Čak 75 odsto zaposlenih u danilovgradskom Centru za dnevni boravak djece sa smetnjama u razvoju i odraslih lica s invaliditetom je na bolovanju, upozorili su za Dan roditelji korisnika, ističući da ta javna ustanova uslovno i faktički postoji, ali ne pruža ni minimum usluga za koje je osnovana.

Uprkos obraćanjima nadležnima – Opštini Danilovgrad kao osnivaču, Ministarstvu socijalnog staranja i Centru za socijalni rad, reakcije nema, a većina roditelja iz revolta, ali i u znak solidarnosti sa službenicom te ustanove, koja je, kako kažu, jedina posvećena i angažovana u radu s korisnicima, djecu ne dovode u Dnevni centar na, kako poručuju, puko paženje.

Kako su objasnili roditelji korisnika, Centar za dnevni boravak ima dvije licence za rad sa 16 korisnika dobi od tri do 26 godina i s pet korisnika starija od 26 godina. Broj zaposlenih, po sistematizaciji je, kako cijene, dovoljan za rad s te dvije grupe, ali problem predstavljaju bolovanja, piše Dan.

Od četiri stručna radnika, troje trenutno koristi zakonsko pravo na odsustvo s posla usljed bolesti i samo jedan stručni radnik je angažovan u radu s mlađom grupom djece. Tvrdim da od 1. jula, starija grupa nema stručnog radnika, a ni saradnika uključenog u rad s njima, tokom boravka u Ustanovi i da se roditelji solidarišu s Brankom, koja je jedina angažovana i posvećena radu s djecom i da dio roditelja iz revolta ne dovodi djecu u Centar radi za pukog paženja kazala je za Dan Rajka Bečanović, majka djevojke s invaliditetom, korisnice usluga ovog Dnevnog centra i predstavnik roditelja u Upravnom odboru ustanove.

Ona poručuje da su u toj ustanovi najavili i kolektivni godišnji odmor, cijeneći da je to pokazatelj loše organicije u DC.

Zaposleni imaju po Zakonu o radu pravo na godišnji odmor, a odluka o korišćenju istog u istom periodu (kolektivni godišnji odmor) je samo pokazatelj loše organizacije u Javnoj ustanovi i definitivno nije u najboljem interesu djeteta/korisnika, a ni u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti i pružanju usluga podrške porodici, naglasila je Bečanović.

Na pitanje da li je moguć boravak korisnika u ustanovi, Bečanović odgovara da boravak kao boravak jeste moguć jer zgrada nije urušena.

Međutim, Centar za dnevni boravak djece sa smetnjama u razvoju i odraslih lica s invaliditetom, fiktivno i uslovno postoji, ali ne pruža ni minimum usluga radi kojih je prvenstveno osnovan, a osnovan je da obavlja djelatnost pružanja podrške iz oblasti usluga socijalne i dječije zaštite i da se stara o najboljim interesima djeteta ukazala je ona.

Ona kaže da ne vidi neko konkretno rješenje za rješenje trenutne situacije, ali da bi opravdala ideju da osnivač donese odluku o zatvaranju postojećeg Dnevnog centra i u najkraćem mogućem periodu osnuje novu Javnu ustanovu u skladu sa zakonom i potrebama korisnika.

Zgrada i oprema nam ne trebaju da se njima dičimo, već da nam olakšaju svakodnevne bitke s kojima se suočavamo poručila je majka korisnice usluga danilovgradskog Dnevnog centra.

Roditelj djevojke s teškim invaliditetom i dugogodišnji NVO aktivista u toj oblasti Dragan Pavlović kaže za Dan da je u Dnevnom centru od njegovog osnivanja (2017) i početka davanja usluga korisnicima (1. septembar 2018) stanje nezadovoljavajuće i tvrdi da je svake godine sve lošije. U svemu tome, na šta godinama upozoravaju, Pavlović ističe da je izostala kontrola, briga i proaktivno djelovanje opštinskih organa kao i Skupštine opštine Danilovgrad.

Više od tri godine (od nepunih šest koliko radi DC), ustanova je radila bez licence, ali to nije smetalo Centru za socijalni rad da donosi rješenja za korisnike, niti je takvo stanje brinulo osnivača naveo je Pavlović za Dan.

Dan je ovim povodom uputio Ministarstvu rada i socijalnog staranja (prije rekonstrukcije Vlade), Opštini Danilovgrad i samom centru, ali odgovore nisu dobili ni od jedne institucije.

Zaposleni se žalili da ne mogu istovremeno da rade s četvoro odraslih osoba s invaliditetom

Pavlović navodi da su 28. juna roditelji svih petoro odraslih osoba sa invaliditetom pozvani na hitan sastanak u Dnevni centar zbog, kako su im kazali, velikih problema.

Na tom sastanku nam je saopšteno da oni ne mogu istovremeno da rade s četiri odrasla lica. Predlagali su neke kombinacije – da dolazimo u različita vremena ili različite dane, objašnjavajući da su nam djeca nemirna, da su emocionalno nepredvidiva, da uznemiravaju i mlađu grupu koja je u prizemlju, da se boje za bezbjednost kako korisnika, tako i za sopstvenu bezbjednost. S obzirom da od petoro odraslih lica s invaliditetom, četvoro poznajem već više od 20 godina, tvrdim da su to bezazlene osobe koje nikada nikome nisu i neće naškoditi. Takođe, poznajem većinu i ostale djece i znam kako se ponašaju i koji su problemi, naglasio je Pavlović.

Problem je nerad i loša organizacija

Bečanović kaže da kadrovski problemi ne postoje jer je broj radno angažovanih u skladu s Pravilnikom i uslovima za dobijanje licence, već je problem nerad.

Problem je i loša organizacija rada. Zatim korišćenje prava na odsustvo s posla usljed bolesti. Procentualno 75 odsto stručnih radnika je na bolovanju. Nisam u saznanju da je u našoj zemlji na snazi neka epidemija ili pandemija. Meni ovaj procenat opravdava uvođenje vanrednog stanja u Crnoj Gori. Nego, nek se nadležne službe koje vrše inspekciju i nadzor nad radom pružaoca usluga iz oblasti socijalne i dječije zaštite, bave time i sankcionišu eventualne nepravilnosti, istakla je Bečanović.

Izvor: Radio Televizija Nikšić

Pripremila: Dajana Vuković

Ljudi sa invaliditetom svakog dana shvataju da svijet nije izgrađen imajući na umu njihove potrebe, ovako je svoje izlaganje počela Eni Vafula Strike, britanska paraolimpijka i šampionka i zagovaračica za ravnopravnost u sportu, onda kada se pokrenulo pitanje o osobama s invaliditetom.

Njena priča, kao i priča još nekoliko sportistkinja s invaliditetom pokazale su šta se krije iza medalja i zašto bi njihove priče trebale biti Inspirativne za sve ljude, posebno za one koji se svakodnevno susreću sa istim preprekama kao i one.

Prije sedam godina, osamnaestogodišnja Friana Kvevira, žena sa invaliditetom iz Vanuatua, prisustvovala je trenerskoj sesiji koju je organizovala Fondacija Commonvealth Games. Kako je objasnila, za razliku od bilo kojeg drugog iskustva, ovo je bilo posebno jer se po prvi put osjetila tretiranom kao ljudsko biće.

„To je uticaj koji sportske prilike mogu imati"

Godinu dana kasnije, Friana je ušla u istoriju Australije osvojivši prvu medalju na Igrama Komonvelta za Vanuatu, osvojivši bronzu u ženskom bacanju koplja u kategoriji F46.

Frianina pobjeda pretvorila ju je u nacionalnog heroja, razbijajući barijere za žene s invaliditetom i sportistkinje uopšte. Njen uspjeh izazvao je promjenu u tome koliko porodica u Vanuatuu percipira osobe s invaliditetom.

Inspirisana Frijanom, jedna majka, koja se nada boljoj budućnosti svoje ćerke s invaliditetom, odvela ju je u lokalnu školu u Vanuatuu i pitala da li njena ćerka sada može da dobije obrazovanje.

To je uticaj koji sportske prilike mogu imati, naglasio je Kris Dženkins OBE, predsjednik Fondacije Commonvealth Games.

On je govorio na događaju na temu Osnaživanje žena: invalidnost i uključivanje u diplomatiju kroz sport. Obraćajući se skupu visokih komesara, sportista, aktivista i omladinskih lidera u sjedištu Sekretarijata u Londonu, Kris je rekao:

Sport može da promijeni način razmišljanja. To pokreće te razgovore i pomaže ljudima da otvore oči da prepoznaju ljude s invaliditetom onakvima kakvi jesu.

Ova tema inkluzije je odjeknula tokom cijelog događaja, dok su govornici iz cijelog Komonvelta otkrivali šta žene s invaliditetom mogu da postignu kada im se pruži prilika.

Eni Vafula Strike MBE, britanska paraolimpijka i šampionka i zagovaračica za ravnopravnost u sportu, podijelila je svoju ličnu priču o prkošenju društvenim ograničenjima koja su joj postavljena i stvaranju ispunjenog života za sebe.

Rođena u malom selu u zapadnoj Keniji, Eni je izgubila punu upotrebu svojih nogu nakon što je obolela od dečje paralize u drugoj godini života. Dok je odrastala, bila je česta meta isključenja.

Kada su moji drugovi iz razreda igrali u školi, ignorisali su me i rekli su mi da čuvam njihove stvari. Moji nastavnici nisu znali kako da me uključe, prisetila se ona.

Diskriminacija prema Eni je bila tolika da je njena porodica morala da se preseli u Najrobi, gde se školovala i počela da predaje. Mnogo godina kasnije, Eni se preselila u Veliku Britaniju, gde se pridružila teretani u nadi da će smršati. Ta odluka ju je prvi put uvela u paraolimpijske sportove i započela putovanje na kojem će se takmičiti u trkama u invalidskim kolicima na Svjetskom prvenstvu i paraolimpijskim svjetskim kupovima.

Razmišljajući o svom putovanju, Eni je rekla prisutnima da je jedina stvar koja odvaja osobu s invaliditetom od svih ostalih prilika, dodajući da je sport veliki izjednačivač koji može da ruši barijere.

„Bila mi je pružena prilika"

Sada posvećena aktivistkinja sa 55 godina, rekla je da je reakcija njenih bivših drugova iz razreda na njena dostignuća bila iznenađenje.

Pitali su kako se to dogodilo. Moj odgovor je bio jednostavan: Rekla sam da mi je pružena prilika, kaže ona.

En je pozvala prisutne da prepoznaju barijere sa kojima se sportisti s invaliditetom suočavaju tokom svog putovanja, a ne samo da slave ono što postižu na elitnim sportskim događajima. Čineći to, zahtijeva od zemalja da tretiraju pitanje invaliditeta kao prioritet, a ne kao naknadnu misao.

„Nisu sve invalidnosti vidljive"

Sličnu poruku prenijele su i istaknute žene s invaliditetom iz različitih profesija.

Sport je moćno sredstvo za promjene, rekla je Karla Kvaltrou, kanadska ministarka sporta i fizičke aktivnosti i trostruka osvajačica bronzane medalje na Paraolimpijskim igrama. Ona se obratila na događaju kao predsedavajuća predstojećeg sastanka ministara sporta Komonvelta koji će se održati 25. jula na marginama Olimpijskih igara 2024.

Gil Atkinson, koja je nedavno služila kao zamjenica visokog komesara Ujedinjenog Kraljevstva u Nigeriji i kojoj je u 30. godini dijagnostikovana epilepsija, pripisala je njen uspjeh pored svog invaliditeta, otpornosti.

Nije svaka invalidnost vidljiva. Sport nam pokazuje da su sposobnosti izuzetne i da svako može da postigne izvrsnost, rekla je ona

Rezultati događaja će doprinijeti diskusijama na predstojećem sastanku ministara sporta Komonvelta.

Naši životi se neće promijeniti ako se svi mi ne promijenimo, bila je strastvena poruka Eni, koju je uputila svim prisutnima na sesiji.

Izvor: Blic RS

Pripremila: Dajana Vuković

Podgorica, PR pres servis – U Crnoj Gori deset autobuskih stanica je u većoj mjeri prilagođeno osobama s invaliditetom (OSI), što predstavlja određeni napredak, ali sjeverni dio države i dalje zaostaje, pa je potrebno dodatno unaprijediti infrastrukturu i propise kako bi se osigurala potpuna ravnopravnost.

To je saopšteno na okruglom stolu pod nazivom Utvrditi mehanizme za bolje i aktivnije djelovanje nadležnih službi u cilju boljeg poštovanja prava osoba sa invaliditetom u saobraćaju na slobodan pristup javnog prevoza i veću sigurnost u saobraćaju, koji je organizovao Savez udruženja paraplegičara Crne Gore u partnerstvu sa Udruženjem paraplegičara Podgorica.

Predsjednica Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore Milijana Čirković kazala je da je glavni cilj projekta Saobraćaj i OSI osigurati ravnopravan pristup licima s invaliditetom u oblasti saobraćaja kroz promociju i doprinos realizaciji prioriteta utvrđenih Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima, Zakonom o prevozu u drumskom saobraćaju, Pravilnikom o posebnim uslovima za vozila kojima se obavlja javni prevoz u drumskom saobraćaju, te odlukama o taksi prevozu donesenih od strane lokalnih samouprava.

Jedna od ključnih aktivnosti projekta bila je praćenje odluka lokalnih institucija o taksi prevozu, gdje je analiziran broj i procenat pristupačnih taksi vozila za lica s invaliditetom. Od 25 upućenih inicijativa, odgovor smo dobili od 12 lokalnih samouprava. Istraživanjem smo utvrdili da je 20 opština u Crnoj Gori donijelo odluke koje uključuju broj i procenat pristupačnih taksi vozila, dok u pet opština (Rožaje, Herceg - Novi, Ulcinj, Plužine i Petnjice) te odluke nisu precizirane. Tim opštinama smo uputili inicijative za dopunu i usvajanje potrebnih odluka,, navela je Ćirković.

Kazala je da su pokrenuli i inicijativu za donošenje odluke o besplatnom javnom prevozu za lica sa invaliditetom na teritoriji Podgorice.

Upućene su dvije inicijative prema Glavnom gradu za besplatan javni prevoz u prigradskim i gradskim linijama. Ova tema je razmatrana i na sjednici Savjeta za pitanja lica sa invaliditetom Skupštine Glavnog grada. Cilj ovih inicijativa je unaprjeđenje postojećih propisa i odluka u dijelu povlastica javnog prevoza i usluga u oblasti saobraćaja za lica sa invaliditetom, kao i promocija pristupačnog gradskog prevoza, rekla je Ćirković.  

Pojasnila je da je povećanje broja korisnika pristupačnih plavih autobusa u Podgorici jedan od očekivanih rezultata.

Obavili smo monitoring autobusnih stanica u 25 opština Crne Gore. Utvrđeno je da 16 opština ima uređene autobuske stanice, dok ostale koriste stajališta. Takođe, pokrenuli smo inicijativu za oslobađanje plaćanja peronske karte na autobuskim stanicama u crnogorskim opštinama, sa ciljem omogućavanja nesmetanog korišćenja javnog prevoza licima sa invaliditetom, navela je Ćirković.

Smatra da je projekat Saobraćaj i OSI značajno je doprinio unaprjeđenju propisa i odluka o povlasticama u javnom prevozu za lica s invaliditetom, povećanju informisanosti javnosti o pristupačnim objektima i obaveznoj primjeni Pravilnika o prilagođavanju objekata za pristup i kretanje lica sa smanjenom pokretljivošću i invaliditetom.

Generalni sekretar Udruženja paraplegičara Podgorica Dejan Bašanović kazao je predstavljajući rezultate monitoringa autobuskih stanica, da su se fokusirali isključivo na stanje infrastrukture autobuskih stanica, bez uključivanja prevoznika i samih autobusa koji obavljaju prevoz lica sa invaliditetom.

Glavni grad Podgorica jedini je grad u Crnoj Gori koji se može pohvaliti adekvatnom infrastrukturom za osobe s invaliditetom, dok je situacija u drugim opštinama mnogo teža, naročito kada su u pitanju međugradski autobusi, naveo je Bašanović.

Pojasnio je da su u okviru projekta radili monitoring autobuskih stanica u Crnoj Gori, fokusirajući se na primjenu elementa pristupačnosti, kako je propisano članom 46. Zakona o bezbjednosti saobraćaja.

Elementi koji se moraju ispuniti uključuju pristupačne ulaze, hodnike, toalete, restorane, telefone, taktilne oznake, perone, parking mjesta i javne pješačke površine. Pregledali smo 25 opština i ustanovili da 16 opština ima uređene autobuske stanice, dok ostale koriste stajališta. Od tih 16 autobuskih stanica, deset ispunjava većinu kriterijuma pristupačnosti, rekao je Bašanović.

Ukazao je da neke opštine, poput Berana i Sutomora, imaju autobuske stanice koje nisu operativne, pa koriste javna stajališta.

Stanica u Beranama, iako izgrađena, trenutno ne funkcioniše, pa su korisnici prisiljeni koristiti stajališta preko puta stanice. Autobuske stanici u Podgorici, Nikšiću, Baru, Ulcinju, Budvi, Petrovcu, Tivtu, Kotoru i Herceg Novom su u većoj mjeri pristupačne za korišćenje osoba sa invaliditetom, rekao je Bašanović.

Istakao je da u odnosu na raniji period, primjećuju napredak u prilagođavanju autobuskih stanica.

Iako su privatni prevoznici često uključeni u korišćenje stanica, mnoge stanice sada ispunjavaju više kriterijuma pristupačnosti. Međutim, sjeverni dio Crne Gore i dalje zaostaje u pogledu pristupačnosti, što je dijelom posljedica konfiguracije terena i drugih faktora. Primorske opštine, Podgorica i Nikšić, kao najveći gradovi, ulažu najviše napora u unaprjeđenje pristupačnosti za lica sa invaliditetom, kazao je Bašanović.  

Smatra da je jasno, iako je potrebno još mnogo rada, da su preduzeti značajni koraci ka poboljšanju uslova za lica sa invaliditetom, posebno u dijelu autobuskih stanica.

Predstavnik Sekretarijata za saobraćaj Glavnog grada Podgorica Mervan Drpljanin istakao je da je glavni cilj tog organa poboljšanje bezbjednosti saobraćaja, navodeći da je u toj oblasti postignut značajan napredak, iako je u nekim djelovima grada došlo do usporenja protoka saobraćaja.

Jedan od ključnih dokumenata na koji se oslanja Sekretarijat je SAMPA, koji uključuje pet glavnih ciljeva za unaprjeđenje saobraćaja. Ovi ciljevi obuhvataju sveobuhvatno planiranje, racionalizaciju upotrebe putničkih automobila, modernizaciju i populizaciju javnog prevoza, korišćenje bicikala i električnih trotineta, te upravljanje horizontalnom i vertikalnom signalizacijom, rekao je Drpljanin.

Podsjetio je da je kao dio napora za unaprjeđenje javnog prevoza, Podgorica nabavila nove autobuse prilagođene potrebama osoba s invaliditetom.

U prvoj fazi nabavljeno je 16 autobusa, a u drugoj fazi još 29, sa planovima za dodatne nabavke. Sekretarijat planira i osnivanje novog gradskog preduzeća za prevoz putnika koje će se posvetiti daljem poboljšanju ovog sektora. Posebna pažnja posvećena je i uvođenju softverske platforme koja omogućava vizuelne i audio informacije o lokaciji autobusa putem GPS signala, što dodatno olakšava korišćenje prevoza osobama s invaliditetom, naveo je Drpljanin.

Ukazao je da je u cilju promocije održivih vidova prevoza, Podgorica sprovela deset javnih poziva za subvencije za nabavku bicikala i postavila parking garaže za bicikla na devet lokacija.

Takođe, radi se na izmjeni zakonske regulative kako bi se električni trotineti prepoznali kao vid javnog prevoza. Što se tiče upravljanja saobraćajem, uvedene su posebne trake za javni prevoz i postavljeni LED monitori za prikaz informacija o linijskom prevozu. Postavljeni su i znakovi za pješake, posebno na lokacijama u blizini škola, kazao je Drpljanin.

Najavio je da do 2030. godine Sekretarijat planira izradu Strategije razvoja saobraćaja, izgradnju podzemnih i nadzemnih garaža, dodatnih parking mjesta i unapređenje biciklističke infrastrukture.

Poseban fokus je na premještanju putničkih motornih vozila iz užeg centra grada kako bi se stvorila zelena površina za bezbjedno korišćenje i rekreaciju, rekao je Drpljanin.

Predstavnica Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, Jelena Raičević, istakla je važnost međusektorske saradnje za unaprjeđenje pristupačnosti.

Ukazala je da je tema pristupačnosti obuhvata četiri ključne oblasti: pristupačnost u objektima, saobraćaju, informacijama i uslugama, što uključuje saradnju najmanje četiri ministarstva.

Ovde smo kao gosti, budući da je fokus ovog okruglog stola na saobraćaju. Ipak, pristupačnost nije tema koju možemo posmatrati izolovano, jer ona zahtijeva sinergiju između ministarstava građevinarstva, saobraćaja, javne uprave i ekonomije, rekla je Raičević.

Prema njenim riječima, jedan od ključnih ciljeva Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je stvaranje pristupačnih gradova i opština u Crnoj Gori.

Iako Crna Gora ima samo 600.000 stanovnika, cilj pristupačnosti nije nemoguć. Naša misija je jasna želimo pristupačne gradove i opštine. Ovo je dugoročan cilj, ali smatramo da je dostižan, navela je Raičević.

Podsjetila je da je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma donijelo Pravilnik o standardima i normama pristupačnosti objekata na osnovu Zakona o planiranju i uređenju prostora.

Pravilnik iz 2015. godine definiše tri ključna elementa pristupačnosti: savladavanje arhitektonskih barijera, elemente samostalnog života i elemente pristupačnosti saobraćaja. Iako je ovaj dokument usklađen sa evropskim standardima, vrijeme je za njegovo ažuriranje kako bi odgovarao potrebama 2024. godine, navela je Raičević.

Ukazala je na važnost inspekcije u sprovođenju zakona i pravilnika, te napomenula da je neophodno imati jaku inspekciju koja će kontrolisati primjenu zakona.

Nijedan zakon nije dovoljno dobar bez dobre inspekcije. Propisane su kazne od 5.000 do 40.000 eura za nepoštovanje zakonskih odredbi, rekla je Raičević.

Tokom diskusije je istaknuto da je Pravilnik o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekta za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom dobro zakonsko rješenje, ali da izostaje njegova primjena, zbog čega bi trebalo primjenjivati kaznenu politiku. Učesnici rasprave su istakli i da je potrebno obezbijediti pristupačan parking ispred Kliničkog centra Crne Gore. Ocijenjeno je i da je saradnjom državog i civilnog sektora, kao i političkih partija, moguće ostvariti rezultate u poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom. Upućeni su konkretni prijedlozi prema Sekreterijatu za saobraćaj da više promoviše  dostupnost i vidljivost kontakt brojeva nadležnih organa zaduženi za sprovođenje kaznene politike kao što su Komunalna inspekcija i Parking servis, kako bi građani jednostavnije i brže prijavili nepropisno parkiranje vozila koji remete sigurnost u saobraćaju. Jedan od glavnih zaključaka ovog događaja je da inspekcijske službe ažurnije sprovode kaznenu politiku, u cilju povećavanja iznosa kazni, većeg broja napisanih kazni za nepoštovanje propisa u saobraćaju pogotovo kada su u pitanju parkiranja na trotoarima, autobuskim stajalištima, zakošenim prilazima i parking mjestima za osobe sa invaliditetom.

Okrugli sto je organizovan u okviru projekta Saobraćaj i OSI, kojeg sprovodi Savez udruženja paraplegičara Crne Gore u partnerstvu sa Udruženjem paraplegičara Podgorica, a finansijski ga je podržalo Ministarstvo saobraćaja i pomorstva 2023. godine.

Izvor: PR Centar

Pripremila: Dajana Vuković

Grupa od 28 nevladinih organizacija (NVO) pozvala je Skupštinu da bez odlaganja stavi na dnevni red i usvoji Rezoluciju o osudi zločina Izraela u Palestini.

U saopštenju grupe NVO navodi se da je, zbog trenutne humanitarne krize i genocida koji je u toku, vrijeme da se djeluje odmah, bez odlaganja.

Zato pozivamo Skupštinu Crne Gore i njenog predsjednika Andriju Mandića da konačno stavi na dnevni red poslednju, dugo čekanu tačku; Predlog rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini, sa 9. sjednice (Prvog redovnog proljećnjeg zasijedanja) ističe se u saopštenju.

Naglašavaju da se svakodnevno svjedoči porastu izraelskih zločina.

I sve većim brojem ubijenih Palestinaca, posebno djece i žena, prisilnom raseljavanju, izgladnjavanju i potpunoj destrukciji pojasa Gaze, tako i zločinima koji se dešavaju na Zapadnoj obali, posebno porastu nasilja izraelskih doseljenika, rušenja palestinskih domova, širenju izraelskih naselja i skrnavljanju svetih mjesta, dodali su iz grupe NVO.

Kako su naveli, dan za danom se svjedoči zločinima Izraela, koji predstavljaju grubo kršenje brojnih međunarodno pravnih akata.

Iz ovih NVO su istakli da se svjedoči kršenju ženevske konvencije i pripadajućih protokola, a naročito Konvencije o zaštiti civila u vrijeme rata, kao i Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida i UN konvencije o pravima djeteta.

Izrael je otvoreno odbio brojne rezolucije Savjeta bezbjednosti i Generalne skupštine UN kojima se poziva na momentalni prekid vatre i hitno omogućavanje ulaska humanitarne pomoći u Gazu,rekli su iz grupe NVO.

Iz 28 organizacija su kazali da je Izrael prekršio brojne i druge međunarodne akata koji garantuju zaštitu osnovnih ljudskih prava, a koje su Crna Gora i Izrael ratifikovali i time se obavezali ne samo na njihovo poštovanje, već i promociju principa koji leže u osnovi međunarodnog prava.

Oni su podsjetili da je Međunarodnog suda pravde prošle nedjelje pozvao sve države da preispitataju svoje bilateralne odnose sa Izraelom, kako bi osigurale da njihova politika ne pomaže u kontinuiranoj agresiji Izraela na Palestinski narod, bilo direktno ili indirektno.

Međunarodni sud pravde je Izraelsku okupaciju proglasio nezakonitom i odredio da se mora u potpunosti prekinuti i što je prije moguće, navodi se u saopštenju.

Navodi se da je Međunarodni sud pravde konstatovao da okupacija krši Povelju UN-a, ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo, uključujući posebno zabranu rasne segregacije i aparthejda, kao i da su sva Izraelska naselja na okupiranoj Palestinskoj teritoriji nezakonita i da se moraju demontirati, i da svi izraelski setleri moraju biti evakuisani.

Međunarodni sud pravde je proglasio da Izraelska nezakonita okupacija ne samo da narušava već i uništava pravo palestinskog naroda na samoopredjeljenje u svojoj zemlji, uključujući pravo na vlastitu državu, dodaje se u saopštenju.

Grupa 28 NVO je apelovala na sve poslanike da usvoje Rezoluciju shodno svim rezolucijama i međunarodnim konvencijama prema kojim se Crna Gora obavezala, kao i odlukama i pozivima Međunarodnog suda pravde i drugih UN tijela.

Kako su kazali, time bi se doprinijelo zaustavljanju izraelskog genocidnog rata i sve teže humanitarne katastrofe u Palestini.

Potpisnice apela za usvajanje Rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini su: NVO Građanska alijansa, Djeca Crne Gore, Udruženje mladih sa hendikepom, Udruženja roditelja Oaza Bijelo Polje, Centar za ženska prava,  Crnogorski ženski lobi, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Ulcinj, Udruženje hendikepiranih Srce.

Među potpisnicima su i NVO Prima, Carep, Asocijacija Spektra, Centar za održivi razvoj i saradnju, NVO Naša akcija, Prima, Euromost, Udruženje raseljenih Roma i Egipćana Kosmeta u Crnoj Gori, NVU Staze, Udruženja za razvoj civilnog društva, Punctum.

Apel su potpisale i NVO Arte Sano, Opštinsko Udruženje multiple skleroze Bijelo Polje , Zora, Most kulture, Ključ, Akcija za održivi razvoj Oikos, Agencija za lokalnu demokratiju, Društvo crnogorsko palestinskog prijateljstva i SOS telefon Rožaje.

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković

Savjetnica premijera za ekonomsku politiku Milena Milović je kazala da nigdje nije navedeno da će se minimalna zarada isplaćivati isključivo na osnovu stručne spreme, dodajući da je logično da to zavisi od sistematizacije.

Osim Vlade i Ministarstva finansija (MF), niko drugi nije zadovoljan Nacrtom fiskalne strategije (FS) - kratak je zaključak jučerašnje javne rasprave, koja je trajala četiri i po sata, koju je MF organizovalo o ovom dokumentu na koji bi mišljenje trebalo i da da Centralna banka, prije nego ga Skupština usvoji.

Da će parlamentarna većina podržati FS, rečeno je još na predstavljanju ovog nacrta na zajedničkoj pres konferenciji premijera Milojka Spajića, ministra finansija Novice Vukovića, šefa kabineta premijera Branka Krvavca i predstavnika partija većine. Ipak, učesnici jučerašnjeg okruglog stola nijesu imali riječi hvale.

Sindikati

Predsjednik Unije slobodnih sindikata Srđa Keković je kazao da FS ne odgovara onome što je bilo najavljeno, jer su očekivali da će zarade svima biti veće za 25 odsto. Dodao je da država mora povećavati plate kako bi se zaustavio egzodus radnika, posebno kada Crna Gora uđe u EU, ali kroz povećanje koeficijenata.

Mi smo danas svi ovdje post festum, ali je važno da ono što ćemo kazati ostane zapisano, ne što ćemo biti u pravu, nego što ćemo tražiti odgovornost nekih koji nas mogu dovesti u jednu haotičnu situaciju, kazao je Keković.

Protive se, kako je naveo, ukidanju dijela doprinosa za PIO, dodajući da se time dobijaju mrvice u odnosu na ono što se gubi. Iz Fonda PIO mu je, kako je kazao, rečeno da će deficit biti 400 miliona eura.

Ukinuti doprinose za nas je katastrofa. Kad bi ovi doprinosi ostali, sa 400 miliona bismo mogli da uradimo mnogo toga, a ne da nagrađujemo poslodavce koji i sada imaju profite i ekstra profite. To bi se moglo koristiti za one koji imaju probleme u poslovanju, kazao je Keković, ukazujući da nijesu saglasni ni sa uvođenjem dvije minimalne zarade.

Predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević je ustvrdio da se plata ne povećava, već smanjuje, jer je bruto plata formulacija zarade.

Dvije minimalne zarade to je nešto nevjerovatno. To je diskriminacija koja potencijalno stvara ogroman broj tužbi, kazao je Rakočević ocjenjujući da bi se plate trebalo povećati samo kroz rast koeficijenata.

Poslodavci

Filip Lazović, iz Unije poslodavaca, kazao je da u Crnoj Gori vlada paradoks da je finansijski isplativije raditi u javnom, nego u privatnom sektoru. Zbog toga, kako je naveo, privrednici ne mogu naći radnu snagu, jer ih je privukao javni sektor koji oni finansiraju. Dvije minimalne zarade u zavisnosti od obrazovanja, kako je naveo, bio je njihov prijedlog, jer su smatrali da će se time izbjeći situacija nastala nakon programa ES1.

U ovom momentu postoji osam minimalnih zarada, ona predviđena zakonom plus zarade za svaki koeficijent, to što ćemo imati dvije neće biti ništa spektakularno niti diskriminatorno, ocijenio je Lazović, dodajući da ih zabrinjava što se sindikati protive ukidanju doprinosa za PIO, koji nikada nije dobro funkcionisao.

Poslanik GP Ura Miloš Konatar je ocijenio da prosječna minimalna zarada nije 700 eura, jer bi se pravi iznos mogao utvrditi samo ako znamo koliko radnika prima 600, a koliko 800 eura da bi se napravio prosjek. Ukazao je i da je u FS navedeno da će srednjoškolci primati 600, a visokoškolci 800 eura, ali da to nije tačno, jer će to zavisiti od radnog mjesta na kojem rade i sistematizacije. Smatra da je na jučerašnjoj raspravi FS trebalo da budu Spajić, Vuković i Krvavac, jer je riječ o političkom pitanju oko obećanja koja nijesu ispunjena.

Savjetnica premijera za ekonomsku politiku Milena Milović je ocijenila da nema kataklizmičkog scenarija koji se juče, ali i prethodnih osam mjeseci mogao čuti u javnom diskursu navodeći da se sve finansira iz tekućih prihoda. Smatra da FS stvara predvidivost i poslodavcima i investitorima.

Da bi Crna Gora otključala ekonomski potencijal, mora da napravi infrastrukturu. Mi smo imali deficit tekuće potrošnje godinama. Ne možemo fragmentisano posmatrati FS samo iz svoje vizure, svako ima na to pravo, ali dajte da je pogledamo kao sveobuhvatan dokument, kazala je Milović.

Prijedlog UPCG o dvije minimalne zarade smatraju dobrim, jer se tako razdvajaju oni sa različitim obrazovanjem i dodatno štite mali poslodavci, posebno na sjeveru, jer su najmanje konkurentni.

Mi moramo pripremiti tržište rada na konkurenciju prije ulaska u EU. Vlada je morala da nađe balans između poslodavaca i sindikata. Ako bi samo rastao koeficijent, na dobitku bi bili samo zaposleni, ali ne i poslodavci, a ovo su duboke reforme koje moraju zadovoljiti i sindikate i poslodavce i štititi državni budžet,  kazala je Milović, dodajući da nijesu odustali od diverzifikacije privrede, ali da se jedino izmjenama obrazovnog sistema može uticati na dugi rok.

Minimalna zarada

Milović je kazala da nigdje nije navedeno da će se minimalna zarada isplaćivati isključivo na osnovu stručne spreme, dodajući da je logično da to zavisi od sistematizacije. Odgovor na pitanje Pobjede na koji način će se izbjeći eventualna zloupotreba da se radi toga mijenjaju sistematizacije kako bi se za određena radna mjesta smanjili potrebni uslovi, dali su iz Ministarstva rada.

Poslodavac oglašava radna mjesta koja imaju određene uslove uključujući i nivo kvalifikacije obrazovanja. Kada se neko lice prijavljuje na oglas, ono pristaje na te uslove. Ako je neko već raspoređen na odgovarajuće radno mjesto, poslodavac nema pravo da ga rasporedi na drugo sa nižim nivoom obrazovanja, pojasnili su iz ovog resora.

Miloš Vuković, iz Fideliti konsaltinga, naglasio je da sve što je navedeno u FS odstupa od predizbornih obećanja PES-a.

Nema minimalne plate od 700 eura, prosječne penzije od 600 eura, povećanja od 25 odsto svim zaposlenima koji primaju platu preko 565 eura, nema radnog vremena od sedam sati, nema pune zaposlenosti, što je sve trebalo ostvariti do 1. novembra. Kad pogledamo brojke, 400.000 građana Crne Gore je u junu 2023. godine, najblaže rečeno, iznevjereno, kazao je Vuković.

Ocijenio je da se FS ne može baviti ovako radikalnom reformom penzionog sistema bez analiza, jer se odnosi na period od tri godine, dok se reforma ovog sistema radi za 40 godina i mora biti rezultat širokog društvenog konsenzusa. FS je, kako smatra, morala da prethodi strategija reforme penzionog sistema, a ovako će se trošak penzija prebaciti na teret građana, posebno na najsiromašniji sloj. Nije se vodilo računa o ozbiljnoj demografskoj krizi, ocijenio je Vuković, dodajući da će se broj stanovnika preko 65 godina povećavati, a njihov stepen zavisnosti skoro udvostručiti u narednih 50 godina te da je pad nataliteta konstantan.

Vuković smatra da je glavna zamka FS pretpostavka da se keš na ruke i dalje isplaćuje u mjeri kao prilikom implementacije ES1. To, kako je ocijenio, nije slučaj, a na ovaj način se upumpava velika količina novca u sistem što će uticati na rast inflacije. Smatra da je projekciju naplate PDV-a u idućoj godini, kojom je predviđeno povećanje za 173 miliona u odnosu na ovu godinu, nemoguće dostići. Vuković je ocijenio da FS ne tretira osnovni problem zbog kojeg je inflacija značajno veća nego u EU, navodeći da su to trgovačke marže kao ni rapidni rast cijena stanova i zakupnine.

Čašćavanje poslodavaca na teret penzija postojećih radnika predstavlja nepravedan model redistribucije budućeg novca trenutno zaposlenih građana. Oslobađanjem od navedenih doprinosa vrši se klasičan transfer novca sa budućih računa građana na sadašnje račune poslodavaca i to nakon godine u kojoj su postignuti rekordni profiti privrede, kazao je Vuković, dodajući da je potrebno pripremiti novi dokument kojim bi se odustalo od planiranog smanjenja doprinosa i predvidjele mjere za početak diverzifikacije crnogorske ekonomije.

Direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić je kazala da se može desiti da mnoge osobe s invaliditetom odu u invalidsku penziju, jer će im se to više isplatiti nego da rade. Profesorica i bivša poslanica PZP-a Branka Bošnjak je kazala da su FS pisali političari, a ne ekonomisti, ocjenjujući da nije riječ ni o kakvom povećanju plata, nego odricanju nauštrb sigurne starosti.

Mi stimulišemo ljude da idu u penziju, umjesto da ih stimulišemo da rade. Vi ste izjednačili profesore sa nekim ko nema osnovnu školu. Obesmišljava se znanje, a sa dvije kategorije minimalne zarade stimulisaćete još veću kupovinu diploma, to će biti najbolji biznis, kazala je Bošnjak dodajući da se sve uradilo populistički, a ne analitički.

Vinari

Uvođenje akcize na vina neprihvatljivo je za vinare, kazao je Ljubiša Krgović u ime više udruženja iz ove oblasti. Ukazao je da su po CEFTA sporazumu, do nivoa kvote od 350.000 litara, uvozna vina oslobođena akcize, zbog čega bi se ovom mjerom, domaća vina izložila dodatnoj nelojalnoj konkurenciji. Upozorio je da bi to moglo dovesti do gašenja posebno malih proizvođača i gubitka egzistencijalnih prihoda mnogim porodicama. Krgović je tražio da se još jednom vidi da li je u redu da Vlada, radi predviđena četiri miliona po ovom osnovu, dovede u pitanje egzistenciju vinara.

Nezadovoljni su i u Plantažama, a prema riječima Sanje Radonjić iz ove kompanije nijedna vinska zemlja, koja je istovremeno i turistička destinacija, nema ovu akcizu. Izuzetak je, kako je navela, Francuska, sa četiri centa po litru, što je šest puta manje u odnosu na ono što se planira kod nas. Neprihvatljivi su joj argumenti MF te smatra da se konditorski proizvodi ne mogu upoređivati sa vinom.

Trudimo se da mapiramo Crnu Goru kao turističko-vinsku destinaciju, a vi sa ovim hoćete da poručite da je vino štetno i da bude skuplje. Želimo da radimo na vinskoj kulturi, a ovo nam ne ide u prilog kao destinaciji, kazala je Radonjić napominjući da sva istraživanja pokazuju da je umjerena konzumacija vina povoljna i tražeći da se ova ideja još jednom razmotri.

Biljana Peranović, iz MF-a, ukazala je da je u svim zemljama koje nemaju akcizu na vino, opterećenje poslodavaca na rad 40 odsto, a da će kod nas biti 16 odsto, navodeći da će za male proizvođače biti predviđene podsticajne mjere. Markiranje naftnih derivata problematično je za Udruženje naftnih kompanija. Sekretar Udruženja Draško Striković je ukazao da niko nije protiv suzbijanja sive ekonomije, ali da ovo nije način. Ocijenio je da bi bilo mudrije da se pooštri kontrola ako se sumnja na tako velik obim sive ekonomije, nudeći pomoć naftnih kompanija.

Privrednik Vladan Vujović je ocijenio da je premijer prevario građane, te da je sramota što je isturio saradnike da primaju kritike dok oni šetaju po Parizu.

Nas u Crnoj Gori svako malo zadesi po neki lažni car Šćepan mali, pa neka se i on izduva, kazao je Vujović.

Na probleme su ukazali i iz Crvenog krsta, navodeći da bi povećanje minimalne zarade moglo uticati na prekid pružanja usluga gerontodomaćica koje su od velikog značaja za korisnike.

Radulović: Ako nastavimo ovako, za pet godina idemo u bankrot

Najoštriji u kritikama bio je bivši poslanik PZP-a Branko Radulović.

Spajić je uvijek govorio da sam ja genije, ali me slabo slušao. Ako nastavimo ovako, za pet godina idemo u bankrot, a za 15 godina ćemo se boriti za opstanak, jer ćemo imati nedostatak vode, energije i hrane. Zapamtite ovo, zbog toga sam danas ovdje, poručio je Radulović.

Ukazao je da FS ne predviđa suštinske mjere, iznoseći kritike na gotovo sve segmente ekonomske politike. te problematizujući pristup investicijama u infrastrukturu. ocjenjujući ih neodrživim.

Odlučite više o aerodromima, oni se moraju modernizovati, ako nemate pameti, dajte nekome ko ima, poručio je Radulović Vladi.

Jedina dobra ideja, kako je kazao, jeste njegova ideja o razvojnoj banci, napominjući da je Vlada Zdravka Krivokapića odbila njegov prijedlog 2020. godine. Ipak, poručio je da sa svojim znanjem i iskustvom stoji na raspolaganju.

Da bog da da dočekate bolje dane, nego što vam ja predviđam, poručio je Radulović.

Nijesu navedeni fiskalni rizici programa ,,Evropa sad 2“

Savjetnik predsjednika države za ekonomiju Mladen Grgić je ocijenio da FS počiva na dvije pogrešne premise, da povećanje neto zarada ne utiče na inflaciju, te da agregatna potrošnja stimuliše dugoročni rast, ukazujući da to može biti samo kratkoročni efekat. Grgić je ukazao da u FS nijesu navedeni fiskalni rizici programa ,,Evropa sad 2“ (ES) koje ocjenjuje ozbiljnim, izražavajući skepsu da će se smanjenjem poreza i doprinosa smanjiti siva ekonomija. Trenutna dešavanja ga, kako je naveo, podsjećaju na ono što se dešavalo u Grčkoj, iako, kako je naglasio, smatra da je Crna Gora daleko od takvih kataklizmičkih scenarija.

Mnogo gori scenario je kad država treba da bankrotira, a ne bankrotira. Dobili smo FS koja gura Fond PIO ka reformi, a te reforme nema. Nije logično da se reformama obesmišljava jedan sistem, a da za njega nije predviđena posebna reforma, kazao je Grgić.

Izvor: Analitika

Pripremila: Dajana Vuković

Bez posla skoro 6.000 osoba s invaliditetom starijih od 50 godina

Pored velikog broja nezaposlenih osoba s invaliditetom, problem predstavlja struktura nezaposlenih i ostale karakteristike, poput njihove starosne dobi i obrazovanja. Navedeno znači da je najveći procenat tih ljudi i nezapošljiv, ocijenila je Marina Vujačić

Na evidenciji nezaposlenih lica nalazi se preko 9.000 osoba s invaliditetom (OSI), od kojih je skoro 6.000 starijih od 50 godina, pokazuju podaci Zavoda za zapošljavanje dostavljeni Danu. Većinu nezaposlenih osoba s invaliditetom čine žene i to čak 5.441.

Na evidenciji nezaposlenih lica Zavoda za zapošljavanje, 17. jula nalazilo se 9.087 lica sa invaliditetom od čega je 5.441 ili 59,87% žena, a muškaraca 3.646 ili 40,13%. Kada je u pitanju vremensko traj anje traženja zaposlenja osoba s invaliditetom, do godine posao traži 369 lica (žena 184), od jedne do tri godine 684 (žena 376), a duže od tri godine 8.034 (4.881 žene) naveli su u odgovorima Danu iz Zavoda za zapošljavanje.

Kada je u pitanju starosna struktura lica s invaliditetom, od 18 do 25 godina starosti na evidenciji biroa rada je 95 osoba s invaliditetom (žena 33), od 25 do 30 godina 252 OSI (žena 132), od 30 do 40 godina starosti ukupno je 833 lica (žena 424), od 40 do 50 godina starosti je 1.912 osoba sa invaliditetom (žena 1.166) i preko 50 godina života ukupno 5.995 osoba sa invaliditetom (žena 3.686).

Komentarišući ove podatke, predsjednica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić izjavila je za Dan da već godinama upozoravaju na izuzetno veliki broj i visok procenat osoba s invaliditetom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje u odnosu na ukupan broj nezaposlenih.

Tačnije, osobe s invaliditetom po zvaničnim podacima čine nešto oko 27 odsto ukupnog broja nezaposlenih, a posebno među njima žene s invaliditetom, koje i u kategorij i osoba s invaliditetom čine manje zaposlenu kategoriju. Dodatno, pored velikog broja nezaposlenih osoba s invaliditetom, problem predstavlja struktura nezaposlenih i ostale karakteristike, poput njihove starosne dobi i obrazovanja. Navedeno znači da je najveći procenat tih ljudi i nezapošljiv, odnosno da nema adekvatna znanja i kvalifikacije za zapošljavanje, potpuno je nekonkurentan i njihovi obrazovni profili i stečene kvalifikacije više ne postoje kao potrebe tržišta rada. Takođe, jasno je da najveći procenat njih čini kategoriju dugoročno nezaposlenih, a zbog godina starosti izgledno je da nikada neće ni biti zaposleni, smatra Vujačić.

Prema njenim riječima, država je bila u obavezi da donese poseban podzakonski akt Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i da reguliše zapošljavanje ove kategorije, ali to nije uradila punih 16 godina.

Zavod za zapošljavanje ovoliku nezaposlenost, ali i nezapošljivost osoba s invaliditetom jedino rješava tzv. grant šemama, odnosno projektima za zapošljavanje, dok ni oni, ni nadležno ministarstvo ili država, ne čine ništa da tu nezaposlenost i nezapošljivost smanje redovnim aktivnostima i strateškim pristupom, istakla je Marina Vujačić.

Država nepravedna prema osobama s invaliditetom

Vujačić smatra da je država potpuno nepravedna prema osobama s invaliditetom, koje je u prethodnom sistemu obrazovanja primorala na određene obrazovne profile, a danas ne želi nikako pružiti priliku i pomoći ovim ljudima da ne budu u stanju socijalne potrebe i siromaštva.

Kad već nije stvorila nikakve prilike za njihovo zaposlenje ili angažman, onda bi morala definisati neku vrstu socijalne penzije, odnosno kompenzacije koja će makar u starijoj dobi omogućiti dostojanstven život, a ne milostinju, zaključuje Vujačić.

Izvor: DN Dan

Pripremila: Dajana Vuković

APEL 28 NEVLADINIH ORGANIZACIJA: Skupština da stavi na dnevni red Rezoluciju o osudi zločina Izraela u Palestini

Zbog trenutne humanitarne krize i genocida koji je u toku vrijeme je da odmah djelujemo bez odlaganja, zato pozivamo Skupštinu Crne Gore i njenog predsjednika Andriju Mandića da konačno stavi na dnevni red posljednju dugo čekanu tačku Predlog rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini sa 9. sjednice, poručuje u zajedničkom saopštenju 28 nevladnih organizacija potpisnica Apela za usvajanje Rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini.

Svakodnevno svjedočimo porastu izraelskih zločina i sve većim brojem ubijenih Palestinaca, posebno djece i žena, prisilnom raseljavanju, izgladnjavanju i potpunoj destrukciji pojasa Gaze, tako i zločinima koji se dešavaju na Zapadnoj obali, posebno porastu nasilja izraelskih doseljenika, rušenja palestinskih domova, širenju izraelskih naselja i skrnavljanju svetih mjesta.

Naglašavaju da dan za danom svjedočimo zločinima Izraela, koji predstavljaju grubo kršenje brojnih međunarodno pravnih akata, poput: Ženevskih konvencija i pripadajućih protokola, a naročito (Četvrte) Konvencije o zaštiti civila u vrijeme rata; Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, naročito u kontekstu člana 5 koji propisuje obavezu država da garantuje kažnjavanje počinilaca genocida u okviru svojeg pravnog sistema; UN konvencije o pravima djeteta. 

Izrael je otvoreno odbio brojne rezolucije Savjeta bezbjednosti i Generalne skupštine UN kojima se poziva na momentalni prekid vatre i hitno omogućavanje ulaska humanitarne pomoći u Gazu. Izrael je prekršio brojne i druge međunarodne akte koji garantuju zaštitu osnovnih ljudskih prava, a koje su Crna Gora i Izrael ratifikovali i time se obavezali ne samo na njihovo poštovanje, već i promociju principa koji leže u osnovi međunarodnog prava.

Podsjećaju da je Međunarodni sud pravde prošle nedjelje pozvao sve države da preispitataju svoje bilateralne odnose sa Izraelom kako bi osigurale da njihova politika ne pomaže u kontinuiranoj agresiji Izraela na palestinski narod, bilo direktno ili indirektno.

Međunarodni sud pravde je izraelsku okupaciju proglasio nezakonitom i odredio da se mora u potpunosti prekinuti i što je prije moguće;

Međunarodni sud pravde konstatovao je da okupacija krši Povelju UN-a, ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo, uključujući posebno zabranu rasne segregacije i aparthejda kao i da su sva izraelska naselja na okupiranoj palestinskoj teritoriji nezakonita i da se moraju demontirati, i da svi izraelski setleri moraju biti evakuisani;

Međunarodni sud pravde je proglasio da izraelska nezakonita okupacija ne samo da narušava već i uništava pravo palestinskog naroda na samoopredjeljenje u svojoj zemlji, uključujući pravo na vlastitu državu, navode u zajedničkom saopštenju. 

Apeluju na sve poslanike da usvoje ovu Rezoluciju shodno svim rezolucijama i međunarodnim konvencijama prema kojim se Crna Gora obavezala kao i odlukama i pozivima Međunarodnog suda pravde i drugih UN tijela i doprinese zaustavljanju izraelskog genocidnog rata i sve teže humanitarne katastrofe u Palestini.

28 nevladinih organizacija potpisnice su Apela za usvajanje Rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini u Skupštini Crne Gore: Građanska alijansa; NVU Djeca Crne Gore; Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore; Udruženje roditelja "Oaza" Bijelo Polje; Centar za ženska prava; Crnogorski ženski lobi; SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Ulcinj; Udruženje hendikepiranih Srce; Nvo Prima; NVO Carep; Asocijacija Spektra; Centar za održivi razvoj i saradnju; NVO Naša akcija; NVO Prima; NVO Euromost; Udruženje raseljenih Roma i Egipćana Kosmeta u Crnoj Gori; NVU “Staze”; Udruženje za razvoj civilnog društva; NVO Punctum; NVU Arte Sano; NVO Opštinsko udruženje multiple skleroze Bijelo Polje; NVO Zora; NVO Most kulture; NVO ,,Ključ"; Akcija za održivi razvoj - Oikos; Agencija za lokalnu demokratiju; Društvo crnogorsko palestinskog prijateljstva; SOS telefon Rožaje. 

Rampe na Žutoj plaži – Kotor, su ranijih godina postavljane bez konsultacija s osobama s invaliditetom, ne uzimajući u obzir njihovu potrebu za diskrecijom prilikom namještanja proteza, presvlačenja i intimnih momenata; zbog toga, kao i zbog nedostatka jednostavnog korišćenja i održavanja one nisu ni zaživjele.

Osobe s invaliditetom u Kotoru i u drugim primorskim opštinama i dalje nemaju pristup za ulazak u more, iako je to nešto što se podrazumijeva kao jedan od standarda za prevazilaženje arhitektonskih barijera i zvjezdica plus za visoko rangiranje turističke destinacije kakva je Boka Kotorska.

U svijetu odavno postoje različiti inovativni mehanizmi kojima je olakšan prilazak osoba s invaliditetom za kupanje na otvorenom, a kod nas osobe koje koriste kolica mogu da računaju na kupanje samo ukoliko imaju nekoga ko ih na rukama može prenijeti do vode. Svi ostali, ne samo domaći, nego i gosti, turisti, a takvih nije malo, u ovim vrelim ljetnjim danima sa neizdržljivim temperaturama, mogu samo da maštaju o rashlađenju u moru. Uz to se, naravno, osjećaju diskriminisanim jer nemaju mogućnost da se kupaju kao i ostali, te u svoja četiri zida priželjkuju da lokalna uprava konačno postavi neku funkcionalnu, jednostavnu rampu za pristup moru. Minulih godina u Kotoru su bile postavljene dvije vrste pomagala za ulazak osoba s invaliditetom u more, ali nijedno od njih nije zaživjelo niti se održalo kao funkcionalno rješenje. Ideja ima puno, to ne mora da košta mnogo, a važno je da se ovakav način kupanja osoba s invaliditetom popularizuje, da se i same osobe oslobode predrasuda i stereotipa.

Mnogo je osoba s invaliditetom iz cijele Crne Gore koje dolaze na more u pratnji svojih bližnjih u potrazi za prigodnim mjestom za ulazak u more, a takvih plaža je malo. Na Prčanju smo na jednoj maloj plaži sreli roditelje iz Nikšića koji su doveli svoju ćerku da se okupa. Morali su je iznijeti iz automobila i donijeti je do same vode na rukama, a isto tako da je vrate nazad. Kažu da je lijepo što su u Starom gradu Kotoru na Parilu otvorili toalet za osobe s invaliditetom, ali da je velika poteškoća to što ne mogu naći mjesto za parking – sva ona parking  mjesta u blizini grada označena za osobe s invaliditetom redovno budu zauzeta.

Godine i godine su prošle otkada sam se kupala u moru, jako volim more i bilo bi mi drago da imam prostor gdje bih mogla da uđem u vodu i okupam se, ali ga nema, kaže Ljuba Šljuka, članica Udruženja paraplegičara Kotora. Sjeća se da je prije više godina na Žutoj plaži bila postavljena prva rampa koja je trebalo da omogući ulazak u more, međutim to nije dobro funkcionisalo, pa su je demontirali. Kasnije su, priča nam Ljuba, na obali Dobrote iza Žute plaže postavili su mehaničku ruku, ali ni to nije zaživjelo, jer je pristup kolicima preko šljunka bio nemoguć. Takve komplikovane mehanizme treba i održavati, a to iziskuje zapošljavanje stručne osobe.

To bi bilo dobro da je na nekom prostoru gdje su se kolica mogla komotno kretati, ali nije bilo tako. Staza je bila betonirana tačno do te mehaničke ruke, ali osobe sa invaliditetom nisu mogle lagodno prići sa strane te staze gdje je bio šljunak, a po njemu se kolica ne mogu kretati. Ni to nije funkcionisalo i samo je tako stajalo neko izvjesno vrijeme, kaže Šljuka.

 Da to ne mora biti neko komplikovano rješenje, pokazuje i primjer iz Hrvatske, gdje je za potrebe osoba s invaliditetom na prilazu u more betonirana kosa staza sa čvrstim rukohvatom od inoks – čelika, s jedne strane za one u kolicima, a sa druge za one koje djelimično mogu da hodaju. To je trajno rješenje, trošak nije velik, a održavanje je jednostavno.

PRENOSITI OSOBE S INVALIDITETOM IZ KOLICA U MORE, IZ MORA U KOLICA NIJE LAKO

Imamo dosta osoba koje koriste kolica, a nemaju nikakvog prilaza, bez ikakve šanse da se mogu okupati. Postoji mogućnost da se osobe s invaliditetom u kolicima okupaju uz uslov da imaju nekoliko pratilaca koji bi vas morali prenositi iz kolica u more, iz mora u kolica, a to je vrlo nezgodno.

S obzirom da je pokrenuta peticija da Žuta plaža pripadne građanima Kotora, gdje bi trebalo da imamo svoj mir i prostor za komotno kupanje, bilo bi lijepo da se tu u jednom kraju napravi rampa, kojom bi se osobe s invaliditetom direktno dovozile u more. To nije veliki trošak za jednu bogatu primorsku opštinu kakva je Kotor.

Nije to samo za nas, evo i mnogo turista dolazi pomoću kolica, sve više je takvih osoba sa kruzera koje traže toalet, a pitali su i kako da jedan grad, turistički tako poželjan, nema nigdje prilaza moru za kupanje osoba s invaliditetom. Oni bi rado ljetovali tu, ali, s obzirom da nemaju pristupa, idu tražiti negdje mjesto gdje mogu da ostanu, primjećuje Ljuba Šljuka, koja je ranije obavljala funkciju sekretarke Udruženja paraplegičara Kotora. Sjeća se da je nekoliko specijalnih kolica za pristup moru bilo poklonjeno republičkom udruženju paraplegičara, ali ne zna šta se s njima desilo. Svim primorskim gradovima je trebalo da pripadnu po jedna kolica, međutim, kaže ona, ni od toga nema ništa.

POTREBNO JEDNOSTAVNO ODRŽAVANJE

Miloš Todorović, predsjednik Udruženja paraplegičara Kotora kaže za BN da prva rampa na gradskoj Žutoj plaži nije bila uređena propisno: Mogli su je koristiti svi osim osobe sa invaliditetom.

Ta rampa nije održavana i raspala se. Drugo pomagalo, mehanička ruka bila je postavljena na mjestu neprimjerenon za osobe sa invaliditetom. Dvije godine niko je ni jednom nije koristio. Ove godine nije ni postavljena. Ono što je bilo  do nas kao udruženja mi smo uradil, kaže Todorović i dodaje da bi trebalo provesti anketu kod potencijalnih korisnika rampe za pristup moru, sa pitanjem gdje i kakvu rampu žele i mogu koristiti.

Ima tu puno starijih ljudi koji ne mogu koristiti pristupe za sve ostale. Njima takođe, treba omogućiti prilaz moru. Veliki broj tih ljudi nisu naši članovi, a imaju potrebu da pristupe obali mora, poručuje Todorović.

BRIGA O PSIHOSOCIJALNIM MOMENTIMA OSOBA S INVALIDITETOM

Zoran Radimir, koji je u vrijeme kada je na Gradskoj plaži postavljena prva drvena rampa bio predsjednik Udruženja paraplegičara, kaže da niko od investitora i izvođača radova u vezi sa tim nije pitao osobe s invaliditetom, te se odmah vidjelo da se njome nije moglo doći u more. Takođe, kaže Radimir, ta prva rampa bila je postavljena u centralnom dijelu Žute plaže što nije baš primjerno mjesto za osobe s invaliditetom koje imaju potrebu za skidanjem i namještanjem proteza, presvlačenjem itd.

Mislimo da i o tim psihosocijalnim momentima treba voditi računa kod izgradnje ovih objekata. Poznato je da u sezoni ima osoba sa invaliditetom koje nisu članovi naših udruženja i koje bi htjele da koriste plivanje u moru kao dio terapije, ali rampa nije postavljena, kaže Radimir. Objašnjava da je druga rampa – mehanička ruka za spuštanje osoba s invaliditetom u more  bila  postavljena u blizini prve, takođe na isturenom molu u centru Žute plaže. Ona je bila tehnički prilagođena i članovi su imali čak i demonstraciju silaženja i korištenja. Međutim, tvrdi Radimir, koji privatno ima sličnu spravu kod svoje kuće i redovno je koristi, niko od osoba sa invaliditetom u naredne dvije godine nije koristio ni ovu rampu.

– Slično je i sa pokrivenim bazenom gdje je rampa do skora bila u kvaru i odaziv osoba sa invaliditetom je veoma slab. Nama su rekli da platforma koja podiže kolica do nivoa vode nije u funkciji jer treba napuniti baterije! Tako su nas nosili na rukama zajedno sa kolicima. Nije mi poznato da li je to sređeno i da li je platforma u funkciji. Nisam siguran da li pokriveni bazen uopšte ljeti radi?! Postoji opštinski Savjet za prava osoba sa invaliditetom  gdje imamo svoje predstavnike, ali ova tema nije bila na dnevnom redu, kazao je za Boka News Zoran Radimir.

Izvor: Boka News

Pripremila: Dajana Vuković

Osobe s invaliditetom na Kosovu suočavaju se sa mnogim poteškoćama, ali među glavnima su zaposlenje, otežano kretanje gradom i inkluzivnost.

Posljednjih godina osobe s invaliditetom sve češće tuže institucije za diskriminaciju.

Kažu da je to samo jedan od načina kojim vrše pritisak na institucije za ostvarivanje svojih prava za učešće u društvu.

Prateći link izvora teksta možete poslušati cijelu priču.

Izvor: Aljazeera

Pripremila: Dajana Vuković

Kompanija Matel iz Sjedinjenih Američkih Država lansirala je prvu barbi lutku koja predstavlja osobu s oštećenjem vida. Ova lutka, koja nosi bijeli štap, osmišljena je s ciljem da kod djece s oštećenjem vida podstakne osjećaj pripadnosti.

Nakon šest decenija od predstavljanja originalne barbi, kompanija je odlučila da proširi svoju ponudu ovom inkluzivnom lutkom, prema izvještaju Gardijana.

Predstavnici kompanije su istakli da je glavna namjera ovog poteza bolja zastupljenost djece s oštećenim vidom u društvu.

Mi shvatamo da je barbi mnogo više nego samo lutka, izjavila je potpresjednica kompanije Krista Berger, dodajući da preko nje djeca mogu da izraze sebe i da dobiju osjećaj pripadnosti.

U procesu kreiranja lutke, Matel je sarađivao sa Američkim udruženjem slijepih. Cilj je bio da se osigura da svaki detalj, od očiju do odjeće lutke, vjerno odražava karakteristike osoba s oštećenjem vida.

Nova barbi je odjevena u garderobu od materijala prijatnog na dodir, što olakšava oblačenje. Čak je i ambalaža prilagođena, sa natpisima na Brajevom pismu.

Pored ove inovacije, Matel je nedavno predstavio i druge lutke sa jedinstvenim karakteristikama, uključujući prvu crnu barbi lutku sa Daun sindromom, koja je uslijedila nakon bijele verzije lansirane prethodne godine.

Ove lutke su dio posebne kolekcije pokrenute 2009, koja uključuje lutke različitih boja kože i tipova tijela, kao i barbi sa protezom i u invalidskim kolicima.

Izvor: RTCG

Pripremila: Dajana Vuković