Sekretarijat za socijalno staranje Glavnog grada uručio je danas nagrade pobjednicima i pobjednicama konkursa za najbolji esej ili priču o osobama s invaliditetom Bez sažaljenja.

V.d. sekretarke dr Ida Kolinović je istakla da je na konkurs pristiglo četrnaest radova koji predstavljaju veoma zreo pogled na osobe s invaliditetom i da svaki od njih pojedinačno zaslužuje nagradu zbog same činjenice da su, kao srednjoškolci i srednjoškolke, riješili da doprinose promjeni perspektive iz koje se posmatraju osobe s invaliditetom. Upravo to je bio razlog da Sekretarijat odluči da sve nagradi knjigama i zahvalnicama, dok su pobjednici dobili i novčane nagrade.

Predstavnica Komisije za ocjenu radova, Anđela Radovanović, navela je da je komisija imala težak zadatak da od velikog broja dobrih radova izabere najbolja tri, pri čemu su nijanse odlučile. Najavila je da Sekretarijat u toku 2025. godine planira organizaciju novog literarnog konkursa na sličnu temu, kao i štampanje zbornika radova sa konkursa iz 2024. i 2025. godine.

 Po odluci Komisije koju su činili predstavnici Sekretarijata, Narodne biblioteke Radosav Ljumović i Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, nagrade su osvojili:

1. mjesto – Teodora Janković, Gimnazija Slobodan Škerović
2. mjesto – Sofija Ivanović, Gimnazija Slobodan Škerović
3. mjesto – Mona Gušmirović, Gimnazija Podgorica

Sekretarijat zahvaljuje svim učesnicima, mentorima, roditeljima i prijateljima učesnika koji su podržali konkurs i prisustvovali dodjeli nagrada i sa radošću očekuje nove prilike za druženje sa učesnicima i sprovođenje aktivnosti usmjerenih na promociju adekvatnih stavova o fenomenu invaliditeta i osobama s invaliditetom.

Izvor: Glavni Grad Podgorica

Pripremila: Dajana Vuković

Prepreke u stavovima ljudi su ono što me najviše uzrujava. Živimo u društvu gde se moć percipira kao fizička snaga, pa je ljudima teško da vas shvate ozbiljno ako u njihovim očima delujete nemoćno - kaže Ljupka Mihajlovska, koordinatorka Kancelarije za studente sa invaliditetom.

Kada je pitate o njenom invaliditetu, odmah će reći da je tako rođena i da je život u kolicima jedini za koji zna. Sigurna je da, uprkos ogromnom napretku medicine i tehnologije, nije moguće izmisliti nešto što bi u potpunosti eliminisalo njen invaliditet ili posledice. Iz njenog ugla to bi bilo samo dodatno mučenje.

Volim da istaknem da sam ja ono što jesam zahvaljujući invaliditetu, a ne uprkos invaliditetu. Staze kojima me je invaliditet odveo uglavnom ne bih menjala. Uvek sam se trudila da to ne bude dominantni deo mog identiteta i smatrala da ne treba nužno da budem okružena isključivo ljudima koji imaju invaliditet, odlučna je u tom stavu.

A na staze koje pominje krenula je sa tri godine, kada se iz rodnog Tetova u Severnoj Makedoniji sa roditeljima i dva brata preselila u Jabuku, selo pored Pančeva. Porodica, koja je u međuvremenu bogatija za dve bratanice i dva bratanca, najzaslužnija je za sve što je postigla, a to je zaista mnogo.

Braća su mi pomogla u tinejdžerskim godinama

Vreme u kom sam se ja školovala nije bilo naklonjeno deci sa invaliditetom. Uglavnom su deca išla u specijalne škole koje su bile udaljene od mesta stanovanja, pa ni mene to nije zaobišlo. Tokom osnovne škole uglavnom sam bila van porodične kuće, ali kada sam nakon osnovne škole donela odluku da je jedina opcija redovna srednja škola, uspela sam da ostvarim dobar odnos sa braćom koji je do tada zbog stalnog mog odsustva bio okrnjen. Oni su mi pomogli da tinejdžerske dane provodim kao i svi ostali tinejdžeri, a ne da budem zatvorena u kući. Znate, kada neko u porodici ima invaliditet, cela porodica živi taj invalidite i prilagođava se. Nikada me nisu štedeli obaveza koje sam mogla da izvršavam i imala sam ravnopravan tretman kada su životni izazovi u pitaju, tačnije morala sam da se suočim sa svakom preprekom, bez odustajanja i ja sam im na tome beskrajno zahvalna, priča.

Upravo ju je taj put kojim je prošla sa svojom porodicom osnažio i doprineo da danas bude uporna i otporna, a često voli da kaže i istakne da uz pristupačnost i ljude koji vas vole nema nepremostivih prepreka.

Buntovnički duh popravlja stvari

– Ponekad mi zameraju što sam previše angažovana, ali su podrška svakoj mojoj inicijativi i ideji čak i kada je nešto na moju štetu. U šali im obično kažem: Hajde što ja imam neverovatne ideje, nego što me vi podržavate da ih sprovedem u delo, priča sa radošću i zahvalnošću prema svojoj porodici, koja je udružila sve raspoložive resurse kako bi joj omogućili da ide u redovnu srednju školu i bila deo prirodnog vršnjačkog okruženja.

Zavšila je Gimnaziju Uroš Predić u Pančevu, a nakon toga Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu, smer Bibliotekarstvo i informatika. Trenutno privodi kraju master studije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, modul Međunarodno humanitarno pravo i pravo ljudskih prava. Izbor modula je došao prirodno jer se Ljupka već dugo bavi aktivizmom u oblasti ljudskih prava i posvećena je jačanju položaja osoba sa invaliditetom.

– Upisala sam fakultet s idejom da se nakon diplomiranja zaposlim u biblioteci. Međutim, moj buntovnički duh i energija ispoljili su svoj oblik kroz borbu za bolji položaj studenata sa invaliditetom. Imali smo jaku studentsku organizaciju, udružili smo se da glasno ukazujemo na prepreke u društvu, ali i na potencijale mladih osoba sa invaliditetom koje zbog svih barijera ne mogu da dođu do izražaja.

Ubrzo je došla na čelo te organizacije.

– Kako ja u šali volim da kažem, kada državni sistem hoće da umiri buntovnike, on ih angažuje da popravljaju stvari. Tako da je počeo moj angažman na Univerzitetu u Beogradu, ali moram da priznam da se taj žar u meni, kada je tema ljudskih prava u pitanju, nikada nije ugasio.

Radimo na promenama koje su vidljive i značajne

Zaposlena je u Rektoratu Beogradskog univerziteta kao koordinatorka Kancelarije za studente sa invaliditetom. Kaže da preciznih podataka nema, ali prema evidenciji Kancelarije za studente sa invaliditetom ima svega 700 mladih ljudi sa nekom vrstom invaliditeta koji studiraju. Ovo je podatak za Beograd, u drugim univerzitetskim gradovima je taj broj manji.

Do 2020. godine bila je narodna poslanica u Narodnoj skupštini Republike Srbije i kao predsednica Radne grupe za unapređenje pristupačnosti inicirala je i realizovala brojne međunarodne i nacionalne projekte i obuke koje su se ticale unapređenja položaja osetljivih društvenih grupa. Konsultantkinja je za nekoliko međunarodnih organizacija i predsednica Upravnog odbora Saveza za pristupačnost Srbije i programska direktorka Udruženja Za pristupačno okruženje.

Kroz sve ove angažmane Ljupka je u kontinuitetu radila i radi na promenama koje su vidljive i značajne. Danas je angažovana kao posebna savetnica u Kabinetu ministarke Tatjane Macure.

– S obzirom na to da se bavim ljudskim pravima, s posebnim fokusom na prava osoba sa invaliditetom, moja uloga u timu ministarke Macure je da podstičem stvaranje ravnopravnih uslova za uključivanje žena iz osetljivih društvenih grupa u sve društvene tokove i da zagovaram uspostavljanje adekvatne podrške ženama koje su u višestrukom riziku od diskriminacije. Kabinet ministarke Macure teži ka tome da u rad uključi žene sa različitim ekspertizama, ali i životnim iskustvima, koja su značajna za sagledavanje šireg konteksta pune rodne ravnopravnosti.

Studentima sa invaliditetom danas je lakše

Kada me pitaju kakve su promene postignute, to me vrati u prošlost i pomogne mi da osvestim koliko smo toga uradili, iako se nama često čini da smo stalno na početku. Biti studentkinja sa invaliditetom danas je mnogo lakše nego 2001. godine. Većina fakulteta u sastavu Univerziteta u Beogradu preduzela je neke korake ka tome da ukloni fizičke barijere kako bi osobe koje za kretanje koriste kolica ili neko drugo pomagalo mogle da se kreću. Na mnogim fakultetima obezbeđeni su pristupačni toaleti, što je, za razliku od vremena kada sam ja studirala, bio jedan od najvećih stresova osobama koje za kretanje koriste kolica. Cele studije sam provela bez mogućnosti da odem u toalet i bez mogućnosti da samostalno uđem u zgradu fakulteta seća se.

Dešavalo se da je specijalizovani kombi gradskog saobraćajnog preduzeća preveze od studentskog doma u kom je živela, ali obaveza vozača završavala se iskrcavanjem iz vozila. Dalje je morala sama da se snalazi.

Malo sam se umorila od prepreka

– Posmatrala sam lica prolaznika i procenjivala ko me neće odbiti ako pitam za pomoć da uđem u zgradu. To su prve slike koje pamtim, ali naravno ima i onih lepših, na primer sa studentskih žurki.

Danas je, kaže Ljupka, mnogo drugačije.

– Obezbedili smo robot skener koji je lociran u Univerzitetskoj biblioteci Svetozar Marković koji je prevashodno namenjen tome da se digitalizuju udžbenici koje koriste slepe i slabovide osobe uz pomoć softvera na svojim računarima. Obezbedili smo jedno vozilo za prevoz studenata sa invaliditetom, a ono što je najznačajnije, promenili smo svest zaposlenih na fakultetima o tome koliko je važno da se obezbedi dodatna podrška svakom studentu kom je neophodna. Inicirali smo obavezu da visokoškolske ustanove ne mogu da dobiju akreditaciju ako nisu pristupačne osobama sa invaliditetom, što je od 2019. godine postalo sastavni deo Pravilnika o akreditaciji. Dakle, mnogo je promena od 2008. godine, kada je Kancelarija osnovana, do danas – kaže s ponosom, ali se njen aktivizam tu ne završava.

Neumorno nastavlja borbu. Fokus sa inkluzivnog obrazovanja pomerila je na unapređenje pristupačnosti i uklanjanje barijera što je, prema njenim rečima, osnovni preduslov za svako dalje uključivanje osoba sa invaliditetom u redovne društvene aktivnosti.

Banje treba da budu pristupačne svim kategorijama turista

– Kada nam je Vlada Republike Srbije pružila ruku 2019. godine u pogledu rada na unapređenju pristupačnosti, a pre svih tadašnja predsednica Vlade Ana Brnabić, uspeli smo da pitanje pristupačnosti stavimo na političku agendu. Zajedničkim naporima obezebdili smo digitalizaciju određenih usluga kroz E-upravu što je u značajnoj meri olakšalo ostvarivanje određenih prava osoba sa invaliditetom. Osim toga, radili smo na unapređenju zakonskog okvira kada je reč o parking mestima za osobe sa invaliditetom, a iznad svega ukazali smo na problem nepristupačnosti banjskih lečilišta u Srbiji i postigli dogovor sa Vladom Republike Srbije da će Sijarinska banja, čija rekonstrukcija je u toku, biti prvi primer potpuno pristupačne banje u Srbiji. Takođe, promovišemo pristupačan turizam, jer se broj inostranih turista koji posećuju Srbiju svake godine povećava, među kojima ima i turista sa invaliditetom. Mi želimo da kvalitet turističkih ponuda u našoj zemlji bude na visokom nivou što podrazumeva i to da te ponude budu prilagođene svim kategorijama turista.

Manji stepen zavisnosti za veće dostojanstvo

Ovo je samo deo tema i problema koje je kao Narodna poslanica uz podršku Vlade Srbije 2019. uspela da stavi na političku agendu. Ipak, svesna je da ima još mnogo toga da se uradi.

– Čim izađem iz kuće, nailazim na prepreke i malo sam umorna od toga. Prepreke u stavovima ljudi su ono što me najviše uzrujava, kao i odsustvo reakcije drugih ljudi kada vide da se nalazim u situaciji diskriminacije. Živimo u društvu gde se moć percipira kao posedovanje fizičke snage. Ljudima je teško da vas shvate ozbiljno ako u njihovim očima delujete nemoćno. Zapravo me užasava kada mi se neko obraća superiorno i sa pretpostavkom da je kvalitet života koji živim toliko loš da može da posluži drugima kao uteha. Ta konstantne situacije u kojima neko drugi treba da vam otvori vrata, da vas popne uz stepenice, da vam nešto pridrži, te situacije u kojima ste primorani da zavisite često i od nepoznatih ljudi je za mene nešto što najteže prihvatam. Da pokušam da objasnim primerom. Ne možete biti nekome autoritet ma koliko suštinski vredni bili ako kasnije morate da molite tog nekog da vam dohvati nešto sa gornje police. Situacija se u tom pogledu značajno promenila kada je uvedena usluga ličnog asistenta kome je posao da to radi, ali kada bi okruženje bilo pristupačnije, stepen zavisnosti od drugih bi svakako bio manji, a samim tim bi dostojanstvo bilo veće.

Uspela sam da osvojim Monterosso

Svojim očime se uverila da su mnoge zemlje članice EU u velikoj meri postale pristupačne osobama sa invaliditetom.

Ljudi veruju da treba učiniti pristupačnim samo domove zdravlja, centre za socijalni rad i obrazovne ustanove, ali važno je napomenuti da osobe sa invaliditetom imaju potrebu da posećuju i druge objekta za javnu upotrebu kao što su frizerski saloni, bioskopi, restorani, hoteli, bazeni i sve ono što čini nečiji život sadržajnim. Zanimljivo je koliko su Španija i Italija radile na uklanjanju barijera iako je gotovo svaki njihov grad na neki način spomenik kulture. Mnoge znamenitosti su pod zaštitom, ali je pronađen način da postanu pristupačne osobama sa invaliditeom. U Španiji svaki ugostiteljski objekat ima pristupačan toalet za osobe sa invaliditetom, dok smo u Beogradu jedva uspeli da pronađemo dva restorana koja imaju pristrupačne toalete. Pre nekoliko meseci sam posetila Italiju i bila sam zadivljena. Uspela sam da osvojim Cinque Terre, tačnije Monterosso što je prizor koji se ne zaboravlja. Pored toga vozila sam se vodenim autobusom u Veneciji priča srčano i s uverenjem da će uspeti da se i kod nas primene slična iskustva.

Obezbediti adekvatno pomagalo ne znači uzalud trošiti novac iz budžeta

Razvoj pomoćnih tehnologija i alata je u tolikoj meri napredovao da je kvalitet života osoba sa invaliditetom uz adekvatna pomagala značajno unapređen, pa pitamo Ljupku kakva je situacija kod nas.

– Problema ima i s pomagalima za osobe sa invaliditetom, pa i sa kolicima koja olakšavaju kretanje. Kada govorimo o Srbiji, ono što predstavlja izazov je cena tih pomagala, kao i neažurirana lista dostupnih pomagala koja se finansiraju iz budžeta. Primera radi, jedna kvalitetna kolica koja su laka za upotrebu i pogodna za osobe sa invaliditetom koje su veoma aktivne koštaju oko 500.000 RSD, a visina sredstava koja se mogu dobiti iz budžeta su oko 150.000 RSD i to na svakih sedam godina uz potvrdu o neispravnosti postojećih kolica. Ostatak sredstava osoba mora sama da obezbedi. Slično je i sa slušnim aparatima i drugim pomagalima. Obezbediti adekvatno pomagalo ne znači uzalud trošiti novac iz budžeta, već omogućiti osobi sa invaliditetom da iskoristi svoje potencijale i bude, između ostalog, i ekonomski aktivna.

Trenutno mi treba samo slobodno vreme

Svedoci smo tehnoloških napredaka koji sve češće nalaze primenu i u medicini. Kada se o tome govori, mnoge stvari više ne zvuče kao naučna fantastika. To se već dešava sa brojnim lekovima i tereapijama koji postaju dostupni i ljudima u našoj zemlji.

– Razne medicinske intervencije dovode do veće funkcionalnosti osoba sa invaliditetom. Meni lično, osim vremena ne treba ništa. Sigurna sam da nije moguće izmisliti nešto što bi u potpunosti eliminisalo invaliditet koji ja imam ili posledice tog invaliditeta. Iz mog ugla to bi bilo samo dodatno mučenje da se nešto popravi. Na kraju krajeva, uvek volim da istaknem da sam ja ono što jesam zahvaljujući invaliditetu, a ne uprkos invaliditetu. Staze kojima me je invaliditet odveo uglavnom ne bih menjala.

Na pitanje o planovima kaže da samo gleda da preživi decembar koji je prepun obaveza i događaja.

Želim da odvojim malo vremena za drage ljude. Dugoročni planovi su mi da završim master studije, zatim da neko vreme služim svojoj državi na putu ka boljem položaju osoba sa invaliditetom, a nakon toga da se oslobodim većine obaveza i pročitam sve one knjige iz svoje bibilioteke koje u poslednje vreme, nažalost, uzimam samo kada sa njih brišem prašinu, smeje se, a mi ne sumnjamo da će i ta zadovoljstva stići na red.

Izvor: Žena

Pripremila: Dajana Vuković

Predstavnici/e Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) protekle sedmice boravili su u Kaljariju (Cagliari) gdje su prisustvovali Završnoj konferenciji Projekta U kontaktu (In Touch) i sastanku partnera.

Ksenija Janković, Nataša Midžor, Dalida Rastoder i Željko Miličić, ispred UMHCG, učestvovali su na Konferenciji i sa ostalim prisutnim diskutovali o ljudskim pravima, preprekama i mogućnostima osoba s invaliditetom u njihovim zajednicama. Ove teme obrađene su kroz interaktivne, didaktičke aktivnosti koje su dio Didaktičkog priručnika izrađenog u okviru Projekta.

U ime organizacija kordinatori/ke su govorili o rezultatima ostvarenim kroz prethodne dvije godine, kao i o radu svojih organizacija. Ispred UMHCG, prisutnima se obratila Ksenija Janković.

U petak, 13. decembra 2024. Ksenija je prisustvovala i sastanku partnera na kojem su dogovoreni posljednji koraci u okviru Projekta i evaluirane prethodne dvije godine.

Domaćin ovih aktivnosti bila je Asocijacija ABiCi (Associazione ABiCi).

Projekat je finansijski podržan od strane Evropske edukativne i kulturne izvršne agencije (EACEA) delagirane od strane Evropske komisije, a uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave Crne Gore. Partneri na Projektu su: Informativni centrar za osobe sa invaliditetom (IC Lotos), Asocijacija ABiCi (Associazione ABiCi), NVO Bez barijera (alb. Pertej barrierave (BBA), engl. Beyond barriers), Aktivna zona (Active zone outdoor (AZO)), Srednja zemlja (Terra di mezzo (TDM)) i UMHCG.

Stonoteniseri Luče prvi takmičarski dan šestog međunarodnog turnira za osobe sa invaliditetom, Podgorica open, završili su sa sedam medalja - po jednom zlatnom i srebrnom i pet bronzanih.

Zlatnu medalju osvojila je Samra Kojić, srebrni je bio Dejan Bašanović, dok su se bronzanzanim odličjima okitili Milijana Ćirković, Pjetro Paljušević, Slobodan Mihailović, Miljan Cerović i Miloš Mudreša.

Kojić je u spojenim kategorijama 3-5 (osobe u kolicima), nakon tri kola i igranja po sistemu svako sa svakim, slavila ispred prošlogodišnje pobjednice, Danijele Lučanin iz Srbije.

Iz Srbije dolaze i bronzane Kristina Grbović i Danijela Crnoglavac.

Bašanović je do srebra stigao u kategoriji S10, a u finalnom meču poražen je od Pauna Vatova iz Bugarske.

Bronzani su bili Sabahudin Čehajić i Cetinjanin Miloš Mudreša.

Ćirković je osvojila bronzano odličje u spojenim kategorijama 6-10, iza Snježane Ivčević iz Hrvatske i Jordanke Todorove iz Bugarske.

Bronzana je bila i Hrvatica Josipa Debanić.

U klasi 7 bronzani Paljušević i Mihailović završili su iza Danijela Šetrajčića iz Hrvatske i Ediba Šahmana iz Bosne i Hercegovine.

Cerović je osvojio bronzanu medalju u klasi osam, u kojoj najbolji bio Jordan Mitev iz Bugarske.

U finalu savladao je Srđana Šćekića iz Srbije.

Sa bronzanim odličjem okitio se i Milorad Jovanović iz Srbije.

U spojenim klasama 2-5 trijumfovao je Bojan Stamenković iz Srbije, ispred drugova iz reprezentacije Gorana Perlića, Andreja Radulovića i Vladana Petkovića.

U klasi 6 Haris Eminović iz BIH, pobijedio je u finalu Hameda Podbićanina.

Bronzani su bili Igorčo Postolov iz Sjeverne Makedonije i Emir Muminović iz BIH.

Zlatna medalja u klasi 9 priopala je Milovanu Janićijeviću iz Srbije, nakon što je u finalu savladao Hrvata Dražena Gerla.

Bronzanim medaljama morali su da se zadovolje Tomislav Blažević iz Hrvatske i Dario Stošić iz Srbije.

Turnir će biti nastavljen sjutra takmičenjem u konkurenciji dublova.

Takmičenje u sportskoj dvorani Verde okupilo je više od 60 stonotenisera iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Crne Gore.

Organizator turnira je Stonoteniski klub osoba sa invaliditetom Luča, a igra se pod pokroviteljstvom Glavnog grada i uz podršku Paraolimpijskog komiteta, Stonoteniskog saveza i Ministarstva sporta i mladih.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Članovi podgoričkog Plivačkog kluba osoba sa invaliditetom Mako nastupiće sjutra na međunarodnom paraplivačkom mitingu Atlas winter cup u Skoplju.

Crnogorsko plivanje predstavljaće Đurđa Borović, u kategoriji S14, Ognjen Rončević (S14), Miljan Lončar (S10) i Nikola Đukić (S1).

Borović će nastupiti u disciplinama 25, 50 i 100 slobodno i 25 metara leđno.

Rončević će plivati na 25, 50 i 100 slobodno i 50 metara leđno, Lončar na 50 i 100 slobodno i 50 leđno, a Đukić na 25 i 50 slobodno i 25 metara leđno.

Crnogorske plivače u Skoplju predvodiće trener Danijela Bulatović.

Dvodnevno takmičenje okupiće više stotina takmičara iz država regiona.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Klub sjedeće odbojke Set iz Pljevalja pobjednik je tradicionalnog memorijalnog turnira Dedić Rešad Šilja u sarajevskoj opštini Ilidža.

Set je danas u finalu, u sportskoj dvorani hotela Malak, savladao domaćina, ekipu Ilidže 3:1 (23:25, 25:19, 25:23 i 25:19) i revanširao se rivalu za poraz u prošlogodišnjem finalnom duelu.

Pljevaljski tim je kao prvoplsirani završio takmičenje u B grupi, pobjedama protiv Kaknja 2:0 (25:6 i 25:18) i Breze - 304 2:0 (25:18 i 25:17).

Ilidža je nastup u finalu izborila pobjedama protiv Igmana iz Hadžića 2:0 (25:15 i 25:20) i Breze 2:0 (25:19 i 25:21).

Pobjedničko postolje komletirala je ekipa Breza 304.

Organizator turnira, koji je odigran četvrti put, bio je Odbojkaški klub invalida Ilidža.

Set je nastavio seriju dobrih rezultata, nakon što je početkom decembra osvojio trofej u Laktašima.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Članovi podgoričkog Plivačkog kluba osoba sa invaliditetom Mako sa deset medalja završili su nastup na međunarodnom paraplivačkom mitingu Atlas Winter cup u Skoplju.

Osvojili su pet zlanih, jednu srebrnu i četiri bronzane medalje.

Zlatne medalje osvojili su Đurđa Borović u kategoriji S14, u trkama na 25 metara slobodno i leđno, Ognjen Rončević (S14) na 25 metara slobodno i u štafeti 4x25.

Kao dio štafete 4x25 do zlatnog odličja došao je i Miljan Lončar (S10).

On ima i srebro na 50 metara slobodno.

Borović je uspješan nastup u Skoplju kompletirala sa bronzanim medaljama na 50 i 100 metara slobodno.

Rončević je bio bronzani na 50 slobodno, a isto odličje osvojio je i Nikola Đukić (S1) na 25 metara slobodno.

Takmičare je u Skoplju predvodila trener Danijela Bulatović.

Miting je okupio paraplivače iz Srbije, Crne Gore, Slovenije, Kosova, Bugarske i Sjeverne Makedonije.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Položaj osoba s invaliditetom (OSI) u Crnoj Gori nije na zadovoljavajućem nivou, ocijenila je aktivistkinja za prava OSI Anđela Miličić u emisiji Svjetlost zvuka Radio Kotora.

U mnogim oblastima, kao što su obrazovanje, zapošljavanje, samostalan život i ostvarivanje prava, situacija nije na zavidnom nivou. Jedino možemo reći da je zabilježen napredak u oblasti sporta, gdje su uložena značajna finansijska sredstva, što je rezultiralo dobrim uspjesima paraolimpijaca i poboljšanjem položaja OSI u tom segmentu. Međutim, OSI čine značajan dio populacije, i mnogo toga treba da se uradi kada je riječ o zakonskoj regulativi i obezbjeđivanju boljih institucionalnih mehanizama. Nažalost, neka prava OSI ostvaruju samo deklarativno, kazala je Miličić.

OSI se suočavaju sa brojnim izazovima, a arhitektonske barijere često su među najvećima.

Javni prostor i javne ustanove u velikoj mjeri su nepristupačni za osobe sa invaliditetom. Takođe, pristup informacijama predstavlja ozbiljan problem, naročito za osobe oštećenog vida, koje su među najmarginalizovanijim grupama. Osim toga, osobe oštećenog sluha nerijetko nemaju na raspolaganju gestovne tumače, što im otežava ostvarivanje osnovnih prava, kazala je Miličić.

Prema njenim riječima, problem nisu samo fizičke barijere, već i društveni stavovi.

Jedna od najvećih prepreka su stavovi pojedinaca, posebno onih na rukovodećim pozicijama. Kada ne prepoznaju važnost prava OSI, otežava se napredak. Važno je da OSI posmatramo kao pojedince i ravnopravne članove zajednice, a ne isključivo kroz socijalnu prizmu ili materijalnu podršku. Samo uz jačanje servisa podrške i mijenjanje društvene svijesti OSI mogu postati aktivni akteri našeg društva, poručila je Miličić.

Izvor: Radio Kotor

Pripremila: Dajana Vuković

U Skupštini Crne Gore, povodom 3. decembra – Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, i u susret 10. decembru – Međunarodnom danu ljudskih prava, održano je prvo zasijedanje Parlamenta za osobe sa invaliditetom.

Događaj je organizovao Odbor za ljudska prava i slobode, u saradnji sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava i Zaštitnikom ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Naime, na prvom zasijedanju Parlamenta za osobe sa invaliditetom prisustvovali su ministar Fatmir Đeka i generalna direktorica Direktorata za jednakost i zaštitu lica sa invaliditetom mr Irena Rakočević.

Sjednica pod nazivom Prava osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori usredsredila se na ključne aktivnosti za unapređenje pravnog i institucionalnog okvira, realizaciju preporuka međunarodnih organizacija, te zaštitu od diskriminacije i promociju jednakosti.

Povodom Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom ministar ljudskih i manjinskih prava Fatmir Đeka uputio je jasnu poruku ističući važnost ovog datuma kao prilike za realno sagledavanje trenutnog stanja i definisanje koraka ka stvaranju pravednog i inkluzivnog društva.

Ministar Đeka je poručio da je Međunarodni dan osoba sa invaliditetom podsjetnik na obavezu uklanjanja prepreka sa kojima se lica s invaliditetom svakodnevno susreću. Kao ključne prioritete, ministar Đeka je istakao: unapređenje zakonodavnog okvira, inkluzivnost u svim aspektima društva, podršku zapošljavanju i jačanje sistema socijalne i zdravstvene zaštite.

Ovo su ciljevi koje možemo postići samo zajedničkim radom – kroz dijalog i međusobno razumijevanje. Lica sa invaliditetom nisu privilegovana kategorija, već ravnopravni članovi našeg društva, čija prava moramo dosljedno poštovati i unapređivati, poručio je ministar.

Ovaj datum nije samo podsjetnik na obaveze koje imamo prema licima sa invaliditetom, već i poziv na kontinuiranu akciju svih nas – institucija, organizacija i društva u cjelini, istakao je ministar Đeka.

U Crnoj Gori ostvareni su određeni pomaci u unapređenju prava lica sa invaliditetom. Međutim, za potpuno ostvarenje inkluzivnog društva potrebni su kontinuirani napori u eliminaciji svih oblika diskriminacije i osiguravanju pristupačnosti u svim oblastima života. Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava ostaje posvećeno saradnji sa svim relevantnim akterima kako bi se osigurala ravnopravnost i dostojanstvo svih građana, bez izuzetka.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković naglasio je da prepreke koje osobe s invaliditetom doživljavaju vode ka kršenju osnovnih ljudskih prava. On je pozvao na stvaranje pouzdanih registara koji će omogućiti praćenje i unapređenje prava lica sa invaliditetom.

Posebnu ulogu u zasijedanju imala je i Marina Vujačić, izvršna direktorica NVO Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, koja je ukazala na potrebu liderstva i aktivnog učešća osoba sa invaliditetom u procesima donošenja odluka. Treba nam glas svih osoba s invaliditetom i podrška društva u osiguravanju jednakih mogućnosti za sve, istakla je Vujačić.

Predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Jole Vučurović izrazio je nadu da će ova sjednica doprineti sagledavanju dosadašnjih aktivnosti i utvrđivanju budućih pravaca djelovanja.

Danas održano Prvo zasijedanje Parlamenta za osobe sa invaliditetom označava važan korak ka dostizanju međunarodnih standarda i promociji društva jednakih šansi za sve.

Tokom sjednice, učesnici su ukazali na svakodnevne izazove sa kojima se suočavaju lica sa invaliditetom, uključujući nepristupačnost, diskriminaciju i nedovoljnu uključenost u procese donošenja odluka.

U zaključku, sjednica je ocijenjena kao važan korak u sagledavanju dosadašnjih aktivnosti i planiranju daljih konkretnih mjera za unapređenje položaja lica sa invaliditetom.

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava poziva sve relevantne aktere, uključujući institucije, nevladine organizacije i međunarodne partnere, da nastave zajednički rad u cilju stvaranja društva jednakih mogućnosti za sve uz dosljedno sprovođenja zakona i politika koje garantuju jednakost i  stvaranje inkluzivnog društva u kojem svako može ostvariti svoj puni potencijal.

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

U susret Međunarodnom danu osoba sa invaliditetom, u organizaciji NVO Mozaik i Skupštine opštine (SO) Nikšić danas je održana panel - diskusija Vidljivost i osnaživanje: novi pogledi na invaliditet. Učestvovali su i predsjednici Opštine i SO Nikšić Marko Kovačević i Nemanja Vuković.

Kovačević je istakao da je ponosan što je Opština, zahvaljujući jačanju saradnje sa udruženjima kao što je Mozaik, uspjela da realizuje više inicijativa koje direktno doprinose poboljšanju kvaliteta života osoba s invaliditetom.

Posebno bih istakao uvođenje besplatnog prevoza za osobe sa invaliditetom, koji je od velikog značaja za njihovu mobilnost i samostalnost. Pored toga, dodijelili smo im kancelarije u neposrednoj blizini Tehnopolisa, čime smo obezbijedili uslove za njihov lakši rad i međusobnu saradnju. S posebnim zadovoljstvom ističem da smo podržali i otvaranje Društvenog kluba Adapt, koji nije samo prostor za druženje već i mjesto gdje se razvijaju inkluzivne ideje i zajednički projekti, rekao je Kovačević.

Najavio je da je za  kraj iduće godine planirano uspostavljanje Sekretarijata za osobe sa invaliditetom kao sastavnog dijela sistema lokalne samouprave, koji će biti posvećen sistematskom i strateškom rješavanju pitanja koja se tiču osoba sa invaliditetom.

Vuković je ocijenio je da su izazovi sa kojima se suočavaju OSI veliki i kompleksni, ali i da su kreativnost i entuzijazam, koje svakodnevno iskazuju u borbi sa lošim praksama i predrasudama, kao i odlučnost da budu dio procesa koji iscrtavaju magistralne linije razvoja opštine – dostojni divljenja.

On je istakao da su OSI, svojim stavom i angažmanom, zaslužili povjerenje čitave zajednice i istakao da će Opština biti partner svima koji su spremni da vlastito znanje, energiju i vrijeme ulože u unapređivanje kvaliteta života svih građana Nikšića, prvenstveno kada je riječ o najranjivijim kategorijama našeg društva.

Na narednoj sjednici Skupštine predložiću osnivanje Savjeta za prava osoba sa invaliditetom, kroz Odluku o izmjenama odluke o organizaciji radnih tijela Skupštine, a u narednoj godini osnovaćemo i Sekretarijat za prava osoba sa invaliditetom. Smatram da ćemo na taj način institucionalizovati saradnju i učiniti je još boljom i efikasnijom. Gradimo Nikšić kao grad po mjeri svih nas, zaključio je Vuković, uz najavu da će Opština Nikšić uskoro postati i vlasnik kluba OSI.

Blagoje Šturanović, direktor NVO Mozaik, podsjetio je na važnost ljudskih prava, ravnopravnosti i inkluzije i podsjetio na brojne akcije koje su realizovale OSI, a koje dokazuju da je ljepota u različitostima, te da invaliditet ne iscrtava granice sna.

​Mitar Goranović, potpredsjednik Opštine Nikšić, Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore i Nardi Ahmetović, izvršni direktor NVO CAREP, u ulozi panelista govorili su o izazovima sa kojima se susreću OSI, kao i modelima podrške koji im, na mnogo načina, omogućavaju da budu vidljiviji i osnaženi.

Izvor: RTNK

Pripremila: Dajana Vuković