Golbal klub Nikšić pobjednik je kvalifikacionog turnira Lige šampiona u Berlinu.

GK Nikšić je danas u finalnom meču savladao domaćina turnira, ekipu Berlina 12:7.

Obje ekipe plasmanom u finale obezbijedile su plasman na završni turnir, a pridružio im se i njemački Čemnicer pobjedom u meču za treće mjesto protiv Liona 6:5.

GK Nikšić je trofej osvojio sa maksimalnim učinkom. 

Kao prvoplasirani u grupi izborio je direktan plasman u finale, nakon što je slavio protiv britanske ekipe Nodern Ol stars 14:5, njemačkog Čemincera 11:7, holandskog Herkulesa 12:4 i francuskog Liona 12:9. 

U finalu crnogorski predstavnik je potpuno nadigrao rivala, rano je stekao ubjedljivu prednost i ostatak meča lišio rezultatske neizvjesnosti.

Vodio je 6:1 i 9:1, na polovini meča bilo je 9:3, a početkom nastavka 11:3.

Najefikasniji u pobjedničkom timu bio je Nikola Nikolić sa devet, dok je Miloš Ranitović postigao tri gola.

Nikolić je odličan turnir krunisao drugim mjestom na listu strijelaca sa 39 postignutih golova.

Dres Golbal kluba Nikšić na turniru nosili su Goran Macanović, MarkoNikolič, Nikola Nikolić, Miloš Ranitović, Matej Ledinek i Velizar Obradović, a predvodili su ih trener Nikola Čurović i njegov asistent Branislav Bulatović. 

Nikšić, Berlin i Čemnicer pridružili su se Hanzi iz Roštoka, finskom Old paueru i belgijskoj ekipi Ha. Vi. 2 Brisel, koji su sa sa prvog turnira izborili mjesto na finalu sezone. 

Nastup su osigirali i belgijski Nordzi, predstavnik države domaćina turnira i litvanski Saltinis, koji je prethodne dvije godine osvajao trofej. 

Finalni turnir na programu je od 27. juna do 1. jula u Belgiji.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Prva osoba sa Daun sindromom, fizioterapeutski tehničar Vuk Trajković dobio je ugovor o radu na neodređeno vrijeme na beogradskom Institutu za reumatologiju, saopštilo je Ministarstvo zdravlja Srbije.

Trajković je, kako je navelo Ministarstvo, prva osoba sa Daun sindromom koja je zaposlena u zdravstvenom sistemu Srbije.

Ugovor su mu uručili ministarka zdravlja Danica Grujičić i direktor Instituta za reumatologiju Predrag Ostojić.

Svima želim da budu samostalni i da tako nastave i znam danas da svako može ovo da doživi. Jako sam srećan, zauvek. Za drugu decu isto tako želim da dobiju rešenje kao i ja, izjavio je Trajković nakon potpisivanja ugovora, prenijelo je Ministarstvo zdravlja.

Ministarka zdravlja Srbije Danica Grujičić izjavila je da je Trajković već radio na Institutu za reumatologiju, a da je svojim radom "oduševio sve, i lekare i sestre, ali najvažnije pacijente".

Sve pohvale je dobio i za ljubaznost i za ophođenje i, ako je inkluzija zaživela u Srbiji ovim primerom, pa samo da je za Vuka, već je ispunila svoju ulogu, navela je Grujičić.

Ona je dodala da je se mnogi roditelji djece sa Daun sindromom u Srbiji plaše da ih pošalju u školu, da se osamostalei da mogu samostalno da žive i pomažu drugima.

Vuk je imao podršku porodice i nadam da će ovakvih mladih ljudi kao što je on biti sve više na različitim radnim mestima, rekla je Grujičić.

Direktor Instituta za reumatologiju Predrag Ostojić naveo je da je ta ustanova omogućila Vuku Trajkoviću, kao fizioterapeutskom tehničaru, stručno osposobljavanje u toj ustanovi.

Krajem prošle godine Vuk je završio državni ispit i na taj način dobio licencu da radi kao fizioterapeut. Upisao se u Komoru medicinskih sestara i tehničara, a potom zajedno sa porodicom, Vuk je podneo zahtev za stalno zaposlenje. Imajući u vidu da je omiljen i kod zaposlenih i kod pacijenata, mi smo tu molbu prosledili Ministarstvu zdravlja sa molbom da u skladu sa zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom on bude zaposlen kod nas, rekao je Ostojić.

Preciznih podataka o broju osoba u Srbiji sa Daun sindromom nema.
 

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Pripremila: Dajana Vuković

Jedna od najvažnijih aktivnosti koje sprovodi Organizacija Crvenog krsta Prijestonice Cetinje, u okviru socijalne djelatnosti, je program Pomoć u kući odraslom i starijem licu sa invaliditetom, sa ciljem olakšanja svakodnevnog života starijih osoba, kroz pružanje usluga socijalne zaštite.

Tokom 2023. ovaj program koristilo je 99 osoba o kojima je u kontinuitetu brinulo devet gerontodomaćica. Direktni korisnici programa su starija lica preko 65 godina, koji nemaju prihoda ili su oni na niskom nivou, žive sami i imaju poteškoća da obavljaju svakodnevne aktivnosti.

Usluga pomoć u kući je namijenjena starijim osobama, sa ciljem olakšavanja obavljanja svakodnevnih aktivnosti, uz očuvanje kvaliteta života. Ona obuhvata nabavku hrane, pomoć pri pripremi obroka i hranjenju, kretanju, održavanju lične i higijene prostora, grijanju prostora, pomoć prilikom nabavke štampe i knjiga, plaćanja mjesečnih računa, posredovanje u obezbjeđivanju različitih vrsta usluga za
održavanje stana i uređaja za domaćinstvo, nabavku ljekova i odvođenje na ljekarske preglede.

U cilju unaprjeđenja usluge namijenjene najstarijim sugrađanima, gerontodomaćice redovno pohađaju obuke koje obuhvataju sve aspekte rada sa starijom populacijom – od uspostavljanja odnosa povjerenja sa korisnikom, pomoći u svakodnevnim poslovima u domaćinstvu, do staranja o zdravstvenim potrebama korisnika.

Program je većim dijelom finansiran od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja a Ugovorom o saradnji sa Crvenim krstom Crne Gore, Prijestonica Cetinje je od 2020, prepoznajući ovaj program kao kvalitetan servis građanima, preuzela troškove koji bi inače išli na teret krajnjih korisnika i na taj način doprinjela da ova važna usluga za starije sugrađane bude potpuno besplatna.

Uspostavljajući usluge socijalne zaštite na lokalnom nivou, doprinosi se samostalnijem funkcionisanju starijih osoba i osoba s invaliditetom i osiguravanje kvaliteta pruženih usluga pomoći u kući i prevenciji socijalne isključenosti ovih ranjivih kategorija društva.

Izvor: CDM

Pripremila: Dajana Vuković

Rođaci četrdesetogodišnjeg Izz Al-Din al-Banna kažu da su rane koje mu je nanijela izraelska vojska dovele do komplikacija koje su ga naposljetku koštale života.

Izvještaj koji je objavila britanska veb stranica Middle East Eye rasvjetljava ranjivosti osoba s invaliditetom koje žive u Gazi kroz slučaj četrdesetogodišnjeg Izz Al-Din al-Banna, osobe s invaliditetom, koji je prošlog mjeseca preminuo u izraelskom pritvoru.

On je naveo da je izraelska vojska krajem novembra uhapsila Al-Bannu, koji je paralizovan od pojasa naniže, u zgradi u kojoj je potražio sklonište u gradu Gazi.

zraelski vojnici, koji su ga uhapsili, žestoko su ga pretukli i vukli po tlu. Prema riječima njegovih rođaka, rane koje je zadobio na kraju su dovele do komplikacija koje su ga u februaru, naposljetku, koštale života.

Muhammad Al-Banna, Izz Al-Dinov rođak, koji ga je pratio tokom više imigracija od 7. oktobra 2023, izjavio je: Vojnici su se brutalno odnosili prema njemu, bez obzira na njegov invaliditet.

Tridesetogodišnji Muhammad bio je sa Izz Al-Dinom tokom prvih sati njegovog hapšenja i dao je britanskoj veb stranici detaljan opis golgote kroz koju je prošao njegov rođak, prije nego će umrijeti.

Na veb stranici je navedeno da je Izz Al-Din među više od 31 Palestinca koje je Izrael ubio u vrijeme objavljivanja ovog izvještaja. Dodao je da je velika većina njih stradala u nasumičnom bombardovanju izraelske vojske, dok su drugi stradali od snajperske vatre, napada dronovima, pogubljenja po prijekom postupku, izgladnjivanja, te usljed premlaćivanja i mučenja, kao što je bio slučaj sa Izz Al-Dinom.

Brze egzekucije

Muhammad prenosi da su boravili dva dana u kući u kojoj su potražili sklonište. Trećeg dana u zoru, izraelske snage su upale u zgradu. Do izlaska sunca, pucali su na zgradu i bacali šok bombe u nju.

Zatim su upali u zgradu i naredili grupi muškaraca, među kojima je bio i Izz Al-Din, da daju svoje lične podatke. Grupi je naređeno da napusti zgradu, pa ju je napustio i Izz Al-Din, ali bez invalidskih kolica. Muhammad i još jedan rođak, morali su ga snijeti u prizemlje.

Spuštajući se niz stepenice noseći Izz Al-Dina, vidjeli smo našeg komšiju, Abu Muhammada Hameda, kako ubijen leži na zemlji, priča Muhammad, i dodaje: Ubili su ga jer je napustio svoju sobu bez dozvole.

Muhammad je rekao da je njegovu 15-satnu muku, dok je sjedio na krhotinama razbijenog stakla, ponekad prekidao izraelski vojnik koji je dolazio da ga šamara, kao i Ehaba, Izz Al-Dinovog brata.

Izz Al-Din, koji je bio razdvojen od članova porodice, suočio se sa dodatnim poteškoćama, jer su mu uskraćivali hranu i vodu, a bio je podvrgnut i teškom premlaćivanju.

U izvještaju se nastavlja da je Muhammad pušten nakon što je ispitivan, da bi mu poslije bilo naređeno da pješači u pravcu južnog Pojasa Gaze. Izraelski vojnici su odveli Izz Al-Dina bez invalidskih kolica. Muhammad nije vidio kuda ga vode jer je snajperista iza njega pucao na svakoga ko se osvrtao unazad. Jedan ga je vojnik čak upozorio da će, ako skrene lijevo ili desno, na njega biti ispaljena tenkovska granata.

Lagani plijen

U izvještaju se dodaje da je prije nego je Izrael počeo bombardovati Gazu nakon 7. oktobra 2023, postojala procjena o nešto više od dva posto osoba sa invaliditetom u ukupnoj populaciji Pojasa, čiji je broj 2,3 miliona ljudi.

To znači da je jedan od pet domova u Gazi imao barem jednog člana sa invaliditetom, prema Palestinskom centralnom birou za statistiku.

Zareef Al-Gharra, aktivista za prava osoba sa invaliditetom u Gazi i prijatelj Izz Al-Dina, rekao je da je Al-Banna “bio lak plijen za izraelsku okupaciju”. 

“Kada je izraelska vojska upala u područje u kojem je Izz Al-Din boravio, većina stanovnika je uspjela pobjeći, ali on nije mogao, zbog invaliditeta. Uhapšen je zajedno sa bratom, koji ga nije htio ostaviti.”

Podaci, do kojih je prošle sedmice došao izraelski list Haaretz pokazuju da je 27 palestinskih zatočenika iz Gaze umrlo pod nerazjašnjenim okolnostima dok su bili zarobljeni u izraelskim vojnim objektima.

Al-Gharra, koji je razgovarao i sa zatvorenicima koji su svjedočili dolasku Izz Al-Dina u zatvor Ramla, priča da su vojnici prema Al-Banni grubo postupali i da su ga vukli po ulicama. Rekao je: “Uvučen je u zatočenički centar kada je tamo stigao, zbog čega je zadobio teške povrede nogu i stopala.”

Stari prijatelj Izz Al-Dina rekao je da je ovakav tretman doveo do njegove smrti, možda i zbog infekcija koje je dobio dok je vučen po zemlji sa otvorenim ranama. Kada je ušao u zatvor, njegovi cimeri su primijetili neprijatan miris koji je izbijao iz njegovih nogu zbog inficirane rane koja nije nikako liječena.

Apelirali su na zatvorske vlasti da pomognu Al-Banni, ali su njihovi zahtjevi odbijani sve dok se njegovo stanje, tokom mjeseci koje je proveo u zatvoru, nije pogoršalo. Al-Gharra kaže: Tek tada su ga poslali u bolnicu gdje je i umro.

Izvor: MEE

Pripremila: Dajana Vuković

Autobuske stanice u Crnoj Gori moraće da imaju bežični internet, dostupan svim korisnicima besplatno, najmanje dva mjesta i dva toaleta za osobe s invaliditetom, klimatizaciju i korpe za otpatke na svim peronima.

To su neki od osnovnih uslova koje autobuske stanice moraju da ispune prema novom Pravilnikom o bližim uslovima i kriterijumima za kategorizaciju autobuskih stanica koji je stupio na snagu 27. februara ove godine. Osim osnovnih kriterijuma, Pravilnikom su definisani i dodatni kriterijumi koji utiču na kategoriju koju će dobiti autobuska stanica u novom procesu kategorizacije.

Novi Pravilnik je pripremilo Ministarstvo saobraćaja i pomorstva u cilju, prije svega, poboljšanje uslova za boravak i kretanje osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti.

Takođe, u odnosu na prethodne uslove za autobuske stanice, novom kategorizacijom želi se postići realna slika u vezi sa kategorijama koje ispunjavaju objekti autobuskih stanica, a što u konačnom utiče na kvalitet pružanja usluga kao i visinu naplate staničnih usluga prevoznicima i putnicima koji koriste njihove usluge u međugradskom i međunarodnom drumskom linijskom saobraćaju, rekli su za Forbes Crna Gora iz PR službe Ministarstva.

Ministarstvo saobraćaja planira da u prvoj polovini ove godine relicencira sve autobuske stanice koje posjeduju odobrenje ovog Vladinog resora.

Iz Ministarstva su rekli da privrednim subjektima koji ne budu ispunjavali uslove zahtjevi za izdavanje licenci biće odbijeni, što znači da neće moći da naplaćuju usluge koje pružaju putnicima i prevoznicima.

Autobuske stanice naplaćuju uslugu štampanja karte (do nekoliko eura u zavisnosti da li je saobraćaj lokalni ili međunarodni), zatim izlazak na peron (jedan euro) i sl.

Među osnovnim uslovima koje autobuske stanice moraju da ispunjavaju su minimalna površina od 12 kvadratnih metara sa obezbijeđenim odgovarajućim brojem mjesta i dva mjesta namijenjena za osobe sa invaliditetom sa slobodnim prostorom dimenzija 140 cm x 90 cm za korisnike kolica.

Takođe, autobuske stanice moraju da imaju kontakt osobu za pomoć osobama s invaliditetom, zatim provjetravanje prirodnim putem i ventilacijom, prirodno i vještačko osvjetljenje, plan mjesta u kome se stanica nalazi, časovnike u čekaonici i na peronima, šalter za prodaju voznih karata visine 85 cm, šalter za informacije, garderobu pod video nadzorom, kompjuterizovani način prodaje karata, najmanje četiri perona.

Među dodatnim kriterijumi koji utiču na kategoriju koju će dobiti autobuska stanica, su dodatna zatvorena ili otvorena natkrivena čekaonica, prioritetni šalter za osobe s invaliditetom, trudnice, majke sa malom djecom i starije osobe, vebsajt, parking sa određenim brojem mjesta za autobuse i automobile, ugostiteljske i trgovinske usluge na stanici (pripremanje hrane, usluživanje pića i napitaka, prodaja štampe).

Izvor: Forbes

Pripremila: Dajana Vuković

NVO Mozaik poziva sve zainteresovane žene s invaliditetom da se prijave za učešće na radionici o kreativnom izražavanju koja će se održati 26. marta 2024, sa početkom u 11 časova, u hotelu Onogošt, saopšteno je iz ove nevladine organizacije.

Organizatori su kazali da je cilj radionice jačanje kreativnog izražavanja kod žena s invaliditetom kao način podsticanja kreativnosti kroz umjetničke aktivnosti kao sredstvo izražavanja i terapeutske podrške.

Zainteresovane kandidatkinje mogu se prijaviti dostavljanjem motivacionog pisma, najkasnije do 20. marta 2024. na mejl mozaiknvo@gmail.com s naslovom teksta mejla Prijava za radionicu o kreativnom izražavanju.

Navedena aktivnost je dio projekta Osnažene – vidljive, koji realizuje NVO Mozaik, a podržan je kroz program OCD u Crnoj Gori od osnovnih usluga do oblikovanja politika  M’BASE koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa fondacijom Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), Centarom za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i Politikon mrežom i u saradnji sa Ministarstvom javne uprave i Ministarstvom evropskih poslova Vlade Crne Gore. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Izvor: RTVNK

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje Edukativnu radionicu sa zaposlenima u oblasti drumskog, avio i željezničkog saobraćaja. 

Cilj radionice jeste doprinos adekvatnijem sprovođenju javnih politika u oblasti saobraćaja, sigurnosti i bezbjednosti, kao i informisanje o pravima osoba s invaliditetom kao aktivnih učesnika u javnom saobraćaju i smanjenju stepena i vrste barijera s kojima se suočavaju u oblasti javnog saobraćaja. 

Radionica će se održati u Podgorici, 26. marta 2024, s početkom u 11.00 časova, u Pres sali Skupštine Glavnog grada Podgorice.

Učešće na Radionici mogu uzeti zaposleni/e Glavnog grada Podgorice, zbog svih promjena, kako političkih i institucionalnih, tako i strateških na nivou Glavnog grada, te obezbjeđivanja novih autobusa koji saobraćaju na lokalnom nivou, zatim zaposleni/e u željezničkom i avio prevozu, zaposleni/e na Aerodromima Crne Gore, i avio kompanijama koje imaju predstavništva u Podgorici.

Prisustvo je moguće potvrditi na mejl Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili pozivom na brojeve telefona: 020/265-650 i 069/385-981.

Ova aktivnost je dio projekta Bezbjed(n)(OS)n(i) PUTevi, koji UMHCG sprovodi u saradnji sa Udruženjem paraplegičara Cetinje (UPC), finansijski podržanog od strane Ministarstva saobraćaja i pomorstva posredstvom Konkursa za NVO u 2023. u oblasti saobraćaja, sigurnosti i bezbjednosti.

Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, Biroa rada Herceg Novi, trenutno je 390 nezaposlenih.

Kada je riječ o starosnoj strukturi 170 nezaposlenih je starije od 50 godina, dok je po kvalifikaciji najviše lica na Birou sa završenom srednjom školom, njih 210, sa osnovnom 106 i 74 visokoškolca.

Kako je za RTHN kazao načelnik područne jedinice Herceg Novi Željko Stožinić, godinama unazad deficitarna su zanimanja iz ugostiteljstva.

To su zanimanja u prosvjeti, profesori medicine, zatim ugostiteljska zanimanja, kuvari, konobari, trgovci, spremačice, sobarice, pomoćno osoblje u hotelima. Moramo uzeti u obzir da je iz godine u godinu sve više poslodavaca koji traže ista zanimanja. Pojavio se i veći broj poslodavaca koji imaju potražnju za istom radnom snagom kazao je Stožinić.

Poslodavci su zainteresovani za zapošljavanje lica sa invaliditetom kojih je na evidenciji Biroa rada trenutno 90.

S obzirom na to da su lica sa invaliditetom posebna kategorija nezaposlenih lica, može da se javi problem koliko takvo lice može odgovoriti potrebama traženog radnog mjesta, a sve zavisi od njihovog opšteg zdravstvenog stanja. Važno je da postoji zainteresovanost, do sada je oko 40-50 lica sa naše evidencije zaposleno, a i dalje postoji potražnja, istakao je Stožinić.

Zavod za zapošljavanje svake godine organizuje programe u cilju smanjena nezaposlnosti, navodi Stožinić i dodaje da je i u ovom segmentu zabilježena nezaintetresovanst za ugostiteljski sektor.

Sve obuke se kreiraju isključivo analizom zainteresovanosti nezaposlenih lica. Prošle godine smo imali obuke za strane jezike, konkretno njemački i engleski, kao i kurs za računovođe. Istakao bih da zadnjih godina imamo zanemarljivo malu zainteresovanost za deficitarna zanimanja, kao što su kuvari i konobari. Ranije smo svake godine imali 10, 15 lica koji su prolazili obuke, rekao je Stožinić.

Obuke se sprovode da bi nezaposlena lica bila konkurentnija na tržištu rada te iz Zavoda za zapošljavanje pozivaju mlade da usavrše svoje znanje.

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Sjajna stvar je što često proizvode ili adaptacije dizajnirane za osobe s invaliditetom na kraju koriste i u njima uživaju ljudi svih sposobnosti.

Živimo u svijetu koji je uglavnom stvoren za ljude koji vide, čuju, hodaju i govore sa malo ili nimalo poteškoća. Međutim, mi takođe živimo u svijetu u kojem milijardu ljudi ima neki oblik invaliditeta, a jedna petina ima značajan invaliditet, prema podacima Svjetske banke.

Takvim ljudima su često potrebna posebna prilagođavanja da bi se snašli u svijetu. Ali sjajna stvar je što često proizvode ili adaptacije dizajnirane za osobe s invaliditetom na kraju koriste i u njima uživaju ljudi svih sposobnosti.

Pisaća mašina (tastatura)
Pisaća mašina je bila ideja italijanskog pronalazača po imenu Pelegrino Turi. Primijetio je da njegova prijateljica, grofica Karolina Fantoni da Fivicano, zbog oštećenja vida nije mogla rukom da piše pisma.

Električna četkica za zube
Higijena zuba je važna za sve, ali ljudi sa ograničenim motoričkim funkcijama su se u prvim danima zaista borili da održe svoje zube čistima. Međutim, 1954, Brokodent električna četkica za zube je stvorena da pomogne ljudima s umanjenom snagom, pokretljivošću i kontrolom da bolje peru zube.

Brzo je postalo očigledno da su električne četkice za zube superiornije od standardnih, a sada većina stomatologa podstiče sve da ih koriste. U stvari, studija iz 2019. pokazala je da ljudi koji koriste električne verzije imaju manje karijesa i uživaju u zdravijim desnima.

Aplikacije za pretvaranje govora u tekst i prepoznavanje glasa
Ako ste ikada imali Aleksa da odgovori na pitanje ili da pratite verbalna uputstva u vašoj GPS aplikaciji, koristili ste tehnologiju govora u tekst. Ova tehnologija se nalazi u većini mobilnih telefona, da ne pominjemo vojne avione, sisteme za navigaciju/zabavu za automobile i kućnu automatizaciju.

Međutim, jedan od razloga za pronalazak bio je da se ljudima koji fizički ne mogu da pišu omogući pristup da zapišu svoje misli i riječi „na papir“.

Softver izmišljen 1990-ih omogućio je korisnicima da kreiraju pisane dokumente i da ih sačuvaju/otvore jednostavno svojim glasom. Kasnije verzije su kreirane posebno za ljude koji rade u sudnicama ili kao medicinski transkripcionisti.

Spiner
Ova igračka je bila u modi 2017. i svako dijete je željelo da ima bar jednu. Fidget spinner je uređaj sa tri kraka u obliku vesla oko kruga sa ležajevima u sredini koji okrećete da biste smirili ili povećali koncentraciju.

Inženjerka Ketrin Hetinger prvobitno ga je izmislila kao neku vrstu igračke da zabavi svoju sedmogodišnju ćerku još 1993, ali je, nažalost, dozvolila da patent istekne jer nije imala novca da ga obnavlja. Dakle, nije se obogatila na tom patentu.

Početkom 2000-ih, proizvođači su počeli da promovišu ove uređaje kao način da pomognu u smirivanju ljudi s autizmom, ADHD-om i anksioznošću. Iako studije nisu potvrdile da su pomogle ljudima s ovakvim stanjima, do 2017. mnogi ljudi, bilo da su pod stresom rukovodioci u poslovanju ili školarci kojima je dosadno, uživali su u vrćenju ovih predmeta iz zabave.

Fidget spinneri su čak bili zabranjeni u nekim školskim okruzima jer su, ironično, bili smetnja.

Spušteni ivičnjaci
Vjerovatno je prilično očigledno da su ivičnjaci (one blage padine od trotoara do puta) prvobitno bile dizajnirane za korisnike invalidskih kolica. Ali roditelji koji guraju kolica, putnici koji vuku kofere na točkovima i radnici koji isporučuju teške terete na kolicima, takođe, su ih smatrali korisnima.

Urezi na ivičnjacima prvi put su se pojavili 1945, ali su postali široko rasprostranjeni u SAD nakon što je Zakon o Amerikancima sa invaliditetom iz 1990. naložio da urezi budu prisutni na svim trotoarima.

Fleksibilna slamka za piće
Iako je ravna slamka od papira bila čudo sama po sebi kada je nastala 1888, tridesetih godina prošlog vijeka čovjek po imenu Džozef Fridman je prilagodio dizajn kako bi se slamke savile u sredini.

Na ideju je došao kada je primijetio da njegova sitna ćerka ne može da uživa u mlječnom šejku dok koristi ravnu verziju. Postavio je šraf u ravnu slamku i omotao zubni konac oko njega kako bi stvorio talasasti efekat.

Iako alat nije prvobitno kreiran za osobe s invaliditetom, bolnice su bile jedno od prvih mjesta koje su ga usvojile kako bi pomogle ljudima s ograničenim pokretima ruku, koji pokušavaju da dobiju nešto za piće.

Audio knjige

Brajevo pismo je i dalje korisno sredstvo za čitaoce s oštećenjem vid; međutim, audio knjige su ovoj populaciji mnogo olakšale uživanje u dobroj priči. Ideja se rodila 1932. zahvaljujući američkoj „fondaciji za slijepe“.

Grupa je snimala knjige na vinilnim pločama, ali kako je tehnologija napredovala, tako su se povećavale i mogućnosti. Skladištenje je napredovalo od držanja samo 15 minuta govora po strani na vinilu 1930-ih, do dva sata sa Amazonovim Audible audio plejerom 2007, do stotina sati sadržaja koji prosečan pametni telefon može da drži danas.

Sada svako može da uživa u pogodnostima i jednostavnosti audio knjiga. Mnogi ih slušaju u kolima ili kod kuće kako bi smanjili vreme provedeno pred ekranom. U stvari, industrija je na putu da ostvari prodaju od 1,3 milijarde dolara u 2020, što je povećanje od 12 odsto u odnosu na prethodnu godinu, prenosi N1 Zagreb.

Izvor: N1 Zagreb

Pripremila: Dajana Vuković

U nastavku, integralno, prenosimo obraćanje Marine Vujačić, u okviru Osmomartosvkog marša: Vrijeme je za pravdu! u organizaciji Centra za ženksa prava. 

Danas, na Dan žena, okupljene i okupljeni smo kako bismo zajedno istakle i istakli snagu i neuništivu volju žena širom svijeta. 

No, ne smijemo zaboraviti da su neke od nas suočene s dodatnim izazovima, da neke od nas nijesu ni doživljene kao žene i da im, na kraju, društvo često zabranjuje da o tome i misle i doživljavaju sebe na takav način. 

Ove žene često se suočavaju s predrasudama koje ih guraju na još dublju marginu, oduzimajući im pravo da budu viđene kao vrijedne, samostalne i svestrane individue.

Naša borba ne smije zanemariti žene s invaliditetom, koje su dugo bile, i još uvijek su, izopštene iz rodnih pitanja i često ignorisane u ženskom pokretu, ali i u pokretu za prava osoba s invaliditetom. 

Naša snaga, otpornost i ljubav ne smiju biti umanjene usljed strahova, neinformisanosti i nespremnosti društva. Mi, žene s invaliditetom, imamo pravo na izbor i samodređenje, uključujući pravo na partnerske odnose i majčinstvo - iako nam se često spočitava da kao takve ne možemo ni biti partnerke i/li majke - te da u tim ulogama nijesmo poželjne koliko u ulozi žrtve - kao savršen plijen za sažaljenje, ali istovremeno i neprihvatanje. 

Nijedna od nas ne smije biti isključena iz borbe za pravdu i jednakost.

Danas, podižem svoj glas, prvenstveno, kako bi sve žene s invaliditetom znale: 

Vi ste, ne samo dio naše borbe, već i njen neophodan temelj. 

Nasilje i predrasude ne smiju nam oduzeti našu snagu i dostojanstvo. 

Vi ste liderke i nositeljke promjena u našem zajedničkom maršu ka pravdi.

Svaka od nas ima pravo na ljubav, podršku i samopouzdanje. Nemojmo dopustiti da društvene norme i stereotipi definišu našu vrijednost. 

Mi smo vrijedne, moćne i značajne baš onakve kakve jesmo. 

Ovo je naš prostor i zajedno gradimo mostove jednakosti na kojima svaka žena, bez obzira na svoje različitosti i sličnosti, ima pravo da živi s ponosom.

Danas i ubuduće, budimo saveznice jedna drugoj. Podržimo jedna drugu da prepoznamo i prijavimo svaki vid nasilja. Zajedno smo jače, snažne i sposobne da oblikujemo svijet u kojem se svaka žena s invaliditetom osjeća slobodnom i voljenom. 

Neka naša solidarnost bude snaga koja ruši zidove diskriminacije i omogućava svima da zasijaju punim sjajem svoje jedinstvene i neponovljive svjetlosti.

Danas, na Dan žena, slavite svoju jedinstvenost i svoj život.

Danas, kao i svakoga dana u životu, budite smjele, ponosne, odvažne, svoje.

Danas poručite da je ovo jednako dan svih nas.

Zato ne pristajte na mrvice, zaslužujete mnogo više i bolje.

Danas volite sebe najviše, budite nasmijane i prkosne.

Hvala vam što ste dio ovog marša - jer zajedno smo nepokolebljive. 

Srećan 8. mart!