Željko

Željko

Iako mnogi govore da Vladu ne treba kritikovati u prvih 100 dana rada, Vujačić smatra da je i tada treba kritikovati u onim situacijama kada propušta da donosi ispravne odluke.

Prošlo je više od 100 dana rada 44. Vlade Crne Gore, a u tom periodu su izostale suštinske i svrsishodne konsultacije sa reprezentativnim organizacijama osoba s invaliditetom, kako u ranoj fazi planiranja odluka, tako i u pripremi i sprovođenju politika, odluka i mjera, ocijenila je u razgovoru za "Dan" Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG). Iako mnogi govore da Vladu ne treba kritikovati prvih 100 dana rada, Vujačić smatra da je i tada treba kritikovati u onim situacijama kada propušta da donosi ispravne odluke, kada nijesu jasni njeni ciljevi i prioriteti i kada zapostavlja određene oblasti ili grupe građanki i građana.

– U tom smislu, sa nekim ciljevima i namjerama Vlade prvi put se upoznajemo iz Nacrta srednjoročnog programa rada Vlade 2024–2027. Taj dokument je usvojen na sjednici, a ni premijer, ni ostale članice i članovi Vlade nijesu prethodno zatražili mišljenje i sproveli konsultacije o prioritetima (osim izuzetno u oblasti evropskih integracija i pristupnih pregovora) iako ih na to obavezuje ratifikovana Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom. Navedeno je posebno trebalo uraditi uzimajući u obzir činjenicu da smo dobili najgore ocjene u posljednjem izvještaju Evropske komisije, u kojem se konstatuje da u oblasti prava osoba s invaliditetom u izvještajnom periodu od godinu dana nije bilo napretka. Zbog toga se stanje u oblasti prava osoba s invaliditetom ne može popraviti samo ciljevima i mjerama u okviru Srednjoročnog programa rada Vlade ili godišnjih programa rada. Smatram da treba usvojiti i poseban akcioni plan u ovoj oblasti – pretvaranjem ocjena Evropske Komisije u mjere, kao i dodatnim mjerama na osnovu zagovaračkih i drugih aktivnosti koje sprovode organizacije osoba s invaliditetom. Dodatno, treba u kontinuitetu preduzimati i druge vrste aktivnosti koje će dovesti do rješavanja višedecenijskih nagomilanih problema, zastoja ili nazadovanja, karakterističnih za oblast ljudskih prava osoba s invaliditetom. I u Nacrtu srednjoročnog programa rada Vlade mogu se pronaći nekorektne formulacije koje odražavaju pristup kreatora ovog dokumenta, poput onih da se "socijalne naknade i programi podrške namjeravaju usmjeriti na građane kojima je to najpotrebnije", "socijalno staranje" i slično. Ova država bi morala znati da se ne radi o staranju i potrebama, već o zaštiti i pravima i da država kroz sistem socijalne zaštite nije humana, već treba da bude pravedna i pravična. Država treba da obezbijedi zaštitu od siromaštva i sprečavanje siromaštva, usluge, adekvatan životni standard i pokriće troškova života, i u tom kontekstu posebnu pažnju mora posvetiti najugroženijim grupama, pa i kada planira i neke ekonomske mjere – kako njihovom primjenom ne bi napravila dodatni jaz između ovih grupacija građanki i građana u odnosu na ostale – kaže Vujačić.

Ne smanjivati postojeći obim prava

Po riječima naše sagovornice, zbog planiranih izmjena i dopuna nekih zakonskih rješenja, neophodno je i ovoj vladi ponoviti da ne smije da ukida već garantovana prava ili da umanjuje njihov obim, što su radile neke prethodne.

– Podsjećamo da se od Vlade očekuje da uspostavi mehanizme saradnje između organizacija osoba s invaliditetom i vlasti, te da smo i zbog navedenog očekivanja ukazivali na neophodnost konsultacija u ranim fazama donošenja odluka. Interes UMHCG je svakako da sarađuje sa Vladom i da Vladi pruža i svoju podršku u skladu sa misijom i ciljevima organizacije, ali to nije moguće ukoliko Vlada ignoriše naše postojanje, ne inicira i ne kreira mogućnosti saradnje, ćuti na naše inicijative i zahtjeve i ne podržava naš rad ni tehnički ni finansijski. Zbog toga je očekivanje da mandat ove vlade ne protekne u razrješenjima i imenovanjima, u spajanju i razdvajanju institucija, u uspostavljanju institucija i sistema, u javnim prepucavanjima funkcionera i u površnim ili populističkim pristupima određenim temama, već da svoj posao obavlja u skladu s predizbornim obećanjima i očekivanjima onih koji su im i omogućili da se nađu na pozicijama koje pokrivaju – ističe Vujačić.

U konkretnom, kako precizira, prava osoba s invaliditetom u oblasti materijalnih davanja moraju se drugačije postaviti, kao kompezatorna prava po osnovu invaliditeta, a ne na trenutni način, koji je diskriminatoran i na štetu mnogih kategorija osoba s invaliditetom i njihovih porodica. Po njenom mišljenju, usluge socijalne i dječije zaštite moraju se potpuno redefinisati.

– U nacrtu pomenutog dokumenta osobe s invaliditetom se pominju u svega par ciljeva i mjera. U ostalim mjerama i ciljevima osobe ne pominju se direktno, već indirektno, kroz formulacije "ugrožene i osjetljive grupe, inkluzivno obrazovanje, socijalna inkluzija", ili uopšteno kroz mjere i ciljeve koji su namijenjeni svima, odnosno usmjereni prema svakome. Vlada je konačno planirala da usvoji strategiju deinstitucionalizacije. Međutim, iz opisa ovog dokumenta jasno se vidi da Vlada i dalje ne razumije puno značenje deinstitucionalizacije kao fenomena i da ga svodi samo na izmještanje iz ustanova rezidencijalnog tipa i na razvoj usluga, dok ga ne tumači i u segmentu sprečavanja institucionalizacije – ne samo kroz smještaj u ustanovama, već i kroz sprečavanje zatvorenosti u sopstvenom domu, uslovljenom nepostojanjem podrške, usluga i isključivanjem iz života zajednice.

Takođe, bilo bi neprihvatljivo da Vlada svede proces izmještanja iz ustanova na izmještanje iz ustanova većeg u ustanove manjeg obima po broju korisnika jer je i to jednako institucionalizacija, bilo da se radi o ustanovi sa 100 ili sa 10 korisnika. Upravo za ovaj dokument je i Evropska Komisija navela da je njegova izrada spora i da organizacije osoba s invaliditetom nijesu uključene u proces – navodi Vujačić.

 

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Iako je zakonski omogućeno, u Crnoj Gori još nijesu stvoreni drugi uslovi za realizaciju programa nabavke donorskog materijala iz banaka iz inostranstva, i nemoguće je i da se žene bez partnera ostvare u ulozi majke.

Predsjednica Fondacije Budi mama Žana Mihaljević kazala je za Dan da su uzalud tražili da se u Crnoj Gori omogući neograničeni broj besplatnih postupaka za liječenja neplodnosti parova koji imaju problema sa začećem, kao i da ne bude diskriminacije žene u pogledu starosne dobi. Ona ističe da je situacija po ovom pitanju takva da ni oni koji počnu sa postupkom vantjelesne oplodnje ne dobijaju zakonski utvrđenu pomoć i realizaciju.

Mihaljević navodi brojne probleme u ostvarivanju prava na besplatnu vantjelesnu oplodnju i druge mogućnosti predviđene zakonom, zbog čega se mnogi građani odlučuju da pomoć potraže u inostranstvu, gdje je ova procedura jeftinija od besplatne“ u Crnoj Gori.

- Kako pacijenti uđu u proceduru liječenja neplodnosti tako se otvaraju razni problemi jer se zakon ne sprovodi. Pitamo se ko je odgovoran za te situacije. Kod nas u Crnoj Gori još uvijek nijesu počele realizacije programa nabavke donorskog materijala (jajnih ćelija, spermatozoida) iz banaka reproduktivnog materijala iz inostranstva. Ženi bez partnera je nemoguće da se ostvari u ulozi majke iako je to zakonski dozvoljeno. Nemamo poteškoća samo oko uvoza doniranog genetskog materijala, dok se ne izgradi banka reproduktivnog materijala u Kliničkom centru Crne Gore, već imamo problem i sa izvozom. Za jedan par koji je želio da ostane anoniman i prenese svoje embrione u inostranstvo čekalo se na dozvole i regulativu skoro 10 mjeseci. Srećom, uspješno je preneseno, iako transportne agencije traže ogromne sume novca, od 6.000 eura i više ukazuje Mihaljević.

Ona ističe da Crna Gora nema nacionalni registar podataka. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je procjenu da je na Mediteranu i u slabo razvijenim zemljama čak 20 procenata stanovništva neplodno.

- Lako je izračunati koliko je problema sa kojima se moramo suočiti i napraviti jasne korake kroz nove izmjene zakona, nove inicijative, zahtjeve i odgovornost jedne države da brine o liječenju neplodnosti i reprodukciji. Tome u prilog, nažalost, govori i činjenica da preko 50 odsto parova ne želi da radi vantjelesnu oplodnju u Crnoj Gori, već u inostranstvu, najčešće u Češkoj, gdje imaju garancije uspješnosti čak do 68 odsto, a cijene su praktično jeftinije, jer ovdje parovi moraju da kupuju terapiju (pošto besplatne često nema), plaćaju zamrzavanje i odmrzavanje i još mnogo toga. U Pragu, recimo, sve to plate 2.400 eura. Dakle, u Crnoj Gori bilježimo pad broja prijavljenih osoba i povećan broj odlazaka u inostranstvo. Da li će iko ići na vantjelesnu u Crnu Goru ili će parovi ipak birati najbolje za sebe da bi dobili djecu pita Mihaljević.

Ona ističe da donosioci odluka u crnogorskom parlamentu treba da mijenjaju zakone i prihvate inicijative zainteresovanih.

- Takođe, institucije treba da rade svoj posao i nadamo se da će liječenje nep lodnosti u Crnoj Gori postići ozbiljan nivo, kao što su to naše komšije na Balkanu napravile, primjera radi u Srbiji. Svakodnevno prijavljujemo anomalije i nepravilnosti u nadi da ćemo postići promjene. Nažalost, to se ne dešava, nemamo ni odgovore onih kojima često šaljemo inicijative za rješavanje problema, kao što su Fond za zdravstveno osiguranje, Ministarstvo zdravlja i Skupština Crne Gore. Poslednje molbe i zahtjeve poslali smo premijeru Milojku Spajiću i direktoru Fonda Vuku Kadiću 12. januara ove godine, na koje nam nije odgovoreno - kazala je Mihaljević

Srbija je jedna od rijetkih država u svijetu koja je omogućila parovima neograničen broj besplatnih postupaka vantjelesne oplodnje. Iz Ministarstva zdravlja su na pitanje Dana odgovorili da će razmotriti takvu mogućnost na osnovu mišljenja struke i drugih pokazatelja. Kako su naveli, u ovoj godini je planirano da za postupke VTO iz budžeta izdvoje 1,2 miliona eura za 644 procedure i najavili uvođenje inovativne terapije u Opštoj bolnici na Cetinju, koja je jedina javna zdravstvena ustanova u Crnoj Gori koja se bavi reproduktivnom medicinom.

Odlaze i u Iran zbog programa surogat majčinstva.

Upitana da li je zakonska starosna granica da pravo na besplatnu vantjelesnu oplodnju imaju žene do 45. godine diskriminatorna, Mihaljević ističe da je apsolutno tako, jer svuda u svijetu mogu da urade VTO ili stimulaciju do 55. godine.

- Neplodnost je kao svaka druga bolest. Zamislite jednog dijabetičara ili osobu sa kardiovaskularnim problemima koja ima šok ili infarkt da joj ne pruže besplatnu medicinsku pomoć i vratite je samo zato što je starija. Diskriminacija je i u slučaju žena koje su rođene bez materice (ili uklonjene zbog bolesti) i koje jedino transplantacijom (od donorke) materice ili surogatstvom mogu da se ostvare kao majke. Programi surogatstva obavljaju se najviše u Ukrajini iako je ratno područje, u Grčkoj, na Sjevernom Kipru i u Iranu kaže Mihaljević.

Otvorili smo Pandorinu kutiju.

U Crnoj Gori se pravi ogroman problem oko registracije djece dobijene od surogat majki, a da ne pominjemo problem porodiljskog odsustva od godinu dana na koje ima pravo svaka majka djeteta ili otac. A šta je sa onima koji su svoje dijete dobili uz pomoć surogat žene? Nažalost, otvorili smo Pandorinu kutiju, a na štetu budućih roditelja. Zar nije za dobro svih nas da nam se djeca rađaju? Dok uporedne studije, inicijative i predlozi stoje negdje u fiokama, nama su alarmantne brojke Zavoda za statistiku, jer je mortalitet sve veći, ističe Mihaljević.

Tome u prilog, nažalost, govori i činjenica da preko 50 odsto parova ne želi da radi vantjelesnu oplodnju u Crnoj Gori, već u inostranstvu, najčešće u Češkoj, gdje imaju garancije uspješnosti čak do 68 odsto, a cijene su niže, jer ovdje moraju da kupuju terapiju. 

Izvor: Dnevne novine Dan 

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji s glavnim nosiocem projekta, Sportskim savezom osoba sa invaliditetom Šabac, iz Srbije, i ostalim partnerima koje čine nevladine organizacije: Udruga Zaželi i Udruga za promicanje aktivnog sudjelovanja Studio B (Hrvatska), Sportski klub za slijepe i slabovidne Centar Sarajevo (Bosna i Hercegovina) a pored UMHCG iz Crne Gore partner je i NVO Prima, sprovodi projekat Inicijativa za manje invaliditeta, a više potencijala (Initiative for less disabilities and more abilities).

Kao što godinama navodimo, važno je podsjetiti i ovdje da je invaliditet društveni koncept koji nastaje iz sadejstva oštećenja, kao ličnog svojstva, s okolinskim barijerama i barijerama u stavovima ljudi, dok treći važan aspekt iskustva invaliditeta čini postojanje ili nepostojanje podrške za ravnopravno učešće u društvu na osnovu jednakosti sa drugima. U tom smislu, „manje invaliditeta” znači manje prepreka, a više podrške. 

Opšti cilj projekta je razmjena iskustava i umrežavanje između osoba koje rade s mladima s invaliditetom, te jačanje njihovih ličnih i profesionalnih kompetencija. Očekivani uticaj projekta ostvariće se primarno na nivou doprinosa kvalitetu rada s mladima s invaliditetom u partnerskim organizacijama, kroz razmjenu dosadašnje prakse, te zajedničko kreiranje novih lokalnih i međunarodnih aktivnosti. Ciljna grupa projekta su osobe s invaliditetom, koje su suočene s manjkom mogućnosti za međunarodno profesionalno usavršavanje. 

Aktivnosti koje će se realizovati ovim Projektom odnose se na pripremnu posjetu, koja ima za cilj predstavljanje aktivnosti projekta, i uloga svakog od partnera na projektu. Zatim, organizovanje seminara u okviru kojeg je planirano predstavljanje prethodno sprovedenog mini istraživanja svakog od partnera na projektu, na temu položaja mladih s invaliditetom iz različitih oblasti. Nakon ovog predstavljanja, partneri će biti u obavezi da predstave rezultate istraživanja i na lokalnom nivou (diseminacione aktivnosti) u vidu organizovanja različitih seminara, radionica i sl.

Navedene aktivnosti realizuju se uz finansijsku podršku Nacionalne Fondacije Tempus, Erasmus+ programa (Evropske Komisije) i Evropske unije.

Realizacija projekta će trajati 15. mjeseci, počev od 1. oktobra 2023.

Oboljeli od epilepsije su stigmatizovani i izloženi diskriminaciji, kazao je gostujući u emisiji Znam da znaš Gradske RTV Milan Bajalica, ambasador epilepsije u Crnoj Gori i osnivač NVO Sinergija novih krila.

Bajalica navodi prošlogodišnji podatak KCCG gdje se neurološkoj ambulanti javilo 472 djece i obavljeno 1237 pregleda.

Institut za bolesti djece trenutno raspolaže sa tri pedijatra epileptologa i tri neurologa od kojih jedan ima edukaciju iz epileptologije. Takođe, dva pedijatra završavaju specijalizaciju iz epileptologije, naveo je Bajalica.

Dodaje da u okviru klinike za neurologiju KCCG radi sedam neurologa kojima će se idućeg mjeseca priključiti još dva strućnjaka iz ove oblasti.

U dispanzeru za epilepsiju obavljeno je 776 pregleda za 556 pacijenata sa tom dijagnozom. Od osnivanja dispanzera za epilepsiju u KCCG do danas postoji preko 4.000 otvorenih kartona pacijenata sa epilepsijom. Tokom 2023. registrovano je 1028 paciejnata sa tom dijagnozom, kazao je Bajalica.

Bajalica je ovom prilikom goovrio o svom višedecenijskom iskustvu života sa epilepsijom.

Epilepsiju sam dobio sa šest godina, a sada imam 35 godina. Nije baš lijepo iskustvo, ne samo moje već i svakog epileptičara. Doživljavate diskriminaciju, počev od posla pa na dalje. Počnete da radite, pojavi se zdravstveni proiblem i tu se posao za vas završava, ispričao je Bajalica.

 

Izvor: Portal CDM

Pripremila: Dajana Vuković

Lična invalidnina u narednom šestomjesečnom periodu iznosiće 297,36 evra, a dodatak za njegu i pomoć 87,24 evra. Korisnici socijalnih davanja primaće u narednom šestomjesečnom periodu za 2,93 evra veću naknadu nego dosad. Posljednjim, januarskim usklađivanjem, materijalno obezbjeđenje porodice za pojedinca uvećana je sa 84,98 na 87,91 evra.

Pomoć za dvočlanu porodicu u narednom periodu iznosiće 105,57 evra, što je za 3,52 evra više nego dosad (povećanje sa 102,05 evra). Materijalno obezbjeđenje za tročlanu porodicu sada je veće za 4,23 evra i iznosi 126,73 evra (uvećanje sa 122,5 evra). Za četvoročlanu porodicu socijala je sada za 4,99 evra veća i iznosi 149,59 evra (uvećanje sa 144,6 evra), dok će petočlana familija u narednom periodu primati 5,77 evra više, odnosno 167,14 evra (uvećanje sa 161,37 evra)

Odlukom koju je Ministarstvo rada i socijalnog staranja donijelo 5. februara predviđeno je da će lice koje je bilo dijete bez roditeljskog staranja ubuduće primati 167,14 evra. Lična invalidnina iznosiće 297,36 evra mjesečno. Lice koje nije korisnik prava na dodatak za njegu i pomoć, u skladu sa Zakonom o socijalnoj dječijoj zaštiti, na ime lične invalidnine primaće 188,3 evra.

Dodatak za njegu i pomoć u narednom šestomjesečnom periodu iznosiće 87,24 eura, dok su troškovi sahrane određeni na 436,3 evra.
Roditelj/staratelj korisnika prava na LI mjesečno će primati 257,64 evra.
Naknada po osnovu rođenja djeteta za lice koje je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore i redovnog studenta ubuduće će iznositi 105,5 eura mjesečno.

Materijalno obezbjeđenje porodice ključna je materijalna pomoć koju dobijaju porodice koje nemaju nikakvih primanja za život. Međutim, zakonski kriterijumi za dobijanje ove pomoći su veoma strogi, pa je dovoljno da član porodice ima neku nekretninu na svoje ime, pa da porodica, iako suštinski nema nikakvih primanja, ne može da ostvari ovo pravo.

Naknada za novorođenče veća za 32 evra.

Naknada za novorođeno dijete porasla je sa 953,28 na 986,17 eura, odnosno sa 1.059,2 na 1,095,74 eura za novorođeno dijete korisnika materijalnog obezbjeđenja. Visina dodatka za djecu do 18 godina ne mijenja se i iznosi 30 evra, a za dijete korisnika materijalnog obezbjeđenja sada će biti 55,75 evra. Dječji dodatak za dijete korisnika dodatka za njegu pomoć sada će iznositi 65,88 evra, lične invalidnine 76,03 evra, a za djecu bez roditeljskog staranja 76,03 evra.

 

Izvor: Dnevne novine Dan

Pripremila: Dalida Rastoder

Aktuelni saziv parlamenta ima jedinstvenu priliku da sprovede suštinsku reformu izbornog zakonodavstva i pokaže novi pristup u razumijevanju ovog ključnog demokratskog procesa, od kojeg zavisi i uspjeh naših evropskih integracija. Za uspjeh reforme će od posebne važnosti biti da parlament u otvorenom, transparentnom i inkluzivnom procesu nađe rješenja koja će garantovati fer i demokratsku izbornu utakmicu.  

Depolitizacija izborne administracije, dostizanje visokog nivoa tačnosti i ažurnosti biračkog spiska, unapređenje transparentnosti i kontrole finansiranja političkih partija i izbornih kampanja i sprečavanje prodora dezinformacija u izborni sistem treba da budu prioriteti ove reforme. 

To su ključni nalazi publikacije Analiza ključnih problema izbornih procesa: Mapiranje puta ka poboljšanjima koju je uradio Centar za demokratsku tranziciju, u sklopu projekta koji implementira u saradnji sa organizacijama Udruženje za odgovorni i održivi razvoj (UZOR) i Udruženje mladih sa hendikepom (UMHCG), uz podršku Evropske unije, posredstvom Delegacije EU u Crnoj Gori

U nedavnim izbornim ciklusima, imali smo priliku da svjedočimo jednom u nizu slučajeva kada Državna izborna komisija (DIK) donosi političke odluke, izlazi iz svojih nadležnosti, djeluje u interesu dijela političkih partija i pravi haos u izbornom procesu. Takođe, opet se otvorilo pitanje kvaliteta i ažurnosti biračkog spiska koji je dugi niz godina jedan je od ključnih razloga nepovjerenja u izbore i izborne rezultate. Jasno je da se glavna mana našeg biračkog spiska zapravo sastoji u neažurnosti registara i evidencija iz kojih se on izvodi, i tu se nalazi prostor za pokretanje reforme i sređivanja biračkog spiska. Uz to, kontrola nad finansiranjem partija i izbornih kampanja nam ne daje odgovor na ključno pitanje –  kako se stvarno troši novac partija i koliko se tog novca nalazi u nelegalnim tokovima. Ne možemo zanemariti ni činjenicu da su dezinformacije  postale nezaobilazni dio svih izbornih procesa, čime se utiče na opredjeljene birača, i podriva povjerenje javnosti u izbore, institucije i cjelokupni politički sistem. Osim toga, pažnja poslanika/ca treba biti usmjerena na to da naši birači nemaju pravo na samostalne kandidature niti mogućnosti da glasaju za pojedince sa partijskih lista. 

Ovo su samo neki od problema koji opterećuju naše izborne procese, i krajnje je vrijeme  da nađemo odgovarajuća rješenja za njih u okviru predstojeće izborne reforme.  

Međutim, da bi izborna reforma zaista bila sveobuhvatna, poslanici će morati i da definišu nova krivična djela protiv izbornih zakona, regulišu održavanje predsjedničkih izbora, rad Ustavnog suda, Agencije za sprječavanje korupcije… Stoga podsjećamo da je CDT uputio inicijativu novoosnovanom Odboru za sveobuhvatnu izbornu reformu za proširenjem njegovih nadležnosti, kako bi bili obuhvaćeni i Zakon o predsjedniku, Zakon o Ustavnom sudu, Krivičnom zakoniku, Zakon o sprječavanju korupcije, Zakon o lokalnoj samoupravi… od kojih, takođe, zavisi kvalitet izbornog procesa iako oni nijesu navedeni u odluci kojom je osnovan skupštinski odbor.   

Publikacija je dostupna ovdje. 

Milena Gvozdenović, zamjenica izvršnog direktora CDT-a 

Izvor: CDT

Svaki treći nezaposleni s evidencije Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG) stariji je od 50 godina, dok posao posredstvom te institucije traži i 6.317 visokoškolaca sa šestim, sedmim i osmim nivoom obrazovanja, pokazuju podaci Zavoda. U toku prošle godine prosječan broj nezaposlenih iznosio je 40.961, a više od polovine – 23.628, činile su žene.

Upravni odbor (UO) ZZZ prošle sedmice usvojio je godišnji izvještaj o radu te institucije. Prema podacima iz tog dokumenta, zaposlenje posredstvom Zavoda lni je tražilo 14.961 lice koje ima prvi ili drugi nivo kvalifikacija obrazovanja, dok je sa trećim, četvrtim i petim nivoom kvalifikacija obrazovanja 18.664 nezaposlenih.

Zaposlenje preko jedne godine traži 29.209 lica ili 73,13 odsto od ukupnog broja nezaposlenih na evidenciji Zavoda, preko tri godine 18.306 lica ili 46,83 odsto nezaposlenih, a preko pet godina 11.602 lica ili 29,05 odsto, navodi se u izvještaju o radu ZZZ za prošlu godinu.

Na evidenciji Zavoda je 3.650 lica koja imaju do 25 godina starosti. Nezaposlenih starijih od 50 godina je 14.031, odnosno 35,13 odsto.

Prvi put traže zaposlenje, odnosno nema evidentiranog radnog staža 17.794 lica ili 44,55 odsto. Radni staž posjeduje 22.148 lica ili 55,45 odsto, konstatuju u ZZZ.

Najviše nezaposlenih na kraju prošle godine imali su Područna jedinica Podgorica (za Podgoricu, Danilovgrad, Cetinje, Tuzi i Zetu) – 10.134 lica, PJ Rožaje (za opštine Rožaje i Petnjica) – 5.839 lica i PJ Bijelo Polje (za opštine Bijelo Polje, Mojkovac i Kolašin) – 5.288 lica.

 Tokom 2023. na evidenciju Zavoda za zapošljavanje prijavilo se 22.056 lica. Od navedenog broja, broj lica koja se prvi put prijavljuju je 4.762 ili 21,59 odsto, dok se 17.294 lica ili 78,41 odsto već prijavljivalo na evidenciju Zavoda. Posmatrano prema razlozima prestanka radnog odnosa, najviše novoprijavljenih je onih kojima je radni odnos prestao zbog isteka rada na određeno radno vrijeme (8.200 ili 77,04 odsto od novoprijavljenih sa radnim stažom) zatim zbog zaključenog sporazuma s poslodavcem o prestanku radnog odnosa (636 ili 5,97 odsto) i pisane izjave zaposlenog da želi da raskine radni odnos (otkaz ugovora o radu) – 416 ili 3,91 odsto, naveli su iz Zavoda.

Posao putem Zavoda su na kraju prošle godine tražila 9.522 lica sa invaliditetom, od čega je 59 odsto žena. Najviše lica sa invaliditetom registrovano je u biroima rada Berane (2.147), Rožaje (1.957) i Bijelo Polje (915). Najviše lica sa invaliditetom je bez zanimanja i stručne spreme 4.625 ili 48,57 odsto, zatim sa III nivoom obrazovanja 2.127 ili 22,34 odsto i IV nivoom 1.981 ili 20,8 odsto", konstatuje se u izvještaju ZZZ.

Najviše lica sa invaliditetom je bez zanimanja i stručne spreme 4.625 ili 48,57 odsto, zatim sa III nivoom obrazovanja 2.127 ili 22,34 odsto i IV nivoom 1.981 ili 20,8 odsto, konstatuje se u izvještaju ZZZ. Najviše lica sa invaliditetom je u starosnoj grupi preko 60 godina – 2.554 lica.

Na sjeveru broj nezaposlenih porastao za preko 13.000

I pored toga što su milioni eura na sjeveru za deset godina utrošeni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje, ukupan broj nezaposlenih u opštinama u toj regiji je od 2013. do 2022. porastao za 13.142, naveli su u NVO Euromost iz Bijelog Polja. To su pokazala istraživanja NVO Euromost, koja je koristila zvanične podatke Zavoda od 31. decembra 2013. do 31. marta 2022. Najviše se broj nezaposlenih povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. imali 1.184 nezaposlena lica, dok se taj broj 2022. povećao na 5.594 nezaposlena lica, zatim u Beranama i Petnjici koji su zajedno 2013. imali 2.135 nezaposlenih lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da su u Beranama u 2022. bila 4.932 nezaposlena lica, dok je opština Petnjica imala 1.140 nezaposlenih lica, na trećem mjestu je opština Plav koja je 2013. zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imala 2013. 502 nezaposlena lica. Dodaju da je na četvrtom mjestu opština Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica, a jedini grad na sjeveru, prema tim podacima, jeste Žabljak gdje se smanjio broj nezaposlenih lica za 147.

 

Izvor: Portal Kodex.me

Pripremila: Dalida Rastoder

Iako nije obavezujući, on predstavlja smjernice koje će pomoći opštinama da donesu svoje lokalne akcione planove, a kojima će utvrditi aktivnosti za unaprjeđenje položaja lica s invaliditetom u lokalnoj zajednici, kažu iz Zajednice opština

Na današnoj sjednici Odbora za društvene djelatnosti, kojom je predsjedavao predsjednik Odbora Savo Borozan, utvrđen je Model lokalnog akcionog plana za zaštitu lica s invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti za 2024-2027. godinu.

Strategijom za zaštitu lica s invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti za period 2022-2027, utvrđena je obaveza da do 2025. godine sve jedinice lokalne samouprave usvoje lokalni akcioni plan koji će pratiti realizaciju strateških ciljeva na lokalnom nivou", saopšteno je iz Zajednice opština

U cilju, kako kažu, pružanja stručne podrške članicama u donošenju lokalnih strateških dokumenata, Zajednica opština je obrazovala radnu grupu za pripremu ovog Modela.

Radna grupa je imala i predstavnika nevladninog sektora, koji je bio u obavezi da konsultuje ostale relevantne nevladnine organizacije u Crnoj Gori koje se bave pravima osoba s invaliditetom, prilikom davanja predloga i sugestija za pripremu ovog dokumenta. Model lokalnog akcionog plana Zajednica opština će dostaviti svim opštinama na korišćenje. Iako nije obavezujući, on predstavlja smjernice koje će pomoći opštinama da donesu svoje lokalne akcione planove, a kojima će utvrditi aktivnosti za unaprjeđenje položaja lica s invaliditetom u lokalnoj zajednici", navode u saopštenju

Model je, pojašnjavaju iz Zajdnice opština, pripremljen u skladu s Metodološkim okvirom razvijanja politika, izrade i praćenja sprovođenja strateških dokumenata Vlade Crne Gore.

„Primjenom ove metodologije, i kroz prikaz postojećeg stanja u svim opštinama, doprinijeće se jednostavnijem praćenju napretka u svim oblastima ljudskih prava lica s invaliditetom na nivou lokalnih samouprava. Model sadrži set predloga konkretnih aktivnosti u svim tematskim oblastima prepoznatih Strategijom: Žene i djevojčice s invaliditetom; djeca s invaliditetom/djeca sa smetnjama u razvoju; Diskriminacija u oblastima: pristupačnosti, socijalne i dječje zaštite, privatnosti i porodičnih odnosa, vaspitanja, obrazovanja i stručnog osposobljavanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite, političkog i javnog života, kulture, sporta i rekreacije", navode iz Zajednice opština. 

Odbor se, dodaju, upoznao sa zaključcima Odbora za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore sa sjednica održanih u 2023. posebno onih koji se tiču finansiranja dnevnih centara za djecu s smetnjama i teškoćama u razvoju.

Odbor je još jednom potvrdio svoj stav sa prethodne sjednice, da učešće opština u troškovima dnevih centara treba da bude najviše 30%, da bi opštine mogle da pružaju neke druge usluge za kojim postoji potreba u lokalnoj zajednici, a ne da većinu sredstava ulažu u dnevne centre. Odbor je upoznat i sa zaključkom sa sastanka sa Minstarkom kulture i medija da bi trebalo razmotriti mogućnost pripreme Modela opštinskog programa razvoja kulture za naredni petogodišnji period, imajući u vidu da je to obaveza koja je utvrđena Zakonom o kulturi i Nacionalnim programom razvoja kulture", navode u saopštenju

Izvor: Portal Analitika

Pripremila: Dajana Vuković

Crnogorski obrazovni sistem, uprkos uvedenom inkluzivnom obrazovanju, ne pruža svima jednake mogućnosti za školovanje. 

Sofija Ivanović, talentovana učenica prvog razreda podgoričke Gimnazije, i Nikola Zekić, magistar etnomuzikolog, ističu da je pravo na obrazovanje osnovno ljudsko pravo. Ipak, njihovo iskustvo pokazuje da je pitanje ostvarivanja ovog prava za brojne generacije osoba s invaliditetom i dalje izazov. Govorili su mi da ne mogu da slikam i pitali se kako osoba sa oštećenjem vida može da slika. Demantovala sam ih i pokazala da mogu. Mogu ja mnogo više od toga, kaže Sofija. Crna Gora je ratifikovala Konvenciju UN o pravima osoba sa invaliditetom 2009, čime se obavezala na osiguranje pristupačnosti obrazovanju i sprečavanje diskriminacije po osnovu invalidnosti. 

Inkluzija podrazumijeva potpunu uključenost osoba s invaliditetom u sve sfere društvenog života, a obrazovanje svakako spada u jednu od njih. Nedostatak pristupačne literature jedna je od prepreka na putu ka ostvarivanju ovog osnovnog ljudskog prava, jer otežava samostalnost u pristupu udžbenicima i ostalom obrazovnom materijalu. Suočeni sa nedostatkom udžbenika na Brajevom pismu tokom obrazovnog procesa, i Sofija i Nikola se za prevod i pripremu materijala za štampu često oslanjaju na pomoć roditelja i svojih profesora. 

Kada sam počinjao da učim da sviram klavir, većina knjiga mi nije bila pristupačna na Brajevom pismu. Morao sam da se snalazim, a kad su u pitanju knjige koje nijesam imao iz klavira, profesorica mi je diktirala note, ja sam ih zapisivao i tako učio, priča Nikola. 

Vjerovao je, kaže, da generacije nakon njega neće morati da se snalaze koliko i on. Ipak, kad je angažovan kao Sofijin asistent u nastavi, sa razočarenjem je shvatio da se i Sofija, nakon toliko godina, suočava sa  istim problemima. Note sam učila tako što bi mi profesorica na času rekla odgovarajući prstored i note, a odmah nakon završetka časova u Muzičkoj školi, išla bih kući da vježbam potreban materijal, da ne bih zaboravila ono što sam naučila, priča Sofija.

Inicijative poput multimedijalnog izdanja štampane knjige (DAISY udžbenika) olakšavaju pristupačnost gradivu, ali su još uvijek ograničene na dio predmeta samo za osnovnu školu, ne pružajući adekvatan izbor za kvalitetno obrazovanje. Sa druge strane, na fakultetima ne postoji literatura na Brajevom pismu, što studentima i studentkinjama sa oštećenjem vida značajno otežava proces obrazovanja.

 Crna Gora je u procesu ratifikacije Marakeškog sporazuma, što predstavlja korak ka olakšavanju pristupa štampanim djelima osobama s oštećenjem vida u pristupačnim formatima kao što su Brajevo pismo, zvučne knjige i uvećani font slova. Implementacijom ovog sporazuma biće omogućena razmjena literature u prilagođenim formatima između država, kao i produkcija istog u državi potpisnici. Podrška asistenta tokom procesa obrazovanja od izuzetnog je značaja za osobe sa invaliditetom. Uloga asistenata u nastavi ogleda se, prije svega, u tehničkoj pomoći u obezbjeđivanju pristupa obrazovanju i obrazovnom postignuću. 

Od njih se očekuje pomoć u pristupu školi, učionici i nastavnom procesu, koji uključuje pisanje, računanje, rukovanje priborom, izvođenje grafomotornih radnji ili praktikovanje fizičkih vježbi. Ipak, iskustva osoba sa invaliditetom ukazuju na to da je potreban širi opseg djelovanja asistenata. Sa druge strane, nedovoljan broj asistenata i asistentkinja, kao i njihova nedovoljna obučenost, ograničavaju efikasnost ove usluge u praksi.

Zakonima u oblasti osnovnog i srednjeg obrazovanja predviđena je mogućnost asistenta u nastavi, dok se ovo pitanje zakonski ne uređuje u dijelu visokoškolskog obrazovanja. Za posljedicu imamo to da mnoge osobe s invaliditetom odlučuju da ne nastave školovanje, napuštaju fakultete i suočavaju se s poteškoćama u ostvarivanju svojih obrazovnih i karijernih ciljeva. Tokom obrazovanja se nerijetko dešava da roditelji preuzimaju ulogu asistenata, dodatno povećavajući troškove života. Tako su i Nikolini i Sofijini roditelji prevodili i štampali udžbenike za njih. Dodatno, Sofijini roditelji su pravili ili iz inostranstva pribavljali brojna didaktička pomagala kako bi ona lakše savladala matematiku, hemiju ili fiziku. Nikolina nastavnica je u osnovnoj školi vezla kako bi im približila koordinatne sisteme, a razlomke im je pojašnjavala uz pomoć baklave. Međutim, takvih entuzijasta među nastavnicima i nastavnicama nema mnogo, pa je najveći teret ipak na roditeljima.

Što se tiče obrazovanja, u ranim razredima, osim Brajeve mašine, jedino što je potrebno su entuzijazam, ljubav i malo kreativnosti. To svako kod sebe može da nađe. Ako nemate nikakvog materijala, dovoljno je da uzmete papir, običnu olovku koja je naoštrena, izbockate ono što vam treba da dijete može da napipa sa druge strane, kaže Sofijina mama, Snežana.

Prema dostupnim podacima, osobe s invaliditetom najčešće upisuju srednje stručne smjerove. Na ovo se odlučuju zbog nedostatka adekvatne podrške i mogućnosti izbora onih obrazovnih usmjerenja koja pružaju širu profesionalnu perspektivu.  Ovo ukazuje na potrebu za ozbiljnim naporima kako bi se u potpunosti uspostavila politika inkluzivnog obrazovanja u srednjem školovanju. Kad je u pitanju visoko obrazovanje, situaciju dodatno komplikuje činjenica da zakonom nije uređeno pitanje asistenata u nastavi.

Nikola je dio školovanja proveo i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je, kako kaže, iskusio kako je to biti dio obrazovnog sistema koji svima pruža jednake uslove  za obrazovanje, bez obzira na njihova lična svojstva.

Porediti Ameriku i Crnu Goru u smislu obrazovanja je kao porediti dva pejzaža dvije različite planete, recimo Marsa i Merkura. Tamo dobijete ono što tražite i obrazovanje je zaista usmjereno prema individui. Jer, ni dvije individue sa oštećenim vidom nemaju uvijek iste potrebe. Tamo postoji stručan i obrazovan kadar, zakonski okvir, a ne samo dobra volja entuzijasta. Postoje i posljedice ako neko ne poštuje te zakone, nešto što se zove lična odgovornost, kaže Nikola.

Sofija, učenica prvog razreda  podgoričke Gimnazije, kaže da su joj prilike za pristupačno obrazovanje izuzetno značajne, jer otvaraju vrata ka ostvarenju njenih prava, ciljeva i planova za budućnost.

Roditelji su me učili da mi nebo bude granica i podizana sam da budem otvorenog uma. Kroz obrazovanje, prije svega kod kuće, a zatim i u školi, otkrivala sam stvari koje volim da radim i u kojima bih mogla da se pronađem kasnije, kad bude vrijeme da odaberem svoj životni poziv, kaže Sofija, koja izuzetno svira klavir, pjeva, govori francuski jezik i osvaja brojna priznanja i diplome. 

Da nema odustajanja, jasan je i Nikola. Smatra da treba vjerovati u bolje sjutra, i u međuvremenu ne sjedjeti skrštenih ruku, već izvući najbolje od onog što trenutno imaju. Da svojim svakodnevnim naporima i djelima ljudima „utuvimo“ u glavu da mi nijesmo ni žrtve, ni heroji, ni junaci, nego samo ljudi koji žele da žive svoje živote, zaključuje Nikola.

Obrazovanje za osobe s invaliditetom u Crnoj Gori ključni je korak ka izgradnji inkluzivnog društva u kojem svaki pojedinac ima priliku da ostvari svoj puni potencijal. Značajan napredak u obezbjeđivanju uslova za to biće postignut implementacijom strukturne reforme sistema procjene invaliditeta. Novi sistem procjene invaliditeta biće zasnovan na modelu ljudskih prava, što će u  praksi značiti da će proces procjene invaliditeta biti usmjeren na identifikovanje prepreka sa kojima se osoba sa invaliditetom suočava, te pružanje podrške za prevazilaženje istih, sa ciljem stvaranja mogućnosti za njihov samostalan život u zajednici. 

Projekat Reforme sistema procjene invaliditeta“ uz finansijsku podršku Evropske unije sprovode UNDP i Vlada Crne Gore, uz podršku organizacija civilnog društva.

Izvor: CDM 

Pripremila: Dalida Rastoder

Iz Komunalne policije i inspekcije Televizija Vijesti nije dobila odgovor, dok iz Sekretarijata za saobraćaj navode da ukoliko postoje tehnički uslovi za iscrtavanje horizontalne i postavljanje vertikalne signalizacije može se rezervisati parking mjesto.

Budući da blizu svoje zgrade u Ulici Nikole Kovačevića, u podgoričkom naselju Blok 5, nema parking mjesta koje je previđeno za osobe s invaliditetom, Nevenka Slomović primorana je da svoj uredno obilježen automobil ostavlja na drugom mjestu.

"Ovdje se parkiramo jer sam osoba sa invaliditetom i pošto je tamo parking uvijek pun, mi bi se tamo parkirali, ali ponekad majka ne može, pošto me majka vodi i pomaže, ponekad nosi kese i mene, i mi se uvijek ovdje parkiramo, i nikakav problem nije bio, dok jedno jutro nije došla kazna", kazala je Slomović.

I kazne su, ističu Nevenka i njena majka, samo pristizale.

Iz Udruženja mladih s hendikepom saglasni su da nema dovoljno parking mjesta za osobe s invaliditetom, kao i da postojeća nijesu odgovarajuća.

„I osobe s invaliditetom moraju poštovati zakone, kao i svi drugi ljudi. Dakle, kada imamo prava, moramo imati i odgovornost. Međutim, u konkretnoj situaciji, koliko sam uspjela da se uputim – ono mjesto na kojem se gospođa parkirala apsolutno ne izgleda kao zelena površina, kao što je to konstatovano u Prekršajnom nalogu koji je protiv nje napisan. To znači da bi lokalne službe onaj prostor onda morale da dovedu k namjeni i da, ukoliko je on zelena površina, to na neki način bude i očigledno i javno poznato svima.“ navodi Marina Vujačić.  

Iz Komunalne policije i inspekcije, Televizija Vijesti nije dobila odgovor, dok iz Sekretarijata za saobraćaj navode da ukoliko postoje tehnički uslovi za isctravanje horizontalne i postavljanje vertikalne signalizacije može se rezervisati parking mjesto.

Nevenka, na kraju poručuje: "Ja sam prosto htjela da neko čuje, Nemam gdje da se parkiram, ovo je jedino slobodno mjesto da bih ja ušla u zgradu. Obraćala sam se opštini, da bi došli da riješe pitanje pakringa, međutim niko mi nije odgovorio."

Izvor: Vijesti.me

Pripremila: Dajana Vuković

Strana 13 od 96

Back to top