Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, Biroa rada Herceg Novi, trenutno je 390 nezaposlenih.

Kada je riječ o starosnoj strukturi 170 nezaposlenih je starije od 50 godina, dok je po kvalifikaciji najviše lica na Birou sa završenom srednjom školom, njih 210, sa osnovnom 106 i 74 visokoškolca.

Kako je za RTHN kazao načelnik područne jedinice Herceg Novi Željko Stožinić, godinama unazad deficitarna su zanimanja iz ugostiteljstva.

To su zanimanja u prosvjeti, profesori medicine, zatim ugostiteljska zanimanja, kuvari, konobari, trgovci, spremačice, sobarice, pomoćno osoblje u hotelima. Moramo uzeti u obzir da je iz godine u godinu sve više poslodavaca koji traže ista zanimanja. Pojavio se i veći broj poslodavaca koji imaju potražnju za istom radnom snagom kazao je Stožinić.

Poslodavci su zainteresovani za zapošljavanje lica sa invaliditetom kojih je na evidenciji Biroa rada trenutno 90.

S obzirom na to da su lica sa invaliditetom posebna kategorija nezaposlenih lica, može da se javi problem koliko takvo lice može odgovoriti potrebama traženog radnog mjesta, a sve zavisi od njihovog opšteg zdravstvenog stanja. Važno je da postoji zainteresovanost, do sada je oko 40-50 lica sa naše evidencije zaposleno, a i dalje postoji potražnja, istakao je Stožinić.

Zavod za zapošljavanje svake godine organizuje programe u cilju smanjena nezaposlnosti, navodi Stožinić i dodaje da je i u ovom segmentu zabilježena nezaintetresovanst za ugostiteljski sektor.

Sve obuke se kreiraju isključivo analizom zainteresovanosti nezaposlenih lica. Prošle godine smo imali obuke za strane jezike, konkretno njemački i engleski, kao i kurs za računovođe. Istakao bih da zadnjih godina imamo zanemarljivo malu zainteresovanost za deficitarna zanimanja, kao što su kuvari i konobari. Ranije smo svake godine imali 10, 15 lica koji su prolazili obuke, rekao je Stožinić.

Obuke se sprovode da bi nezaposlena lica bila konkurentnija na tržištu rada te iz Zavoda za zapošljavanje pozivaju mlade da usavrše svoje znanje.

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Sjajna stvar je što često proizvode ili adaptacije dizajnirane za osobe s invaliditetom na kraju koriste i u njima uživaju ljudi svih sposobnosti.

Živimo u svijetu koji je uglavnom stvoren za ljude koji vide, čuju, hodaju i govore sa malo ili nimalo poteškoća. Međutim, mi takođe živimo u svijetu u kojem milijardu ljudi ima neki oblik invaliditeta, a jedna petina ima značajan invaliditet, prema podacima Svjetske banke.

Takvim ljudima su često potrebna posebna prilagođavanja da bi se snašli u svijetu. Ali sjajna stvar je što često proizvode ili adaptacije dizajnirane za osobe s invaliditetom na kraju koriste i u njima uživaju ljudi svih sposobnosti.

Pisaća mašina (tastatura)
Pisaća mašina je bila ideja italijanskog pronalazača po imenu Pelegrino Turi. Primijetio je da njegova prijateljica, grofica Karolina Fantoni da Fivicano, zbog oštećenja vida nije mogla rukom da piše pisma.

Električna četkica za zube
Higijena zuba je važna za sve, ali ljudi sa ograničenim motoričkim funkcijama su se u prvim danima zaista borili da održe svoje zube čistima. Međutim, 1954, Brokodent električna četkica za zube je stvorena da pomogne ljudima s umanjenom snagom, pokretljivošću i kontrolom da bolje peru zube.

Brzo je postalo očigledno da su električne četkice za zube superiornije od standardnih, a sada većina stomatologa podstiče sve da ih koriste. U stvari, studija iz 2019. pokazala je da ljudi koji koriste električne verzije imaju manje karijesa i uživaju u zdravijim desnima.

Aplikacije za pretvaranje govora u tekst i prepoznavanje glasa
Ako ste ikada imali Aleksa da odgovori na pitanje ili da pratite verbalna uputstva u vašoj GPS aplikaciji, koristili ste tehnologiju govora u tekst. Ova tehnologija se nalazi u većini mobilnih telefona, da ne pominjemo vojne avione, sisteme za navigaciju/zabavu za automobile i kućnu automatizaciju.

Međutim, jedan od razloga za pronalazak bio je da se ljudima koji fizički ne mogu da pišu omogući pristup da zapišu svoje misli i riječi „na papir“.

Softver izmišljen 1990-ih omogućio je korisnicima da kreiraju pisane dokumente i da ih sačuvaju/otvore jednostavno svojim glasom. Kasnije verzije su kreirane posebno za ljude koji rade u sudnicama ili kao medicinski transkripcionisti.

Spiner
Ova igračka je bila u modi 2017. i svako dijete je željelo da ima bar jednu. Fidget spinner je uređaj sa tri kraka u obliku vesla oko kruga sa ležajevima u sredini koji okrećete da biste smirili ili povećali koncentraciju.

Inženjerka Ketrin Hetinger prvobitno ga je izmislila kao neku vrstu igračke da zabavi svoju sedmogodišnju ćerku još 1993, ali je, nažalost, dozvolila da patent istekne jer nije imala novca da ga obnavlja. Dakle, nije se obogatila na tom patentu.

Početkom 2000-ih, proizvođači su počeli da promovišu ove uređaje kao način da pomognu u smirivanju ljudi s autizmom, ADHD-om i anksioznošću. Iako studije nisu potvrdile da su pomogle ljudima s ovakvim stanjima, do 2017. mnogi ljudi, bilo da su pod stresom rukovodioci u poslovanju ili školarci kojima je dosadno, uživali su u vrćenju ovih predmeta iz zabave.

Fidget spinneri su čak bili zabranjeni u nekim školskim okruzima jer su, ironično, bili smetnja.

Spušteni ivičnjaci
Vjerovatno je prilično očigledno da su ivičnjaci (one blage padine od trotoara do puta) prvobitno bile dizajnirane za korisnike invalidskih kolica. Ali roditelji koji guraju kolica, putnici koji vuku kofere na točkovima i radnici koji isporučuju teške terete na kolicima, takođe, su ih smatrali korisnima.

Urezi na ivičnjacima prvi put su se pojavili 1945, ali su postali široko rasprostranjeni u SAD nakon što je Zakon o Amerikancima sa invaliditetom iz 1990. naložio da urezi budu prisutni na svim trotoarima.

Fleksibilna slamka za piće
Iako je ravna slamka od papira bila čudo sama po sebi kada je nastala 1888, tridesetih godina prošlog vijeka čovjek po imenu Džozef Fridman je prilagodio dizajn kako bi se slamke savile u sredini.

Na ideju je došao kada je primijetio da njegova sitna ćerka ne može da uživa u mlječnom šejku dok koristi ravnu verziju. Postavio je šraf u ravnu slamku i omotao zubni konac oko njega kako bi stvorio talasasti efekat.

Iako alat nije prvobitno kreiran za osobe s invaliditetom, bolnice su bile jedno od prvih mjesta koje su ga usvojile kako bi pomogle ljudima s ograničenim pokretima ruku, koji pokušavaju da dobiju nešto za piće.

Audio knjige

Brajevo pismo je i dalje korisno sredstvo za čitaoce s oštećenjem vid; međutim, audio knjige su ovoj populaciji mnogo olakšale uživanje u dobroj priči. Ideja se rodila 1932. zahvaljujući američkoj „fondaciji za slijepe“.

Grupa je snimala knjige na vinilnim pločama, ali kako je tehnologija napredovala, tako su se povećavale i mogućnosti. Skladištenje je napredovalo od držanja samo 15 minuta govora po strani na vinilu 1930-ih, do dva sata sa Amazonovim Audible audio plejerom 2007, do stotina sati sadržaja koji prosečan pametni telefon može da drži danas.

Sada svako može da uživa u pogodnostima i jednostavnosti audio knjiga. Mnogi ih slušaju u kolima ili kod kuće kako bi smanjili vreme provedeno pred ekranom. U stvari, industrija je na putu da ostvari prodaju od 1,3 milijarde dolara u 2020, što je povećanje od 12 odsto u odnosu na prethodnu godinu, prenosi N1 Zagreb.

Izvor: N1 Zagreb

Pripremila: Dajana Vuković

U nastavku, integralno, prenosimo obraćanje Marine Vujačić, u okviru Osmomartosvkog marša: Vrijeme je za pravdu! u organizaciji Centra za ženksa prava. 

Danas, na Dan žena, okupljene i okupljeni smo kako bismo zajedno istakle i istakli snagu i neuništivu volju žena širom svijeta. 

No, ne smijemo zaboraviti da su neke od nas suočene s dodatnim izazovima, da neke od nas nijesu ni doživljene kao žene i da im, na kraju, društvo često zabranjuje da o tome i misle i doživljavaju sebe na takav način. 

Ove žene često se suočavaju s predrasudama koje ih guraju na još dublju marginu, oduzimajući im pravo da budu viđene kao vrijedne, samostalne i svestrane individue.

Naša borba ne smije zanemariti žene s invaliditetom, koje su dugo bile, i još uvijek su, izopštene iz rodnih pitanja i često ignorisane u ženskom pokretu, ali i u pokretu za prava osoba s invaliditetom. 

Naša snaga, otpornost i ljubav ne smiju biti umanjene usljed strahova, neinformisanosti i nespremnosti društva. Mi, žene s invaliditetom, imamo pravo na izbor i samodređenje, uključujući pravo na partnerske odnose i majčinstvo - iako nam se često spočitava da kao takve ne možemo ni biti partnerke i/li majke - te da u tim ulogama nijesmo poželjne koliko u ulozi žrtve - kao savršen plijen za sažaljenje, ali istovremeno i neprihvatanje. 

Nijedna od nas ne smije biti isključena iz borbe za pravdu i jednakost.

Danas, podižem svoj glas, prvenstveno, kako bi sve žene s invaliditetom znale: 

Vi ste, ne samo dio naše borbe, već i njen neophodan temelj. 

Nasilje i predrasude ne smiju nam oduzeti našu snagu i dostojanstvo. 

Vi ste liderke i nositeljke promjena u našem zajedničkom maršu ka pravdi.

Svaka od nas ima pravo na ljubav, podršku i samopouzdanje. Nemojmo dopustiti da društvene norme i stereotipi definišu našu vrijednost. 

Mi smo vrijedne, moćne i značajne baš onakve kakve jesmo. 

Ovo je naš prostor i zajedno gradimo mostove jednakosti na kojima svaka žena, bez obzira na svoje različitosti i sličnosti, ima pravo da živi s ponosom.

Danas i ubuduće, budimo saveznice jedna drugoj. Podržimo jedna drugu da prepoznamo i prijavimo svaki vid nasilja. Zajedno smo jače, snažne i sposobne da oblikujemo svijet u kojem se svaka žena s invaliditetom osjeća slobodnom i voljenom. 

Neka naša solidarnost bude snaga koja ruši zidove diskriminacije i omogućava svima da zasijaju punim sjajem svoje jedinstvene i neponovljive svjetlosti.

Danas, na Dan žena, slavite svoju jedinstvenost i svoj život.

Danas, kao i svakoga dana u životu, budite smjele, ponosne, odvažne, svoje.

Danas poručite da je ovo jednako dan svih nas.

Zato ne pristajte na mrvice, zaslužujete mnogo više i bolje.

Danas volite sebe najviše, budite nasmijane i prkosne.

Hvala vam što ste dio ovog marša - jer zajedno smo nepokolebljive. 

Srećan 8. mart!

Podgorica, (MINA) – Žene s invaliditetom suočavaju se sa dvostrukom diskriminacijom u ostvarivanju prava na adekvatan životni standard i uključenost u zajednicu, pokazala je analiza Inicijative mladih sa invaliditetom Boke (I MI Boke).

Iz te organizacije su kazali da su analizirali rodno odgovorno budžetiranje kroz utrošak budžeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom (OSI) i sredstava za materijalna davanja i usluge socijalne i dječje zaštite za osobe s invaliditetom, u periodu od januara 2020. do juna prošle godine.

Iz I MI Boke su pojasnili da su podatke koji se odnose na oblast profesionalne rehabilitacije i zapošljavanje osoba s invaliditetom uporedili sa ekvivalentnim podacima iz perioda od 2016. do 2019. 

Analiza je, kako su rekli, pokazala da su žene s invaliditetom i dalje većinski nezaposlene, iako se izdvajaju značajna sredstva za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Socijalna i dječija zaštita ne odgovara na njihove specifične potrebe i ne pruža dodatnu podršku za njihovu socijalnu inkluziju, kazali su iz I MI Boke.

Kako su dodali, utvrđeno je da nije došlo do poboljšanja u pogledu strukture nezaposlenih osoba s invaliditetom u odnosu na pol, starost, stepen invaliditeta i nivo obrazovanja.

Iako čine 12 odsto ukupnog broja žena, na kraju juna prošle godine, od ukupnog broja nezaposlenih žena, 24,61 odsto su bile žene sa invaliditetom, rekli su iz I MI Boke.

Oni su dodali da, od ukupnog broja nezaposlenih osoba s invaliditetom, 58,7 odsto čine žene.

I dalje većinu nezaposlenih žena sa invaliditetom čine one starije od 50 godina (60 odsto) i sa I stepenom stručne spreme (53,64 odsto), pojasnili su iz I MI Boke.

Iz te organizacije su naglasili da je skoro duplo više nezaposlenih žena sa lakim invaliditetom (62,79 odsto) u odnosu na nezaposlene muškarce s istim stepenom invaliditeta (37,22 odsto).

Iako žene sa invaliditetom većinski učestvuju (preko 60 odsto) u programu profesionalne rehabilitacije, čiji je cilj da se OSI na odgovarajući način osposobe i pripreme za rad, uvećanje broja zaposlenih među njima (za 58,11 odsto) je značajno manje u odnosu na uvećanje broja zaposlenih muškaraca sa invaliditetom (za 82,78 dosto), naveli su iz I MI Boke.

Prema njihovim riječima, učešće žena sa invaliditetom u ukupnom broju zaposlenih osoba s invaliditetom opalo je sa 55 odsto 2020. na 51,39 odsto, koliko ih je bilo u prvoj polovini prošle godine.

Podaci o povećanju stepena zapošljavanja žena sa invaliditetom ukazuju na neefikasnost programa profesionalne rehabilitacije, ocijenili su iz I MI Boke.

Jedini podsticaj usmjeren isključivo na zapošljavanje žena sa invaliditetom je, kako su naglasili, davanje prednosti projektima koji predviđaju njihovo zapošljavanje u okviru grant šema.

Zavod za zapošljavanje i dalje ne posjeduje podatke o osobama s invaliditetom zaposlenim na ovaj način, razvrstane prema polu, istakli su iz te I MI Boke.

Oni su poručili da su za dostojanstven život žena i djevojčica sa invaliditetom, osim zaposlenja, neophodna adekvatna materijalna davanja za pokriće dodatnih troškova života vezanih za invaliditet i usluge socijalne i dječje zaštite.

Kako su kazali, analizom je utvrđeno da su materijalna davanja za osobe s invaliditetom i njihove porodice i staraoce porasla u prosjeku za 47,14 odsto, dok su minimalne zarade uvećane za 102,7 odsto, a minimalne penzije za 101,8 odsto.

Najmanje su porasle mjesečne naknade po osnovu prava na dodatak za njegu i pomoć i naknadu roditelju/staratelju – njegovatelju osobe koja je korisnik lične invalidnine (17,95 odsto), koje većinski ostvaruju žene s invaliditetom (58-59 odsto) i majke, starateljke ili njegovateljke osoba s invaliditetom (75 odsto), objasnili su iz I MI Boke.

Oni su istakli da je iznos naknade roditelju/staratelju-njegovatelju osobe koja je korisnik lične invalidnine u odnosu na redovna primanja značajno opao od januara 2020. 

Kada je bio na nivou od 89,8 odsto minimalne zarade i 154,7 odsto minimalne penzije, naveli su iz I MI Boke.

Oni su kazali da je u februaru prošle godine taj iznos bio na nivou od 52,2 odsto minimalne zarade i penzije.

U saopštenju I MI Boke se navodi da Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti ne garantuje naknadu roditeljima s invaliditetom, niti ikakve posebne mjere za podsticanje socijalne inkluzije žena s invaliditetom.

Nakon deset godina od isteka zakonskog roka, nije utvrđena cijena usluge SOS telefona, pa I MI Boke, koja pruža ovu uslugu u skladu sa specifičnim potrebama žena s invaliditetom, ne može ostvariti održivo finansiranje iz državnog budžeta, čak i ako dobije licencu za pružanje ove usluge, poručili su iz te organizacije.

Oni su naglasili da je položaj žena s invaliditetom u oblasti zapošljavanja i socijalne i dječje zaštite nepovoljniji u odnosu na žene bez invaliditeta i muškarce s invaliditetom.

Sve navedeno ukazuje da je potrebno izmijeniti trenutne pravne okvire i preduzeti dodatne korake koji će nuditi bolji podsticaj i povećati broj zaposlenih i socijalno uključenih žena sa invaliditetom, poručili su iz I MI Boke.

Izvor: Agencija Mina

Prošlo je više od mjesec dana kako Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije odgovorilo na Zahtjev za tumačenje zakonske regulative u vezi s pružanjem usluge podrške za život u zajednici - personalna asistencija. Uz navedeni Zahtjev smo uputili i molbu za organizovanje sastanka sa ministarkom Nišić i njenim timom, radi razrješenja ovog problema, međutim izostao je odgovor i na ovaj segment obraćanja.

Ovakav neodgovoran pristup Ministarstva direktno ugrožava prava osoba s invaliditetom, s obzirom na to da Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), kao licencirani pružalac usluge, po međunarodnim standardima, više ne ispunjava pravno-formalne uslove (standarde) za pružanje usluge osobama s invaliditetom, koje centri za socijalni rad - nakon priznavanja prava - upućuju na UMHCG.

Da podsjetimo, UMHCG je licencu za pružanje Usluge podrške za život u zajednici - personalna asistencija, dobilo od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja u februaru 2020, uz uvjerenje da će licenciranje usluge obezbijediti njenu održivost i potpuno finansiranje od strane države. U međuvremenu, država Crna Gora je uvela i participaciju za osobe s invaliditetom koje ostvaruju ovu uslugu, na način što ih je obavezala da, „u odnosu na svoje prihode”, učestvuju i u plaćanju usluge. Ova nepravedna praksa direktno krši princip ravnopravnosti i jednakosti, postavjljajući osobe s invaliditetom u nerazmjerno tešku finansijsku situaciju. Pritom se u prihode ubraja skoro svako „primanje koje ostvaruje pojedinac po bilo kojem osnovu“, izuzev - kada je riječ o personalnoj asistenciji - primanja ostvarenih po osnovu materijalnog obezbjeđenja i jednokratne novčane pomoći. 

Država je, jedini, izuzetak napravila za uslugu dnevnog boravka, na način što je propisala da troškove ove usluge u potpunosti snosi država, odnosno lokalna samouprava. 

Ova participacija se kreće u besmislene visine, stvarajući nepodnošljivo opterećenje za korisnike/ce. Tako, na primjer, u slučaju 176 sati personalne asistencije mjesečno (osam sati dnevno), i prihoda od 660,00 evra, participacija iznosi 585,24 evra. Ukoliko su prihodi 730,00 evra, participacija je 731,28, a ukoliko prihodi iznose 800,00 evra, participacija je 877,53. Dakle, participacija za uslugu je približna prihodima ili, za prihode od 730,00 evra i više, je i veća od samih prihoda, čime se ugrožava egzistencija i osobe s invaliditetom guraju u dodatno siromaštvo. 

Međutim, za obezbjeđivanje, pružanje i održivost Usluge, UMHCG nikada nije dobilo sredstva od države, ni iz budžeta, niti u 2023. kroz projekat kojim smo aplicirali u oblasti zaštite lica sa invaliditetom, iako su sredstva bila namijenjena i za licencirane pružaoce usluga. Naglašavamo da ovakav pristup stavlja u pitanje održivost same usluge personalne asistencije, i ostavlja trenutne i potencijalne buduće korinike/ce ove usluge bez mogućnosti da uslugu ostvare u praksi. 

Dodatno, UMHCG posjeduje i Program obuke za stručne radnike/ce, stručne saradnike/ce i saradnike/ce o usluzi personalne asistencije – značenje, standardi, uloge, prava i obaveze korisnika, saradnika, stručnih saradnika/ca i stručnih radnika/ca, koji je prvi put akreditovan kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu u decembru 2018, a reakreditovan početkom 2024.  Međutim, centri za socijalni rad i druge institucije i ustanove socijalne i dječje zaštite nikada do sada nijesu naručili akreditovane programe obuke od strane UMHCG, uključujući ni Program obuke o usluzi personalne asistencije, dok redovno, i po više puta mjesečno, od nas traže podršku i pomoć u tumačenju odredbi, navodeći da istu nijesu dobili od nadležnog Ministarstva, a najskoriji zahtjevi odnosili su se i na to da UMHCG, kao licencirani pružalac usluge, sprovede procjenu potreba i izradi Plan pružanja usluge, kako bi centar donio Rješenje. 

Izostanak podrške UMHCG uslovio je činjenicu da od 20. februara 2024. nemamo stručnu/og radnicu/ka zbog čega nijesmo u mogućnosti da obezbijedimo dalje pružanje usluge, jer nemamo sredstava za zaradu, upravo zbog toga što država ne finansira Uslugu personalne asistencije na način na koji finansira neke druge usluge. 

Na ovo smo upozorili Ministarstvo rada i socijalnog staranja, u obraćanju od 5. februara ove godine i isto ponovili 22. febaruara, zbog izostanka odgovora na prvo obraćanje. Međutim, Ministarstvo nas do današnjeg dana nije udostojilo ni odgovora, a kamoli podrške i sprečavanja posljedica koje su nastupile. 

S obzirom na to da je ministarka Nišić, protekle sedmice, boravila u zvaničnoj posjeti SR Njemačkoj i njihovom Ministarstvu rada i socijalnog staranja, očekujemo da su je upoznali sa načinom na koji ova zemlja finansira usluge podrške za život u zajednici osobama s invaliditetom, uključujući posebno uslugu personalne asistencije. Naime, Njemačka je, pored Slovenije, jedna od zemalja koja ima najpozitivnije prakse kada je riječ o usluzi personalne asistencije. 

Na kraju, apelujemo na Ministarstvo rada i socijalnog staranja da preispita svoj pristup i preuzme odgovornost, osiguravajući potpuno finansiranje personalne asistencije i ispunjavanje međunarodnih standarda propisanih Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom. Država mora preuzeti 100% troškova personalne asistencije, čime će direktno uticati na stvaranje pravičnog i ravnopravnog društva za sve građane/ke a ne samo one privilegovane. 

U Podgorici je, u petak, povodom Dana žena organizovan Osmomartovski marš pod sloganom Vrijeme je za pravdu. Poručeno je da je vrijeme za pravdu koja stoji iznad svih hijerarhija, za društvo koje ne diskriminše, ne marginalizuje i ne minimalizuje.

Aktivisti i aktivistkinje Centra za ženska prava okupili su se na Trgu nezavisnosti noseći transparente: Vrijeme je za hrabrost, Stop femicidu, Vrijeme je za ljubav, Stop mizoginiji, Pravda je odraz slobode, Žena je ženi most…

Likovna umjetnica Tanja Markuš ukazala je na dugogodišnju borbu za zakone koji će suzbiti i kazniti diskriminaciju. Ona je kazala da te zakone danas imamo, ali da izostaje pravda.

Petnaest žena smo izgubili za pet godina. Izostaje pravda. Pitam se da li su velike riječi, sada kada krase govore mnogih koji ih suprotno tumače, izgubile smisao. Iz iskustva znamo da se promjene ne dešavaju preko noći, navela je Markuš.

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić kazala je da nijedna žena ne smije biti isključena iz borbe za ravnopravnost.

Ne smijemo zaboraviti da su neke od nas suočene sa izazovima. Neke od nas nisu doživljene kao žene. Ovim ženama se oduzima pravo da budu viđene kao samostalne i svestrane individue. Naša snaga, otpornost i ljubav ne smiju biti umanjene usljed strahova i nerazumijevanja društva. Žene sa invaliditetom imaju pravo na izbor, ljubav, samoodređenje, uključujući pravo na partnerske odnose i majčinstvo iako nam se često spočitava da, kao takve, ne možemo biti ni partnerke ni majke, kazala je Vujačić.

Marija Jovanović iz asocijacije Spektra poručila je da se za pravdu vrijedi boriti.

To nije utopijski ideal. Pomislila sam đe ja tačno živim i za šta se borim. Pomislila sam na prećutna silovanja, na Šejlu Bakiju, na glad, na siromaštvo, na Ukrajinu, na Palestinu, na genocid, đe ja tačno živim. Pomislila sam na one kojih nema, ono što je nama pravda njima više ništa ne znači i zamalo sam odustala. Ali u tom bolu i očaju vjerujem da možemo da pronađemo snagu i hrabrost da nastavimo da se borimo, navela je Jovanović.

Iz Centra za ženska prava je poručeno marširamo složno ka budućnosti u kojoj je pravda dostupna svima, ka svijetu u kojem ne sanjamo, već živimo ravnopravnost.

Međunarodni dan žena odjekuje glasovima koji su se kroz istoriju suprotstavili nepravdama i vodili nas putem dostojanstva i ravnopravnosti. Međutim, ovaj dan je i podsjetnik na glasove koje je nepravda utišala i koje nastavlja da guši, uprkos promjenama za koje smo se izborile, navode iz Centra za ženska prava.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno je, povodom Međunarodnog dana žena, odlikovao Sofiju Klikovac Ordenom crnogorske zastave trećeg stepena koji se dodjeljuje za naročite zasluge za Crnu Goru.

Iz Kabineta Milatovića su kazali da je Klikovac bila doajen predškolskog vaspitanja i obrazovanja i „najpoznatija crnogorska majka“, kako su je mnogi nazivali zbog njenog višedecenijskog rada i herojske borbe za stvaranje uslova za zdrav rast i razvoj djece.

Bila je pokretač predškolskog obrazovanja u Crnoj Gori i osnivač prvih dječijih jaslica.

Klikovac je nakon 41 godine posvećenog rada za sobom je ostavila 17 objekata, jaslica i vrtića Javne ustanove „Ljubica Popović".

Kako je saopšteno iz Kabineta predsjednika, Milatović je Orden uručio njenoj ćerki Ani Klikovac.

Milatović je kazao da je legat Klikovac crnogorskom društvu nemjerljiv i da je ostao zauvijek vidan kroz oblikovanje velikog broja generacija, ali i kroz avangardna rješenja koja su ženama omogućile povratak na tržište rada i profesionalan razvoj.

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić čestitao je 8. mart – Međunarodni Dan žena i poručio da su žene oduvijek bile stub našeg društva, očuvale porodice, ali i mir i stabilnost cijele zajednice u najtežim momentima naše istorije.

On je poručio da se bez snage i brige žena ne može graditi bolja budućnost.

Izvor: Glasamerike.me

Pripremila: Dajana Vuković

Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić najavio je otvaranje Dnevnog boravka za starija lica i lica sa invaliditetom tokom ove godine, na sastanku Skupštine Udruženja penzionera Kotor.

Učestvujući na skupu najstarijih sugrađana, predsjednik Opštine je podijelio sa njima svoja razmišljanja i ideje o budućem djelovanju i načinima na koje Opština može pomoći položaju kotorskih penzionera. Cilj je da se, u vremenu kada je većina sadržaja usmjerena na turizam, stvori prilika da najstariji sugrađani imaju svoja mjesta za okupljanja i druge aktivnosti, bez finansijskih opterećenja, saopšteno je iz Opštine Kotor.

Predsjednik Opštine Kotor potvrdio je da će javna uprava u svakom trenutku dati na korišćenje prostorije mjesnih zajednica za potrebe koje imaju mjesni odbori penzionera, a posebno je govorio o mogućnostima izgradnje stanova za ovu populaciju.

Skupštini je prisustvovao i predsjednik Saveza udruženja penzionera Crne Gore Branko Vešović koji je istakao da je rijedak slučaj da neki predsjednik Opštine prisustvuje ovakvim sastancima, zaključeno je iz Opštine Kotor.

Izvor: Primorski.me

Pripremila: Dajana Vuković

Osobe s invaliditetom kojima su potrebne usluge personalnih asistenata blokirale su jedan od ulaza u Gradsku upravu u Banjaluci, u srijedu, 28. februara 2024. i traže sastanak sa banjalučkim gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem.

Njihovi zahtjevi su povećanje naknada za personalne asistente i isplatu zaostalih dugovanja iz decembra prošle godine.

Za nas personalna asistencija znači život. Od životne je važnosti, jer osnovne stvari ne možemo obavljati bez personalne asistencije, od ustajanja, lijeganja, toaleta. Tražimo samo da se cijena izjednači sa cijenom koju plaćaju za pomoć u kući, rekao je za Radio Slobodna Evropa Drago Novaković, korisnik personalne asistencije.

Drago živi sam, zaposlen je, a boji se da bi mogao ostati bez posla ukoliko ne bude bilo povećanja sredstava za plaćanje personalnih asistenata.

Personalni asistenti sa povećanjem minimalne plate sada imaju 900 maraka (450 evra). Konkurs stoji stalno otovoren, ali kad kažemo kolika je plata, niko ne želi da prihvati, jer ljudi mogu da rade jednostavnije poslove za tu platu, da budu dostavljači i slično, kaže Novaković.

Personalni asistenti finansiraju se iz budžeta Grada Banja Luka koji im nije uplatio sredstva za decembar.

U tom gradu trenutno postoje tri udruženja koja pružaju usluge personalne asistencije i to Gradska organizacija slijepih, Udruženje distrofičara, kao i humanitarna organizacija "Partner".

Prva dva najavljuju za 29. februar obustavu usluge, jer smatraju da sa postojećim novcem ne mogu nastaviti da rade.

Za decembar  prošle godine, Grad Banja Luka im duguje oko 80.000 maraka (oko 40.000 evra).

Udruženje slijepih mjesečno od grada za personalne asistente dobije 3. 000 maraka (oko 1.500 evra), a Udruženje distrofičara oko 19.000 maraka (oko 9.500 evra).

Osim problema sa kašnjenjem sredstava, ova udruženja upozoravaju i na problem cijene rada personalnih asistenata, posebno povećanjem minimalne plate.

Osobe sa invaliditetom protestuju u Gradskoj upravi Banjaluka

U budžetu za 2024. godinu nisu odobrena sredstva za povećanje izdvajanja za personalne asistente.

U Bosni i Hercegovini ne postoji zakon koji uređuje oblast personalne asistencije.

U Republici Srpskoj (RS) jednom od dva entiteta u BiH, Grad Banja Luka je ovo pitanje uredio posebnom odlukom. Osim Banje Luke, ova usluga se još koristi i u Prijedoru.

Personalni asistenti pružaju podršku u održavanju lične higijene, ishrani, oblačenju, obavljanju kućnih poslova, pohađanju fakulteta, boravku na radnom mjestu, u kupovini, javnom prevozu, tokom slobodnog vremena, organizacije dnevnih aktivnosti.

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Pripremila: Dajana Vuković

Na Autobuskoj stanici "Merkur" u Budvi u periodu van sezone se trude da unaprijede, postojeće i dodaju nove sadržaje kako bi građani ali i turisti koji korsite njihove sadržaje bili zadovoljni.  Urađen je novi prilaz odnosno rampa za lica sa invaliditetom koja zadovoljava sve uslove, takođe postavljene su taktilne trake koje služe za navođenje  osoba s oštećenjem vida, a u saradnji sa Opštinom Budva zamijenjene su žardinjere i postavljeni stubići kako bi se dobilo više prostora na trotoaru.

Autobuska stanica u Budvi sada je u potpunosti prilagođena osobama sa invaliditetom, nudeći pristupačne prilaze koji omogućavaju prilaz i kretanje.

Mi uvijek gledamo da oplemenimo postojeće sadržaje i dodamo nove, da bismo što ljepše spremili i prilagodili za sezonu kako bi svi bili zadovoljni. Uradili smo novu rampu za prilaz lica sa invaliditetom i postavili taktilne trake, kazao je Veljko Mrvaljević direktor AS "Merkur", za emisiju Polis Televizije Budva.

Žardinjere zamijenje stubićima u saradnji sa Opštinom Budva
Ljeti je velika gužva zaustavljaju se ovdje svi uglavnom, fekrventno je, stubići su bolja opcija naročito za pješake i biće mnogo ljepše, istakao je on.

Više putnika nego prošle godine
Sada ima najviše đaka, studenata, ali tu su i Rusi i Ukrajinci pa je osjetan povećan broj putnika, ima malo manje polazaka nego u sezoni, svi putni pravci su frekventni i ima malo više putnika nego prošle godine, napominje Mrvaljević.

Autobusku stanicu zbog raznih sadržaja koje nudi rado posjećuju i građani i turisti i kada nemaju potrebu za njenom prvobitnom namjenom, zato je svako poboljšanje uslova značajno jer doprinosi boljem utisku posjetilaca.

Izvor: RTV Budva

Pripremila: Dajana Vuković

Usluga pristupačnog prevoza od vrata do vrata, namijenjenu za osobe s invaliditeom koje žive, rade i studiraju na teritoriji Glavnog grada kontinuirano se sprovodi posredstvom Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) uz finansijsku podršku Sekretarijata za socijalno staranje Glavnog grada Podgorice. Uslugu neposredno pruža D.O.O Siti taksi (City taxi).

Uslugom pristupačnog prevoza od vrata do vrata, želi se obezbijediti bolji kvalitet života osoba s invaliditetom, i prije svega, doprinijeti njihovoj većoj samostalnosti i učešću u zajednici.

Usluga se pruža u kontinuitetu, posredstvom dva vozila, bez naknade za korisnike/ce, radnim danima u periodu od 7.00h do 22.00h. Tokom 2023, ovu uslugu koristile su 144 osobe s invaliditetom.

Ovim putem pozivamo sve osobe s invaliditetom u Podgorici, koje nisu  trenutno korisnici/ce usluge, da nam se jave, kako bi popunile Upitnik i ispunile preduslov za korišćenje usluge pristupačnog prevoza.

Podsjećamo, servis pristupačnog prevoza od vrata do vrata za osobe s invaliditetom u Glavnom gradu Podgorici uspostavljen je kroz projekat Pristupačnim prevozom do promjena (Accessible drive (for) the change)! koji je finansiran uz podršku Evropske unije, kroz projekat  IPA II – Višegodišnji program akcije za Crnu Goru za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu politiku (Multi-annual Action Programme for Montenegro on Employment, Education and Social Policies), odnosno – grant u okviru poziva Podrška pružanju usluga socijalne i dječje zaštite (Support to Provision of Social and Child Protection Services) u čijoj je realizaciji Glavni grad Podgorica bio jedan od partnera. Nakon završetka projekta, Glavni grad je obezbijedio održivost ovog servisa, a Ugovor potpisan u 2023. traje do juna 2024.