
Željko
Stres kao okidač za strah
Holistički pristup anksioznosti
Anksiozni poremećaji, glavni uzroci anksioznih poremećaja, oporavak sveobuhvatan pristup, relaksacija, telesne vežbe, suočavanje sa napadima panike, pomoć kod fobije, unutrašnji govor, iskrivljena uverenja, karakteristike ličnosti koje doprinose održavanju anksioznosti, vizuelizacija, istraživanje osećanja, asertivnost, samopoštovanje, ishrana, zdravstvena stanja koja doprinose anksioznosti, lekovi u tretmanu anksioznosti, meditacija, lično značenje - poglavlja su u kojima se dr Edmund Bord u knjizi Priručnik za prevazilaženje ankcioznosti i fobija detaljno bavi problemima sa kojima se suočavaju oni koji se suočavaju sa anksioznošću i fobijama.
Dr Edmund Bord stekao je zvanje doktora nauka na polju psihologije na Univerzitetu Čikago, a svoja istraživanja je potom sprovodio je u Medicinskom zavodu Majk Ris u Čikagu. Specijalnost dr Borna je tretman anksioznosti, fobija i poremećaja izazvanih stresom. Sve je više ljudi koji se suočavaju sa strahom, fobijama anksioznošću i anksioznim poremećajima, a dr Born to objašnjava kao posledicu stresa koja se nagomilava duže vreme. Pored toga napominje i da postoji još dosta činilaca koji doprinose tome da bi se ovi simptomi razvili, ali, po njegovom mišljenju stres ima glavnu ulugu u svemu tome.
Anksiozni poremećaji su po dr Bornu posledica smanjene sposobnosti suočavanja sa stresom. Pišući ovaj priručnik posvećen onima koji se suočavaju sa anksioznošću i nerazumljivim strahovima opisao je specifične veštine potrebne da bi se prevazišli problemi sa panikom, anksioznošću i fobijama i pruža sistemski prikaz procedura i vežbi za ovladavanje ovim veštinama. Ovaj priručnik afirmiše holistički pristup i upoznanje čitaoce sa tehnikama koje na više nivoa mogu uticati na njiov život: na telesnom, bihevijoralnom (ponašajnom), emocionalnom, mentalnom, i nivou međuljudskih odnosa, kao i u duhovnoj sferi i sferi samopoštovanja.
Tokom rada sa klijentima dr Born je zaključio da su opuštanje i lično blagostanje najvažniji za oporavak, da je većina anksioznih osoba u hroničnom stanju pojačane psihofizičke razdražljivosti, da su ljudi kojimacnedostaje osećaj za smisao i svrhu života podložniji razvoju anksioznih poremećaja. Probleme sa panikom, fobijama ili anksioznošću moguće je prevazići i samostalno usvajanjem i upražnjavanjem strategija i vežbi prikazanim u ovom priručniku. Ako ste opredeljeni za drugačiji pristup, možete ga koristiti kao dodatak radu sa stručnim licem ili kao pomoćno sredstvo u programu grupnog oporavk piše u uvodu knjige dr Born.
Izvor: Bg Online
Pripremila: Dajana Vuković
Dr Madžgalj: Obojeli od epilepsije i dalje stigmatizovani, neophodno je mijenjati svijest o toj bolesti
Epilepsija je jedna od najučestalijih bolesti ili poremećaja u neurologiji, ali je u Crnoj Gori ona i dalje tabu tema za mnoge. Pretpostavlja se da u svijetu oko 100 miliona osoba ima epilepsiju, a u Crnoj Gori blizu sedam hiljada.
Šta je epilepsija i zbog čega je još uvijek tabu tema a oboljeli od epilepsije stigmatizovani, odgovore na ta pitanja dao je specijalista neurologije dr Milan Madžgalj, gostujući u emisiji Tajne zdravlja Radija Bijelo Polje.
Nažalost, stigma postoji, postojala je i sva je prilika da će postojati i dalje, i mnogo neuroloških tema i stručnih i manje stručnih su upravo o tome stigma u epilepsiji. To je jednostavno nešto što se generacijama provlači, misleći da se radi o bolesti koja je mistična, nedovoljno ispitana, koja je nepredvidiva, i donekle ima istine u toj nepredvidivosti ali, istina je i da je bolest prilično dobro ispitana, pogotovo u poslednje vrijeme, u smislu uzroka nastanka te bolesti, ali je daleko od toga da bi ti pacijenti u bilo kom pogledu trebalo biti stigmatizovani. Oni u suštini žive jedan normalan život, osim što su vezani za doživotno uzimanje terapije ako se radi o primarnoj epilepsiji, i ono što je važno da se ritam života u nekim segmentima samo treba korigovati. Živjeti sa epilepsijom je mnogo komfornije nego recimo sa dijabetesom, ističe dr Madžagalj.
Doktor Madžgalj kaže i da je učestalost epilepsije različita u zavisnosti od starosnih grupa.
Najčešće su u prvoj dekadi i zadnjim dekadama od 70-te godine pa naviše. To je konkretno vezano za uzroke, i iz tog razloga se u mlađem periodu javljaju nasljedne ili primarne epilepsije, dok su u starijoj životnoj dobi simptomatske, kao rezultat oštećenja moždanog tkiva zbog raznih bolesti, bilo da su u pitanju degenerativne, vaskularne, infektivne i druge, naglašava dr Madžgalj.
Repriza emisije Tajne zdravlja biće emitovana večeras na talasima Radija Bijelo Polje od 20.15h.
Izvor: Radio Bijelo Polje
Pripremila: Dajana Vuković
Uber olakšava vožnju sa uslužnom životinjom
Uber je predstavio novu funkciju dizajniranu da olakša ljudima sa invaliditetom vožnju sa uslužnim životinjama.
Godinama je Uberova politika prema uslužnim životinjama bila u skladu sa državnim i saveznim zakonom: dozvoljeno im je da se voze u svakom trenutku bez dodatnih troškova. Ali sada kompanija dozvoljava kupcima da se identifikuju kao vlasnici uslužnih životinja kako bi vozačima dala veću vidljivost kada očekivati krznenog pratioca. Nova funkcija takođe uključuje upozorenje vozačima da izbegavaju otkazivanje vožnje ili diskriminaciju kupaca sa uslužnim životinjama.
Nova funkcija je razvijena u protekle dve godine u saradnji sa vodećim organizacijama za zastupanje i uslužnim radnicima životinja, što će pomoći da Uber iskustvo bude još bolje, rekao je Kris Jun (Chris Yoon), menadžer proizvoda za kapital u Uberu, u blogu.
Vlasnici uslužnih životinja sada mogu da uđu u svoja podešavanja u aplikaciji Uber i popune obrazac za ispunjavanje uslova i izaberu opciju koja će ih identifikovati kao nekoga ko će se voziti sa uslužnom životinjom. Oni takođe mogu da izaberu da li da obaveste vozače o toj činjenici – iako to nije potrebno.
Ako se odluči da obavesti vozače a vozač zatraži da otkaže putovanje po preuzimanju, vozač će dobiti obaveštenje koje ga podseća da je protivzakonito da odbije da preveze nekoga zbog njihove službene životinje i potvrđuje da želi da nastavi sa otkazivanjem. Svaki vozač koji prekrši ovu politiku može trajno izgubiti pristup platformi, kaže Jun.
Uber već nudi vožnje prilagođene kućnim ljubimcima u nekim gradovima, tako da se nadamo da kupci neće pokušati da zloupotrebe ovu funkciju registrujući životinje koje nisu uslužne. Ipak, Zakon o Amerikancima sa invaliditetom izričito zabranjuje traženje dokumentacije ili posebne identifikacije za službene životinje.
Kako napominje portparol Uber-a Sara Kazanova (Sarah Casanovas), smernice savezne ADA predlažu postavljanje sledećih pitanja kada nije očigledno koju uslugu životinja pruža: 1) da li je vaša životinja potrebna zbog invaliditeta i 2) za koji posao ili zadatak je vaša životinja obučena izvoditi. Uber takođe ima politiku koja se odnosi na životinje za emocionalnu podršku, na koje vozači imaju diskreciono pravo da uskrate vožnju ako žele.
Ali dok vozači Uber kućnih ljubimaca, takođe, mogu da naplate vozačima naknadu za čišćenje ako se njihovi krzneni saputnici proliju ili, hm, stave bilo kakva iznenađenja na zadnje sedište, vozači ne mogu učiniti isto za jahače sa uslužnim životinjama. U stvari, ako vozačima sa uslužnim životinjama vozač nepropisno naplati naknadu za čišćenje, oni mogu zatražiti povraćaj novca od kompanije.
Izvor: PC Press
Pripremila: Dajana Vuković
Zeković: Svi smo spremni da osudimo ženu, a niko ne razmišlja u kakvom je stanju
Niko ne obrati pažnju na mentalno zdravlje u trudnoći, a da ne govorimo kada se radi o periodu nakon porođaja, kada u velikom broju slučajeva dođe do vrlo ozbiljnih psihičkih problema, do takozvanog posttraumatskog stresa nakon porođaja, gdje žena prosto ne rasuđuje - kazala je u emisiji E uživo, na Televiziji E, izvršna direktorica SOS Podgorica Biljana Zeković.
Tijelo muške bebe pronađeno je juče ujutru u kanti za smeće u podgoričkom naselju Blok 9. Tijelo novorođenčete pronašao je radnik Čistoće, čisteći korpu za otpatke. Danas se već zna ko je majka, da se porodila kući bez medicinske pomoći, da je i sama u kritičnom zdravstvenom stanju.
Ne dešava se čedomorstvo prvi put, kaže Zeković, već kroz cijelu istoriju čovječanstva, ali je porazno što se dešava danas.
Sistem, i zdravstveni, i socijalni, i svi drugi, morao je biti na većem nivou, nego što je bio u prošlom vijeku. Meni se čini da je suština problema u tome. Suština problema je u tome što majke u takvoj situaciji apsolutno nemaju nikakvu podršku. Možemo da govorimo o tome koliko treba osuđivati takvo djelo, naravno, kao što i same znate, ona se i krivično goni, i kažnjava kaznama zatvora, međutim, postavlja se pitanje zašto te žene to rade. Mislim da svako od nas, ma koliko laik bio u svijetu medicine, mora da postavi sebi pitanje šta nije u redu sa tom majkom, rekla je Zeković.
Prema njenim riječima, postoji ogroman broj žena koje su u vrlo teškoj situaciji, i materijalnoj, i finansijskoj, i koje su žrtve nasilja i nemaju nikakvu podršku. Sve to, napominje, utiče na njihovo psihičko stanje.
Sva istraživanja koja su rađena u svijetu pokazuju da su žene koje su počinile takvo djelo, ubile svoje bebe, da je 89 posto tih žena bilo žrtve nasilja u porodici, da su bile žrtve nasilja kao djevojčice, i preko 80 posto pripadaju kategoriji siromašnih žena. Sve to ostavlja vrlo ozbiljne posljedice, kaže Zeković.
Malo se vodi računa o mentalnom zdravlju, poručuje Zeković, posebno o mentalnom zdravlju trudnica i često ogroman broj žena prođe zdravstveni sistem, a da niko ne primijeti da ona ima psihičke probleme.
Niko ne obrati pažnju na mentalno zdravlje u trudnoći, a da ne govorimo kada se radi o periodu nakon porođaja, kada u velikom broju slučajeva dođe do vrlo ozbiljnih psihičkih problema, do takozvanog posttraumatskog stresa nakon porođaja, gdje žena prosto ne rasuđuje. Kada se dese ovakve situacije onda smo svi spremni da osudimo ženu, da drvlje i kamenje bacimo, a da niko ne razmišlja u kakvom se položaju ta žena našla. Mi o ovoj ženi, koja je počinila ovo djelo, a bilo ih je i prošle godine, i mislim da se svake godine tako nešto desi, znamo samo šta je ona počinila, i da je porođaj bio kući. Kako je to izmaklo iz sistema? Šta se dešavalo sa njom? I njeno zdravlje je ugroženo. Sve su to neki segmenti koji moraju da se razmotre u takvim situacijama, i u skladu sa tim da se odredi kazna koju naš zakon propisuje, zaključila je Zeković.
Izvor: E TV
Pripremila: Dajana Vuković
Srbija: Plemenita ideja porodice Manić: Otvorili su firmu u kojoj rade samo osobe sa invaliditetom i gde se prave najlepše bajadere
Od kolege Željka, turističkog vodiča koji poznaje brojna skrivena mesta glavnog grada saznajem za najbolje bajadere, koje prave osobe sa invaliditetom. Odlazim u Dobračinu ulicu u centru Beograda da se uverim u kvalitet, od šest ukusa biram one sa suvim šljivama, oduševljavam se i dobijam ideju za novu Priču sa dušom.
Vlasnici firme u kojoj nastaju ovi slatkiši, članovi porodice Manić iz Beograda, Vera, Dejan i Đorđe nekoliko dana kasnije dočekuju me u proizvodnji u Višnjičkoj banji, gde se upoznajem sa delom ekipe.
U prvoj prostoriji Zoran je merio smesu za čokoladne kuglice, Marko ih je oblikovao, dok se i u susednoj prostoriji tačno znalo ko šta radi.
Dragica zvana Drakče je pravila praline (probao sam čak tri vrste), Uroš je na električnoj mašini mleo orahe, Dara je seckala sastojke za tortu, a Nemanja, ekipi poznatiji kao Ranđa, izvodio je slatke završne radove i stavljao šlag na tortu.
Gospođa Vera, koja je svakodnevno sa radnicima u proizvodnji priča mi kako je nastala ova porodična firma i odakle ideja za Preduzeće za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom Freestyle trade.
Dugi niz godina smo radili sa tekstilom, a suprug je iz Indije uvozio metražu i nameštaj. U međuvremenu su počele da propadaju velike firme sa kojima smo sarađivali, na tržište su stigli i Kinezi sa svojom robom, pa smo krenuli da razmišljamo o novom poslu. I danas pamtim rečenicu sestričine mog pokojnog teče, koja je radila kao poslastičar u firmi koja je sarađivala sa velikim lancem Ne možemo da napravimo toliko krempita, koliko oni mogu da prodaju, kaže za Priče sa dušom Vera Manić, po struci prehrambeni tehnolog.
Manići su inspirisani novom idejom ubrzo krenuli sa kolačima i prizemlje porodične kuće preuredili u prostor za proizvodnju.
Zahvaljujući kvalitetu počeli su saradnju sa jednim velikim lancem i priča se zavrtela. Vera je danonoćno mesila kolače, dok ih je Dejan razvozio.
Kada sam rešila da ponudimo naše proizvode firmi Plitvice, njihov direktor nas je odmah odbio.
Istog dana uputila sam se sa nekoliko lepo dizajniranih pakovanja kolača kod njega i ušla u kancelariju, dok me je Dejan čekao u kolima. Začuđen, direktor me je pitao zbog čega sam došla kada me je sat vremena ranije odbio, a onda smo seli, popričali, čak i napravili malu degustaciju. Suprug i ja nismo ni stigli do kuće, a direktor se javio i tražio da napravimo kolače za sve njihove markete. Zasukala sam rukave i krenula da radim. Nedeljama oka nisam sklopila, seća se Vera koju i posle 15 godina od spomenutog događaja u poslu drže ista energija i ljubav prema profesiji.
Od jedne poznanice Manići ubrzo saznaju da Nacionalna služba za zapošljavanje ima program za osobe sa invaliditetom, sa subvencijama za firme, nakon čega zapošljavaju prve dve osobe sa oštećenjem sluha.
Kad su stigli do 5 zaposlenih, odlučuju da se preregistruju u preduzeće za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom i nakon godinu dana postaju jedna od takvih četrdesetak firmi u Srbiji.
U ovom tipu preduzeća imamo obavezu da zapošljavamo minumum pet osoba sa invaliditetom, odnosno da 75 odsto od ukupno zaposlenih bude sa invaliditetom.
Ali ako vam kažem da samo nas troje (supruga, sin i ja) nismo osobe sa invaliditetom, onda će vam biti jasno da i te kako prelazimo taj procenat, rekao je Dejan za Priče sa dušom i dodao da trenutno imaju dvadesetak zaposlenih, kao i da na svakih 10 moraju da zaposle jednu osobu pod posebnim uslovima.
Mi proizvodimo najvećim delom smrznute torte za markete, konkretno za DIS i Podunavlje, dok je sin pre tri godine pokrenuo naš premijum brend Dewa, odnosno bajadere u luksuznim pakovanjima. Naše torte i kolače možete naći u spomenutim prodavnicama, a bajadere u većini vinoteka u Beogradu i Novom Sadu, kao i na našem sajtu i prodavnici u Dobračinoj 13, rekla je Vera.
Manići godinama rade sa osobama sa invaliditetom i kažu da im je za sve to vreme najviše bilo potrebno strpljenja, ali i energije.
Nikad se nisu pokajali i dodaju da nemaju iskustva sa zaposlenima koji su bez invaliditeta.
Trudimo se da uskladimo poslove i radne zadatke prema sposobnostima zaposlenih.
Svesni smo da, recimo, kod osoba koje imaju autizam možemo da očekujemo izvršenje jednostavnijih poslova i ponavljanje istih. S druge strane zaposleni koji, na primer, imaju operisano koleno, ne smeju da dižu teret i imaju ograničene pokrete.
Među našim zaposlenima sa invaliditetom su, pored radnika u proizvodnji, i prodavci u prodavnici, komercijalista, šef smene.
Imamo zaposlene koji žive na drugom kraju Beograda, koji su pronalazili poslove bliže kući, ali su se posle određenog vremena vraćali kod nas u Višnjičku banju, rekla je Vera dodavši da su ostali verni svom višegodišnjem konceptu uprkos tome što druge firme, zbog manjih dažbina, sve češće zapošljavaju radnike iz Indije, Pakistana i drugih zemalja.
Većina radnika dugo radi kod nas, a mi im u skladu sa mogućnostima pronađemo mesto u firmi u kojem će biti produktivni.
Kao preduzeće ovog tipa imamo određene beneficije kada je reč o porezima i doprinosima za naše zaposlene, a ta sredstva koristimo da održimo kvalitet proizvoda na veoma visokom nivou. Dosadašnje iskustvo nam pokazuje da imamo dosta ponovljenih kupovina i da su kupci zadovoljni. A bez lažne skromnosti možemo reći da su naše bajadere najbolje u regionu, ne samo u Srbiji, rekao je Dejan Manić.
Bajadere koje prave osobe sa invaliditetom u šest ukusa možete kupiti u Dobračinoj 13 u Beogradu ili naručiti preko ovog sajta, a torte i kolače na ovom linku.
Izvor: Priče sa dušom
IJZ: Prevencija ključna komponenta u smanjenju učestalosti malignih bolesti
Svjetski dan borbe protiv raka predstavlja jedinstvenu globalnu inicijativu usmjerenu na podizanje svijesti o rasprostranjenosti raka u populaciji. Obilježavanjem ovog dana naglašava se značaj zdravog načina života, ranog otkrivanja bolesti i dostupnosti pravovremenog liječenja s ciljem poboljšanja kvaliteta života oboljelih, saopšteno je iz IJZ-a.
Kako su kazali iz te zdravstvene ustanove, tema Svjetskog dana borbe protiv raka Ujedinjeni kroz jedinstvenost ističe značaj saradnje, uključenosti i zajedničke posvećenosti unapređenju zdravstvene zaštite za sve osobe oboljele od raka. Ova tema naglašava značaj personalizovane njege i tretmana koji su prilagođeni jedinstvenim potrebama svakog pojedinca.
Ovaj dan prilika je za ujedinjenje pojedinaca, organizacija, zajednice i donosilaca odluka u preduzimanju akcija i podržavanja mjera koje treba da rezultiraju većom stopom preživljavanja oboljelih od raka. Cilj organizovanja događaja i aktivnosti širom svijeta je edukacija pojedinaca i pružanje podrške pacijentima i porodicama koje se suočavaju sa ovom bolešću, dodaju u saopštenju.
Maligne bolesti, koje su po broju oboljelih i umrlih druge po redu nakon kardiovaskularnih bolesti, predstavljaju rastući javnozdravstveni problem. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne agencije za istraživanje raka za 2022, registrovano je oko 10 miliona smrtnih slučajeva od svih lokalizacija malignih tumora, dok je 19,9 miliona osoba oboljelo od nekog oblika raka.
Najzastupljeniji oblici malignih bolesti po smrtnosti su rak pluća, kolorektalni karcinom i rak jetre. Očekuje se da će opterećenje malignim bolestima dostići čak 26 miliona novih dijagnoza i 17 miliona smrtnih ishoda do 2030. godine, navode u saopštenju.
Kako ističu, rastući trend obolijevanja od raka povezan je sa produženjem očekivanog trajanja života i ukupnim porastom broja stanovnika, a rizik se znatno povećava ukoliko su prisutni faktori rizika kao što su konzumiranje duvanskih proizvoda, nepravilna ishrana, visok indeks tjelesne mase, infekcije, konzumacija alkohola, fizička neaktivnost, zagađenost vazduha i dr.
U Crnoj Gori je prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije iz 2022. godine bilo je 2 739 novih slučajeva oboljelih od malignih bolesti. Slično kao u ostalim zemljama u razvoju naše stanovništvo najčešće obolijeva od raka pluća, raka dojke, kolorektalnog karcinoma, karcinoma prostate. Muškarci najčesće obolijevaju od karcinoma pluća (21,9 odsto), na drugom mjestu je karcinom prostate (15,5 odsto) karcinom debelog crijeva (11,2 odsto) navode u saopštenju.
Iz IJZ-a navode da žene najčešće obolijevaju od karcinoma dojke (31,4 odsto), karcinoma pluća (8,2 odsto), karcinoma debelog crijeva (7,7 odsto), karcinoma tijela materice (7,2 odsto) i karcinoma grlića materice (4,4 odsto). Kada je u pitanju starosna dob, najčešće obolijeva stanovništvo od 50 do 64 godine starosti.
Zastupljenost malignih bolesti u populaciji je zabrinjavajuća i ukazuje na značaj prevencije kao ključne komponente i najisplativija dugoročna strategija svih programa usmjerenih na smanjenje učestalosti malignih bolesti. Istraživanja pokazuju da se smrtnost može spriječiti za čak 40% primjenom odgovarajućih preventivnih intervencija i promovisanjem zdravih stilova života, dok se jedna trećina oboljelih može izliječiti ranom dijagnozom i pravovremenim, adekvatnim liječenjem, kazali su iz IJZ-a.
U Crnoj Gori se sprovode nacionalni programi za skrining raka grlića materice, raka dojke i kolorektalnog raka, od koji se u narednom periodu očekuje smanjenje umiranja od navedenih vrsta raka (otkrivanje u ranijim stadijumima) i dijelom smanjenje obolijevanja (otkrivanjem premalignih promjena i njihovim liječenjem).
Evropski kodeks protiv raka (inicijativa Evropske komisije i Međunarodne agencije za istraživanje raka SZO) ima za cilj da informiše i edukuje stanovništvo o mjerama koje kao pojedinci mogu preduzeti za sebe i svoje porodice, pridržavajući se primjene Dvanaest koraka za smanjenje rizika od raka i na taj način smanjiti rizik od dobijanja ove bolesti navode u saopštenju.
Izvor: Dan
Pripremila: Dajana Vuković
FUNKCIONERI POLITIČKIH PARTIJA DA SE UPOZNAJU SA ČINJENICAMA PRIJE NEGO KOMENTARIŠU INICIJATIVE UMHCG-A
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) izražava zabrinutost zbog nedostatka znanja ili možda još više svjesne namjere Miloša Spaića, funkcionera Nove srpske demokratije u vezi s inicijativom koju smo uputili Ministarstvu pravde sa ciljem izmjene definicije javnog funkcionera u Zakonu o sprečavanju korupcije.
Miloš Spaić, u svom oglašavanju koji su prenijeli crnogorski mediji pod naslovom: Zahtjev NVO o izmjeni definicija javnih funkcionera još jedan pokušaj da se izbjegne odgovornost i transparentnost, sa veoma negativnom tendencijom, izjednačava predstavnike političkih partija i predstavnike nevladinih organizacija, svjesno izostavljajući smisao postojanja nevladinih organizacija (NVO), zakonske obaveze koje NVO imaju, u težnji za diskreditacijom UMHCG, ali i nevladinog sektora u cjelosti.
Ovakva reakcija ne iznenađuje, s obzirom na to da je pomenuti predstavnik političkog subjekta koji je nedavno inicirao hitno uvođenje Zakona o stranim agentima, što dovoljno govori na koji način on i partija kojoj pripada podržavaju i cijene doprinos nevladinog sektora u Crnoj Gori.
Vjerujemo da bi bilo koji predstavnik neke partije, u ovom slučaju Nove srpske demokratije trebao znati, ali radi sveukupne javnosti valja napomenuti par činjenica u nastavku.
1. Prvenstveno, zakonska obaveza NVO-a je da sastavljaju i podnose godišnje finansijske iskaze Poreskoj upravi Crne Gore. U tom smislu, UMHCG svoje izvještaje objavljuje i na svojoj internetskoj stranici. Stoga, pozivanje nas na odgovornost i transparentnost od strane M. Spajića, iz pozicije predstavnika političkog subjekta koji je na vlasti, nema racionalno utemeljenje i očigledno ima za cilj da umanji kredibilitet NVO-a.
2. Zatim, prema Uredbi o izboru predstavnika nevladinih organizacija u tijela organa državne uprave i sprovođenju javne rasprave u pripremi zakona i strategija, učešće predstavnika nevladinog sektora postoji radi sagledavanja pitanja od zajedničkog interesa ili za normativno uređivanje odgovarajućih pitanja, te zbog pripreme zakona i strateških akata isključivo u onim oblastima djelovanja koji su definisani statutima nevladinih organizacija. Dakle, predstavnici NVO-a nemaju mandat za donošenje odluka, upravljanja, rukovođenja i javna ovlašćenja u skladu sa sistemskim zakonima, već se biraju radi davanja sugestija, mišljenja, donošenje preporuka i zaključaka, pripreme nacrta dokumenata koji se dalje usvajaju ili upućuju ostalim organima i sl. U vezi s tim, izjava M. Spaića da se ovakvim rješenjem doprinosi transparentnosti i demokratizaciji na način da svi izabrani kandidati ne budu pristrasni već da rade za interes onih koje predstavljaju, bez obzira na to da li su ih birali ili ne predstavlja aposlutni nonsens.
3. Nadalje, imajući u vidu da je nerijetko istovremeno raspisan poziv za učešće predstavnika nevladinog sektora u radnim grupama i/ili tijelima za pregršt zakona i strateških akata, ovakva pravna formulacija javnog funkcionera onemogućava predstavnike/ce nevladinih organizacija da učestvuju u radu više radnih grupa i/ili tijela i ostvare svrhu postojanja - da u kontinuitetu radi na poboljšavanju sveukupnog normativnog i institucionalnog okvira u korist ciljnih grupa, posebno onih čiji glas političke strukture pokušavaju da utišaju ili jednostavno ne čuju. Osim toga što jedan predstavnik/ca nevladinih organizacija ne može učestvovati u radu više tijela, poseban problem se javlja ukoliko više od polovine predstavnika nevladinih organizacija učestvuje u radu ovih tijela u potpunosti onemogućava prijavljivanje na nove javne pozive za tijela usljed uslova iz navedene uredbe – da predloženi kandidat nije javni funkcioner i da više od polovine članova organa upravljanja nevladine organizacije nijesu javni funkcioneri. Navedeno u potpunosti opovrgava tvrdnju M. Spajića - da se na ovaj način ni u kom slučaju ne ograničava djelovanje NVO sektora već se doprinosi transparentnosti i demokratizaciji.
4. U svom obraćanju javnosti nijesmo ni kritikovali odredbu s aspekta obaveze prijave imovime, već što je ista, ukoliko se tumači na način da se bilo ko koga Vlada imenuje ili čiji izbor verifikuje smatra javnim funkcionerom, u suprotnosti sa svrhom postojanja nevladinog sektora.
Na kraju, dobronamjerno savjetujemo pomenutog funkcionera da sledeći put pažljivije pročita saopštenje za javnost i normativne propise koji uređuju ovo pitanje, pa tek onda komentariše. U suprotnom, ne možemo se oteti utisku da je jedina namjera ovakvih izjava pokušaj diskreditacije UMHCG-i nanošenje štete našim korisnicima - osobama s invaliditetom, zaboravljajući činjenicu da i sam uživa benefite koji su rezultat rada UMHCG-a počev od 2001. godine sve do danas.
Konkurs za slanje dokumentarnih filmova za Beogradski internacionalni filmski festival osoba sa invaliditetom – BOSIFEST 2025
POZIVAMO VAS DA SVOJIM RADOVIMA UČESTVUJETE NA FESTIVALU BOSIFEST 2025 - Šesnaesti Beogradski Internacionalni Filmski Festival osoba sa invaliditetom BOSIFEST 2025
Od 20 do 22. oktobra 2025. godine u Jugoslovenskoj kinoteci
Uzun Mirkova 1, Beograd, Srbija
Hendi Centar Koloseum u Beogradu raspisuje
Konkurs za prijem dokumentarnih filmova za Beogradski Internacionalni Filmski Festival osoba sa invaliditetom - BOSIFEST 2025.
Tema festivala je rad i život osoba s invaliditetom
Konkurs je otvoren od 13. januara 2025. do 21. aprila 2025. godine.
Rezultati selekcije će biti objavljeni 7. jula 2025. godine.
BOSIFEST 2025 će se održati 20. 21. i 22. oktobra 2025. godine.
Festival je takmičarskog karaktera, dok celokupan program sadrži takmičarski i revijalni deo.
Filmovi koji ne budu izabrani za takmičarski deo programa, a ispunjavaju uslove konkursa, biće prikazani u revijalnom delu programa.
Nagrade:
- Za najbolji film GRAND PRIX BOSIFEST 2025
- Za najbolju režiju
- Za najbolji scenario
Organizator festivala je Hendi Centar Koloseum, Beograd, Pančićeva 14.
Partner festivala BOSIFEST-a 2025 - Jugoslovenska kinoteka.
Uslovi prijavljivanja i učestvovanja:
- Žanr: dokumentarni filmovi na temu osoba sa invaliditetom
- Trajanje filma maksimum do 100 minuta
- Film mora da bude na engleskom jeziku ili sa srpskim/engleskim titlom
- Film mora da bude produciran u prethodnih 5 godina
- Film mora da bude poslat najkasnije do 21. aprila 2025. godine
- Filmovi se salju putem platforme Filmfreeway, Festhome ili možete poslati link filma na naš mejl kao i prateći materijal.( film@bosifest.rs , hc.koloseum@gmail.com)
- Organizacija BOSIFEST-a može da koristi u reklamne svrhe deo primljenog rada (do minut trajanja)
Potrebno je dostaviti i sledeće:
Sinopsis ili tekstualno objašnjenje dužine između 100 i 200 reči
- Dijalog listu (ukoliko postoji)
- Dve slike iz filma ili sa snimanja filma
- Biografiju i fotografiju autora
- Godinu i mesto rođenja autora/autorke filma, zanimanje, mesto boravka i kontakt (telefon i e-mail)
Pitanja u vezi sa konkursom slati na:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., hc.koloseum@gmail.com
Telefon/fax: +381 11 263 78 20 (10-14h), +381 063 221 049
Hendi Centar Koloseum
Pančićeva 14
11000 Beograd
Srbija
Direktor festivala
Darko Ivić
Sve informacije o BOSIFEST-u možete naći na sajtu festivala
Izvor: Univerzitet Crne Gore
Pripremila: Dajana Vuković
Invaliditet u Italiji: brojevi, javne politike i izazovi za budućnost
Koliko osoba s invaliditetom ima u Italiji, kojih vrsta invalidnosti? Kakav je njihov kvalitet života, odnosno jesu li u mogućnosti sprovoditi niz radnji, poput odlaska u školu, odlaska na posao, bavljenja hobijem, održavanja prijateljstava ili veza kao što to čini ostatak populacije?
To su pitanja o kojima statistike invaliditeta u Italiji mogu samo djelimično odgovoriti, često uglavnom zato što su nepotpune i neažurne.
U Italiji ima više od tri miliona osoba s invaliditetom i taj broj će rasti
Prema posljednjim podacima Istata iz razdoblja prije pandemije, u Italiji bi ih bilo najmanje 3,1 miliona osoba s invaliditetom. Uglavnom su to starije osobe: preko god preko 75 u pet je zapravo pogođen nekim oblikom invaliditeta, dokaz koji u kombinaciji s činjenicom da prosječna dob Italijana nastavlja rasti iz godine u godinu sugeriše da će u bliskoj budućnosti broj osoba s invaliditetom takođe rasti u zemlji.
Invaliditet u italijanskim školama
Istat statistike su ažurnije i detaljnije u vezi s invaliditetom u školi: otprilike 4 posto upisanih u italijanske škole različitih vrsta i stupnjeva predstavljaju neku vrstu invaliditeta, a ukupno se iz školske godine u školsku godinu povećava za sedam posto.
Izazovi mentalnog zdravlja i intelektualni invaliditet su među najčešćim vrstama invaliditeta u osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj populaciji. Međutim, možda je najznačajniji podatak da je više od jednog od dva učenika s invaliditetom (56 posto) pogođeno višestrukim oštećenjima.
U 28 posto slučajeva jesu studenti s invaliditetom s ograničenom pokretljivošću zbog kojih je nužna prisutnost na nastavi, uz pomoćnog učitelja, i asistenta. Tjelesna oštećenja učenika prisiljavaju škole prije svega da se pozabave pitanjem pristupačnost.
Podaci u tom smislu nisu ohrabrujući: prema posljednjim istraživanjima upravo četiri škole od deset imale su rampe za pristup invalidskim kolicima, učionice dovoljno velike za smještaj učenika u invalidskim kolicima i druga pomagala za učenike s oštećenjima vida i sluha. Postotak pristupačnih škola bio je vrlo visok različit između Sjevera i Juga.
Koliko su italijanski gradovi pristupačni i kako to mijenja svakodnevni život osoba s invaliditetom.
Isti jaz postoji kada se gleda nepristupačnost di Altri javna mjesta kao što su biblioteke, kazališta, muzeji, kina: mjesta okupljanja gdje dizala za stepenice u Bergamu mnogo ih je više nego u bilo kojem drugom srednjem centru u središnjoj i južnoj Italiji koji ima instaliranu istu vrstu pomagala za kretanje. Rezultat je, nizvodno, ozbiljan jaz u kvaliteta života osoba s invaliditetom, a posebno u sposobnosti izgradnje mreže i socijalni odnosi, te aktivno učestvovati u javnom životu. Rampe, stubišta i stolice zapravo mogu učiniti osobe s ograničenom pokretljivošću samodostatnijima i omogućiti im da obavljaju niz aktivnosti izvan granica svojih domova: bez njih gradovi, zapravo, nameću fizičke barijere svakodnevnom životu osoba s invaliditetom.
Nije slučajnost da je samo 40 posto osoba s invaliditetom trenutno potpuno integrisano u društvene mreže, budući da italijanski gradovi još moraju mnogo poboljšati u segmentu pristupačnosti.
Izvor: Nova.news
Pripremila: Dajana Vuković
Visoko učešće tjera pacijente od Igala
Zbog novog cjenovnika za medicinsku rehabilitaciju povećana participacija osiguranika Fonda zdravstva.
Pacijenti, osiguranici Fonda za zdravstveno osiguranje, kojima je potrebna medicinska rehabilitacija u Institutu Simo Milošević, a koji prema pravilnicima moraju da plate učešće od 40 odsto troškova, masovno odustaju od odlaska na terapiju, saznaju Vijesti.
Razlog za to je što je Institut u novembru za pacijente Fonda zdravstva povećao cijene za duplo, tako da sada učešće pacijenata od 40 odsto za 21 dan terapije iznosi i preko 900 eura. Pun pansion sa terapijama do novembra je koštao od 40 do 63 eura, a od tada su od 80 do 126 eura.
Iz Fonda zdravstva su Vijestima kazali da Vlada može da promijeni pravilnike o tome ko ima pravo da mu troškovi rehabilitacije budu plaćeni u potpunosti, a rješenje problema vide u tome da oni dobiju veću nadležnost u utvrđivanju visina participacije.
Vlada i uprava Instituta prošle godine su dogovorili povećanje cijena za osiguranike Fonda zdravstva, uz obrazloženje da su dosadašnje cijene bile ispod troškova koje ima Institut, ali i kao nezvanična a legalna pomoć Institutu da se spasi od stečaja nakon što je u 2023. godini izgubio pacijente iz Norveške.
Gosti iz ove države godišnje su Institutu donosili oko 2,7 do tri miliona eura ili oko četvrtine ukupnih prihoda, a za njih su cijene do prije dvije godine bile duplo veće u odnosu na domaće osiguranike.
Iako će novembarsko povećanje cijena za osiguranike Fonda pomoći Institutu da smanji troškove, to je uticalo na značajan rast troškova koje kroz participaciju mora da izdvojio dio domaćih osiguranika.
Više osiguranika Vijestima je potvrdilo da odustaju od rehabilitacije zbog rasta iznosa koji moraju da plate.
Iz Fonda zdravstva Vijestima su kazali da je visina troškova za osiguranika prilikom odlaska na rehabilitaciju u Institut Simo Milošević u Igalu utvrđena Odlukom o učešću osiguranika u troškovima liječenja zdravstvene zaštite koja je donijeta još 1991. godine.
Važećim Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju iz 2021. godine propisano je da Ministarstvo zdravlja, u skladu sa članom 15 Zakona, priprema predlog predmetne odluke, koji u konačnom usvaja Vlada Crne Gore. Dakle, nadležnost za izmjenu, odnosno donošenje nove odluke je dato Ministarstvu, odnosno Vladi Crne Gore. Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore je u prošloj godini inicirao izmjene navedene odluke upravo iz razloga što smo kroz određene slučajeve u praksi prepoznali nedosljednosti i potrebu za izmjenama postojećih rješenja, kazali su iz Fonda.
Oni navode da rješenje ovog problema vide u tome da se Fondu da veća nadležnost u određivanju participacija pacijenata za rehabilitaciju, jer bi svojim osiguranicima na efikasniji način omogućili korišćenje ovih prava.
S obzirom da su odlukama Vlade Crne Gore u 2024. godini uvećane cijene za rehabilitaciju u Institutu Igalo, automatski je došlo do povećanja iznosa koji naši osiguranici izdvajaju kroz učešće u troškovima rehabilitacije. Sve pomenuto još jednom ukazuje na potrebu da Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore ima značajno veća ovlašćenja od trenutno utvrđenih, a što je u nekoliko navrata isticano i od strane direktora Fonda. Na taj način bi se ova i slične situacije, koje onemogućavaju naše osiguranike da ostvare svoja prava u potpunosti, rješavale na efikasniji i sistemski kvalitetniji način, naveli su iz ove Institucije.
Prema sadašnjim pravilima Fond u potpunosti finansira troškove za rehabilitaciju u Igalo za djecu osiguranika, žene u toku trudnoće, porođaja i godinu dana nakon porođaja, za starije od 65 godina, davaoci organa, tkiva i ćelija u svrhu liječenja, dobrovoljni davaoci krvi, koji su krv dali više od deset puta, korisnici socijalno - zaštitnih prava i članovi njihovih porodica, korisnici najniže penzije, borci, vojni invalidi, civilni invalidi rata i korisnici materijalnog obezbjeđenja boraca, nezaposleni, osobe na izdržavanju zatvorske kazne i kojima je izrečena mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja, slijepa i gluvonijema lica i lica s autizmom.
Za sve ostale osiguranike iznos učešća zavisi od dijagnoze koja je utvrđena od strane ljekara specijaliste i može biti od 0,25 eura po jednom bolničkom danu do 40 odsto učešća u odnosu na ukupni iznos troškova rehabilitacije. U konkretnom slučaju, koji pominjete u Vašem pitanju, važno je naglasiti da postoji cjenovnik Instituta u Igalu koji propisuje da, na osnovu ukupnog iznosa troškova boravka za 21 dan, Fond učestvuje sa 60 odsto, a osiguranik sa 40 odsto u ukupnim troškovima rehabilitacije, navedeno je u odgovorima Fonda.
Ako se smanji broj pacijenata biće ugrožen plan oporavka
Prema planu restrukturiranja Instituta, koji treba da ga spasi od stečaja, očekuje se da će Institut godišnje imati 100 hiljada pacijenata koji su osiguranici Fonda sa prosječnom dnevnom cijenom od 90 eura, čime bi od njih prihodovao ukupno devet miliona eura. To je duplo više nego što Institut sada prihoduje od fondovskih pacijenata. Ukoliko se nastavi trend da osiguranici Fonda odustaju od rehabilitacije u Institutu zbog većih troškova svog učešća, biće ugrožen očekivani plan prihoda Instituta u narednim godina, a time i efekti samog Plana restrukturiranja.
Novi plan restrukturiranja, prema dogovorenim izmjenama. trebalo bi da bude usvojen do 20. februara.
Osiguranicima koji moraju da plate 40 odsto troškova rehabilitacije učešće sada iznosi i preko 900 eura zbog čega odustaju od liječenja.
Izvor: ND Vijesti