Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva studente i osobe s invaliditetom na teritoriji Crne Gore da koriste usluge Servisa za zapošljavanje. 

Servis za zapošljavanje je aktivnost koja uključuje informisanje, povezivanje s poslodavcima, i u saradnji s njima obezbjeđivanje mogućnosti za obavljanje praktičnog rada i zaposlenja OSI. Takođe, to uključuje i davanje pravnih savjeta iz oblasti rada i zapošljavanja, konsultovanje i smjernice za ostvarivanje i zaštitu prava iz ove oblasti.  Servis je razvijen 2015. u okviru Programa za zapošljavanje i razvoj ljudskih resursa.

UMHCG je razvilo proceduru poput obrasca za zapošljavanje na kome se nalaze informacije o  kvalifikacijama OSI na osnovu koje je razvijena baza podataka o korisnicima Servisa za zapošljavanje. Ova baza se izrađuje s ciljem unaprjeđenja komunikacije i saradnje između korisnika, UMHCG i poslodavaca i adekvatnijeg praćenja ponude i tražnje, kompetencija OSI i potrebnih obuka, odnosno usavršavanja.

Nakon što korisnik/ca popuni obrazac za zapošljavanje, Udruženje, odnosno koordinator/ka Servisa za zapošljavanje, sistematizuje informacije i ispituje mogućnosti organizovanja aktivnosti ili posredovanja u usavršavanju i zaposlenju. Nakon toga šalju se povratne informacije korisniku/ci kako da se pripremi za proces zapošljavanja.

Ukoliko ste zaintresovani za uslugu Servisa za zapošljavanje, potrebno  je da preuzmete na linku ispod, obrazac za zapošljavanje koji ćete popunjavati elektronski i poslati na mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., s naznakom: Prijava za Servis za zapošljavanje. 

UMHCG ne garantuje zaposlenje ili obuku, odnosno njihovu automatsku dostupnost nakon obraćanja Servisu, već služi za informisanje korisnika o trenutnim mogućnostima, i, u slučaju ponude za zaposlenje korisnika odgovarajućeg profila, povezivanje s poslodavcima. UMHCG će, takođe, u slučaju da organizuje obuke za koje korisnici/e u obrascu navedu interesovanje prilikom organizacije takvih obuka obavijestiti korisnike/ce o mogućnostima učešća.

Ukoliko budete nezadovoljni uslugom Servisa za zapošljavanje, molimo Vas da kritike/primjedbe uputite na mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.. Odgovor ćete dobiti najkasnije u roku od deset dana.

Aleksandra Pavićević, koordinatorka Servisa za zapošljavanje

Na ovogodišnjem, 11. Internacionalnom filmskom festivalu osoba s invaliditetom Bosifest, u Beogradu, koji se održava u periodu 19. do 21. oktobra biće prikazan film Udruženja mladih s hendikepom Crne Gore Iz inata, u režiji Gojka Berkuljana. Film donosi priču o Anđeli Radovanović, profesorici ruskog jezika i književnosti, pjesnikinji, govoreći kroz njene stihove o svijetu emocija, između Latinske Amerike i Sibira, navodi se u sinopsisu. 

Film je snimljen u okviru projekta Umrežavanjem do boljeg rada, koji je UMHCG sprovodilo u partnerstvu s Centrom za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) uz finansijku podršku Evropske unije, posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori i uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave.

Film možete pogledati na sledećem linku  https://youtu.be/i-eHKPd9G48 

Izvor: portal Vijesti

Kako odgovoriti na sve s čim se zbog situacije izazvane pandemijom COVID-19 kao društvo i pojedinci suočavamo, pitanje je koje skoro svakodnevno sami sebi postavljamo ili čujemo od nadležnih za pojedine oblasti od interesa za građane. Izolacija, samoizolacija i odustajanje od uobičajenih obrazaca svakodnevnog funkcionisanja samo su dio odgovora na izazov. Drugi, jednako izazovan dio odgovora leži u mogućnostima koje pruža područje onlajn (online) prostora i upotreba novih tehnologija.

Već duže vrijeme svijet virtualnog i svijet stvarnog se prepliću i nadopunjavaju, a u vrijeme krize izazvane pandemijom novog koronavirusa, svijet virtualnog se nametnuo kao rješenje za nastavak funkcionisanja u mnogim područjima života. „Onlajn (Online) događaji“, „učenje na daljinu“ i „web platforme za organizaciju događaja“ termini su koji su preplavili svakodnevicu i naprasno postali dio svakodnevnog govora i načina funkcionisanja velikog broja građana.

Osobe s invaliditetom, naizgled i nisu dodatno pogođene usled prelaska na nove načine funkcionisanja zajednice. U novim okolnostima je nastavljen „stari“ obrazac ponašanja prema osobama s invaliditetom.

Isključenost osoba s invaliditetom

Upotreba novih tehnologija i organizovanje različitih vidova onlajn (online) aktivnosti su i dalje značile isključivanje najvećeg broja osoba s invaliditetom. Šta su ključni razlozi tome i kako ih prevazići?

Već smo dugi niz godina svjedoci deklarativne opredijeljenosti društva da stvori uslove da osobe s invaliditetom uživaju prava koja im kao građanima pripadaju i da se uklone prepreke njihovom aktivnom učešću u životu zajednice. Ali od deklarativnog opredjeljenja se nije daleko odmaklo.

Država i društvo ne poduzimaju ništa kako bi se položaj osoba s invaliditetom, naročito onih sa najtežim oblicima invaliditeta, počeo mijenjati na bolje.

Organizacije osoba s invaliditetom samo nekim čudom uspijevaju osigurati minimum sredstava za funkcionisanje, a zbog čega se njihov glas zahtjeva za promjene ne čuje dovoljno.

Međutim, novonastala situacija u društvu izazvana pandemijom bi mogla značiti i nove prilike za suštinske promjene odnosa prema pojedinim isključenim grupama građana.

Upotreba novih tehnologija zasnovanih na onlajn (online) platformama za pružanje usluga građanima bi mogla značiti i jednostavniji pristup tim mogućnostima i uslugama i za osobe s invaliditetom, naročito za osobe oštećenog vida i osobe oštećenog sluha.

Da bi do promjene došlo, prije svega bi ključni akteri tih procesa trebali postati svjesniji mogućnosti koje upotrebe novih tehnologija i novih pristupa znače za diskriminisane i isključene grupe građana.

Zagovarači prava osoba s invaliditetom bi morali postati glasniji u zahtijevanju podrške za omogućavanje pristupa i korištenja novih tehnologija i onlajn (online) sadržaja za osobe s invaliditetom.

Da bi se to postiglo, nadležne institucije bi morale osigurati nabavku opreme i programa prilagođenih za korišćenje novih tehnologija i uređaja osobama s oštećenjem vida i osobama s oštećenjem sluha, a bez dodatnih troškova za te osobe, osigurati i obučiti osoblje za trening za korišćenje novih tehnologija.

Preporuke za uključivanje osoba s invaliditetom

Organizatori i realizatori onlajn (online) sadržaja namijenjenih građanstvu bi morali uzeti u obzir i uvažiti standarde koji bi osigurali nesmetan pristup i korišćenje onlajn (online) sadržaja i za osobe s oštećenjem vida i oštećenjem sluha.

Da bi se to postiglo prije samog realizovanja onlajn (online) edukacije ili nekog drugog događaja potrebno bi bilo:

- Provjeriti da li je platforma koja se namjerava koristiti za realizaciju događaja pristupačna osobama korisnicima posebnih programa ili uređaja za pristup onlajn (online) sadržajima;

- U procesu prijavljivanja za učestvovanje na događaju, potrebno je utvrditi da li će događaju prisustvovati i osobe s oštećenjem vida i s oštećenjem sluha, te da li će za praćenje događaja  koristiti asistivne tehnologije i koja bi eventualna prilagođavanja trebalo uzeti u obzir;

- Prihvatljivije bi bilo unaprijed se opredijeliti za organizovanje onlajn (online) događaja na način kao da će im prisustvovati i osobe s oštećenjem vida i osobe s oštećenjem sluha, a čime bi se osiguralo pravo njihovog slobodnog izbora učešća.

Tokom realizacije samog događaja potrebno je osigurati barem sljedeće:

- Ako na događaju učestvuje više govornika, najaviti svakog govornika posebno;

- Osigurati sabtajtl (subtitle) - prevod ili prevodioca na gestovni govor;

- Verbalno objasniti grafikone, ilustracije, video sadržaje, pročitati ili objasniti sadržaj Pauer Point (Power point) prezentacija;

- Isključiti ili svesti na najmanju moguću mjeru istovremeno slušanje i pisanu reakciju na pojedine dijelove prezentacije ili vebinara (webinara) poput odgovora na upitnike, paralelno slanje čat (chat) poruka i slično.

Nakon realizacije onlajn (online) događaja:

- Provjerite da li su osobe s oštećenjem vida i sluha koje su učestvovale u događaju imale problema pri praćenju i razumijevanju pojedinih sadržaja;

- Napravite kratki sažetak onlajn(online) događaja u tekstualnom formatu i podijelite ga sa svim učesnicima događaja;

- Ponudite eventualnu dodatnu pomoć za objašnjenja ili popunjavanje upitnika ili drugih vidova reagovanja učesnika onlajn (online) događaja. 

Korišćenje novih tehnologija i onlajn (online) mogućnosti je izazov za sve građane i ako bi organizatori onlajn (online) događaja poštovali principe univerzalnog dizajna i pristupačnosti tih događaja za osobe s oštećenjem vida i sluha, time bi bilo olakšano učestvovanje i pristup onlajn (online) događajima svim građanima.

Jer, ono što je dobro za osobe s invaliditetom, dobro je za sve građane.

Izvor: www.media.ba 

Na linku ispod, nakon što preuzmete dokument, možete se upoznati s ostvarivanjem prava/usluga na Univerzalni servis i subvencije na telekomunikacione usluge za OSI. U smjernici možete pronaći posebne mjere i povoljnosti za lica smanjene pokretljivosti i lica s invaliditetom. 

Danas se širom svijeta obilježava Međunarodni dan pismenosti (8. septembar). Kažu nam da čovjek po rođenju stiče pravo da se obrazuje, školuje, kasnije i na osnovu stečenog znanja zapošljava.

Pismenost jeste važan segment u obrazovanju svakog čovjeka i ona se uči još u prvom razredu osnovne škole (negdje i u predškolskom, kada učimo da pišemo svoje ime), i onda se nekako očekuje da izađemo iz osnovne škole kao pismeni ljudi, ali to i najčešće nije tako, posebno nije ako govorimo o sticanju obrazovanja osoba s invaliditetom.

Ovo posebno ističem jer osobe s invaliditetom, ako se vratimo koju godinu unazad, a to možda i nije bilo tako davno, nijesu ni mogle da se upišu u redovno školu, pa su one usmjerene u specijalne institucije (danas resurne centre) jer su po mišljenju "stručnih" bile "štetne ili bi loše uticale" na drugu djecu bez invaliditeta, odnosno „bilo im je bolje tamo“. 

Onda se postavlja sledeće pitanje: Kako su obrazovanje sticale u jednoj takvoj ustanovi i kako bi sve to uticalo na njih? Na njihovu, socijalizaciju, ponašanje, sticanje radnih navika? Mada nije da nema izuzetaka ove vrste kada je riječ o redovnom obrazovanju.

I onda nakon više od deset godina provedenog načina života u skladu s određenim pravilma, provodili ste vrijeme skoro s istim nastavnicima, vremenom se upoznavali i navikavali jedni na druge, pa je možda dolazilo i do određenih popuštanja, kada su ocjene u pitanju jer kod nas u Crnoj Gori važi ono: Važno je da završi osnovnu školu ili srednju, a fakultet vidjećemo, razmislićemo, dok odlučimo (mislim na roditelje) ili ono: pusti ga/je samo da prođe.

 A ako se odlučite za nastavak daljeg školovanja odnosno da upišete fakulet desi se BUM! 

Ne znate šta vas je prije snašlo (dok pišem ovaj tekst, pokušavam da pronađem neku drugu rečenicu, ali mi ne uspijeva) misleći prvenstveno  na svakodnevne studentske obaveze, nova sredina društvo. I onda dođe sve na "naplatu", sve ono od ranije što nijeste uspjeli da savladate, pa onda očekujete da će taj isti model biti i na fakultetu. I tako to sve ode s jednog nivoa na drugi, a vrijeme prosto proleti i vi ste u vrlo teškoj poziciji, da nadoknadite ono propušteno. I da, ono što ste pustili, ne možete da vratite.

Ovakva jedna situacija se dešava iz više razloga:

Prvo, roditelji djece s invaliditetom nemaju podršku, da treba  da upišu dijete u redovnu školu, već to radi Komisija za usmjeravanje, i donosi  Rješenje o usmjeravanju s detaljnim preporukama kako je potrebno s učenikom/učenicom da se radi. Drugo, nastavno osoblje nije u potpunosti edukovano da radi s djecom invaliditetom, nekad i nemaju vremena dovoljno da im se posveti, pa to tako "prođe". Treće, u društvu je odnos prema osobama s invaliditetom zasnovan na milosrđu (nemojte ih greote, daćemo mu/joj tu ocjenu za prelaz). 

Dakle, u društvu prema osobama s invaliditetom ljudi imaju niska očekivanja, u nekim slučajevima oni se ponekad ukalupe u taj način funkcionisanja, i to prihvate kao "normalan način funkcionisanja". A sve to nadalje ima za posledicu da osobe s invaliditetom često po završetku obrazovanja, zbog svega gore navedenog ostanu neopismenjene u dovoljnoj mjeri.

Sve ovo kasnije utiče na njihovu zapošljivost i zapošljavaje, odnosno izlazak na tržište rada, tako da mnogo pažnje moramo posvetiti onim prvim početnim koracima, u prvom razredu osnovne škole i tome da nije važno samo da naučimo da se potpišemo.

Anđela Miličić

UNESCO je 1965. ovaj dan (8. septembar) proglasio na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja o temi iskorjenjivanja nepismenosti u Teheranu. Cilj je da se svake godine međunarodna zajednica podsjeti na status pismenosti i obrazovanja odraslih na globalnom nivou, odnosno da se upozori na problem nepismenosti, koji još postoji u većem dijelu svijeta.

Odredba člana 64 stav 2 Pravilnika o ostvarivanju prava na medicinsko-tehnička pomagala diskriminatorna je prema osobama oštećenog vida koja se ne nalaze na formalnom (redovnom) školovanju, navodi se u Mišljenju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je, po pritužbi Saveza slijepih Crne Gore (SSCG), da Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore diskriminiše osobe s oštećenjem vida jer odredbom člana 64 stav 2 Pravilnika o ostvarivanju prava na medicinsko - tehnička pomagala odvaja učenike s oštećenim vidom od ostalih građana, kojima su potrebni aparati za svakodnevno funkcionisanje. U Pritužbi se ističe da se u članu 64 pravilnika navodi da „osigurano lice koje ima oštećenje vida, a koje je na školovanju ima pravo na reproduktor i snimač zvučnih knjiga, govorni softver i Brajevu bilježnicu u skladu sa listom pomagala”.

Prema mišljenju Saveza slijepih Crne Gore ovakvo rješenje je veoma nepovoljno i predstavlja čin diskriminacije u odnosu na osobe potpuno oštećenog vida, koje se ne nalaze na školovanju i one koje su tokom kasnije životne dobi stekle invalidnost, odnosno izgubile vid. Iz SSCG dalje napominju da su sva navedena pomagala (Brajevo pismo, govorni softver, reproduktor ili snimač zvučnih knjiga), koja su propisana Pravilnikom, jednako neophodna i bitna za sve osobe s oštećenjem vida, bez obzira na njihovu dob, obrazovanje, radni ili drugi aktivizam i interesovanje.

„Podsjećaju da je 21. vijek doba kompjutera i savremenih tehnologija, te da se i društvena uključenost osoba s invaliditetom ogleda kroz njihovu informatičku pismenost i adekvatan i ravnopravan pristup informacijama koje se šalju svim građanima."

"Prema tvrdnjama Saveza slijepih Crne Gore, okolnost da se proces školovanja za najveći broj osoba okončava do sredine tridesetih godina govori u prilog tome da je gore navedenom normom Pravilnika izvršena povreda prava, odnosno diskriminacija dvije trećine zainteresovanih korisnika koji imaju oštećen vid. Navode da se ne smije zaboraviti da se mnoge osobe s oštećenjem vida odlučuju za sticanje dodatnih znanja i vještina tokom čitavog života, kroz tzv. princip cjeloživotnog učenja, te da im je korišćenje ovih pomagala apsolutno neophodno", navodi se u mišljenju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Zaštitnik smatra da, imajući u vidu sve navedeno, a polazeći od utvrđenih činjenica i relevantnih propisa i prakse unutrašnjeg i međunarodnog prava, zaključuju da je odredba člana 64 stav 2 Pravilnika o ostvarivanju prava na medicinsko-tehnička pomagala diskriminatorna prema osobama oštećenog vida koja se ne nalaze na formalnom (redovnom) školovanju, usled čega je istoj kategoriji lica povrijeđeno pravo na jednaku zdravstvenu zaštitu.

U konkretnom slučaju u prilog uporedivosti situacije između lica koja se ne nalaze, odnosno nalaze na formalnom školovanju u pogledu potrebe za pomagalimaa iz člana 64. stav 2. Pravilnika najbolje govori odredba člana 2. stav 1. Pravilnika saglasno kojoj su pomagala, koja se obezbjeđuju osiguranim licima, namijenjena za poboljšanje oštećenih funkcija, ublažavanje tjelesnih oštećenja ili nedostataka organa ili nadomješćivanje anatomske ili fiziološke funkcije organa, nastale uslijed bolesti ili povrede.

Iz Saveza slijepih Crne Gore, naglašavaju da u unutrašnjem i međunarodnom pravnom sistemu postoje brojna normativna rješenja i propisi koji govore o diskriminaciji u pogledu životne dobi, odnosno starosti i nalažu njeno prepoznavanje i otklanjanje, kakvi su u prvom redu Konvencija UN-a o pravima lica sa invaliditetom, Ustav Crne Gore, Zakon o zabrani diskriminacije i Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom.

"Zbog toga preporučujemo Ministarstvu zdravlja i Fondu za zdravstveno osiguranje da sa stanovišta svojih nadležnosti preduzmu mjere i aktivnosti na izmjeni diskriminatorne odredbe člana 64 stav 2 Pravilnika o ostvarivanju prava na medicinsko-tehnička pomagala kojima se lice oštećenog vida u ostvarivanju prava na reproduktor i snimač zvučnih knjiga, govorni softver i Brajevu bilježnicu neopravdano uslovljava činjenicom da se nalazi na školovanju", kazali su iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Prilikom analize izjašnjenja na navode iz pritužbe Zaštitnik je zapazio da je Fond izbjegao da odgovori na pitanja koja su se odnosila na eventualnu opravdanost spornog uslova iz člana 64 Pravilnika. Naime, iz Fonda su istakli da je Pravilnik o ostvarivanju prava na medicinsko-tehnička pomagala donijet krajem 2016. početkom koje godine je stupio na snagu Zakon o zdravstvenom osiguranju. Fond se dalje pozvao na svoje ovlašćenje iz člana 24 Zakona saglasno kojem utvrđuje Listu medicinsko-tehničkih pomagala, kao i način i postupak ostvarivanja prava na pomagala, po prethodno dobijenoj saglasnosti Ministarstva zdravlja.

Kako su pojasnili, to dalje znači da je Fond ovlašćen da definiše indikacije za odobravanje medicinsko tehničkih pomagala i djelova pomagala, materijale od kojih se izrađuju pomagala, postupak ostvarivanja prava na pomagala, vrste i rokove korišćenja pomagala, kao i da utvrđuje cijene pomagala i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava na pomagala koja osiguranim licima obezbjeđuje Fond.

Imajući u vidu sve navedeno, a polazeći od utvrđenih činjenica i relevantnih propisa i prakse unutrašnjeg i međunarodnog prava, Zaštitnik zaključuje da je odredba člana 64 stav 2 Pravilnika o ostvarivanju prava na medicinsko-tehnička pomagala diskriminatorna prema osobama s oštećenjem vida koja se ne nalaze na formalnom (redovnom) školovanju, usljed čega je istoj kategoriji lica povrijeđeno pravo na jednaku zdravstvenu zaštitu, zbog čega je potrebno da sa stanovišta svojih nadležnosti preduzmu mjere i aktivnosti na izmjeni diskriminatorne odredbe člana 64 stav 2 Pravilnika o ostvarivanju prava na medicinsko-tehnička pomagala kojima se osobe s oštećenjem vida u ostvarivanju prava na reproduktor i snimač zvučnih knjiga, govorni softver i Brajevu bilježnicu neopravdano uslovljava činjenicom da se nalazi na školovanju.

Izvor: Dnevne novine Dan i Mišljenje i preporuka Zaštitnika ljudskih prava i sloboda

Kućni ljubimci mogu biti neograničen izvor radosti i ljubavi za svako dijete. Uz njih djeca rastu, razvijaju se, uče da brinu o drugima i da imaju obaveze, ali i stiču prijatelje za cio život. Kada su u pitanju djeca s cerebralnom paralizom, ona mogu imati još veće benefite od ovih krznenih mališana.

Istraživanja su pokazala da različiti ljubimci ne samo što mogu biti društvo i zabava za djecu, već mogu imati veliki uticaj i u oporavku djeteta. Veza koja se stvara između djeteta i kućnog ljubimca je nezamjenjiva, a dobrobiti nemjerljive. Samo je potrebno odabrati kućnog ljubimca koji odgovara temperamentu i potrebama vašeg djeteta. Imati psa ili mačku kod kuće može ohrabriti dijete da više učestvuje u dnevnim aktivnostima i igri, što kao krajnji efekat može imati poboljšanje motornih sposobnosti i cjelokupnog psihofizičkog stanja.

Kako odabrati kućnog ljubimca za dijete sa cerebralnom paralizom?

Prije svega, vodite računa o potrebama ali i mogućnostima vašeg djeteta. Pas ili mačka su uobičajen izbor, ali to ne znači da su i pravo rješenje za svakoga. Prije nego što se odlučite za novog člana vaše porodice, dobro se raspitajte o svim njegovim karakteristikama. Izaberite psa koji je mirnijeg karaktera, koji voli djecu i igru i privržen je porodici. Izbjegavajte životinje koje zahtijevaju izuzetno visok stepen brige i posvećenosti jer najvjerovatnije nećete imati toliko vremena, a ni mogućnosti. Takođe, na vrijeme se raspitajte koliki će biti vaši finansijski izdaci, kako biste izbjegli stvaranje pritiska sebi i brigu o dodatnim finansijskim troškovima koje vam u tom trenutku možda neće biti prihvatljive.

Budući da su raznorazne alergije nažalost često posledica koje imaju djeca s cerebralnom paralizom, raspitajte se koje su to rase pasa koje se ne linjaju i koje ne izazivaju probleme te vrste. 

Ukoliko vaše dijete ipak pokazuje znake alergije i na takve četvoronožne prijatelje, verovatno bi bilo dobro da razmotrite i neke druge opcije. Akvarijum s ribicama možda ne bi bio loše rješenje. Pored toga što djeluju umirijuće one i ne zahtijevaju puno pažnje, pa brigu o njima možete prepustiti i samom djetetu. Ukoliko vaše dijete ne pokazuje alergije na dlaku životinje, jedna od opcija je svakako i udomljavanje psa ili mačke. Osim što ćete učiniti dobro djelo, izbjeći ćete troškove pri samom nabavku ljubimca a ovo će vjerovatno  stvoriti jedinstvenu i specifičnu vezu između vas i vašeg novog mezimca.

Na koji način kućni ljubimci doprinose djeci s cerebralnom paralizom?

Pozitivni efekti su razni. Prije svega, prijateljstvo koje se rađa, svakodnevno razvija i njeguje, nezamjenjiv je dio odrastanja svakog djeteta. Budite sigurni, ovo malo krzneno stvorenje unijeće neizmjerne količine radosti i ljubavi ne samo u djetetov život, nego i u čitavu porodicu. Dijete će imati veću motivaciju za igru i fizičku aktivnost jer će kraj sebe imati svog ljubimca koji je uvijek željan pažnje i zabave. Svakodnevne kratke šetnje mogu postati pravi mali veseli rituali u kojima ćete zajedno uživati. 

Pored igre, briga o životinjama je odličan način da se dete razvija i stekne zdrav odnos prema obavezama.

Jasno je da ono ne može samo u potpunosti voditi računa o ljubimcu, ali postoje stvari koje može i samostalno da uradi. Na primjer, zadužite dijete da svakodnevno nahrani svog ljubimca. Na ovaj način, dijete će razviti osjećaj odgovornosti za drugo živo biće, osjećaće se korisno i bitno, ali i razviti naviku za izvršavanje redovne obaveze, koja je jako bitna za dalji život djeteta i njegovo osamostaljivanje u što većem stepenu. Takođe, dijete će se osloboditi straha od životinja koji može biti ograničavajući faktor u daljem životu. Naučiće kako da se ponaša prema njima, da ih ne uznemiri ili ne povrijedi i kako da reaguje u kontaktu sa nepoznatim psom na ulici. Pored uobičajenih načina na koji nam kućni ljubimci uljepšavaju život, istraživanja su pokazala da oni mogu imati posebne blagodeti na djecu s invaliditetom, te tako u svijetu postoji razvijena i takozvana terapija uz pomoć životinja.

Životinje kao terapeuti djece s cerebralnom paralizom

Terapija uz pomoć životinja ili kućnih ljubimaca primjenjuje se već neko vrijeme u svijetu pa i kod nas, a predstavlja asistenciju izdresiranih životinja tokom terapije, u cilju poboljšanja psihofizičkog stanja kod dece s invaliditetom. Najčešće su u pitanju psi, ali i konji, mačke kao i mnoge druge životinje. Istraživanja su pokazala da kada su životinje uključene u terapiju, djeca s cerebralnom paralizom mnogo lakše i brže savladavaju ciljeve koje ranije nisu bili u mogućnosti da ostvare. Takođe, primjećena su i poboljšanja u komunikaciji, razvijanju socijalnih vještina i empatije, ali i razna poboljšanja mentalnog zdravlja. Djeca na ovaj način radije pristaju na terapije i pokazuju više interesovanja za zadatke koji su pred njima.

Iako vam na prvi pogled može djelovati da će uzimanje kućnog ljubimca biti dodatna obaveza za koju u vašem životu nema prostora, razmislite još jednom. Jasno je da će vam briga o ljubimcu oduzimati više vremena, ali će i pružiti preko potrebnu nježnost i ljubav kako djetetu, tako i čitavoj porodici.  Vi ćete steći prijatelja za cio život, a dijete oslonac i društvo za srećno odrastanje.

Izvor: www.prvikorak.org  

Španc David Agilara (20), prije nekoliko godina ušao je u Ginisovu knjigu rekorda kao kreator prve funkcionalne protetičke ruke od Lego kocki.

Rođen je bez desne podlaktice kao posljedica rijetkog genetskog poremećaja, trpio je poniženja u školi, ali nije dozvolio da potone, već je iskoristio omiljene igračke da napravi nešto što će promijeniti njegov život i svijet.

Koliko je uticao na tehnologiju i svijest ljudi o problemima osoba s invaliditetom pokazuje i dokumentarni film Gospodin s jednom rukom (Mr. Hand Solo), koji bilježi detalje Davidovog života, traume koje je preživio s porodicom, ali i noći koje je proveo radeći na protetičkoj ruci od Lego kocki.

“Kao dijete, bio sam nervozan u društvu s vršnjacima, jer sam bio drugačiji, ali to me nije sprečilo da vjerujem u snove. Htio sam da vidim sebe u ogledalu, kao što sam vidio druge s dvije ruke”, rekao je Agilar, porijeklom iz Andore.

Mladi stručnjak napravio je nekoliko verzija protetičke podlaktice i ima želju da nastavi s dizajniranjem pristupačnih robotskih pomagala. Koliko je njegova Lego verzija izdržljiva, pokazuje i to što uz pomoć nje radi sklekove.

Izvor: www.objektiv.rs 

Međunarodni dan prijateljstva (30. jul) proglašen je 2011. godine od strane Ujedinjenih nacija (UN) imajući na umu viziju da prijateljstvo među ljudima, zemljama, kulturama i pojedincima može stvoriti uslove mira i doslovce graditi mostove među zajednicama.

Svjetski dan prijateljstva je inicijativa koju je UNESCO predstavio Generalnoj skupištini UN-a još 1997. godine, a koja je definisala kulturu mira kao niz vrijednosti, stavova i akcija koje odbacuju sve vrste nasilja uz nastojanja da se spreče mogući konflikti već u samim počecima. 

Tim povodom, odlučili smo da porazgovaramo s Janom Vujisić, Ivom Vujisić, Milošem Dedićem, Nedom Školjak i Vukom Koljenšićem, korisnicima usluga UMHCG-a, studentima osnovnih i magistarskih studija na crnogorskim fakultetima na temu prijateljstva, odnosno šta za njih prijateljstvo znači i koliko su prijatelji važan segment njihovog života. 

VP: Danas se obilježava Međunarodni dan prijateljstva. Šta za Vas znači prijateljstvo?

Jana: Prijateljstvo je sigurna luka, mirno more, bonaca.

Iva: Za mene je prijateljstvo pokretač dobrih struja. Onih koje nas navode da budemo savršeni i srećni.

Miloš: Prijateljstvo za mene predstavlja sigurnost, povjerenje i podršku.

Neda: Za mene prijateljstvo znači porodica koja se stiče godinama, koju mi sami biramo pored one koja nam je po rođenju dodijeljena.

Vuk: Prijateljstvo nekada znači više od bilo koje druge veze s ljudima, onda kada nađete istinskog prijatelja.

VP: Po čemu pamtite upoznavanje sa svojim prijateljem?

Jana: Kada smo mali sve nas interesuje. Mene su interesovale stvari na koje je samo on mogao odgovoriti. Tako je sve počelo.

Iva: Bile smo u prvom razredu. Iako djeca, sjećam se da smo se odmah sporazumjele. I i dalje se razumijemo, posle više od deset godina.

Miloš: Neke sam upoznao tokom školovanja, neke sam upoznao posredstvom drugih prijatelja,  sa nekima se znam od rođenja

Neda: Upoznavanje sa većinom svojih prijatelja vezujem za odrastanje i jako puno lijepih uspomena, rođendana, lijepih i tužnih momenata zajedno.

Vuk: Pamtim po njegovoj osobenosti, humoru i vedrini :)

VP: Šta biste učinili za prijatelja/e?

Jana: Ako je u nevolji i traži moju pomoć učinila bih sve što je u mojoj moći da pomognem.

Iva: Sve što oni od mene očekuju, a da je u skladu s moralnim normama. Uvijek bih im pomogla.

Miloš: Sve što im je potrebno.

Neda: Za svoje prijatelje bih učinila sve što njih čini srećnim, jer sreća mojih prijatelja znači i moja sreća.

Vuk: Poprilično sve što je u mojoj moći kada bi mu zatrebala pomoć. 

VP: Opišite svog prijatelja u par riječi.

Jana: Inteligentan, iskren, duhovit, saosjećajan.

Iva: Iskrena, požrtvovana, nasmijana... i još mnogo toga.

Miloš: Osoba s jakim stavom, pozitivna i puna razumijevanja.

Neda: Prijatelj je divan, hrabar, dobra osoba i poštena osoba.

Vuk: Požrtvovan, pošten, vrijedan.

VP: Šta posebno cijenite kod svojih prijatelja?

Jana: Iskrenost i bezuslovnu podršku.

Iva: Posebno cijenim što su bili uz mene u važnim trenucima. Vjetar u leđa i bezrezervna podrška.

Miloš: Iskrenost i što se mogu osloniti na njih i oni na mene kada je to potrebno, kao i bezuslovna podrška.

Neda: Kod svojih prijatelja posebno cijenim iskrenost jer pravi prijatelj je onaj koji pred drugima priča najljepše o tebi, a u lice u privatnosti ti kaže stvari koje pogrešno radimo.

Vuk: Iskrenost i osjećaj za ljude oko sebe.

VP: Koje aktivnosti/hobiji su zajednički za Vas i Vašeg/u

prijatelja/icu?

Jana: Volimo filmove, ne zavisimo od društvenih mreža, volimo tišinu i dobru organizaciju.

Iva: Imamo ista razmišljanja o najvažnijim stvarima u životu, to nas i sada spaja jer nemamo tajni. Slušamo istu muziku i radujemo se malim znacima pažnje.

Miloš: Pozorište, bioskop, noćni izlasci, odlazak na more.

Neda: S prijateljima radim mnoge stvari, s većinom svojih prijatelja studiram, pored fakulteta i slobodno vrijeme provodim sa svojim prijateljima, izlazimo u grad, idemo na more.

Vuk: Planinarenje, fotografija, putovanja.

VP: Možete li da podijelite s nama neku zajedničku anegdotu s

najboljim prijateljem?

Jana: S njim su anegdote neizbježne. Ima ih mnogo, ne mogu izdvojiti jednu. Sve imaju posebno mjesto u mom srcu.

Iva: Pošto ona ima odličan smisao za humor, često smo se smijale situacijama u kojima bi se našle. Ne mogu da izdvojim ni jednu anegdotu, ali s njom uvijek veselo.

Miloš: Ono što je meni bilo jako smiješno – tokom studija smo pravili planove i organizaciju sjedjenja tokom kolokvijuma da možemo da preposujemo jedni od drugih.

Neda: S drugaricom Ninom se poznajem od 7. godine i imamo jako puno anegdota, ali bih samo izdvojila naših godinu dana zajedničkih u Kotoru gdje smo imale puno lijepih uspomena, kao i jako puno novih poznanstava.

Vuk: Učestvovali smo u nagradnoj igri i pobijedili iz prve.

VP: Šta biste poručili svojim prijateljima?

Jana: Poručila bih im da je prijateljstvo biljka koja se mora zalivati i njegovati da bi davala slatke plodove. A za to njegovanje toplo preporučujem iskrenost i ljubav.

Iva: Svojim prijateljima bih poručila da ostanu takvi kakvi jesu i da se uvijek drže istine i ljubavi.

Miloš: Da ih mnogo volim i da sam tu za njih.

Neda: Budite onakvi kakvi jeste, jer samo tako dostižemo najveću sreću u životu.

Vuk: Da uživaju u svakom momentu svog života!

I na kraju zaključujemo citatom Muhameda Alija: Prijateljstvo je najteže objasniti. Ne uči se u školi, ali ako ne znaš smisao prijateljstva, onda ne znaš ništa. 

Pripremila: Anđela Miličić 

Sekretarijat za saobraćaj nije prihvatio primjedbu Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) da je ugovorni rok od deset godina, na koji će linije biti date autobuskim prevoznicima, predug.

"Kroz navedeni rok pružena je određena sigurnost eventualnom partneru Glavnog grada za obavljanje linijskog gradskog i prigradskog prevoza putnika. Standardi koji trebaju ispuniti budući prevoznici svakako će biti sadržani u pratećoj dokumentaciji javnog oglasa o povjeravanju obavljanja poslova linijskog gradskog i prigradskog prevoza putnika, a međusobne obaveze Glavnog grada i prevoznika kroz ugovor o povjeravanju poslova", naveo je Sekretarijat, piše Dan.

Sekretarijat je prihvatio sugestiju UMHCG koji je ukazao da gradski autobus mora imati najmanje jedno mjesto za korisnika invalidskih kolica.

Nije prihvaćena ni primjedba prevoznika BLT koji je ukazao da odluka propisuje da je gradski autobus prevozno sredstvo sa kapacitetom od 8 do 12 putničkih mjesta od kojih je veći dio za stajanje, uključujući i mjesto za vozača, što je, kako navode, protivno Zakonu o prevozu u drumskom saobraćaju.

"Zakonom je propisano da je gradski autobus sa kapacitetom, između ostalog, većim od 23 mjesta, uključujući i mjesto vozača, a nacrtom odluke su u skladu sa zakonom precizirani bliži uslovi koji se odnosne na autobuse", konstatovao je Sekretarijat.

Kućni ljubimci psi, mačke i druge male životinje mogu se prevoziti autobusima, ali moraju biti smješteni u transporterima, odnosno kutiji, kavezu, konstatovao je Sekretarijat za saobraćaj, prihvatajući sugestiju NVO Ruka Šapi.

Prevoz životinja, osim specijalno dresiranih pasa vodiča za osobe s oštećenjem vida, rehabilitacijskih pasa uz osobe koje su korisnici kolica za kretanje, terapijskih pasa uz osobe koje su korisnici kolica za kretanje,, kao i terapijskih pasa uz djecu s invaliditetom uz pratnju roditelja, bio je zabranjen Odlukom o linijskom gradskom i prigradskom prevozu putnika na teritoriji Glavnog grada.

Sporni minibusi u prigradskom prevozu

Autobuski prevoznik BLT ukazo je da zakon precizira da nadležni organ može odrediti da se na pojedinim relacijama u prigradskom saobraćaju van gradske teritorije koristi mali autobus zbog ograničavajućih saobraćajno-tehničkih karakteristika puta ili ukoliko je manje izražena potreba na tim relacijama.

Međutim, njihovu primjedbu Sekretarijat nije prihvatio.

"Pružena je mogućnost da se linijski gradski i prigradski prevoz putnika u slučaju potreba i saobraćajno tehničkih mogućnosti obavlja i većim autobusima, a sve u skladu sa zakonom", stav je Sekretarijata za saobraćaj.

Izvor: www.fosmedia.me