Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 15 posto svjetske populacije živi s nekim oblikom invalidnosti, dok prema studiji koju je sprovela kompanija Procter & Gamble 2019, samo četiri posto proizvoda za njegu ljepote direktno se bavi njihovim potrebama. Posljednjih godina mnogi brendovi su radili na tome da postanu inkluzivniji i promovišu različitost u segmentu rodnog identiteta, boje kože i tipova tijela, nego industrija ljepote i dalje je područje koje je rezervirano za nazovi zdrave ljude.

Malim koracima prema inkluziji

Odnos između ljepote i invaliditeta još uvijek se razvija. Napredak je spor i za sada je usmjeren na povećanje zastupljenosti. Godine 2011. L’Oréal Paris imenovao je američku manekenku s vidljivim invaliditetom, paraolimpijku  Ejmi Mulins (Aimee Mullins) svojom globalnom ambasadoricom; 2018. Žilijan Merkado (Jillian Mercado) američka glumica i model sa spastičnom mišićnom distrofijom, glumila je u Olayevoj kampanji Face Anything; 2020. Gucci i Benefit odabrali su modele s Down sindromom, Britanku Eli Golštejn (Ellie Goldstein) i Irkinju Kejt Grant (Kate Grant) za svoje beauty kampanje, a Ulta Beauty je na svoje plakate stavio ženu korisnicu invalidskih kolica. A 2019. Dove je pokrenuo projekat Pokaži nam, kolekciju od preko 5000 neretuširanih slika žena iz svih sfera života koje su snimile fotografkinje i nebinarne fotografkinje u više od 39 zemalja, uključujući osobe s različitim invaliditetom.

Nego nije dovoljno staviti raznovrsnu grupu modela u reklamnu kampanju i kompanije počinju shvatati da neće biti istinskog uključivanja ako se ne zauzme širi pristup koji uključuje zaista dostupne proizvode koje su dizajnirali i razvili ljudi koji znaju šta znači živjeti svakodnevni život s invaliditetom. Na primjer, Esti Lauder(Estée Lauder) najavila je planove za razvoj strategije za pomoć osobama s invaliditetom u korištenju i kupovini kozmetike, dok L’Oreal radi na tome da najmanje dva posto njegove radne snage budu zaposlenici s invaliditetom.

Industrija ljepote ima još puno posla kada je u pitanju inkluzija osoba s invaliditetom. Pogotovo veliki brendovi koji prečesto reklamiraju inovativne projekte za koje se kasnije ispostavi da su bili promašaj ili nikad ne završe na policama trgovina. Tako je prije nekoliko godina Unilever predstavio prvi inkluzivni dezodorans na svijetu, koji je posebno razvijen za osobe s ograničenom pokretljivošću ruku. Nažalost, prototip nikada nije prošao testnu fazu jer je bio zasjenjen negativnim povratnim informacijama. Ista sudbina zadesila je i HAPTA-u, Lancômeov prvi kompjutorizovani make-up aplikator za osobe s poremećajima pokreta ruku i moždanim udarom, koji je planiran za 2023, ali još nema službeni datum izlaska.

Invaliditet je nova granica ljepote

Ali ima i pozitivnih primjera. Bioderma, Humanrace, L’Occitane i Dr. Jart počeli su koristiti Brajevo pismo na svojim pakovanjima. Too Faced je nedavno uveo QR kodove na ambalaže kako bi se njihovi proizvodi lakše prepoznavali. Herbal Essences proizvodi imaju taktilni ispis na poleđini, jednostavan sistem krugova i linija za razlikovanje šampona od regeneratora za osobe oštećenog vida koje ne mogu čitati Brajovo pismo. Olay je razvio novu kremu za lice s poklopcem koji se lako otvara, kao i Rare Beauty koji se fokusirao na pakovanja i aplikatore koji se lako otvaraju, inspiriran zdravstvenim problemima svoje osnivačice Selene Gomez, kojoj je 2013. dijagnosticiran lupus. Estée Lauder lansirao je aplikaciju baziranu na vještačkoj inteligenciji koja  osobama s oštećenjem vida, ljubiteljima šminke, pomaže pri nanošenju omiljenih proizvoda pružanjem povratnih informacija putem glasovne pomoći.

Budućnost je u nezavisnim brendovima

Dok se velike korporacije bore da zadovolje stvarne potrebe osoba s tjelesnim invaliditetom, nezavisni brendovi mnogo su otvoreniji. Prepoznali su da svi tipovi tijela jednako vrijede i trebaju biti zastupljeni, da svi žele izgledati i osjećati se dobro. Shvatili su i da ponuda pravih pomagala za osobe s invaliditetom takođe znači sticanje ekonomske prednosti i ulazak u veliki tržišni segment koji je uglavnom zanemaren. Evo nekoliko primjera. Kohl Kreatives je razvio kistove za šminkanje posebno prilagođene korisnicima s otežanim  kretanjem ili osobama sa promjenama zdravstvenog stanja, s fleksibilnim ručkama i glavama koje ih čine lakšim za korištenje od uobičajenih. Human Beauty aktivno uključuje osobe s invaliditetom u testiranje i dizajn svojih proizvoda kako bi obezbijedio istinsku uključenost. Jedan od pionira adaptivnog šminkanja je Guide Beauty koji je 2020. osnovala vizažistica Terri Bryant nakon što joj je Parkinsonova bolest otežala posao. Tehnike šminkanja koje sam prije mogla izvoditi s malo ili nimalo truda bile su mi strane i iscrpljujuće. Počela sam ponovo razmišljati o makeupu i načinu na koji ga nanosimo, rekla je Teri Brajan (Terri Bryant) koja je uključila i glumicu Selmu Bler (Selmu Blair) kojoj je dijagnosticirana multipla skleroze 2018., kao kreativnu direktoricu na projektu.

Kako postići istinsku inkluzivnost?

Glavna industrija ljepote još mora preći dug put do istinske inkluzivnosti. Pakovanja s Brajevim pismom, prepoznatljivi oblici na proizvodima, reljefni QR kodovi povezani s audio signalima i prilagodljiva pomagala kao što su poklopci koji se lako otvaraju i proizvodi temeljeni na tehnologiji koraci su koji obećavajući, ali nisu dovoljni. Potreban je pristup od 360 stepeni, kažu stručnjaci. Dok je prvi korak davanje prioriteta razvoju prilagodljivih proizvoda i pakovanja, treba pitati i one koji namjeravaju tu šminku koristiti šta im je potrebno. Brendovi trebaju ići dalje od simboličkog predstavljanja i aktivno uključiti zajednicu osoba s invaliditetom u procese dizajna, razvoja i donošenja odluka kako bi obezbijedili ispravne smjernice i povratne informacije. A rezultat se mora prodati po pristupačnoj cijeni.

Drugi korak je veća vidljivost i zastupljenost u reklamnim i uređivačkim kampanjama kako bi se osporio status quo i promovirala ljepota koja se razlikuje od uniformnosti i stereotipa. Ukratko, to je stalan proces koji treba stalno unaprjeđivati.

Izvor: Gracija

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve zainteresovane mlade, kao i omladinske radnike/ce, da se prijave za učešće na Internacionalnoj razmijeni mladih koja će se održati u Podgorici, u periodu od 24. do 30. juna 2024.

Ova aktivnost organizuje se u okviru Projekta U Kontaku (In touch) i ima za cilj da sa ciljnom grupom koristi razvijene didaktičke materijale; kao i da pruži priliku mladima s invaliditetom i drugim mladima bez invaliditeta da sarađuju i razmijene informacije, iskustava, ali i neizostavno, da se druže. Kroz postizanje interkulturalnog dijaloga i učenja, radiće se na podizanju svijesti o invalididetu i inkluziji.

Učešće će uzeti mladi iz šest država partnera na Projektu, i to iz: Albanije, Bosne i Hercegovine, Kipra, Italije i Malte. U okviru Razmijene planiran je zajednički rad i testiranje neformarnih aktivnosti koje su prethodno razvijene u Didaktičkom priručniku, a sve kroz interaktivno učešće i radionioce, ali i još mnogo aktivnosti.

Učesnici koji se mogu prijaviti iz Crne Gore su svi mladi, sa ili bez invaliditeta, koji imaju između 18 i 25 godina, a poznaju engleski jezik.

Zainteresovani/e se mogu prijaviti najkasnije do srijede, 19. juna 2024. do 15.00 časova, dostavljanjem prijave na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za razmjenu mladih.

NAPOMENA: Nakon selekcije kandidata/kinja, biće izabrano ukupno pet učesnika/ca, a svi prijavljeni učesnici/e biće informisani blagavremeno o ishodima. Svi izabrani učesnici/e nakon selekcije, dobiće detaljniji Program Razmijene, kao i Agendu.

Za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode, informacije se mogu dobiti na telefone: 020/265-650; 067/801-761 i 069/385-981, radnim danima u periodu od 8.30 do 16.00 časova. Projekat  je finansijski podržan od strane Evropske edukativne i kulturne izvršne agencije delegirane od strane Evropske komisije.

Golbal reprezentacija Crne Gore sa srebrnim odličjem završila je nastup na Evropskom prvenstvu B divizije u Linjanu.

Crnogorski golbalisti poraženi su danas u finalnom meču od Portugala 7:6.

Pobjednika finala odlučio je zlatni gol, na samom početku prvog produžetka.

Utakmica je u regularnom toku završena neriješeno 6:6.

Obje reprezentacije izborile su plasman u A diviziju, a u višem rangu naredne godine igraće i Poljska, koja je u meču za treće mjesto pobijedila Francusku.

Izabranici selektora Nikole Čurovića do srebrnog odličja u Linjanu i povratka u društvo najboljih došli su sa četiri pobjede i tri poraza.

Kao drugoplasirani završili su takmičenje u B grupi, sa po dva trijumfa i poraza.

Savladali su Francusku 6:4 i Belgiju 9:6, dok su poraženi od Švedske 7:3 i Poljske 10:5.

Mjesto u finalu i povratak u A diviziju izborili su pobjedama u nokaut fazi protiv Danske 13:5 i Francuske, ranije danas u polufinalnom meču, 10:5.

Portugal je u finalu, četvrtom u istoriji crnogorskog golbal tima, bio ozbiljan rival i potvrdio da pobjeda u polufinalu protiv Poljske nije bila slučajna.

Crnogorski golbalisti pokazali su više u finalu, vodili 4:1 i 6:4, ali ih je pobjede i titule prvaka koštao pad u igri u finišu meča, kao i tri nerealizovana penala.

Najefikasniji u crnogorskoj selekciji bio je Nikola Nikolić sa četiri, dok su po gol postigli Marko Nikolić i Miloš Ranitović.

Srebro u Linjanu osvojili su Marko i Nikola Nikolić, Miloš Ranitović, Goran Macanović i Velizar Obradović, a predvodili su ih selektor Nikola Čurović i njegov pomoćnik Branislav Bulatović.

Ekipa selektora Čurovića put ka najboljim evropskim selekcijama započela je 2017. iz moldavskog Kišinjeva, iz C divizije, gdje je izboreno finale i viši rang.

Slabije izdanje, godinu kasnije na EP B divizije u poljskom Horzovu, koštao je osmog mjesta i ponovog povratka u najniži rang takmičenja – C diviziju.

Ekspresan povratak u B diviziju uslijedio je 2019. u italijanskoj Lakvili, kada je izboreno još jedno finale.

Slijedi finski Lahti 2021, još jedno finale i istorijski plasman u A diviziju.

Najjače evropske reprezentacije čekale su je pet mjeseci kasnije, u turskom Samsunu, gdje je potvrđen kvalitet i osvajanjem sedmog mjesta izboren opstanak.

Prošlogodišnji šampionat i visoke ambicije, nakon ubjedljivog starta protiv šampiona Ukrajine, poremetila je povreda Nikole Nikolića, pa je izostao opstanak, ali je Linjano potvrdio kvalitet i da je Crnoj Gori mjesto u A diviziji i prvenstvu u Finskoj naredne godine.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Procjenjuje se da u Hrvatskoj godišnje više od 15.000 osoba dobije moždani udar, a računa se da ih oko 80.000 živi s posljedicama moždanog udara. Zbog teških posljedica koje ostaju nakon moždanog udara i visokih troškova liječenja i rehabilitacije, moždani udar predstavlja velik javnozdravstveni problem. Samo rehabilitacija nakon moždanog udara traje u prosjeku od tri do šest mjeseci, kažu u Hrvatskom društvu za prevenciju moždanog udara (HDPMU).

Bilježi se viša stopa smrtnosti u žena nego u muškaraca. Od ukupno deset moždanih udara u žena se bilježi čak šest. Većina ih se javlja u kasnijoj životnoj dobi, kad su i opasniji. Žene odgađaju odlazak u bolnicu pa im liječenje počinje s 4,5 sati zakašnjenja u odnosu na početak moždanog udara, pojasnili su.

Moždani udar uzrokuje poremećaj u moždanoj cirkulaciji zbog čega su određeni dijelovi mozga nedovoljno opskrbljeni kisikom i hranjivim tvarima, a to vodi do oštećenja i odumiranja živčanih stanica. Uzroci su ugrušak koji začepi arteriju i tako onemogući protok krvi ili pak puknuće krvne žile kada krv počinje prodirati u okolno tkivo.

Najčešći uzrok oštećenja krvnih žila u mozgu koja dovode do moždanog udara je ateroskleroza, bolest koja dovodi do stvaranja naslaga masnoća, vezivnog tkiva, ugrušaka, kalcija i drugih tvari u stijenci krvne žile, što uzrokuje sužavanje, začepljenje i/ili slabljenje stijenke krvne žile, objašnjavaju u Hrvatskom društvu za prevenciju moždanog udara.

Moždani udar može se dogoditi neočekivano i u bilo kojoj situaciji. U 85 posto slučajeva moždani udar je uzrokovan začepljenjem krvne žile ugruškom. Tada se oštećenje mozga i invaliditet mogu umanjiti/spriječiti lijekovima (trombolizom) i mehaničkom trombektomijom. Važno je doći u bolnicu čim nastupe simptomi moždanog udara. Tromboliza se može primijeniti unutar 3 do 4,5 sata, a mehanička trombektomija unutar 6 sati od početka simptoma moždanog udara. Učinkovitost je veća ako se ranije primijene. Moždani udar može se dogoditi svakome, u bilo kojoj dobi. Svaka minuta je bitna. Ako otkrijete bilo koji od ovih znakova moždanog udara, nemojte čekati, odmah nazovite 194, naglasili su.

Prvo i osnovno je prepoznati da je riječ o moždanom udaru, a u tome može pomoći FAST test ili hrvatska inačica GROM (dostupna na stranicama HDPMU-a) ili UDAR. Ti testovi nam omogućavaju brzo prepoznavanje simptoma moždanog udara.

Nakon prepoznavanja znakova moždanog udara i pozivanja hitne pomoći potrebno je čovjeka umiriti, a u slučaju da ima poremećaj stanja svijesti polegnuti ga na bok.

Kako se zaštititi od moždanog udara?

Zdrava hrana i tjelesna aktivnost od svega pola sata umjerenog vježbanja ili hodanja svaki dan, dobar su recept za prevenciju moždanog udara. Stručnjaci kažu kako bi dva do tri puta tjedno trebalo jesti plavu ribu jer sadrže velike količine nezasićenih masnih kiselina.

Uz to je dozvoljeno popiti jednu čašu crnog vina na dan, najidealnije bi bilo pravog domaćeg. Naime, crno vino sprečava stvaranje krvnih ugrušaka. Dobro je piti i zeleni čaj jer on čisti tijelo od toksina i jača imunitet.

Ljubitelje čokolade razveselit će detalj da je preporuka jesti ponekad crnu čokoladu jer pozitivno djeluje na krvožilni sustav. I češnjak nije bez razloga na glasu kao odlična hrana za zdravlje - snižava krvni tlak, sprečava zgušnjavanje krvi, snižava kolesterol...

I rajčicu bi trebalo jesti kad god je prilika za to jer ima sličan učinak kao češnjak, a osim toga, bogata je karotenom, provitaminom A i likopenom, koji ima antikancerogeno djelovanje. U prehranu uvrstite i više šumskog voća zbog velikih količina snažnog antioksidansa - vitamina C te orašaste plodove i žitarice.

Originalan tekst dostupan je na: 24 Sata

Pripremila: Dajana Vuković

Golbal reprezentacija Crne Gore plasirala se u finale Evropskog prvenstva u Linjanu i izborila plasman u A diviziju.

Crna Gora se nakon samo pola godine vratila u društvo najboljih, a u odlučujućem meču za plasman u finale i viši rang savladala je Francusku 10:2.

Od istog rivala bila je bolja i grupi. Za razliku od tog duela, u kojem je Francuska do samog kraja bila u igri, u polufinalu nije bilo dileme, a pobjednik je odlučen mnogo ranije.

Francuska, nakon eliminacije Grčke u četvrtfinalu, nije uspjela da priredi još jedno iznenađenje. Nije razočarala, ali je ovog puta protiv sebe imala bolji tim.

Odbrana crnogorske selekcije odigrala je gotovo bez greške, dok su u napadu sva trojica igrača bili konstantna opasnost za gol Francuske.

Francuska je povela praktično iz prvog napada.

Na odgovor čekalo se gotovo šest minuta, kada je Nikola Nikolić realizovao penal i poravnao.

Crnogorska selekcja do vođstva od 2:1 došla je autogolom, a sa dva pogotka Miloša Ranitovića prednost je povisila na 4:1.

Kapiten Marko Nikolić pogodio je za 5:2, a pitanje pobjednika i definitivno riješio je Ranitović početkom drugog poluvremena.

Ranitović i Nikolić sa po četiri gola bili su najefikasniji u pobjedničkom timu, dok se Marko Nikolić jednom upisao u sreijelce.

Rival crnogorskoj reprezentaciji u finalu, u 16 sati i 30 mnuta, biće bolji iz duela Poljske i Portugala.

Mjesta u A diviziji, osim za finaliste, ima još samo za osvajača bronzane medalje u Linjanu.

Crna Gora je status člana A divizije izgubila prošle godine, osvajanjem desetog mjesta na šampionatu u Podgorici.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Porodilje i trudnice sa invaliditetom su, kako kažu sagovornice Udruženja novinara Srbije (UNS), gotovo nevidljive u medijskom ogledalu. Nedostupnost informacija o specifičnim izazovima sa kojima se suočavaju, kod trudnica s invaliditetom, kako dodaju, stvara utisak da su se upustile u nepoznatu avanturu u kojoj su nerijetko izložene diskriminaciji i nerazumijevanju.

Željka Prokić, jedna od nekolicine ljudi na svijetu koji žive sa jednom srčanom komorom i srcem na desnoj strani grudnog koša, pred porođaj je, kako kaže, suprugu dala dnevnik koji je pisala svom tada nerođenom djetetu, a kasnije je svoj doživljaj okruženja u toku trudnoće riješila da podijeli sa čitavom javnošću.

Njeno stanje smatra se, kažu ona i njen suprug, vrstom invaliditeta i zahtjeva mirovanje. Željki stoga nije bilo poznato šta je očekuje, kao i da li je bilo koja druga osoba sa jednom komorom rodila dijete. Mnogi ljudi iz njene okoline su joj, kako je rekla za sajt UNS-a, savjetovali da ode na abortus – prvenstveno zbog straha od komplikacija, a često je nailazila na kritike zbog odluke da rodi dijete.

Kada je porođaj prošao pozitivno, neki mediji pisali su o njenom iskustvu, ali je niko, kako kaže, nije pitao za probleme sa kojima se suočavala.

Sjećam se da su me žene u porodilištu gledale na čudan način kada su vidjele da nosim bocu sa kiseonikom. Nisu me razumjele, a smatram da je to posljedica nedovoljno dostupnih informacija o zdravstvenom stanju kao što je moje, rekla je ona.

Iako Željka nije željela u medijima da ističe ono kroz šta je prošla, kako kaže za UNS, Saša, koji je i sam novinar, ukazao joj je na to da svojim iskustvom može pomoći i ostalim trudnicama. Tako se nakon gostovanja u emisiji na televiziji sa nacionalnom frekvencijom, Željki preko Fejsbuka javila žena sa srčanom manom, kako bi sa njom podrobnije razgovarala o trudnoći.

Razmišljala je o tome kako bi njena trudnoća izgledala, ali ni sa kim o tome nije otvoreno razgovarala. Moja priča ju je ohrabrila i to je zaista važno, kaže ona.

Seksualnost žena sa motornim invaliditetom:

Zbog nedostatka informacija trudnice sa invaliditetom osjećaju nelagodu da razgovaraju o reproduktivnom zdravlju.

O značaju razmjene iskustava svjedoči i knjiga Seksualnost žena sa monitornim invaliditetom, bazirana na istraživanju organizacije Iz kruga Vojvodina. U njoj se navodi da pojedine žene koje su učestvovale u fokus grupi nisu znale ništa o rađanju, kontracepciji i seksualnim odnosima sve do stupanja u intimne odnose.

Autorke ove knjige Veronika Mitro, Dajana Damjanović i Svjetlana Timotić, pozivajući se na druge publikacije, navode da nedovoljna socijalna osviještenost o tjelesnim aspektima identiteta mladih osoba s invaliditetom može proizvesti negativne posljedice po njih.

Važno je podstaći mlade osobe sa invaliditetom i njihove roditelje, ali i stručnjake i stručnjakinje da, svojim iskustvom i znanjem, doprinesu širenju informacija o ovoj temi, navode one.

Osvrćući se na istraživanje koje je sprovela Andreja Bartolac o ljudima sa celebralnom paralizom, one ističu da je reproduktivno zdravlje žena i trudnica sa invaliditetom i u Hrvatskoj tabu tema, često nevidljiva za medije.

Organizacija Iz kruga jedna je od rijetkih koje su priče o trudnicama sa invaliditetom objavljivale na portalu Pristupačnost. Ipak, iz ove organizacije navode za UNS da u prethodne dvije godine kao korisnice nisu imali trudnice s invaliditetom, dok su i u godinama prije toga njihova direktna obraćanja bila rijetka.

I iz organizacije Starthab, posvećene mentalnom zdravlju trudnica i porodilja, kao i zagovaranju za unaprjeđenje njihovog položaja u zdravstvenom sistemu, za sajt UNS-a kažu da bi voljeli da u većoj mjeri dopru do trudnica s invaliditetom, i to preko platforma SaMAMAma.

U našem regionu je evidentan nedostatak prenatalne edukacije i pripreme za porođaj, negativne društvene percepcije porođaja kao isključivo iscrpljujućeg i mučnog iskustva, nedostatak emocionalne i praktične podrške za mlade trudnice i porodilje i porodilišta koja nisu prilagođena za pružanje individualizirane nege i podrške, kažu iz Starthaba i dodaju da je zbog toga mentalno zdravlje svih trudnica, a ne samo trudnica sa invaliditetom tabu tema.

Kada se o nekoj temi ne govori javno, otvara se prostor za nerazumevanje, a upravo u tome se, kako kaže predsednica Udruženja studenata sa hendikepom u Kragujevcu Sanja Stojanović, može pronaći korjen diskriminacije.

Važniji su ti kukovi nego dijete - od neinformisanosti do diskriminacije

U bolnici su me ljudi gledali kao da je vanzemaljac upao. Pitali su kako ću odgajati dijete sama kada sam osoba sa hendikepom, navodi Sanja Stojanović.

Kada je u toku prve trudnoće željela da se podvrgne carskom rezu jer bi joj porođaj prirodnim putem dodatno pogoršao kretanje, naišla je na komentar ljekara.

Važniji su ti kukovi nego dijete.

Na to sam odgovorila da sam svom dijetetu potrebna u svojoj najboljoj verziji, navela je ona, dodajući da se uprkos ovakvim komentarima osjećala lijepo i spokojno i da joj ju je doktorka koja je bila uz nju u velikoj mjeri podržavala.

Danijela smatra da su stereotipi poticali i od nedovoljne informisanosti ljudi o trudnicama s invaliditetom jer su im informacije putem medija bile nedostupne.

Iako smatra da je potrebno izvještavati o trudnicama s invaliditetom i problemima sa kojima se suočavaju, kaže da ih ne treba predstavljati kao superheroje.

Svaka žena je superheroj. Smatram da ne treba trudnice sa invaliditetom predstavljati kao super žene, jer ovaj vid pozitivne diskriminacije njima stvara pritisak, kaže Stojanović.

Nelagoda, kako dodaje, proizilazi iz toga što vjeruju da moraju da budu normalne mame, a da ta sintagma podrazumijeva zanemarivanje svake tegobe u trudnoći. Teže im je, kaže, da se nose sa bolom i nemogućnošću da nešto urade i tako se kod njih stvara osjeća krivice zbog invaliditeta.

Ne samo trudnice sa invaliditetom, već sve žene koje su se suočavale sa izazovima u trudnoći, kako dodaje, treba da prenesu svoje iskustvo putem medija. Najtiše se, dodaje ona, u medijima čuje glas trudnica sa nevidljivim invaliditetom.

Kako je protivteža strahu informisanje o onome što nas plaši, ona smatra da bi sa dostupnim informacijama u medijima trudnice sa hendikepom bile upoznate sa onim što ih očekuje i manje prezale od toga.

Kada sam saznala da ću biti podvrgnuta carskom rezu, pretraživala sam na internetu kako izgleda ta operacija, kako bi mi bilo lakše. Smatram da bi mi bilo lakše da su i druge informacije o celom procesu bile dostupne na internetu, dodaje Stojanović.

Ona je, kaže, informacije dobijala iz komunikacije sa ostalim trudnicama i na osnovu kontakata koje je ostvarila preko Udruženja studenata sa hendikepom, dok u medijima nije videla nijednu priču o trudnici ili porodilji sa invaliditetom.

Stojanović, ipak, poput porodice Prokić, ističe da su informacije u većoj mjeri dostupne nego pre nekoliko godina, kada je ona bila trudna, te da su samim tim i institucije spremnije da daju podršku trudnicama sa invaliditetom.

Učestalije izvještavanje medija o nekoj temi i ukazivanje na probleme, kako smatraju Sanja i Željka, dovodi i do veće spremnosti institucija da sarađuju.

Nikol Li: Zašto ljudi nisu videli dalje od mog invaliditeta i pitali me kako ću podneti abortus?

Nasuprot iskustvima žena, koje su rodile dijete, Nikol Li iz Australije, koja je zbog zdravstvenog stanja abortirala, se, kako je pisala za sajt Quartz, suočavala sa mišljenjem okoline da je abortus logična odluka dok rađanje djeteta nije.

Ne samo da me je to boljelo, užasavalo me je. Moje majčinstvo stavljeno je pred streljački vod. Zamislite da dočekujete drugo dijete, a svi očekuju da u tome nećete uspjeti. Žene bez invaliditeta nisu tretirane na taj način. Kad je moja starija sestra (bez invaliditeta) bila trudna, obasipali su je čestitkama gde god je kupovala opremu za bebu; mene nisu. Ljudi izvan moje porodice i kruga prijatelja, jednostavno nisu mogli da vide dalje od mog invaliditeta rekla je ona.

Diskriminacija ju je pratila i kada je prekinula trudnoću.

Zašto me niko nije pitao kako ću podnjeti abortus? Zašto se niko nije brinuo o tome kako će mi biti posle?, napisala je ona.

Reproduktivni kapacitet žena sa invaliditetom, kako navode organizacije Iz kruga, najčešće se ne smatra uobičajenim aspektom njihovog života i često zahtjeva potiskivanje. Kontrateža ovoj stigmi moglo bi biti kontinuirano medijsko izvještavanje o trudnicama i porodiljama sa invaliditetom. To ne podrazumijeva da medijski sadržaj o njima bude u znaku herojizacije, već da rame uz rame sa ostalim trudnicama prenose svoje iskustvo i govore o problemima sa kojima se suočavaju u trudnoći.

Izvor: Cenzolovka

Pripremila: Dajana Vuković

Pljevaljski Klub sjedeće odbojke Set pobjednik je memorijalnog turnira Mirko Ugrčić Trofej Beograda.

Set je u Sportskom centru Slodes, u finalnom meču, pobijedio predstavnika Bosne i Hercegove, ekipu Čelića 2:0 (25:23 i 25:22).

Pljevaljski klub je plasman u finale izborio kao pobjednik grupe, sa dva trijumfa.

Slavio je protiv Feniksa iz Kikinde 2:0 (25:19 i 25:14) i ekipe Tigar 119 iz Banovića 2:0 (25:21 i 25:23).

Turnir u Sportskom centru Slodes okupio je šest ekipa iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Stonoteniseri podgoričkog kluba osoba sa invaliditetom Luča sa pet medalja završili su nastup na međunarodnom turniru u Burgasu.

Osvojene su četiri srebrne i jedna bronzana medalja.

Srebrni su bili Samra Kojić u spojenim kategorijama 3-5 (osobe u kolicima), Milijana Ćirković u klasi 6, Pjetro Paljušević u klasi 7 i dubl Ćirković i Dejan Bašanović, a bronzani Đuro Krivokapić (6).

Bašanović je bio na korak od medalje i u pojedinačnoj konkurenciji, ali je izgubio meč za treće mjesto u klasi S10.

Turnir u Burgasu okupio je takmičare iz Bugarske, Srbije, Makedonije, Rumunije i Crne Gore.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Golbal reprezentacija Crne Gore plasirala se u polufinale Evropskog prvenstva - B divizije u Linjanu.

Crnogorski golbalistii savladali su u četvrtfinalnom meču selekciju Danske 13:5.

To je treći trijumf izabranika selektora Nikole Čurovića, nakon što su u grupi slavili protiv Francuske 6:4 i Belgije 9:6.

Upisali su i poraze od Švedske 7:3 i Poljske 10:5.

U najboljem izdanju u Linjanu, crnogorski golbalisti potpuno su nadigrali rivala i tokom ciljelog meča bili u vođstvu, koje je iznosilo i devet golova.

Pitanje pobjednika riješili su serijom od 6:0 sa kraja prvog i početkom drugom poluvremena za vođstvo 11:3.

Junak trijumfa bio je Nikola Nikolić, koji je sa sedam golova podsjetio na izdanja kada je bio jedan od najboljih evropskih golgetera.

U strijelce po tri puta upisali su se i Miloš Ranitović i kapiten Marko Nikolić.

Rival u sjutrašnjem polufnalu biće Francuska, koja je u četvrtfinalnom meču iznenadila Grčku 13:5.

Drugi polufinalni par biće poznat nakon duela Poljska - Španija (10.30) i Portugal - Belgija (11.45).

Bolji iz polufinalnih duela izboriće više rang, a mjesta za A diviziju i šampionat u Finskoj ima još samo za osvajača bronzane medalje.

Crna Gora će sjutra igrati za povratak u A diviziju, iz koje je ispala prošle godine, nakon desetog mjesta na šampionatu u Podgorici.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Osobe s invaliditetom u Crnoj Gori se svakodnevno suočavaju sa diskriminacijom, a prisutan je i izostanak napretka u oblasti ostvarivanja njihovih prava, kazala je za Gradski portal izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić. Pristup Vlade prema osobama s invaliditetom sveden je na pitanje socijalne politike, dok postojanje institucionalnog okvira predstavlja samo formalno ispunjavanje obaveze, bez konkretnih rezultata.

Jasno je, kaže Vujačić. da je država najveći diskriminator osoba s invaliditetom

Osobe s invaliditetom često trpe diskriminaciju zbog diskriminatornih odredbi nekih zakona. Položaj osoba s invaliditetom u Crnoj Gori nikada nije bio na zadovoljavajućem nivou, pa nije ni danas. Naprotiv, osobe s invaliditetom su i dalje jedna od najdiskriminisanijih grupa u društvu, a pored diskriminacije u praksi trpe i nasilje, kako kroz aktivne oblike, tako i kroz zanemarivanje i zapostavljanje kao pasivne oblike nasilja, kazala je Vujačić.

Na navedeno, ističe, ukazuju sva relevantna istraživanja kao i njihov svakodnevni rad i djelovanje u praksi.

Posljednjih godina ukazujemo da je u nekim oblastima položaj osoba s invaliditetom i lošiji nego ranije ili se dešava dugoročna stagnacija i izostanak napretka u oblasti prava osoba s invaliditetom. Ovo su i u svojim izvještajima konstatovala sva relevantna međunarodna tijela i institucije, pa nije samo stav UMHCG ili par drugih organizacija, koji se od strane države posmatra kao manje relevantan, nego je gledište i onih koji nezavisno posmatraju procese u Crnoj Gori, ističe Vujačić.

Dokaz za to je, prema njenim riječima, činjenica da u proteklih nekoliko godina nije usvojen nijedan zakon kojim se garantuju prava osoba s invaliditetom, dok su, ističe, neka prethodna zakonska rješenja izmijenjena na način da su do tada garantovana prava ukinuta ili je smanjen njihov obim.

Vujačić naglašava i da je evidentno da su osobe s invaliditetom manje nego ranije zastupljene u procesima donošenja odluka i da ih ima manje u javnoj sferi nego prije pet ili deset godina.

Kada je riječ o poboljšanju položaja osoba s invaliditetom, Vujačić kaže da, iako bi iz državnih struktura vjerovatno tvrdili da su pomaci konstantni i evidentni, to u praksi nije naročito vidljivo.

Međutim, naša i njihova gledišta su suprotna jer su nam različite i pozicije iz kojih dajemo ocjene, ali i kriterijumi kojima ocjenjujemo napredak i nazadovanje. Naime, postojanje zakonodavnog, institucionalnog okvira i drugih mehanizama nije samo po sebi pozitivan pomak, već može biti samo formalno ispunjavanje obaveze. Konkretno, Vlada je donijela Odluku o obrazovanju Savjeta za prava lica sa invaliditetom, bez prethodnih konsultacija i učešća reprezentativnih organizacija osoba s invaliditetom u procesu planiranja i donošenja odluke. Na taj način onemogućen je naš uticaj na sastav i nadležnosti tijela, što je za posljedicu imalo izostanak nekoliko ključnih resora iz članstva u Savjetu, poput Ministarstva finansija, Ministarstva sporta i mladih i Ministarstva saobraćaja i pomorstva. Nadalje, predsjedavanje je predviđeno za potpredsjednika nadležnog za oblast rada, obrazovanja, zdravstva i socijalnog staranja, umjesto potpredsjednika za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju, ističe Vujačić.

Jasno je, kako kaže, da je pristup Vlade prema osobama s invaliditetom sveden na pitanja socijalne politike, umjesto ljudskih prava. Dodatno nijedna inicijativa za usvajanje posebnih zakona, poput zakona o reprezentativnom statusu organizacija osoba s invaliditetom, zakona o znakovnom jeziku kao jeziku u službenoj upotrebi, zakona o faksimilu kao ličnom potpisu osoba s oštećenjem vida i drugih kategorija koje se ne mogu samostalno potpisati nije prihvaćena.

Osobe s invaliditetom su skoro jedina kategorija građanki i građana povodom čijeg statusa nikad nije organizovana posebna plenarna sjednica Skupštine, povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, 3. decembra, kao što je to slučaj sa tzv. Dječjim parlamentom, Ženskim parlamentom i Romskim parlamentom, navodi ona.

Zaključuje da se zakoni ne poštuju u dovoljnoj mjeri, dok se neki konstantno krše bez adekvatne odgovornosti i sankcije za prekršioce.

U tom smislu, dodaje, moglo bi se reći da ima pomaka u oblasti pristupačnosti javnog prostora, informacija i komunikacija za osobe s invaliditetom, ali na drugoj strani, ne treba zaboraviti da je relevantna zakonska odredba na snazi od 2008. To znači da ukoliko država nastavi ovim tempom da primjenjuje zakon trebaće joj još par hiljada godina da se on potpuno ispoštuje u praksi, navodi Vujačić.

Najavljeno je, kako je kazala, da će zbog diskriminacije na biračkom mjestu usljed nepristupačnosti, jedna osoba s invaditetom koja pravo glasa ostvaruje u Budvi pokrenuti postupak za zaštitu od diskriminacije posredstvom advokatskog tima s kojim sarađuje UMHCH. Pritom, dodaje, važno je naglasiti da je riječ o osobi s invaliditetom koja u kontinuitetu trpi diskriminaciju povodom ostvarivanja prava glasa, a zbog nepristupačnosti biračkog mjesta.

Angažujući samo jednog tumača, koji je inače zaposlen u Javnom servisu, RTCG nije u potpunosti ispoštovala zakonsku obavezu da obezbijedi prevod na znakovni jezik prilikom sučeljavanja kandidata na izbornim listama, ističe ona.

Navedeno znači da je tumač tokom emisija iz objektivnih razloga pravio pauze, a koje su, usljed nedostatka drugog tumača, uzrokovale činjenicu da prevod nije bio obezbijeđen tokom trajanja cijele emisije i to tokom trajanja replika, pa je to uticalo i na neravnomjernu zastupljenost prevoda u odnosu na kandidate/kinje na listi, ističe Vujačić.

Najavljuje da će navedeno biti detaljno analizirano, uz preporuke za unaprjeđenje, u okviru Publikacije: Kako omogućiti jednako učešće osoba s invaliditetom u izbornom procesu, koja se finalizuje, a dio je projekta Izborna reforma u fokusu: Vrijeme je! koji realizuju u partnerstvu sa Centrom za demokratsku tranziciju (CDT) i Udruženjem za odgovorni i održivi razvoj (UZOR).

Diskriminacija, kad je riječ o osobama s invaliditetom, predstavlja i činjenje i postupanje i propuštanje postupanja onih koji su dužni preduzeti radnje i aktivnosti da do diskriminacije ne dođe. Pored diskriminacije u praksi, kaže Vujačić, godinama ukazuju da osobe s invaliditetom trpe diskriminaciju i pred zakonom, odnosno zbog diskriminatornih odredbi nekih zakona.

U tom smislu, nediskriminacija je neposredna obaveza da se: prizna jednakost pred zakonom i u primjeni zakona, da se pruži jednaka zaštita i korist od zakona, zabrani diskriminacija i osiguraju razumne adaptacije. Osim posredne diskriminacije osobe s invaliditetom se dakle suočavaju i sa neposrednom diskriminacijom, odnosno uskraćivanjem razumnih adaptacija od strane organa vlasti ili nosilaca ovlašćenja.

Diskriminaciju trpe i porodice osoba s invaliditetom, odnosno članovi porodica po osnovu pripadnosti s osobom s invaliditetom.

Na primjer, roditelji djece s invaliditetom mogu trpjeti diskriminaciju na radnom mjestu ili prilikom zapošljavanja zbog nemogućnosti da ostvare pravo na fleksibilno radno vrijeme ili skraćeno radno vrijeme, odnosno polovinu punog radnog vremena. Majka djeteta s invaliditetom može trpjeti diskriminaciju povodomj toga što je otac napuštio nakon rođenja djeteta s invaliditetom i ne izvršava obavezu izdržavanja (alimentacije). Oba navedena primjera i brojne druge imamo u praksi i suočavamo se s njima u radu, navodi Vujačić.

Dodaje da djevojčice i žene s invaliditetom trpe višestruku i intersekcijsku diskriminaciju kao specifičan oblik, a po osnovu oba lična svojstva pola/roda i invalidnosti. U tom smislu, kaže, djevojčice i žene s invaliditetom se susrijeću sa specifičnim vidovima diskriminacije koje ne trpe muškarci s invaliditetom i koje ne trpe druge kategorije žena, odnosno žene bez invaliditeta.

Navedeno, a imajući u vidu crnogorski kontekst, ukazuje i na to da osobe s invaliditetom u nekim oblastima trpe i sistemsku diskriminaciju jer je ona konstatna i sa nekim oblicima se suočavaju sve osobe s invaliditetom. Primjer za to može upravo biti prethodno navedeni primjer nepristupačnosti, pa navešću primjer u obrazovanju i zapošljavanju zbog nepristupačnosti obrazovnih institucija i radnih mjesta i nemogućnosti izbora obrazovanja i radnog mjesta na jednakoj osnovi s drugima. Sve ovo u praksi predstavlja i specifičan vid diskriminacije koji se ogleda u segregaciji i grupisanju osoba s invaliditetom, zaključuje Vujačić.

Izvor: Gradski.me