Željko

Željko

Pomorac Antonio Matković se ovih dana priprema za svoje prvo takmičenje u bodibildingu za osobe s invaliditetom.

U razgovoru za „Vijesti” kaže da uslovi za trening nisu najbolji, ali dodaje i da mu je upravo sport pomogao da se nakon što je doživo saobraćajnu nesreću zbog koje koristi kolica skoro tri godine, pomogao da se i fizički, ali i psihički oporavi nakon svega.

Antonio ima 28 godina. Rođen je u Kotoru, ali živi u susjednoj opštini, Tivtu. Po zanimanju je pomorac i plovio je šest godina.

I prije nezgode, kao ljubitelj sporta i zdravog života, kaže, bavio se rekreativno različitim sportovima, dok u teretani aktivno trenira 11 godina.

„Nakon teške saobraćajne nesreće su mi, između ostalih povreda, polomljeni kičmeni pršljenovi, tako da sam korisnik kolica nepune tri godine. Poslije nezgode, životne ugroženosti, uslijedio je oporavak koji nije bio ni lak. Siguran sam da ovo danas ne bih govorio da nisam bio fizički aktivan i fizički spreman da podnesem sve što je slijedilo poslije nesreće. Smatram da su me upravo treninzi i fizička spremnost spasili i pomogli da se izborim sa svim. Pored svih poteškoća vratio sam se teretani i treninzima. To je ono što me je podiglo psihički, naravno i fizički”, kazao je on.

Antonio ove godine, 5. juna, ide i na svoje prvo takmičenje.

„Takmičenje se održava u Londonu, biću jedini predstavnik Crne Gore. Takmičenje je profesionalno i biće učesnici iz cijele Evrope, tako da će konkurencija biti i te kako jaka”, rekao je on.

Nakon tog, oko dvije sedmice kasnije, u Londonu se održava još jedno takmičenje, gdje Antonio takođe planira učešće, a u njegovim planovima je i takmičenje u Srbiji.

„Nadam se da ću uspjeti da se kvalifikujem za takmičenje koje će se održati sljedeće godine u Americi”, priča on o ciljevima.

Prema njegovim riječima, za bodibilding treba dosta volje, truda, odricanja, strogih dijeta.

„Ali kad se nešto voli, ništa nije nemoguće”, kaže on.

Antonio je mladim ljudima poručio da bez obzira na to da li imaju invaliditet ili ne, da se aktiviraju, daju sebi priliku. „Da treniraju, to će doprinijeti njihovom zdravlju, fizičkom izgledu, a naravno i psihičkom stanju”, kaže on.

Osim što trenira, Antonio vodi i personalne i onlajn (online) treninge za osobe s invaliditetom, koji, kako je kazao, doprinose poboljšanju i ubrzanju njihovog oporavka.

„Svi zainteresovani mogu da mi se jave, rado ću im pomoći, jer ako mogu ja, mogu i ostali. Tu sam da im pružim podršku, da ih motivišem i ohrabrim. Život s invaliditetom nije lak, potrebno je mnogo više truda i same volje i životne hrabrosti. U narednom periodu u planu je i sajt, mjesto na kojem ću biti dostupan za sva pitanja vezana za trening, ishranu, tu će moći da se prate onlajn (online) treninzi”, poručuje Antonio.

Do tada, dostupan je putem elektronske pošte na Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i instagram profila matkovic.a.

„Tu sam da vas podržim, a samim tim i vi ćete mene podržati”, poručuje on.

Izvor: portal Vijesti

Priredio: Ivan Čović

Klinički centar Crne Gore (KCCG) moli sve građane da poštuju novi režim saobraćaja u krugu bolnice i da više ne parkiraju vozila nasumično.

Informisali su da od 19. januara 2022, rampu KCCG automobilom će moći da prođu građani koji su u pratnji hitnih slučajeva ili osobe s invaliditetom. Građani koji ih voze su dužni, odmah nakon što pacijenta isprate do ambulante, da preparkiraju vozilo van KCCG.

Osobe s invaliditetom imaju naznačena parking mjesta u krugu bolnice, a mogu da se parkiraju i na VIP mjestima kojih su se ranije odrekli, odnosno koja nikad nijesu koristili, direktorica KCCG Ljiljana Radulović, medicinski direktor Zoran Terzić i direktorica Centra za nauku Snežana Vujošević.

„Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje svih građana“ poručuju iz KCCG.

Izvor: sajt mnemagazin

Priredio: Ivan Čović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru projekta Samostalnošću do slobode!  organizuje jednodnevni trening za korisnike personalne asistencije i njihove asistente.

Trening će se održati u Podgorici, u ponedeljak, 24. januara 2022, s početkom u 10.00 časova, u hotelu Hilton. Trening se organizuje u cilju upoznavanja korisnika/ca i asistenata/kinja o standardima usluge personalne asistencije, te u cilju adekvatnog planiranja, pružanja, nadgledanja, odnosno kontrole i praćenja kvaliteta pružanja usluge, a sve u cilju omogućavanja samostalnog života za korisnike/ce. Trening je planiran za korisnike personalne asistencije koji su izabrani za pružanje usluge personalne asistencije, tokom trajanja projekta, kao i za njihove asistente.

Aktivnost se realizuju u okviru projekta Samostalnošću do slobode! finansijski podržanog od strane Ministarstva finansija i socijalnog staranja u oblasti zaštite lica s invaliditetom u 2021.

Pružanje usluge će trajati od 1. februara do 30. novembra 2022, a obezbijeđeno je za pet korisnika/ca u skladu s ograničenim finansijskim sredstvima. 

U tom smislu, ovom prilikom ohrabrujemo sve osobe s invaliditetom kojima je potrebna usluga personalne asistencije (i koji ispunjavaju uslove definisane Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti i podzakonskim aktima) da podnesu zahtjev za ostvarivanje prava na navedenu uslugu pred centrima za socijalni rad u opštini u kojoj žive/imaju prijavljen boravak, imajući u vidu da je riječ o zakonski garantovanom pravu. 

Pripremila: Dragana Đokić

Sistem besplatne pravne pomoći pred sudovima, uprkos njegovom zakonskom definisanju još od 2011, nije zaživio iz brojnih razloga, ali svakako nijedan od njih se ne odnosi na “slabo interesovanje” stranaka, makar ne onih koji spadaju u kategoriju osoba s invaliditetom. „Slabo interesovanje” stranaka, koje su osobe s invaliditetom, nije uzrok, već može biti posljedica činjenice da većina sudova u državi još uvijek nije pristupačna osobama s invaliditetom, da institut besplatne pravne pomoći nije u dovoljnoj mjeri promovisan na način koji je pristupačan svim građanima/kama, pa i osobama s invaliditetom (elektronska forma, uvećan format, Brajevo pismo, znakovni jezik, lako razumljivi i jednostavan jezik i druge alternativne forme), te da se ni u samom postupku najčešće ne primjenjuju razumne i proceduralne adaptacije, te da sudije, savjetnici, i pravni zastupnici nijesu na adekvatan način upoznati s načinom ophođenja i komunikacije s osobama s invaliditetom, niti tom prilikom poštuju sve principe ljudskih prava. O ovome dovoljno govori i poražavajuća statistika u dijelu oduzimanja poslovne sposobnosti, kojoj upravo doprinosi način tumačenja i primjene zakona (tretiranjem invaliditeta kao nesposobnosti i poistovjećivanjem invaliditeta s odsustvom stanja zdravlja), umjesto da sudovi budu mehanizam istinskog pristupa pravdi i jednakosti u primjeni zakona za sve, koji će u ovom slučaju značiti osiguranje donošenja odluka uz podršku, umjesto lišenja poslovne sposobnosti i starateljstva. Time, bi sudovi doprinijeli i pozitivno uticali i na to da druge institucije u državi, prvenstveno one u izvršnoj vlasti osiguraju samostalan život osobama s invaliditetom obezbjeđivanjem usluga podrške za život u zajednici i drugih mjera u cilju samostalnog ili što samostalnijeg donošenja odluka.

Podsjećamo, nadalje, da sudovi spadaju u javne institucije, odnosno objekte u javnoj upotrebi, a pristupačnost istih je osnovni preduslov za pristup sudu i pristup pravdi za osobe s invaliditetom. Pored toga, institucije pravde, posebno sudovi dužne su u postupku primijeniti i osigurati adaptacije (tzv. proceduralne adaptacije) koje naši sudovi ne obezbjeđuju na adekvatan način i ne primjenjuju ih kao pravilo, već kao izuzetak.

Međutim, osim suda kao odgovornog, još je veća odgovornost Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, kao kreatora politika, koje mora brojne zakone iz domena pristupa pravdi uskladiti s Konvencijom, iako trenutna neusklađenost zakona, ni na koji način ne oslobađa sudove odgovornosti da neposredno primijene Konvenciju. Naprotiv, oni su to dužni učiniti. Međutim, na primjer, znakovni jezik se na sudu koristi tek u situaciji kada se sa strankom ne može obezbijediti usmena ili pisana komunikacija, a ne po izboru same stranke i u odnosu na njen zahtjev. Dakle, zakonska rješenja polaze od negativne pretpostavke o tome da je problem u strankama, i ne poštuje se princip različitosti, pa samim tim često ni autonomija i dostojanstvo, zbog čega se mnoge osobe s invaliditetom, kako u ovom slučaju, tako i zbog premještanja ročišta u drugu prostoriju (najčešće na prizemlju koje je pristupačno, i to samo u nekim sudovima, dok se u drugima stranke fizički unose u sud, nekada i do drugog sprata) osjećaju poniženo, s ugroženim dostojanstvom i nepoštovanjem njihove ličnosti, što predstavlja grubi, i uostalom s obzirom na to da je praksa učestala, sistemski oblik diskriminacije.

Nadalje, zakoni u nadležnosti Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, uključujući i one koji regulišu parnični i vanparnični postupak, krivični postupak i sl. sadrže apsolutno diskriminatorne odredbe o čemu smo više puta upozoravali ovaj resor, kako u ranijim sastavima Vlada, tako i u proteklih godinu dana.  

UMHCG je samo u protekle dvije godine 2020. i 2021. pružilo više pravnih savjeta/informacija i zastupanja, nego što su svi sudovi zbirno ne samo za navedene dvije godine nego od početka primjene zakona.

Tako smo u toku 2020. za 171 osobu, pružili 597 pravnih informacija i savjeta, dok su vođena 64 predmeta pred institucijama i sudom (13 parnica i 51 upravni spor i/li postupak). U navedenu statistiku nijesu uračunati krivični postupci. U 2021. za 142 osobe, pruženo je 605 pravnih informacija i savjeta, dok se ostala statistika u dijelu predmeta pred sudom tek svodi.

Pozivamo ovom prilikom Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava da planiranim izmjenama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, definiše mogućnost pružanja besplatne pravne pomoći posredstvom NVO, na način što će država, kao i u slučaju suda pokrivati troškove besplatne pravne pomoći jer povjerenje stranaka u NVO i broj slučajeva sami po sebi opravdavaju ovaj zahtjev. Pošto se u saopštenju suda navodi potreba “dodatnog angažovanja NVO” očekujemo da će ova naša inicijativa imati i njihovu podršku, a za svaki vid saradnje koji će zaista doprinijeti adekvatnijem pristupu pravde za OSI smo, kao i do sada, apsolutno spremni. 

Na kraju, pitamo se kako bi Osnovni sud donio presudu u postupku koji se odnosi na govor mržnje i omalovažavanje (član 9 Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom) ako u svojoj javnoj komunikaciji koristi termin “posebne potrebe” koji je politički nekorektan, diskriminatoran i omalovažavajući i više od deceniju prevaziđen, a i u Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći izmijenjen upravo na inicijativu UMHCG. Koje i kadašnje zakonsko rješenje čitaju i/li primjenjuju zaposleni u sudu?

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve zainteresovane žene s invaliditetom (ŽSI) da se prijave za učešće na Mjesečnim susretima ŽSI koji će se održavati u periodu od januara do kraja avgusta 2022. Okupljanja će se organizovati jednom mjesečno u Podgorici.

Organizovanjem mjesečnih susreta ŽSI želi se uspostaviti neformalna Mreža iskustvene podrške za ŽSI kroz koju će one pružati jedne drugima međusobnu podršku, razmjenjivati iskustva i znanja i davati podsticaj za aktivizam.

Aktivnost je otvorena za žene s invaliditetom uzrasta 18 – 50 godina iz cijele Crne Gore koje će kroz ovu aktivnost raditi na razvoju svojih kapaciteta kako bi mogle aktivnije učestvovati u životu zajednice i boriti se za prava. Poseban akcenat biće stavljen na adekvatnu percepciju invaliditeta, kroz prizmu modela pristupa invaliditetu zasnovanog na ljudskim pravima, samostalni život i samostalno donošenje odluka, samoprihvatanje i osnaživanje.

Zainteresovane kandidatkinje se mogu prijaviti najkasnije do 25. januara 2022. do 12.00 h, dostavljanjem prijave na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.  s naznakom Prijava za susrete ŽSI

Prednost u selekciji kandidatkinja će biti data onim ženama s invaliditetom koje nijesu već uključene u neku drugu grupu samopodrške u organizaciji UMHCG. 

Nakon dostavljenih prijava, izabranim učesnicama će biti dostavljene informacije o mjestu i datumu održavanja mjesečnih susreta.

Mjesečni Susreti ŽSI i formiranje neformalne Mreže iskustvene podrške za ŽSI se realizuju kroz projekat FRIDA - Feminizam, ravnopravnost, invaliditet, dostojanstvo - afirmacija koji sprovodi UMHCG uz finansijsku podršku Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava u okviru konkursa za NVO u oblasti rodne ravnopravnosti za 2021.

Projekat Roditeljstvo = za sve sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u partnerstvu sa Savezom slijepih Crne Gore, uz finansijsku podršku Ministarstva finansija i socijalnog staranja u okviru konkursa za NVO raspisanog u oblasti društvene brige o djeci i mladima za 2021. 

Projektom se želi doprinijeti smanjenju rizika od zlostavljanja i zanemarivanja i prevenciji izmještanja iz primarne porodice i institucionalizacije u ustanovama socijalne i dječje zaštite djece s invaliditetom i djece čiji roditelj ili roditelji imaju invaliditet, kroz postizanje specifičnih ciljeva koji se odnose na unapređenje sistema servisa podrške za porodice čija djeca ili roditelji imaju invaliditet i unapređenje kapaciteta pružalaca usluga podrške i stručnih radnika u socijalnoj i dječjoj zaštiti za prevenciju nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja i prevenciju institucionalizacije djece s invaliditetom i djece čiji roditelji imaju invaliditet.

Planirani ciljevi biće ostvareni realizacijom akreditovanog treninga za zaposlene u oblasti socijalne i dječje zaštite na temu samostalnog života OSI i procesa deinstitucionalizacije, s akcentom na socijalno-edukativne usluge; psihološkim savjetovanjem za roditelje, i psihološkim radionicama za djecu; kampanjom javnog zagovaranja za izmjene zakonodavstva i medijskom kampanjom u okviru koje će se dijeliti i iskustva roditelja i onih koji to žele postati.

Projektom će direktno biti obuhvaćeni djeca i mladi s invaliditetom, roditelji s invaliditetom, roditelji i staratelji djece s invaliditetom, stručni radnici u oblasti socijalne i dječje zaštite, kao i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja (MFSS).

Realizacija projekta traje 12 mjeseci počev od 31. decembra 2021, a odobrena sredstva za njegovu realizaciju iznose 15.993,60€.

Projekat FRIDA - Feminizam, ravnopravnost, invaliditet, dostojanstvo - afirmacija sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), uz finansijsku podršku Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava u okviru konkursa za NVO raspisanog u oblasti rodne ravnopravnosti za 2021. 

Projektom se želi doprinijeti povećanju zastupljenosti pitanja o ŽSI u politikama rodne ravnopravnosti i zastupljenosti pitanja rodne ravnopravnosti u politikama u oblasti invaliditeta kroz povećanje stepena učešća ŽSI u političkom, društvenom, kulturnom i ekonomskom životu u Crnoj Gori u narednih osam mjeseci, kroz postizanje specifičnih ciljeva, kojima se u narednih osam mjeseci teži doprinijeti smanjenju stepena diskriminacije ŽSI u Crnoj Gori po osnovu roda, pola i invaliditeta  i  podići nivo svijesti javnosti o pravima i mogućnostima ŽSI.  

Planirani ciljevi biće ostvareni realizacijom Škole rodne ravnopravnosti za ŽSI i predstavnike/ce civilnog sektora u Crnoj Gori, mjesečne susreti ŽSI i formiranje neformalne Mreže iskustvene podrške za ŽSI, organizacijom radionice s predstavnicima institucija i organa na lokalnom i nacionalnom nivou o pravima ŽSI i medijskom kampanjom o pravima ŽSI u okviru koje će biti objavljen i tematski broj časopisa DisabilityINFO

Projektom će direktno biti obuhvaćeni žene s invaliditetom (ŽSI), zaposleni/e u državnim institucijama, organima lokalne samouprave i organima lokalne uprave, organizacije osoba s invaliditetom (OOSI), organizacije koje se bave rodnom ravnopravnošću, a indirektna: osobe s invaliditetom (OSI), porodice OSI, OOSI, organizacije koje se bave rodnom ravnopravnošću, s posebnim fokusom na marginalizovane grupe, Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava, Ministarstvo finansija i socijalnog staranja, građani, Vlada, mediji, društvo u cjelini. 

Realizacija projekta traje osam mjeseci počev od 27. decembra 2021, a odobrena sredstva za njegovu realizaciju iznose 12.400,00€.

U Crnoj Gori je, prema posljednjem popisu stanovništva, gotovo 14.500 stanovnika prijavilo da ima djelimično ili potpuno oštećenje vida, a više od 90 odsto ispitanika koji su učestvovali u upitniku Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) na ovu temu saglasno je da sistem nije u dovoljnoj mjeri prilagodio literaturu za njihove potrebe.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) pruža pravno savjetovalište osobama s invaliditetom (OSI), ženama i djevojkama s invaliditetom i članovima njihovih porodica. Pravno savjetovalište pruža se svakog radnog dana (ponedeljak – petak) u terminu od 8.30 do 16.00 časova.

Ova aktivnost podrazumijeva kontinuirano pružanje pravnog informisanja, pravnih savjeta i pravne pomoći.  

Redovnim pružanjem pravnog savjetovališta (pružanjem pravnog obavještenja i davanjem pravnih savjeta i informacija) OSI će imati priliku da se informišu i upoznaju s pravima iz raznih oblasti, a posebno u okviru oblasti dječje i socijalne zaštite, rada i zapošljavanja, postupaka pred organima, uključujući i postupke pred sudom i tužilaštvom (upravni sporovi, građanske parnice, krivični postupci). 

S druge strane, u cilju pravičnog suđenja i sudske zaštite osoba s invaliditetom, aktivnim pružanjem pravne pomoći (preduzimanjem procesnih radnji, posredstvom advokatskog tima UMHCG-a) svakodnevno će se pružati podrška/zastupanje u zaštiti od diskriminacije OSI i članova njihovih porodica. 

Stranke se mogu obratiti Udruženju i tražiti informacije i/li iznijeti svoje nedoumice u vezi s ostvarivanjem prava u bilo kojoj oblasti života, i odmah ili najkasnije u roku od 24 sata, ukoliko dostave na uvid i na raspolaganje sve potrebne informacije i dokumentaciju, besplatno dobiti potpune informacije o tome da li imaju pravo, i ukoliko imaju na koji način ga mogu ostvariti ili zaštititi. Na taj način OSI i/li članovi njihovih porodica, bivaju obaviješteni ukoliko je neko njihovo pravo prekršeno ili (može biti) ugroženo. 

U zavisnosti od okolnosti izazvanih COVID-19, pravni savjeti mogu se tražiti lično, u prostorijama UMHCG-a, svakog radnog dana (ponedeljak – petak). Komunikacija sa strankama biće omogućena i putem fiksnog i mobilnog telefona, e-maila, Fejsbuk straniceInstagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me (četvrtkom od 12.00 do 14.00h) ili putem čata na portalu Vršnjačkapodrška.me svakog radnog dana (po sopstvenom izboru zainteresovanih).

Kroz mehanizam pravne pomoći osobe s invaliditetom, korišćenjem usluga našeg advokatskog tima - Advokatske kancelarije “Terzić-Živković” mogu biti zastupane u svim pravnim poslovima i postupcima pred svim institucijama sistema, kao i pred pravnim i fizičkim licima u državi i inostranstvu npr. u postupku pred sudom, državnim tužilaštvom i Ustavnim sudom Crne Gore, u postupku za vansudsko rješavanje sporova, u postupku pred javnim izvršiteljem i sl. Kroz pravnu pomoć pruža se i pomoć prilikom sastavljanja: inicijativa, zahtjeva, molbi, žalbi, tužbi, i drugih vrsta podnesaka, zastupanja interesa stranke u tim postupcima, preduzimanja svih drugih pravnih radnji za koje se ocijeni da su u korist stranke, kao i oslobađanja od plaćanja troškova postupka (u dijelu troškova advokata/ice).

Ova aktivnost sprovodi se u okviru projekta P(O)(S)tupc(I)ma do prava OSI  uz finansijsku podršku Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava.

Tokom proteklih pet mjeseci, militantna grupa je poništila mnoga prava koja su žene i djevojčice stekle pošto je invazijom, koju su predvodile SAD 2001, talibanski režim zbačen s vlasti.

Moštari Daneš (Moshtari Danesh) je prevazišla veoma nepovoljne šanse da ostvari svoj san - da postane tužiteljka u Avganistanu.

Kao dijete se zarazila poliomijelitisom, virusom koji izaziva dječju paralizu, zbog čega je postala osoba s invaliditetom, koja za kretanje koristi vještačku nogu i štake. 

Išla je u školu, a zatim diplomirala pravo, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Daneš je, takođe, morala da prevaziđe rodnu diskriminaciju u duboko konzervativnoj zemlji u kojoj dominiraju muškarci i u kojoj se žene suočavaju s velikim preprekama u učenju i radu.

Prije pet godina njena borba se isplatila kada je dobila posao u kancelariji državnog tužioca. Potom je unaprijeđena da nadgleda slučajeve nasilja nad ženama, što je blisko njenom srcu.

Međutim, san Daneš se brzo pretvorio u noćnu moru kada su talibani u avgustu svrgli međunarodno priznatu avganistansku vladu i preuzeli vlast.

Talibani su većini žena zabranili povratak na posao, spriječili mnoge djevojčice da pohađaju srednju školu i uveli drakonska ograničenja kada je u pitanju sloboda kretanja i izgled žena.

Nekoliko dana pošto su talibani preuzeli vlast, Daneš je izgubila posao u glavnom gradu Kabulu. Od tada je nezaposlena i muči se da izdržava svoju porodicu.

„Živimo u bijedi već nekoliko mjeseci", rekla je Daneš, dodajući da posljednjih nekoliko mjeseci nije mogla da plaća stanarinu. „Patimo u siromaštvu".

Poput mnogih Avganistanaca, Daneš trpi posljedice razorne ekonomske krize izazvane dolaskom talibana na vlast i iznenadnim prekidom međunarodne pomoći.

PUCAO JE NA MENE

Sve veće siromaštvo, međutim, nije njena jedina briga. Tužioci koji su radili za svrgnutu avganistansku vladu rekli su da im prijete kriminalci koji su osuđeni uz njihov doprinos. Talibani su ispraznili mnoge zatvore u zemlji dok su zauzimali zemlju tokom ljeta.

„Tužioci su morali da promijene prebivalište kako osuđenici koje su talibani oslobodili ne bi mogli da nas pronađu", rekla je Daneš.

„Sada se stalno krijemo, a ni naše porodice ne mogu slobodno da se kreću".

Nekoliko tužilaca, sudija i advokata ubijeno je posljednjih mjeseci. Drugi su napadnuti ili im je prijećeno.

Zapadne zemlje su evakuisale i dale azil stotinama ljudi koji su radili u avganistanskom pravosuđu, ali hiljade onih koji su ostali zarobljeni u Avganistanu, posebno za žene, čeka sumorna budućnost.

Advokaticu Fatanu Mohamadi (Fatanu Mohammadi) prošlog mjeseca je usred „bijela“ dana u njenoj kući u Kabulu napao neidentifikovani muškarac.

„Pucao je na mene, ali sam uspjela da izbjegnem metak tako što sam bacila ćebe na njega", rekla je Mohamadi. "Poslije toga mu se pištolj zaglavio".

Mohamadi je rekla da ju je napadač potom tukao.

„Moji vapaji za pomoć privukli su pažnju komšija", rekla je ona, dodajući da su komšije uhvatile napadača i predale ga talibanima.

„Još ne znam ko je on niti zašto je htio da me ubije", dodala je Mohamadi.

Portparol talibana Inamulah Samagani (Inamullah Samagani) rekao je novinarima u novembru 2020. da militantna grupa ne napada bivše tužioce.

„Nema arbitrarnog ili pristrasnog postupanja prema (bivšim) tužiocima", rekao je on.

Talibani stežu kontrolu nad pravosudnim sistemom

Avganistansko pravosuđe je prošlo kroz brzu i potpunu promjenu otkako su talibani preuzeli vlast.

U novembru je talibanski ministar pravde Mula Abdul Hakim (Mullah Abdul Hakim) objavio da samo advokati koji imaju odobrenje talibana mogu da rade u njihovim islamskim sudovima, čime je praktično oduzeta licenca za oko 2.500 advokata i zabranjeno ženama da se bave pravom.

Desetine naoružanih talibana takođe su tog mjeseca upale u kancelarije Nezavisne advokatske komore Avganistana (AIBA) u Kabulu i naredili njenom osoblju da prekine rad. Talibani su stavili AIBA pod kontrolu svog ministarstva pravde, oduzimajući nezavisnost toj organizaciji.

Ti potezi su izazvali duboku zabrinutost za nepristrasnosti i pravičnosti krivičnih procesa pod talibanima.

Posmatrači su rekli da su sudovi u sjenci koje su talibani osnovali tokom pobune i kojima su dominirali sveštenici, transformisani u novi državni pravosudni sistem.

„Nema naznaka da talibani razmišljaju da uključe institucionalno uređenje pravosudnog i pravnog sistema prethodne vlade", rekao je Harun Rahimi (Haroun Rahimi), samoprognani vanredni profesor prava na Američkom univerzitetu u Avganistanu sa sjedištem u Kabulu“.

„Na taj sistem oni gledaju s prezirom", dodao je on. „Oni su željeli da nastave ono što smatraju više islamskom, autentično islamskom, jednostavnom verzijom presuđivanja koju su praktikovali u svojim sudovima u sjenci."

Tokom brutalne vladavine Avganistanom od 1996. do 2001, talibanski sudovi su koristili svoja plemenska tumačenja šerijatskog zakona da izriču ekstremne javne kazne, uključujući pogubljenja, bičevanja i amputacije.

Od povratka na vlast, talibani su naznačili vraćanje nekih od svojih ranijih metoda.

Talibani su u septembru 2020. objesili četiri mrtva tijela na dizalice u gradu Heratu (Herat) na zapadu zemlje, izvijestili su lokalni mediji i svjedoci. Ti muškarci, optuženi za učešće u otmici, ubijeni su u sukobima s talibanima.

Izvor: Vijesti

Priredio: Ivan Čović

Strana 1 od 27

Back to top