ljudima koje zapravo mogu biti od velike pomoći u izgradnji odnosa.

Takve veze mogu i na druge načine da pomognu Viktoriji u obavljanju posla.

Često je napeta na radnim događajima koji podrazumijevaju večeru, i ponekad je previše brinu neke stvari, na primjer da ne obori čašu za vino.

Na jednoj takvoj večeri, neko u timu britanskog ministra spoljnih poslova primjetio je da kada je servirano predijelo, Viktorija uzela nož i viljušku.

I oni su joj došapnuli da je na stolu supa kako bi uzela kašiku.

Samo sam pomislila: Hvala Bogu na tome, kaže Viktorija.

Ali to mi je omogućilo da se usredsredim na činjenicu da zapravo moram da pratim razgovor da bih mogla da napišem izvještaj.

Samo se naježim

Viktorija je bila prva osoba s oštećenjem vida koja se zaposlila u Forin ofisu, prva diplomata koja je poslata u inostranstvo i, nakon imenovanja za šeficu diplomatske misije u Sloveniji, prva britanska ambasadorka s oštećenjem vida.

Ali na pitanje kakav je osjećaj biti pionir i krčiti put drugima, nasmijala se.

Kada o tome razmišljam, samo se naježim, kaže Viktorija.

Tehnički, da, u mnogo čemu sam bila prva.

Ali, dodaje: Ne sviđa mi se riječ pionir, jer zvuči kao da sam zapravo naumila da budem sve to a to se nekako jednostavno desilo.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Sloboda kretanja kao jedno od osnovnih ljudskih prava svakog pojedinca konstantno se krši kada da su u pitanje osobe s invaliditetom, upozoravaju iz Udruženja paraplegičara Rožaje.

Opština i Pošta u Rožajama nijesu pristupačne za nesmetan ulazak osoba s invaliditetom, pa se pitamo da li ljudska prava u ovom gradu išta znače? Pored navedenog, svjesno se krši Ustav Crne Gore, kao i Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata čiji je jedan od ciljeva stvaranje uslova za pristup, kretanje i boravak lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom.

Činjenica je da institucije ne čine ništa kako bi na valjan način sprovele sve zakonske obaveze. Da li to onda znači da za nadležne propisana ljudska prava predstavljaju samo mrtvo slovo na papiru? Zašto konstantno diskriminišemo osobe s invaliditetom? 

Apelujemo na nadležne da otklone posljedice nepoštovanja ljudskih prava i diskriminacije! Samo tako bismo mogli svjedočiti pozitivnim promjenama u našem gradu, navode u svojoj objavi na Fejsbuk stranici iz Udruženja.

Izvor: Udruženje paraplegičara Rožaje 

AI alati sistematski zanemaruju potrebe osoba s invaliditetom, stavljajući ih u nepovoljan položaj.

Problem diskriminacije pri algoritamskog zapošljavanja postaje sve izraženiji, posebno kada je riječ o osobama s invaliditetom. Iako se procjenjuje da čak 99 odsto Fortune 500 kompanija koristi vještačku inteligenciju u procesima zapošljavanja, zakonodavci ne uspijevaju da u potpunosti zaštite prava zaposlenih.

Odgovarajući na prijetnju diskriminacije pri zapošljavanju, grad Njujork je prošle godine usvojio Zakon o automatizovanom alatu za odlučivanje o zapošljavanju (Automated Employment Decision Tool Act), koji od kompanija koje koriste vještačku inteligenciju za donošenje odluka prilikom zapošljavanja zahtijeva periodične procjene pristrasnosti po polu, rasi i etničkoj pripadnosti.

Pa ipak, prvi zakon ove vrste ne uspijeva da zaštiti sve kategorije ugroženih. Konkretno, zaštita osoba s invaliditetom je izostala.

Ta grupa je često izložena diskriminaciji prilikom zapošljavanja, a izostavljanje invaliditeta iz kategorija za procjenu pristrasnosti u ovom zakonu predstavlja značajan propust, piše The Hill.

Analiza video snimaka i ocjenjivanje ličnosti, na primjer, često ne uspjevaju pravilno da registruju lica osoba s određenim invaliditetima, što dovodi do dodatne diskriminacije.

Propusti u zakonu podstiču dalju upotrebu pristrasnih alata za zapošljavanje, a neki zakonodavci izbjegavaju oštrije mjere protiv korišćenja AI u zapošljavanju.

Pojedini političari zato navode da je jedino rješenje za ukidanje diskriminacije potpuna zabrana vještačke inteligencije prilikom zapošljavanja.

Izvor: NovaEkonomija

Pripremila: Dajana Vuković

Većina njih radi privremene, kratkoročne poslove i stoga imaju manje šanse za stalno zaposlenje

Dvadeset poslodavaca i 22 praktikanta, učesnici programa Radna praksa za mlade sa invaliditetom, koji se realizuje u okviru projekta Posao po mjeri, koji finansira Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), a sprovodi Forum mladih sa invaliditetom, okupilo se juče kako bi razmijenili utiske i iskustva stečena u okviru ovog programa tokom prethodna dva mjeseca.

Mladi sa invaliditetom imali su priliku da znanja i vještine primijene na željenom radnom mjestu, kao i da ih unaprijede pod mentorstvom poslodavaca vodećih kompanija u Srbiji, koji su svoje pozicije prilagodili i oglasili za osobe s invaliditetom.

Sve više poslodavaca prepoznaje potencijal i talente osoba sa invaliditetom koje žive u Srbiji. Oni istovremeno preduzimaju korake da svoje radne prostore učine inkluzivnijim i pristupačnijim. Nadamo se da će ovaj program stažiranja postati efikasan model koji će druge kompanije u Srbiji slediti kako bi se osobama sa invaliditetom obezbedila adekvatna radna mjesta, kazala je Bruk Ajšam, direktorka misije Američke agencije za međunarodni razvoj.

Iako je usvojeno niz afirmativnih mjera kojima se podstiče zapošljavanje osoba s invaliditetom, i dalje postoje izazovi i prepreke koje otežavaju njihovo uspješno uključivanje na tržište rada: nepovoljna obrazovna struktura, nedostatak pristupa jednakim mogućnostima za obrazovne obuke i prakse, kao i nedostatak prilika za sticanje vještina neophodnih za određene poslove. Čak i kada osobe s invaliditetom imaju mogućnost obrazovanja i razvoja svojih stručnih kompetencija, često nailaze na nedostatak šansi za praktičnu primjenu tih vještina u stvarnom radnom okruženju.

Kroz ovaj program unaprjeđuju se šanse za zapošljavanje mladih s invaliditetom, kroz praktično iskustvo i sticanjem novih znanja i vještina. Istovremeno, poslodavcima se pruža prilika da u praksi primijene inkluzivne procedure u procesu regrutacije i selekcije i izvrše sva potrebna individualna prilagođavanja radnog mesta i radnih zadataka, istakla je Slađana Lević, programska direktorka Foruma mladih sa invaliditetom.

Podaci Nacionalne službe za zapošljavanje pokazuju da je blizu 11.000 osoba s invaliditetom nezaposleno u Srbiji. Prema izvještaju Foruma mladih sa invaliditetom o položaju ove grupe na tržištu rada (2016), mlade osobe s invaliditetom najčešće rade na poslovima koji su ispod njihovih kvalifikacija.

Većina njih radi privremene, kratkoročne poslove i stoga imaju manje šanse za stalno zaposlenje.

Moje iskustvo na praksi saradnika u sferi ljudskih resursa za modnu kuću Mona je izuzetno pozitivno i veoma značajno za moj dalji karijerni put. Vjerujem da će mi olakšati potragu za stalnim poslom, jer je praksa radno iskustvo više, a svako iskustvo je značajno pri traženju posla, pogotovo u struci psihologa za koju sam se školovala, kazala je Teodora Palinkaš, praktikantkinja na poziciji saradnik u HR timu u kompaniji Mona.

Projekat Posao po mjeri Ekonomsko osnaživanje osoba sa invaliditetom finansira Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), a sprovodi Forum mladih sa invaliditetom, zajedno sa Fondacijom Ana i Vlade Divac, Karitasom Srbije, Smart kolektivom i Centrom za samostalni život osoba sa invaliditetom Srbije.

Izvor: Politika

Pripremila: Dajana Vuković

Nadamo se da ćemo na ovaj način dugoročno uticati na smanjenje jezičkih barijera između populacije koja koristi znakovni jezik i one koja se služi verbalnom komunikacijom.

Lekcije koje su snimljene za potrebe kursa znakovnog jezika, koji organizuje Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke), javno su dostupne na Jutjub (YouTube) kanalu te nevladine organizacije, pa osim redovnih polaznika obuke, znakovni jezik mogu da uče i drugi zainteresovani građani.

Nadamo se da ćemo na ovaj način dugoročno uticati na smanjenje jezičkih barijera između populacije koja koristi znakovni jezik i one koja se služi verbalnom komunikacijom, saopštili su juče iz te NVO.

Kurs inače redovno pohađa sedam đaka Gimnazije Kotor i 13 JU Resursnog centra za sluh i govor Dr Peruta Ivanović.

Na Jutjub kanalu NVO I MI Boke dosad su objavljena tri video snimka, u kojima se obrađuju daktilologija, jednoručna i dvoručna azbuka, pozdravi u toku dana, konvencionalni izrazi, porodica i zdravlje i konverzacija.

Kurs, koji se sprovodi od 28. februara do kraja maja, prema akreditovanom programu Resursnog centra, drže sudski tumač za znakovni jezik i nastavnica razredne nastave u Resursnom centru, defektološkinja Olivera Gluščević.

Iz I MI Boke su kazali da se učešćem đaka s oštećenjem sluha i/ili govora omogućava njihova interakcija sa vršnjacima bez tih oštećenja.

Ovo doprinosi socijalnoj inkluziji mladih s oštećenjem sluha i/ili govora i razvoju empatije i poštovanja različitosti kod učenika/ca Gimnazije Kotor. Polaznici/e Kursa učestvuju i u kreiranju sadržaja za Medijsku i Kampanju podizanja svijesti, koju I MI Boke sprovodi u cilju promovisanja prava i potencijala mladih s oštećenjem sluha i/ili govora, saopštili su iz te NVO.

Kurs znakovnog jezika se sprovodi u okviru projekta Pronađimo zajednički jezik, koji finansira Evropska omladinska fondacija Savjeta Evrope.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković