Željko

Željko

Lotj Soderland (Lotje Sodderland) je bila mlada žena puna života i energije. Radila je kao producentkinja u marketinškoj agenciji u Londonu i stalno je bila u pokretu. Bila je zdrava i u odličnoj formi. I onda se u novembru 2011. sve promijenilo. Sa samo 34 godine Lotje je pretrpjela moždani udar koji je bio toliko jak da je dva dana bila u indukovanoj komi. Doktori su otkrili da je rođena sa čvorom abnormalnih krvnih sudova u mozgu koji je jedno veče bez ikakvog razloga pukao. Operacija joj je spasila život, ali nije mogla da popravi štetu koju je krvarenje već napravilo u njenom mozgu.

Probudila se u nepoznatom svijetu. Nije mogla govoriti, pisati, čitati niti jasno razmišljati. No, nekim čudom je shvatila kako da pokrene kameru na svom Ajfonu (iPhone).

 “Živa sam, nisam mrtva”, te riječi je izgovorila nekoliko dana nakon moždanog udara u prvom video snimku. 

Kamerom je bilježila uspone i padove tokom svog oporavka, a ti video snimci su postali osnova za film Moj divni, slomljeni mozak (My beautiful, broken brain). Publika širom svijeta je vidjela kako Lotje ponovo uči abecedu i da koristi laptop pošto se sjećala kako da tipka po ekranu, ali nije mogla pročitati ono što je napisala. Svakog dana se trudila da poveže prošlost i sadašnjost. Šest mjeseci nakon moždanog udara dobrovoljno se prijavila da učestvuje u eksperimentu nadajući se da će tako vratiti kognitivnu funkciju i opet znati da čita. No, nakon mjesec dana tretmana imala je veoma jak napad. Većina stvari koje je naučila je samo nestala. Iako nije sigurno da ovaj tretman ima bilo kakve veze sa napadom koji je pretrpjela, Lotje se pita zna li nauka sa čime se igra? Sve to je istraživala dok je radila na novom dokumentarnom filmu Učini me boljim mozgom (Make me a better brain).

Na prvi pogled Lotje izgleda sasvim dobro. Vesela je i puna entuzijazma, njeno lice je i dalje lijepo sa prćastim nosićem i rupicama na obrazima koje se pojave svaki put kada se nasmije.

 “Sav haos je sakriven unutra. Na desno oko ne vidim dobro i nikad neću moći da vozim. Mogu da tipkam, ali još uvijek ne mogu da čitam. Vidim slova različitih veličina i vrsta, ali ne mogu da ih povežem”, objašnjava Lotje i dodaje da stalno koristi tehnologiju kako bi lakše komunicirala s ljudima. Uz pomoć aplikacije Siri dešifruje mejlove i poruke i pretvara ih u zvuk. Vizuelnu percepciju je zamijenila slušnom. Više ne čita nego sluša. Vijesti čuje na radiju, a knjige na njenim policama su pune fotografija. Stare knjige je uglavnom podijelila drugim ljudima, no neke i dalje čuva na tavanu.

Lotje mora strogo voditi računa o tome da se ne zamara. Ne može gledati filmove uveče, počne joj se vrtjeti u glavi i bude joj muka. Njene kognitivne i senzorne reakcije i procesi su preosjetljivi. Svaka slika, zvuk i količina informacija je svjetlija i glasnija. Veoma brzo se zamori, ne može da zaspi i sutradan nije sposobna da radi bilo šta. Sve joj to jako teško pada zato što je nekada bila hiperaktivna i znala je spavati samo tri sata noću.

Sada njen dan počinje sa 40 minuta meditacije. Dnevno smije biti samo sat vremena na laptopu i telefonu. Mora da spava osam sati svaku noć. Njen dom pokazuje koliko je tišina sada važna za nju – nalazi se u mirnoj jednosmjernoj ulici, zidovi su ofarbani u umirujuću nijansu sive i ima jako malo namještaja. Artikulacija joj je mnogo bolja zato što je veoma napredovala, a najviše zbog toga što stalno priča o svom mozgu.

“Navikla sam da govorim o tome. Da me sada pitate o ratu u Siriji ili nečem drugom ne bih baš mnogo pričala. Specijalizovala sam se za pričanje o mozgu”, objašnjava Lotje.

I zaista, film Učini me boljim mozgom fokusira se na to koliko malo stručnjaci znaju o tom organu. Lotje je zabrinuta zbog etičke dimenzije neuronauke, a to potiče iz njenog iskustva nakon što je učestvovala u eksperimentu. Sa druge strane, svjedočila je nekim čudima iz svijeta neuronauke kao što su koraci prema vraćanju sjećanja kod ljudi oboljelih od Alchajmerove bolesti ili mnogo kontroverzniji primjeri kao što je korištenje transkranijalne magnetne stimulacije za navodno liječenje autizma.

Budući da ona u svakodnevnom životu ima mnogo ograničenja sigurno se pitate kako je uspjela da snimi dokumentarni film, da osmisli cijelu priču oko njega, putuje i prezentuje ga? Za nju je to bilo veoma uzbudljivo jer je i ranije voljela avanture i to se nije promijenilo. No, priznaje da se suočila sa mnogo izazova.

“Govor jako umara. Ljudi sa normalnim mozgovima nisu ni svjesni šta se u njima dešava dok komuniciraju. To je jako komplikovano. Ja sam na svakoj večeri bila tiha, nisam uopšte bila zabavna i osjećala sam se pomalo beskorisno u društvu”, iskreno priča Lotje.

Kada priča o večeri koja je njen život u potpunosti promijenila Lotje se sjeća da se usred noći probudila sa užasnom boli u glavi. Kvarenje je već počelo. Kada je uzela telefon u ruke ništa joj nije imalo smisla. Najgore od svega je bilo to što je živjela sama. Pokušavajući da ostane pri svijesti i savlada strah nekako je uspjela da se obuče, uzme torbicu, siđe niz stepenice i otvori vrata. Ni dan danas ne shvata kako je uspjela da otvori vrata zato što je morala da ukuca šifru, a sigurna je da je se nije mogla sjetiti.

 “Otišla sam u hotel preko puta i zamolila recepcionarku da mi pomogne, no ona me je samo čudno gledala. Ne čudi me to zato što u tom dijelu grada živi dosta ludaka. Na kraju su me našli onesviještenu u toaletu hotela oko jedan sat ujutro i odveli me u bolnicu”, priča Lotje.

Da joj je ranije pružena pomoć možda njen mozak ne bi bio toliko oštećen. No, Lotje nije mnogo ogorčena zbog toga. Trebalo joj je nekoliko godina da prihvati svoj novi mozak. Danas, nakon dugih i bolnih godina rehabilitacije smatra da je jednostavan život lijep. Ova divna mlada žena više ne razmišlja o tome šta je moglo da bude. Mama i brat su joj velika podrška, kao i nećaci i nećakinje. Trenutno je u srećnoj vezi sa muškarcem koji je nije poznavao prije nego što je je pretrpjela moždani udar.

“To je zaista oslobađajuće zato što on ne očekuje nešto od one stare Lotje. Dugo vremena su svi ljudi u mom životu vidjeli ovu novu osobu i bio mi je dodatni stres da pokušam biti ona stara za te ljude”, otkriva Lotje i dodaje da ne žali za osobom koja je nekada bila.

Jedino žali za svojim nekadašnjim vještinama, poslom i stilom života, ali svjesna je da su to samo spoljašnje, periferne stvari. Za samu sebe kaže da je u suštini ostala ista – zainteresovana, srećna i uzbuđena osoba. 


Izvor: Magazin Lola

petak, 11 avgust 2023 11:51

Crnogorski ženski lobi: NO PASARAN!

Svakodnevno slušamo i čitamo o povećanju različitih oblika nasilja, diskriminacije, stigme, govora mržnje, mizoginije nad ženama i djevojkama u Crnoj Gori. Koliko je tek  slučajeva o kojima se nikada i ništa ne sazna jer žene i djevojke žrtve rodnog nasilja ćute zbog  straha od nasilnika.

Institucije sistema, shodno patrijarhalnom ustrojstvu koji brižljivo njeguju,  i dalje ne shvataju ozbiljnost rodnog nasilja i posljedice koje ono može izazvati, pa se minimalno ili nikako ne bave otkrivanjem, privođenjem i sankcionisanjem nasilnika po važećim nacionalnim i međunarodnim normama.

Svojim (ne)činjenjima mnogi muškarci, posebno oni na pozicijama moći i odlučivanja nastoje disciplinovati žene i djevojke i vratiti ih u, po njima, jedino prirodno stanište koje se odnosi na kuću, kućne poslove, brigu o djeci. Nepoželjno je i neprihvatljivo da žene i djevojke imaju svoje mišljenje, stav ili da učestvuju u javnom, političkom, životu posebno ne na mjestima odlučivanja i visokim funkcijama. Intenzivno se radi na obezvrjeđivanje i urušavanju svega što je do sada postignuto u oblasti poštovanja ženskih ljudskih prava.

Nasilne, bahate muškarčine" kako iz svakodnevnog života tako i iz javnog i institucionalnog života trebali bi da znaju da ukoliko im za sva nepočinstva prema ženama i djevojkama ne budu sudili u institucijama sistema, sudiće vam feministkinje permanentnim OTPOROM i NEPRISTAJANJEM NA LANCE PATRIJARHATA I UGNJETAVANJA!


Izvor: Fejsbuk stranica Crnogorskog ženskog lobija

Žičara „Kotor–Lovćen“ biće otvorena za komercijalne vožnje 14. avgusta, a cijena vožnje u jednom smjeru za odrasle iznosiće 13 eura, dok će cijena povratne ulaznice biti 23 eura.

Iz Žičare su saopštili da će cijene dječijih karata biti značajno niže, pa će vožnja u jednom smjeru koštati sedam eura, odnosno 12 eura za oba smjera.

"Za djecu mlađu od dvije godine predviđena je gratis vožnja. Povoljnosti su definisane i za osobe s invaliditetom, pa će cijena karte u jednom smjeru iznositi sedam eura, odnosno 12 eura za oba pravca", saopštili su iz ove firme.

Iz ove firme kazali su da posebnu i najveću zahvalnost iskazu predsjedniku Vlade Dritanu Abazoviću, bez čijeg angažmana i pomoći njegovog tima, kažu, ovaj projekat ne bi bio završen.

"Ono što sa ponosom možemo istaći jeste da će Crna Gora uskoro imati žičaru sa pogledom na jedan od najljepših zaliva na svijetu, čija konstrukcija, kao i sigurnosna provjera i protokoli odgovaraju najvišim svjetskim standardima“, istakli su iz Žičare.

Trasa Žičare polazi od Duba, koji se nalazi na teritoriji opštine Kotor i vodi do lokaliteta Kuk na planini Lovćen, na 1.348m nadmorske visine.

Projektovani kapacitet je 48 gondola na nivou od 1200 putnika po satu, dok je vrijeme putovanja od stanice Dub do stanice Kuk nepunih 11 minuta.


Izvor: Portal Vijesti 

Priredila: Marina Vujačić

U aktuelnim pregovorima za formiranje i sastav nove Vlade, političke partije se, ponovo, ali samo naizgled, bave osobama s invaliditetom jer ih vide kao potencijal za pozicioniranje u pregovorima za formiranje vlasti, odnosno, vide ih kao sredstvo za postizanje svojih ciljeva, uskopartijskih i ličnih, dakako. I to upravo, trenutno, radi partija i/li partije koje su već duže vremena - ko god da je činio većinu - činile sastave dosadašnjih Vlada, pa su (bile ili jesu) i na čelu onih resora čija je značajna odgovornost za trenutni položaj osoba s invaliditetom, i njihovih prava, kako s aspekta garancija, tako i kada je u pitanju primjena zakona i poštovanje prava u praksi. 

Ipak, iako je ovo višegodišnja praksa - da osobe s invaliditetom budu interesantne uoči i neposredno nakon izbora, a tokom mandata, odnosno vršenja vlasti, redovno zapostavljene, zanemarene i isključene iz procesa donošenja odluka - i dalje nas uspijevaju iznenaditi svojom kreativnošću jer su se, eto, nakon četrnaest godina neki od njih sjetili da treba primjenjivati Konvenciju UN o pravima osoba s invaliditetom, i kako reče predstavnik jedne partije - tražili su da se u osnovne principe za formiranje 44. Vlade doda obaveza pune implementacije UN Konvencije o pravima lica sa invaliditetom i reforma sistema vještačenja invaliditeta, unapređenje političke participacije žena u zakonodavnoj vlasti i uvođenje kvota za žene u izvršnoj vlasti, ispunjavanje preporuka Savjeta Evrope oko suzbijanja govora mržnje u oflajn i onlajn prostoru, kao i suzbijanja seksizma

Da zanemarimo da je 14 godina malo da se nauči značaj dokumenata - koji je crnogorska Skupština ratifikovala, čime je postao sastavni dio domaćeg zakonodavstva - i značaj drugih značajnih procesa jer je, ako se nastavi dosadašnjim tempom, za primjenu potrebno i 144 godine, ipak smo iznenađeni da se (političkim) principom predstavlja ono što je davna obaveza, čija implementacija predstavlja primat nad domaćim zakonodavstvom. Preostaje još da se nabroje i ostali zakoni koje je Skupština donijela, pa koliko zakona, toliko i resora koji će se baviti njihovom primjenom, a to u praksi znači - toliko pozicija za određene partije i njihove kadrove jer, zar trebamo očekivati stručne, kompetentne, profesionalne kadrove, neutralne od političkih i uskostranačkih interesa? Ili mi, građanke i građani, umjesto meritokratije, i zasluga, tražimo nepozitam, korupciju, lični interes, političke i rodbinske veze i dobijanje značajnih pozicija samo po osnovu jedne karakteristike i identiteta - političkog, nacionalnog - a ne na račun znanja, kompetencija i kapaciteta?! 

Iako bismo, mi, i mogli i trebali prozivati direktno po imenu sve one koji osobe s invaliditetom pomenu u političkom i uskostranačkom interesu, ne činimo to jer trenutna situacija nije izuzetak. Ona je pravilo. 

Prisjetimo se: Vlada koju su činili ranije DPS, SD, BS i ostale manjinske partije je ukinula Savjet (tada za brigu o osobama s invaliditetom) kao vladino tijelo, spuštajući ga na nivo savjetodavnog tijela jednog ministra, a namjeravala je u da u sastav tijela koje je formirala 2020, neposredno prije gubitka vlasti, imenuje predstavnika NVO koji ne predstavlja reprezentativnog predstavnika osoba s invaliditetom - upravo suprotno obavezama ratifikovane Konvencije. Ista Vlada je Informaciju o mogućnostima izdvajanja Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, kao posebnog pravnog lica, proglasila tajnom, a usmeno je dala netačlne informacije razloga sakrivanja informacije, što je uradio ministar iz partije koja nas sada vidi kao princip. Na koncu, ta Vlada je prilikom zapošljavanja osobe s invaliditetom, to predstavila kao dobročinstvo, a posao kao nagradu za osobe s invaliditetom. 

Naredna Vlada je formirala Direktorat za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije, ali je propuštila osnovati Savjet za prava osoba s invaliditetom i nije, kao ni prethodna, ozbiljno i temeljno pristupila primjeni preporuka Komiteta UN o pravima osoba s invaliditetom, iz septembra 2017, upućenim Crnoj Gori, kroz Zaključna razmatranja, niti je usvojila Akcioni plan za primjenu preporuka Komiteta, već je, kao i prethodna, odustala od tog dokumenta. I ova i Vlada nakon nje (trenutna u tehničkom mandatu) su propuštile nominovati nekoga za Komitet UN o pravima osoba s invaliditetom (u aprilu 2022), a trenutna nije usvojila nijedan zakon koji reguliše prava osoba s invaliditetom, niti je formirala Savjet za prava osoba s invaliditetom, ukinula je Direktorat za zaštitu odoba s invaliditetom od diskriminacije, niti je čak s reprezentativnim organizacijama osoba s invaliditetom održala sastanak. Nijedan, jedini, sastanak, a kamoli temeljne konsultacije, uključivanje u procesima donošenja odluka i slično. I gle čuda, sad se jedan ministar, s pozicije predsjednika partije, sjetio da bi nas trebalo uvrstiti u principe i baš čudno kroz nadležnosti koje naginju jednom resoru - Ministarstvu rada i socijalnog staranja

Kad već pomenuh jedno konkretno ministarstvo, interesuje me, šta je baš ono i Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, do sada, uradilo u cilju podnošenje Drugog i trećeg periodičnog izvještaja Komitetu UN o pravima osoba s invaliditetom? I šta su, ova dva ministarstva i partije koje vrše vlast, uradili da prekinu i zaustave negativnu kampanju o zapošljavanju osoba s invaliditetom? Ili da, makar, ne naručuju tekstove u pojedinim medijima? 

A da neko nas, osobe s invaliditetom, pita o principima. Pa, iako ne pita, evo ih nekoliko: 

  • Obavezne edukacije za sve državne službenike i namještenike, kao i za ostale zaposlene u organima državne uprave o pravima osoba s invaliditetom i modelima pristupa invaliditetu; 
  • Formiranje Savjeta za prava osoba s invaliditetom, kao vladinog tijela, sastavljenog od ministara/ministarki i reprezentativnih organizacija osoba s invaliditetom i udruženja roditelja djece s invaliditetom; 
  • Formiranje Direktorata za zaštitu osoba s invaliditetom od diskriminacije u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava; 
  • U najkraćem roku, pristupanje pripremi drugog i trećeg periodičnog izvještaja o sprovođenju Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom; 
  • Jačanje inspekcijskog nadzora nad poštovanjem zakona, posebno u dijelu nadležnosti građevinske inspekcije i inspekcije rada; 
  • Prekid negativne kampanje u oblasti zapošljavanja osoba s invaliditetom; 
  • Usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, a prioritetno propisa u oblasti jednakog priznanja pred zaknom, pristupa pravdi, samostalnog života, zdravlja, adekvatnog životnog standarda, braka i porodice i dr.
  • Prikupljanje sveobuhvatnih i temeljnih podataka o osobama s invaliditetom i njihovo razvrstavanje po definisanim kriterijumima u cilju adekvatnijih garancija i primjene zakona, te usvajanje sveobuhvatne strategije pristupačnosti i strategije deinstitucinalizacije; 
  • Sprovođenje kontinuirane kampanje podizanja svijesti i promocije antidiskriminacije prema osobama s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i žene i višestruko i intersekcijski diskriminisane grupe među osobama s invaliditetom. 

Eto, neka ih bude neparan broj, a moglo bi i hiljadu. I to što tražim nije hir, i to što kritikujem nije zato što sam za nekoga (drugoga) niti protiv nekoga. To ne znači da sam za opoziciju, ako kritikujem vlast, ne znači da sam protiv države, ako kritikujem državnu politiku, ne znači da sam protiv jednog naroda, ako kritikujem djelovanje pripadnika tog naroda i ne znači da politički djelujem, ako kritikujem neku partiju, zbog načina njenog djelovanja. 

Kao što sam 2020. poželjela da umjesto što smo narod, budemo građanke i građani, tako sada želim da nam ne lijepe etikete, da nas ne prebrajaju zarad sebe, da nas ne koriste kao plijen, i da nas, na kraju, ako ne umiju bolje od ovoga, ostave na miru. Ionako svi pokazuju kako može i gore od prethodnog, a još ne znamo za bolje i dobro od njih i njihovog djelovanja ili od propuštanja da djeluju. 


Autorski tekst Marine Vujačić
Photo credits: Miloš Vujović

„Većina političkih partija, tokom izbornog procesa vanrednih parlamentarnih izbora, nije akcentovala nijedno pitanje o pravima osoba s invaliditetom (OSI), a ako i jeste, to je bilo sporadično, bez konkretnih aktivnosti, mjera i ciljeva“, saopšteno je na Pres konferenciji Saveza slijepih Crne Gore (SSCG).

Pomoćnica direktora SSCG Katarina Bigović Kulić, kazala je da su monitoringom željeli da sagledaju situaciju u odnosu na to koliko političke partije uključuju pitanja OSI, da li OSI mogu da se pravovremeno informišu, da se pridruže određenoj političkoj partiji i da se kandiduju.

„Monitoring je počeo od raspisivanja vanrednih parlamentarnih izbora i trajao je i nakon njihovog održavanja. Monitoring je sproveden na više načina, upućivali smo dopise izbornim listama koje su učestvovale u izborima, vršili smo monitoring pristupačnosti veb sajtova političkih partija, kao i pres kliping pitanja zastupljenosti OSI od strane izbornih lista i njihovih kandidata/kinja u medijima“, pojasnila je Bigović Kulić.

Kako je navela, dopis je poslat svim izbornim listama da se izjasne o pitanjima „Da li na listi ima kandidata/kinja s invaliditetom? Da li je politika invaliditeta zastupljena u političkom programu? Da li su prostorije i informacije pristupačne za OSI? Da li i na koji način se planira sprovođenje politike invaliditeta nakon raspodjele mandata?“

„Dopis je poslat izbornim listama 24. maja, a ponovljen je 5. juna. Od 15 izbornih lista, samo su dvije dostavile odgovore: Preokret - Za sigurnu Crnu Goru i Da, mi možemo za građansku Crnu Goru, kazala je Bigović Kulić.

Govoreći o odgovorima koje su dobili od izborne liste Preokret - Za sigurnu Crnu Goru, Bigović Kulić je kazala da su njihovi predstavnici naveli da u programu imaju dio o pravima OSI, ali i da osnažuju koncept ljudskih prava uopšte.

„Oni su istakli da je njihov osnovni cilj ostvarivanje poštovanja prava svakog pojedinca.

Naveli su da su njihove prostorije trenutno nepristupačne, kao i promotivni materijali, a da bi nakon raspodjele mandata, akcenat stavili na arhitektonsku, fizičku pristupačnost, osnovne servise i primjenjivanje standarda i uključenosti OSI u društvo“, rekla je Bigović Kulić.

Ona je, govoreći o odgovorima koje su dobili od izborne liste Da, mi možemo za građansku Crnu Goru, kazala da su oni naveli da na listi imaju kandidata s invaliditetom.

„Tokom kampanje akcentovali su prepreke u pogledu pristupačnosti (obrazovanje, zapošljavanje, socijalna inkluzija). Naveli su različite programe i inicijative za promociju, poboljšanje stanja, finansijsku i stručnu podršku, inkluziju OSI, s ciljem veće nezavisnosti i kvaliteta života OSI. Takođe su kazali da su njihove prostorije djelimično pristupačne, ali da informacije nisu“, rekla je Bigović Kulić.

Ukazala je da ostale političke partije koje su učestvovale u izborima nisu pokazale spremnost za saradnju s organizacijom koja se bavi pitanjem OSI više od 75 godina.

„Izostanak odgovora pokazuje da političke partije ne mare za pitanja koja se tiču OSI, te da ista targetiraju uopšteno, kroz napominjanje unapređenja stanja.

Međutim, ne postoji svijest o pravima OSI i važnosti sveobuhvatne pristupačnosti u odnosu na službene prostorije, organizaciju događaja, kreiranje i objavljivanje informacija“, istakla je Bigović Kulić.

Smatra i da političke partije ne osiguravaju svrsishodnu zastupljenost OSI u istima. Bigović Kulić je kazala da su, u skladu sa članom 69 Zakona o izboru odbornika i poslanika, koji propisuje da OSI dobiju informacije u pristupačnom formatu u odnosu na biračko mjesto pružili podršku svim članovima/icama tako što su im pomogli u koncipiranju zahtjeva za dostavljanje obavještenja o izborima u pristupačnom formatu.

„Novina u ovom izbornom procesu je što su nam skoro sve osobe s oštećenjem vida, koje su na vrijeme predale ovaj zahtjev Ministarstvu unutrašnjih poslova, javile da su da su dobile informaciju u pristupačnom formatu, što im je omogućilo da odu na pravo biračko mjesto“, navela je Bigović Kulić.

Predstavnica SSCG Anđela Dragović kazala je da su se prilikom monitoringa pristupačnosti veb sajtova političkih partija/izbornih lista vodili Pravilnikom o standardima pristupačnosti.

„Monitoring je pokazao da nijedan sajt nije u potpunosti pristupačan. Postoje pozitivni primjeri na sajtovima koji se odnose na kontrast i uvećanje fonta. Može se zaključiti da političke partije/izborne liste ne obezbjeđuju ravnopravno i jednako učešće OSI u političkom i javnom životu“, navela je Dragović.

Ukazala je da na veb sajtovima ne postoje opcije pristupačnosti, dokumenti koji na njima postoje nisu e-pristupačni, da titl ili transkript nije tekstualan, da ne postoji automatska konverzija teksta u audio formatu, grafički elementi nisu adekvatno opisani, kao i da su mejlovi uglavnom linkovani.

„Smatram da u nedostatku informacija ne možemo očekivati da osobe s oštećenjem vida budu adekvatno informisane niti se mogu na adekvatan način upoznati s programima određenih političkih partija/izbornih lista, samim tim ne mogu ni pristupiti određenoj političkoj partiji, jer je to sve uzročno posljedično“, istakla je Dragović.

Govoreći o preporukama, Dragović je kazala da je potrebno obezbijediti elemente e- pristupačnosti: kontrast, uvećanje fonta, istaknuti linkove, prored, razmak, kursor, poravnanje teksta, font za disleksiju.

„Potrebno je da grafički elementi budu opisani na adekvatan način, da linkovani baneri vode na određeni link, da se omogući automatska konverzija teksta za čitače ekrana, da dokumenta budu prilagođena za čitače ekrana, kao i da multimedijalni sadržaji budu adekvatno opisani“, navela je Dragović.

Kulić Bigović je, predstavljajući podatke koji se odnose na monitoring medijskih tekstova, kazala da se u 61 odsto tekstova OSI pominju direktno, dok se u 39 odsto pominju indirektno.

„U 54 teksta upotrijebljena je adekvatna terminologija, u 27 njih se koristi adekvatna i neadekvatna terminologija, u 59 tekstova se koristi neutralna terminologija, a u čak šest tekstova je bila prisutna terminologija koja nije zasnovana na principima ljudskih prava“, navela je Bigović Kulić.

Kazala je da je monitoring pokazao, kad je u pitanju model pristupa invaliditetu, da je socijalni model bio najprisutniji i to u 80 tekstova.

„Pristup zasnovan na ljudskim pravima bio je prisutan u 35 tekstova, različiti adekvatni i neadekvatni modeli u 19 tekstova, u šest tekstova su bili prisutni neadekvatni modeli, u tri teksta nije bio adekvatan pristup i zasnivao se na funkcionalnom modelu i u dva na milosrdnom modelu“, rekla je Bigović Kulić.

Kazala je da su se OSI u 97 odsto slučajeva u tekstovima pominjale pozitivno, dok su se u negativno pominjale u tri odsto slučajeva.

Govoreći o monitoringu emisija (debata) Javnog servisa, Bigović Kulić je kazala da su njegovi rezultati pokazali da nijedna emisija nije bila posvećena pitanju iz politike invaliditeta, kao i da se najveći dio emisija nije bavio pitanjima OSI.

„Jedan dio emisija ovim pitanjima se bavio sporadično, dijelom pomenuto kroz ostale teme, npr. kada se govorilo o zdravstvenom sistemu ili socijalnoj politici. Nažalost, prilikom javnih izlaganja predstavnici/e izbornih lista, koji su nerijetko i javni funkcioneri/ke pokazali su nedostatak razumijevanja, znanja, koncepta ljudskih prava OSI, manifestujući neadekvatne pristupe prema OSI“, istakla je Bigović Kulić.

Ukazala je i da najveći dio emisija nije imao prevodioca na znakovni jezik, da je uglavnom korišćena neadekvatna treminologija, kao i da su rijetki slučajevi poštovanja principa zasnovanog na ljudskim pravima i upotrebe odgovarajuće terminologije.

Bigović Kulić je ukazala da političke partije ne pokazuju odgovornost prema OSI i da su zatvorene za njihovo učešće.

„S obzirom na to da OSI, kao građani/ke Crne Gore učestvuju u finansiranju političkih partija, neophodno je da iste obezbjede uslove da OSI ravnopravno učestvuju u radu i funkcionisanju političkih partija, da obezbijede pristupačne informacije o programima i radu političkih partija“, poručila je Bigović Kulić.

Pres konferencija je organizovana u okviru projekta Biram da biram, koji realizuje SSCG. Projekat je podržan kroz program OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M BASE koji sprovode Centar za građansko obrazovanje (CGO), Friedrich Ebert-Stiftung (FES), Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i Politikon mreža. Projekat finansira Evropska unija (EU), a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Izvor: Portal Saveza slijepih Crne Gore

Pripremio: Ivan Čović

Pametne telefone treba zabraniti u školama kako bi se riješila nepažnja učenika tokom nastave, poboljšalo samo učenje i pomoglo u zaštiti djece od sajber nasilja, preporuke su UN-ove agencije za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).

Novi globalni UNESCO-ov izvještaj o tehnologiji u obrazovanju naglašava nedostatak odgovarajućeg upravljanja i regulative u ovoj oblasti. Zemlje se pozivaju da odrede uslove korištenja tehnologije u obrazovanju, a na način da ona nikada ne zamijeni direktan kontakt s nastavnicima.

Izvještaj pokazuje da neke tehnologije mogu podržati učenje u nekim kontekstima, ali ne i kada se prekomjerno ili neprikladno koriste.

„Upotreba pametnih telefona može poremetiti učenje u učionicama. Jedna studija koja je proučavala predškolsko do visokog obrazovanja u 14 zemalja pokazala je da to odvlači učenike od učenja. Čak i samo da imate mobilni telefon u blizini dovoljno je da učenici izgube pažnju sa zadatka. Jedno istraživanje je pokazalo da učenicima može biti potrebno i do 20 minuta da se ponovo fokusiraju na ono što su naučili kada im se odvrati pažnja”, navodi se u dokumentu.

Utvrđeno je da uklanjanje pametnih telefona iz škola u Belgiji, Španiji i Ujedinjenom Kraljevstvu poboljšava ishode učenja, prema studiji citiranoj u izvještaju, posebno za učenike koji nisu bili tako dobri kao njihovi vršnjaci.

UNESCO je saopštio i da vrijeme koje se provodi ispred ekrana negativno utiče na emocionalnu stabilnost djece.

Gotovo svaka četvrta država uvela je zabranu korištenja pametnih telefona u školama u zakonima ili politikama od Obale Slonovače do Kolumbije, od Italije do Holandije.

Zabrane su češće u Aziji. I Bangladeš i Singapur zabranjuju upotrebu pametnih telefona u nastavi, ali ne i u školi. Francuska zabranjuje korištenje pametnih telefona osim u isključivo pedagoške svrhe ili za podršku djeci s invaliditetom.

Neke zemlje su zabranile korištenje određenih aplikacija iz obrazovnih okruženja zbog zabrinutosti za privatnost. Danska i Francuska su zabranile Guglov radni prostor (Google Workspace), a Njemačka Majkrosoftove proizvode u nekim državama. U Sjedinjenim Državama, neke škole i univerziteti počele su zabranjivati ​​TikTok.

U apelu na hitnu regulaciju upotrebe tehnologije u školama, UNESCO je poslao jasnu poruku da digitalna tehnologija u cjelini, uključujući vještačku inteligenciju, uvijek treba da bude podređena “viziji obrazovanja usmjerenoj na čovjeka” i da nikada ne zamjenjuje interakciju licem u lice s nastavnicima.

UNESCO je upozorio one koji su i tvorci “novih metoda učenja” na nepromišljeno prihvatanje digitalne tehnologije, tvrdeći da bi njen pozitivan uticaj na ishode učenja i ekonomsku efikasnost mogao biti precijenjen, a da nešto što je novo nije uvijek nužno i bolje.

„Ne predstavljaju sve promjene napredak. Samo zato što je nešto novo i tek osmišljeno, ne mora značiti da bi trebalo biti odmah primijenjeno svugdje”, poručuju iz UNESCO-a.

“Digitalna revolucija ima nemjerljiv potencijal, ali, kao što su izrečena upozorenja o tome kako je treba regulisati u društvu, slična pažnja mora se posvetiti načinu na koji se koristi u obrazovanju”, rekla je generalna direktorica UNESCO-a Audrej Azolej (Audrey Azoulay), prenosi Gardijan (Guardian).

Iako bi tehnologija potencijalno mogla otvoriti mogućnosti za učenje za milione stanovnika na planeti, koristi su bile nejednako raspoređene, a mnogi siromašniji ljudi iz cijelog svijeta su bili praktično isključeni, pojašnjavaju.

„Digitalna obrazovna infrastruktura bila je skupa, a njeni ekološki troškovi često podcijenjeni”, dodaju u sapštenju predstavnici UNESCO-a.

Izvor: Portal roditelji.me

Pripremio: Ivan Čović

Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), juče je bila gošća emisije Boje jutra, koja se emituje na TV Vijesti

Ona je, odmah na početku pregleda štampe, a što se tokom dana i potvrdilo, izjavila da ne očekuje da se na jučerašnjoj sjednici Skupštine riješi mnogo toga, osim što će se, samo, verifikovati mandati.

Međutim, dodala je, dobro bi bilo da, konačno, počnemo dobijati formu pravog parlamentarizma, koju trebaju imati sva razvijena društva, s akcentom na kontrolnu ulogu izvršne vlasti.

„Ne očekujem, dakle, više od onog što je obećano u predizbornoj kampanji. Ali, kao što znamo, brojne teme budu samo dio predizborne kampanje, eventualno, tokom pregovora o formiranju vlasti se par puta pomenu, no, tokom vršenja vlasti, tj. trajanja mandata - mnoge od njih budu zapostavljene, ili na potpuno neadevatan način adresirane“, izjavila je, gostujući u Bojama jutra, Vujačić

Prema njenom mišljenju, to se najbolje moglo vidjeti u slučaju EU integracija.

„Iz razloga što mi, više, uopšte ne znamo gdje smo, kada su ovi procesi u pitanju, od ovog neorganizovanog haosa, što ne znači ni da bi bilo bolje i da je haos organizovan“, konstatovala je Vujačić

Parlament bi se, nastavila je, dalje, izvršna direktorica UMHCG, morao posvetiti izbornoj reformi, „jer mi još uvijek biramo partije, a ne pojedince“, kao i da će ona biti prava kada Crna Gora, konačno, dobije otvorene liste. 

Vujačić smatra i da nije dobra apsolutna većina, te da je dobro što je, kao u nekom proteklom periodu, nemamo.

Ona je istakla i da bi se partije, zbog niske izlaznosti - koja je obilježila protekle parlamentarne izbore - trebale zapitati šta su građanke i građani pokazali da misle o političkim procesima u Crnoj Gori. 

Izvršna direktorica UMHCG je ocijenila i da bi svi narodi i narodnosti Crne Gore trebali biti zastupljeni u vlasti, ali ne i svi njihovi predstavnici koji su, kako kaže, svojim postupcima, djelima, (ne)činjenjem i stavovima diskvalifikovali sami sebe.  

Komentarišući „dopunu‟ principa, koje je svim partijama ponudila Evropa sad (ES), Vujačić je istakla i da je apsurd što se neke partije, u ovom slučaju Bošnjačka stranka (BS), zalažu za, kako su saopštile, njihov poboljšanje uvrštanjem poštovanja Konvencije Ujedinjenih nacija (UN) o pravima osoba s invaliditetom, adekvatnijim učešćem žena u vršenju vlasti i pitanjima rodne ravnopravnosti, borbi protiv govora mržnje i slično. 

„Crna Gora je Konvenciju o pravima OSI ratifikovala prije 14 godina. Ona je, odavno, morala biti princip, spram kojeg bi se i usklađivali zakoni i javne politike. Jer, iskreno, a na osnovu onoga što sve ovo vrijeme gledamo i čemu svjedočimo, tom logikom, poštovanje svakog zakona bi se moralo dodati kao princip. A onda bismo mogli imati resora, koliko i nadležnih za sprovođenje zakona“,  pojasnila je ona. „Tom logikom su se i ranije formirale Vlade, pa su često bile preglomazne, u zavisnosti od ambicija pojedinih političara da zauzmu ministarske pozicije, iako nije prihvatljivo za Crnu Goru da ima toliko administracije‟, naglasila je ona. 

Osvrnuvši se na rad prethodne Vlade, Vujačić je, kao i više puta do sada, ponovila da ona nije usvojila ni jedan novi zakon koji je usklađen s Konvencijom.

Vujačić je primijetila i da mi, danas, imamo jako malo zvaničnih informacija od Ministarstva rada i socijalnog staranja o tome da li i šta se sve radi po pitanju ostvarivanja zagarantovanih prava OSI. 

„Nisu, naime, sazvali niti održali nijednu konsultaciju sa reprezentativnim organizacijama osoba s invaliditetom, iako su, u skladu s Konvencijom - na koju se ta ista partija, sada, poziva, a koja, ujedno, drži taj resor - to dužni da (u)rade. Mi, takođe, nemamo formiran Savjet za prava OSI, kao institucionalni mehanizam saradnje Vlade i OOSI, a ukinut je i Direktorat za zaštitu od diskriminacije OSI“, podsjetila je Vujačić.

Izvršna direktorica UMHCG je, na kraju, prokomentarisala i jučerašnju, tematsku sjednicu (o turizmu) Vlade u tehničkom mandatu, koju je okarakterisala kao „eksurziju“. 

„Meni je sve to juče, zaista, djelovalo kao da je Vlada krenula na eksurziju, po završetku svog mandata, pa to želi ovjekovječiti. Besmisleno je, definitivno, krajem jula govoriti o turizmu i turističkoj sezoni, organizujući tematsku sjednicu. To je trebalo raditi u pripremi sezone, a ne sada“, kategorična je Vujačić.

Ona je otkrila i da organizacija na čijem je čelu, u avgustu, neće odmarati, već raditi punom parom.

UMHCG neće odmarati, jer je nekoliko ministarstava, iako su po Zakonu o NVO to bili dužni uraditi do 1. marta, raspisalo konkurse krajem jula.

„To znači da kada Vlada, uveliko, bude odmarala, mi ćemo pripremati predloge projekata, kako bi mogli nastaviti svoj djelovanje. Jer se kao NVO, finasiramo od projekata i donacija“, objasnila je ona.

To, upozorava Vujačić, nema nikakve svrhe, jer će ta sredstva biti raspodijeljena tek krajem, ili na samom kraju, ove budžetske godine, a neki resori ni za prošlogodišnje, i konkurse raspisane prije dvije godine, još uvijek nisu donijeli odluke. „Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), na primjer, još nije donijelo odluke za dva javna poziva, a Ministarstvo kulture i medija to nije uradilo dvije godine“, navela je ona. 

Ovakvi postupci, zaključila je Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG, samo pokazuje koliko je Vladi stalo do javnih politika jer se one sprovode, upravo, finansiranjem projekata koje podnose NVO. 

Pripremio: Milovan Marković

Izvor: TV Vijesti

Prema preliminarnim nalazima sistematskog posmatranja izbora u odnosu na elemente pristupačnosti, koje je na dan održavanja vanrednih parlamentarnih izbora 11. juna 2023, sprovedeno od strane Saveza slijepih Crne Gore (SSCG), ni u ovom izbornom procesu nije zabilježen značajan napredak kad je riječ o uslovima za samostalno, tajno i dostojanstveno glasanje osoba s invaliditetom (OSI), kazala je u intervjuu za SSCG pomoćnica direktora, Katarina Bigović Kulić.

 Ona ističe da Opštinske izborne komisije (OIK) nijesu ispoštovale zakonske procedure, kao ni podzakonske akte koje je Državna izborna komisija (DIK) usvojila u martu prošle godine.

Sistematsko posmatranje vanrednih parlamentarnih izbora, podržano od Nacionalnog demokratskog instituta (NDI), koje je sprovedeno po prvi put, kako je rekla, imalo je dva cilja.

„Prvi je prikupljanje i analiza podataka o pristupačnosti biračkih mjesta i izbornog materijala, dok je drugi cilj zagovaranje unapređenja uslova za ravnopravnije učešće OSI u izbornim procesima“, navela je Bigović Kulić.

Govoreći o posmatračkoj misiji, istakla je da je vanredne parlamentarne izbore ispred SSCG posmatralo 50 posmatrača/ica, među kojima je bilo i osam osoba s invaliditetom, te je proces bio krajnje inkluzivan.

„Posmatrači su tokom izbornog dana posjetili 505 biračkih mjesta, u 80 odsto crnogorskih opština“, navela je.

Naglašava da je posmatranjem bilo obuhvaćeno dvadeset lokalnih samouprava i to: Andrijevica, Bar, Berane, Bijelo Polje, Cetinje, Gusinje, Danilovgrad, Herceg Novi, Kolašin, Kotor, Mojkovac, Nikšić, Plav, Pljevlja, Podgorica, Rožaje, Tuzi, Ulcinj, Žabljak i Zeta.

Istakla je da posmatranje nije vršeno u Budvi, Petnjici, Plužinama, Tivtu i Šavniku, iz razloga što su izostale prijave posmatrača iz navedenih opština.

Posmatranje je, kako dodaje, vršeno u odnosu na pet kategorija, a to su: okolina, prilaz, ulazni prostor biračkog mjesta, rad biračkog odbora i uređenost prostora gdje se birački odbor nalazi u odnosu na fizičku pristupačnost, kao i pristupačnost izbornog materijala.

„Našim posmatračima/icama je bilo omogućeno da nesmetano izvrše posmatranje na svim biračkim mjestima koja su bila predmet posmatranja.

SSCG je poslao DIK informaciju da će posmatrači/ice na izborni dan vršiti određena mjerenja koja se odnose na širinu ulaznih vrata, visinu praga, visinu postavljene niže police u kabini i visinu glasačke kutije. I ovim putem se zahvaljujemo DIK što je prepoznala značaj mjerenja i dobijanja objektivnih rezultata“, podvukla je.

Kad je riječ o ključnim nalazima u posmatranim kategorijama, navodi da je okolina biračkog mjesta bila potpuno pristupačna na svega 12,7 odsto posmatranih biračkih mjesta.

„Na 87,3 odsto posmatranih biračkih mjesta, parking se nije nalazio u neposrednoj blizini, nije bio označen znakom pristupačnosti, nije bio adekvatnih dimenzija, ili je u okolini bilo parkiranih automobila koji su blokirali pristup osobama s invaliditetom“, kazala je Bigović Kulić.

U dijelu prilaza biračkom mjestu, dodaje, na 57,6 odsto biračkih mjesta prilaz je bio pristupačan osobama s invaliditetom, što znači da je ivičnjak, ukoliko je postojao, bio niži od dva centimetra i da nijesu postojale druge barijere poput stubića, žardinjera i sl.

Istakla je i da je teren prema biračkim mjestima bio izrađen od klizajućih materijala, mermera, linoleuma na 13,3 odsto biračkih mjesta, što je predstavljalo rizik za kretanje osoba s invaliditetom.

„Kada je u pitanju ulazni prostor u biračka mjesta, pokazalo se da lokacije za biračka mjesta nijesu adekvatno izabrane. Iako je DIK usvojila izmjene određenih podzakonskih akata, na čak 83,8 odsto biračkih mjesta ulazni prostor nije bio pristupačan. Na ulaznim prostorima koji nijesu bili ravni, u 63 odsto slučajeva nije bilo rampe, ili je ukoliko je bilo, ona je bila nagiba višeg od 8%, uz postojanje stepenica, što je predstavljalo otežavajući faktor za korisnike kolica, korisnike pomagala poput hodalice ili bijelog štapa, kao i za osobe koje se otežano kreću“, rekla je Bigović Kulić.

„Interesantan je podatak da su dvokrilna vrata postojala na ulazu biračkog mjesta u čak 67,3 odsto slučajeva, a da drugo krilo nije bilo otvoreno na 45,5 odsto, čime je onemogućen adekvatan prolaz za korisnike kolica. Ova prva tri segmenta koja se odnose na okolinu, prilaz i ulazni prostor, pokazuju da OIK, prilikom odabira lokacija za biračka mjesta, nijesu postupile u skladu sa podzakonskim aktom DIK-a i da su grubo prekršile pomenute akte. Takođe, ovi segmenti pokazuju i da Ministarstvo unutrašnjih poslova koje predlaže potencijalna biračka mjesta, ne uzima u obzir elemente pristupačnosti. Nalazi govore da su upravo iz navedenih razloga mnoge OSI ostale uskraćene za pravo glasa“, napominje Bigović Kulić.

Govoreći o izbornom materijalu, odnosno pristupačnim informacijama, ističe da je primjetan djelimičan izostanak poštovanja propisanih procedura, budući da OSI nijesu učestvovale u radu biračkih odbora.

„Na samo 17 od ukupno 505 posmatranih biračkih mjesta je bilo predstavnika OSI u biračkom odboru. Takođe, naši posmatrači su bilježili i neke od odgovora, pa je tako jedan od odgovora na pitanje da li u sastavu biračkog odbora ima osoba s invaliditetom bio „Hvala bogu nemamo. Svi smo zdravo“, što govori o potpuno neadekvatnom pristupu prema osobama s invaliditetom i neophodnosti profesionalizacije izbornih tijela, ali i dodatne edukacije članova biračkih odbora“, naglašava Bigović Kulić.

Što se tiče uređenosti biračkih mjesta, ona ističe da ista nijesu bila uređena na način kojim bi bilo omogućeno samostalno i nesmetano kretanje i glasanje biračima s invaliditetom.

„Kada govorimo o uslovima za osobe koje su korisnici kolica ili osobe nižeg rasta, moramo konstatovati da je na nešto više od 50 odsto biračkih mjesta, niža polica bila pravilno postavljena, kao i visina glasačke kutije i da nijesu prelazile 85 cm. Kada su u pitanju elementi za osobe oštećenog vida, svega 21,4 odsto biračkih mjesta bilo je u potpunosti pristupačno osobama oštećenog vida“, pojašnjava Bigović Kulić.

Etison trake su, dodala je, izostale na 66,5 odsto biračkih mjesta.

„Tamo gdje su bile postavljene, u 33,5 odsto slučajeva su uglavnom bile kontrastne boje od boje poda i bile su izražajno vidljive, dok su u 22,4 odsto slučajeva bile postavljene pravilno, tako da su vodile od ulaznih vrata do stola za kojim sjedi birački odbor, dalje do glasačke kabine i glasačke kutije, s linijom povratka do izlaza, te je na tim mjestima bilo omogućeno samostalno kretanje osoba s oštećenjem vida“, precizirala je Bigović Kulić.

Prema njenim riječima, šabloni za glasanje postojali su na 95,8 odsto biračkih mjesta, ali u čak 37,4 odsto slučajeva nijesu bili na stolu s drugim izbornim materijalom.

„Moram istaći da su šabloni na ovim parlamentarnim izborima bili izrađeni od čvrstog materijala, s prorezima koji su onemogućavali vidljiv otisak hemijske olovke, te je tako bilo osigurano tajno glasanje osoba s oštećenjem vida. Takođe, brošure sa sadržajem glasačkog listića na Brajevom pismu bile su dostupne na 93,5 odsto biračkih mjesta.“, istakla je.

Na pitanje da li je, tokom ovog izbornog procesa, uočen napredak u  poštovanju zakonskih procedura koje se odnose na učešće OSI na izborima, Bigović Kulić je kazala da nije moguće konstatovati značajniji napredak u odnosu na ranije izborne cikluse.

„Pohvalno je što je DIK, koja je bila odgovorna za izborni materijal, pratila podzakonske akte koje je usvojila, tako da su i šabloni i brošure na Brajevom pismu bili izrađeni adekvatno. S druge strane, kada govorimo o uređenosti biračkih mjesta, kao što sam već navela, OIK su grubo prekršile podzakonske akte na većini biračkih mjesta, te su tako mnogim OSI onemogućile da nesmetano i dostojanstveno ostvare svoje biračko pravo“, ocijenila je Bigović Kulić.

Osvrnula se i na rad Pozivnog centra za prijave nepravilnosti od strane birača s invaliditetom, koji je tokom izbornog dana funkcionisao u prostorijama SSCG, navodeći da su primljene svega četiri prijave.

„Može se konstatovati da je ovako mali broj prijava uslovljen prije svega zbog obeshrabrenosti OSI da prijave nepravilnosti, zbog dugotrajnog nerješavanja problema pristupačnosti biračkih mjesta, ali bih rekla da je razlog i to što od jednog do drugog izbornog ciklusa bilježimo iste nepravilnosti, ponavljamo preporuke, ali ih institucije odgovorne za sprovođenje izbora ne uzimaju za ozbiljno i ne rješavaju. Kad je riječ o prijavama koje smo primili, odnosile su se na ulaz biračkog mjesta, gdje korisnik kolica nije mogao ostvariti svoje biračko pravo.

Postojale su stepenice i nije bilo rampe, što se prema riječima ove osobe dešava već treći put ove godine. Takođe, u radu biračkih odbora zabilježena je nepravilnost prilikom postavljanja glasačkog listića u šablon za glasanje.

Prijavljeno je i da birački odbor nije dozvolio osobi s oštećenjem vida da glasa uz podršku asistenta kojeg je sama izabrala, a notirali smo i prijave koje se odnose na neadekvatno osvjetljenje i nepostojanje etison traka“, navela je Bigović Kulić.

Govoreći o preporukama koje će se naći u finalnom izvještaju, pomoćnica direktora SSCG ističe da će preporuke biti adresirane ka Vladi, Skupštini, DIK, OIK, ali i političkim partijama, organizacijama civilnog društva, medijima i donatorima.

„Konkretna preporuka je da se započne proces sveobuhvatne izborne reforme, odmah nakon uspostavljanja novog saziva Skupštine, kako bi se osiguralo puno ostvarivanje prava OSI. Važno je dati prioritet profesionalizaciji izborne administracije na svim nivoima i omogućiti adekvatno sprovođenje izbornih procesa od strane izbornih tijela. Neophodno je obezbijediti i osigurati svrsishodno učešće organizacija OSI u procesu izborne reforme“, poručuje Bigović Kulić.

Intervju je kreiran u okviru projekta Biram da biram koji realizuje SSCG. Projekat je podržan kroz program OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M BASE koji sprovode Centar za građansko obrazovanje (CGO), Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i Politikon mreža. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Izvor: Portal Savez Slijepih Crne Gore

Pripremio: Ivan Čović

četvrtak, 27 jul 2023 11:34

Ljepota na dlanu po cijeni skromne majice

Za nepunih 14 eura ljubitelji prirode mogu da kupe godišnju ulaznicu i neograničen broj puta, tokom cijele godine, posjete svih pet nacionalnih parkova u Crnoj Gori. U cijenu ulaznice, koja se odnedavno može kupiti i putem interneta, uključeni su korišćenje edukativnih, pješačkih i planinarskih staza, posjete centrima za posjetioce.

U slučaju NP Skadarsko jezero u cijenu je uključeno i jedno krstarenje, ali iz Nacionalnih parkova (NPCG) Vijestima su rekli da vožnju organizuju lokalni preduzetnici.

„Pod tim se podrazumijeva sama ulaznica, a NP Skadarsko jezero ne organizuje krstarenje, već to rade lokalni preduzetnici”, kazali su iz tog Javnog preduzeća.

Vlada Crne Gore je krajem marta donijela odluku po kojoj su dnevne ulaznice za sve nacionalne parkove poskupjele za euro do dva, dok je istovremeno cijena godišnje karte sa 27 smanjena na 13,5 eura.

Ulaznica u NP Skadarsko jezero korigovana je s četiri na pet eura, Durmitor sa tri na pet, Biogradska gora sa tri na četiri, Lovćen sa dva na tri, a Prokletije sa jedan na tri eura.

Igrališta za djecu, moderniji centri za posjetioce

Iz NP su rekli da planiraju renoviranje i modernizaciju centara za posjetioce, ali i izgradnju igrališta za djecu.

„U toku je i obnavljanje postojećih tabli i smjerokaza, kako bi svi posjetioci mogli da na terenu dobiju informacije o parkovima, aktivnom odmoru, biljnom i životinjskom svijetu i kulturno-istorijskom nasljeđu. Od prošle nedjelje posjetioci parkova mogu kupiti godišnju i dnevne ulaznice za parkove onlajn, a na ovaj način ubrzali smo i olakšali način kupovine i smanjili redove čekanja na naplatnim punktovima”, kazali su iz NPCG.

Do kraja godine, kako su istakli, čeka ih još značajnih aktivnosti, kao i realizacija nekoliko projekata s inostranim partnerima koji imaju za cilj poboljšanje i unapređenje infrastrukture i materijalno-tehničkih sredstava.

Ko i kada ne plaća ulaznicu

Ulazak u crnogorske nacionalne parkove besplatan je za Dan planete zemlje, Dan nezavisnosti, Međunarodni dan biodiverziteta, Dan evropskih parkova, Dan skadarskog jezera, Dan državnosti, Dan dijaspore NP Prokletije, Dan NP Durmitor, kao i u drugoj nedjelji juna.

Takođe, naknadu za ulazak, posjetu centrima za posjetioce i edukativnim stazama ne plaćaju djeca starosti do 15 godina i osobe s invaliditetom, organizovane grupe studenata Prirodno-matematičkog fakulteta Crne Gore (PMF) i Filozofskog fakulteta, kao ni istraživači, eksperti diplomatskog kora i novinari.

Vodič za 40 do 80 eura

Prema cjenovniku usluga vodiča nije uključena u samu kupovinu ulaznice bilo kojeg od pet crnogorskih nacionalnih parkova, već je naknada koju posjetioci mogu tražiti kao dodatnu, uz mogućnost vremenskog angažmana od 16 do 20 sati, u zavisnosti od interesovanja. Za četiri sata usluge vodiča iznose 40, a za osam sati 80 eura.

Iz NPCG su kazali da od početka godine do 1. jula nacionalni parkovi bilježe 201.149 posjeta, što je, kako kažu, za 68,57 odsto više u odnosu na isti period prošle godine.

„Sve veće interesovanje domaćih i stranih posjetilaca za nacionalne parkove, takođe, obavezuje preduzeće, čija je primarna uloga zaštita ovih područja, da pažljivo planira buduće aktivnosti u vezi s održivim turizmom, ali i kontrolom pritiska koja ova područja mogu biti podložna zbog pritiska na određene lokalitete”, kazali su Vijestima.

Kako objašnjavaju svi posjetioci mape s ucrtanim pješačkim i planinarskim stazama mogu naći u centrima za posjetioce, gdje se mogu informisati i o svim vrstama aktivnog odmora u parkovima.

Gube se mahom stranci

Više puta mediji su tokom proteklih godina izvijestili o gubljenju posjetilaca u nekom od nacionalnih parkova. Iz NPCG su kazali da su, u slučaju nestanka posjetilaca, službe zaštite na terenu 24 sata, kako bi pružile turistima sva neophodna usmjerenja, ali i štitile prostore parkova.

Iz preduzeća koje upravlja tim vrijednim zaštićenim prostorima, kazali su da, kada je riječ o prijavama nestanka, u većini slučajeva je riječ o stranim državljanima koji kreću u obilazak parkova nepripremljeni i najčešće neinformisani o samom terenu.

NPCG i Planinarski savez Crne Gore u više navrata su apelovali na posjetioce da neinformisani ne kreću u osvajanje vrhova, da sve potrebne informacije mogu dobiti na kontrolno-naplatnim punktovima ili centrima za posjetioce, te da je za neke lokalitete najbolje koristiti usluge vodiča”, rekli su Vijestima.

Uvode sistem za lakše lociranje

Kako bi izbjegli neželjene situacije, posebno tokom planinarenja i boravka u parkovima, NPCG planira da uvede sistem za lakše lociranje posjetilaca, posebno planinara, u cilju poboljšanja bezbjednosti i sigurnosti u parkovima.

Kazali su da će posebna pažnja biti usmjerena na informisanje o pješačkim i planinarskim stazama, kako bi osigurali da posjetioci imaju sve neophodne i potrebne informacije prije odlaska u prirodu.

Iz NPCG Vijestima je rečeno da aktivno rade na kreiranju novih usluga i sadržaja u parkovima „u cilju zaštite i promocije najvrednijih prostora države”. U tome su im, kako su kazali, pomogla i iskustva drugih zaštićenih područja iz regiona i Evrope.

NPCG svoje aktivnosti temelji na programima i planovima upravljanja, pa se kontinuirano radi na aktivnostima s ciljem obogaćivanja ponude nacionalnih parkova, posebno fokusirajući se na održivi turizam i aktivni odmor u parkovima. S tim u vezi u narednom periodu radiće se na novim edukativnim, biciklističkim i pješačkim stazama, Takođe, u planu je kreiranje ponude koja će biti dostupna različitim kategorijama posjetilaca kako bismo svima omogućili uživanje u nacionalnim parkovima”, rekli su iz tog preduzeća.

Cijene u regionu variraju

Cijene godišnjih ulaznica u nacionalnim parkovima u regionu različite su, a u pojedinim, kao što su Plitvička jezera u Hrvatskoj, cijena zavisi i od doba godine, ali i dana.

Tako u jeku sezone, od 1. juna do 30. septembra, cijena karte za posjetu Plitvičkim jezerima do 15 sati iznosi 40, a od 15 sati 26,50 eura.

Cijene su značajno niže u zimskim mjesecima - od 1. novembra do 31. decembra, te od 1. januara do 31. marta, karta za odraslu osobu košta deset eura. U oktobru, te od 1. aprila do 31. maja, karta košta 23,5 eura. U tim mjesecima cijena ulaznice ne zavisi od doba dana.

U cjelokupan aranžman, uključena je vožnja panoramskim vozilom, brodom, šetnja dugim stazama, kao i osiguranje.

Za godišnju kartu u iznosu od 11 eura na Fruškoj gori, uz usluge vodiča, posjetioci mogu vidjeti sve prirodne ljepote tog nacionalnog parka u Vojvodini. Uzimajući u obzir činjenicu da zauzima površinu od preko 27.000 hektara, jedna od glavnih aktivnosti su i pješačke ture Irški venac i Vrdnik, po cijeni od 2,24 eura (263 dinara) po osobi, za grupe od 20 posjetilaca. Odabir konkretnih putanja zavisi od interesovanja posjetilaca.

Izvor: Portal Vijesti

Pripremio: Ivan Čović

Parlament Francuske jednoglasno je usvojio zakon koji predviđa da maloljetnici mlađi od 15 godina dobiju saglasnost roditelja za korišćenje društvenih mreža i treba da urade i poslanici u Crnoj Gori kako bismo, bar dijelom, zaštitili djecu koja su izložena raznim neprimjerenim sadržajima na mrežama, smatraju sagovornici Portala RTCG.

Predlog ovog zakona jednoglasno je usvojen prije nekoliko dana u Senatu Francuske, a shodno dokumentu, platforme društvenih medija će morati da koriste sistem za provjeru starosti korisnika i da li maloljetnici imaju dozvolu roditelja.

Da je ova odluka odlična, smatra izvršna direktorica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović koja je za Portal RTCG kazala da bi to ograničenje dovelo do onoga što je do sad samo formalno postojalo u Crnoj Gori.

„Mi imamo ograničenje da djeca do 13 godine ne mogu da koriste društvene mreže, odnosno da ne mogu da otvore nalog, ali to niko ne provjerava. Samo ukucaju godinu rođenja koja im odgovara i regularno se napravi nalog. Koja je onda poenta zabrane? Ovo što je uradila Francuska jeste dobra opcija zbog dostupnosti vrlo problematičnih sadržaja kojima su djeca izložena”, kazala je Mihailović.

Pitanje je, navodi, kako će društvene mreže da ispune svoju obavezu, ali Mihailović smatra da se to bez problema može uraditi.

„Postoji sistem provjere ako neko ima biznis profil odnosno stranicu. Tada postoji verifikacija tako što se skenira pasoš ili lična karta. Situacija kod nas je trenutno takva da niko ne može da garantuje da maloljetnik ne koristi društvenu mrežu, a ovo ograničenje bi bilo veliki pomak”, navela je Mihailović.

Predsjednik Mensa Crne Gore Marko Lakić, koji je i forenzičar za informacione tehnologije, za portal RTCG kaže da je zakonska obaveza ozbiljan korak naprijed jer bi djeca verifikaciju morala da dokažu.

Naveo je i neke od načina kako se to čini.

„To se radi skeniranjem dokumenta i prikazivanjem agentu ili društvenim mrežama, a to zavisi od firme i društvene mreže. Jedan od načina verifikacije je da se kod notara ovjeri dokument, za maloljetnike njihovi roditelji to mogu da urade i da onda oni odgovaraju za svoju djecu. Ima dosta metoda, samo je pitanje ko će koju i kako da sprovede. Ne postoji jedna metoda ali se to lako može riješiti”, pojašnjava Lakić.

Navodi da je ovaj potez poslanika u Francuskoj jako dobra ideja, i da nam tako nešto pod hitno treba u Crnoj Gori, jer ovdje, podsjeća, djeca od sedam ili deset godina aktivno koriste društvene mreže.

„Ja bih čak podigao ljestvicu da ovo ograničenje postoji za sve ispod 18 godina. Imali smo slučajeve širenja vjerske i nacionalne mržnje, navijačke, bilo je posljedica ne samo psihičkih već i fizičkih jer nije rijetko da djeca tuču ugovaraju preko neke od društvenih mreža”, kazao je Lakić.

Njegov stav kao vještaka u sudskim postupcima koji ima uvid u dosta slučajeva nasilja je da roditelji moraju da preuzmu odgovornost za ono što im djeca rade.

„Modela je više, a na kraju možemo da prekopiramo model koji primijene u Francuskoj, samo ako postoji volja da se ovakav zakon donese”, zaključio je Lakić.

Kako prenose strani mediji, platforme koje ne poštuju zakon donijet u Francuskoj mogu biti kažnjene do jedan odsto svog globalnog prihoda. Roditelji će moći da traže od platformi da suspenduju naloge njihove djece na društvenim mrežama.

"Ova aktivnost realizovana je u okviru projekta Ključ SamstalnOStI, a koji UMHCG realizuje uz finansijsku podršku od strane Glavnog grada Podgorice"

Izvor: Portal aktuelno 

Pripremio: Ivan Čović

Strana 19 od 85

Back to top