Željko

Željko

Platforma organizacija civilnog društva za saradnju sa mehanizmima Ujedinjenih nacija za ljudska prava u Srbiji, obratila se nadležnim ustanovama da preduzmu dodatne mjere socijalne zaštite kojima bi se garantovao kontinuitet podrške osobama s psihosocijalnim invaliditetom na bezbijedan način tokom trajanja vanrednog stanja, kako zbog zaštite njihovog zdravlja ne bi došlo do kršenja osnovnih ljudskih prava i diskriminacije.

Apel je prije svega upućen Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Pozivajući se na potvrđena saznanja u saopštenju se navodi da su pojedine ustanove socijalne zaštite "povukle korisnike stanovanja uz podršku nazad u institucije", kao i da ova mjera predstavlja prekomjernu i nesrazmjernu intervenciju.

"Mjera zadire u pravo na život u zajednici, u širem obimu nego mjere određene široj populaciji", navodi se.

Iz toga razloga, oni su pozvali i ustanove za smještaj, ali i Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja da se mjere koje podrazumevaju ograničenja koja nisu neophodna ne sprovode.

"Pozivamo ustanove za smještaj i Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja da osobama s invaliditetom u što većoj mjeri omoguće razumna prilagođavanja i pružanje adekvatne podrške u uslovima proglašene izolacije, te da se uzdrže od svih ograničavanja koja nisu apsolutno neophodna."

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.b92.net

Komesarka Savjeta Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović, obratila se državama s preporukama mjera koje je potrebno preduzeti u odnosu na OSI tokom trenutne pandemije. 

“Dok evropske vlade reaguju na naglo širenje koronavirusa sveobuhvatnim mjerama, ne smiju zaboraviti na to da veliki dio stanovništva živi s nekim oblikom invaliditeta. Osobe s invaliditetom nijesu samo u riziku od ozbiljnih zdravstvenih komplikacija, već imaju specifične potrebe za podrškom u ovom izazovnom vremenu. Ove potrebe se moraju uzeti u obzir od samog početka priikom planiranja odgovora na pandemiju

Iako je trenutna kriza jedinstvena, poštovanje međunarodnih standarda ljudskih prava mora biti u srži državnog odgovora na nju. U vezi s tim, treba podsjetiti na član 11 Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom (CRPD), koju je ratifikovalo 46 od 47 zemalja članica Savjeta Evrope, a koji navodi da države treba “da preduzmu sve neophodne mjere da osiguraju zaštitu i bezbjednost osoba s invaliditetom u situacijama rizika, uključujući situacije oružanih sukoba, humanitarnih kriza i prirodnih katastrofa”

Većina zemalja članica je uvela mjere socijalnog distanciranja da bi se spriječilo širenje virusa, ali one nijesu sistemski adekvatne za specifične uslove i potrebe osoba s invaliditetom. Kako je navela Specijalna izvjestiteljka UN za prava OSI, “mjere prevencije, kao što su socijalno distanciranje i samoizolacija mogu biti nemoguće za one kojima je potrebna podrška drugih da se hrane, oblače i kupaju".

U vezi s ovim, jako sam zabrinuta zbog rastućeg rizika od prekida ključnih servisa podrške za osobe s invaliditetom. Širom Evrope, pružaoci usluga i socijalni radnici izvještavaju o ozbiljnim problemima koji ugrožavaju kontinuitet usluga, uključujući nedostatak osoblja zbog bolesti ili ograničavajućih mjera, kao i opšti nedostatak lične zaštitne opreme, koje dovodi i njih i korisnike usluga u rizik. Države treba da preduzmu sve potrebne aktivnosti da bi riješile ove probleme, uključujući i ako je potrebno dodatne mjere kao što su olakšane procedure zapošljavanja, stavljanje ključnih usluga u prvi plan, obezbjeđivanje finansijske pomoći osobama s invaliditetom za pokrivanje dodatnih troškova uzrokovanih situacijom i uključivanje pružalaca usluga, uključujući i neformalnih za osobe s invaliditetom u planove za odgovor na vanredne situacije koji se odnose na nabavku lične zaštitne opreme i obuku

Kada se adekvatne mjere kreiraju, evaluiraju ili redefinišu, ključno je da države obezbijede da osobe s invaliditetom preko svojih zastupničkih organizacija takođe budu za stolom, zajedno s pružaocima servisa podrške. 

Mnoge osobe s invaliditetom u Evropi su i dalje lišene slobode u velikim rezidencijalnim okruženjima, uključujući institucije i psihijatrijske bolnice, nasuprot međunarodnim obavezama država definisanim Konvencijom i dugogodišnjim pozivima međunarodnih tijela za ljudska prava, uključujući i našu Kancelariju (u najskorije vrijeme u Bosni i Hercegovini, Rumuniji i Jermeniji). Dok se oni koji borave u ovim institucijama često suočavaju s zanemarivanjem i neadekvatnom zdravstvenom zaštitom i u najbolja vremena, pandemija je, nažalost, istakla u prvi plan ozbiljne zdravstvene rizike kojima su OSI izložene u ovakvim okruženjima, kao što to ističe Visoka komesarka UN za ljudska prava “trpajući u ovakve institucije izuzetno ranjivu populaciju”.

U najkraćem mogućem roku, države moraju kao svoj prioritet uticati na smanjenje ovih rizika, uključujući i obustavu prijema novih korisnika, izmještanjem osoba s invaliditetom iz ovih institucija što je više moguće i preduzimanje svih neophodnih mjera prevencije da se zaštite njihovi korisnici. Kada je riječ o prijemu novih korisnika, zabrinjavajuće je što hitne mjere, suprotno ovome, pojednostavljuju pravila za prijem u institucije zatvorenog tipa, poput onih koje su uvedene u Velikoj Britaniji. U skladu s ovim, mjere koje države moraju preduzeti da zaštite korisnike ovih institucija od infekcije, nesumnjivo će prouzrokovati povećanu izolaciju osoba s invaliditetom i žrtvovanje osoblja koje se u mnogim zemljama zaključava zajedno s korisnicima. Ova izolacija mora biti izbjegnuta u najvećoj mogućoj mjeri, na primjer, kroz povećanje upotrebe pristupačnih oblika elektronske komunikacije

Takođe, povećana je i zabrinutost osoba s invaliditetom da su raspoloživi resursi za spasavanje života pod sve većim pritiskom usljed pandemije, te da će oni oni biti zapostavljeni u pristupu intervencijama. Prvenstvena je obaveza svih država članica da osiguraju da do ovoga ne dođe i da uvjere osobe s invaliditetom da nijesu u riziku od diskriminacije po osnovu invaliditeta u pristupu zdravstvenoj zaštiti, te da će na njihove potrebe biti adekvatno odgovoreno

Najprije, ističem kao neophodnu potrebu za transparentnim i pristupačnim informacijama u vezi s pandemijom i mjerama koje se preduzimaju u borbi s njom, u situaciji kad se informacije koje mogu potencijalno spasiti živote pojavljuju nevjerovatnom brzinom, i dok se takođe pojavljuju lažne i neprovjerene informacije. U vezi s ovim, osobe s invaliditetom imaju niz različitih potreba koje nijesu zadovoljene u različitim okolnostima. Pozdravljam činjenicu da su neke vlade, poput francuske, preduzele mjere da kreiraju informacije za osobe s invaliditetom na njihovoj glavnoj stranici o koronavirusu, i mnoge vlade ulažu napore da obezbijede informacije u lako razumljivom formatu ili na znakovnom jeziku, kao što je to slučaj u Njemačkoj, Italiji, Rumuniji i Francuskoj, gdje su dostupne i lako razumljive forme dozvola za izlazak iz kuće. Izuzetan rad koji su nacionalne NVO u ovom sektoru uradile takođe mora biti pozdravljen i raširen kroz sve moguće kanale komunikacije.” 

 

Prevela s engleskog: Anđela Radovanović 

Izvor: https://www.coe.int/en/web/commissioner/-/persons-with-disabilities-must-not-be-left-behind-in-the-response-to-the-covid-19-pandemic 

Osobama s invaliditetom se i dalje često uskraćuju prava na jednako priznanje pred zakonom i puna procesna i poslovna sposobnost, i to samo zbog stanja invalidnosti (lična karakteristika, tj. oštećenja), odnosno suočavanja s invaliditetom (kao društvenim fenomenom i kategorijom).

Osim što crnogorsko zakonodavstvo (materijalno i procesno) nijesu u saglasnosti s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, u Crnoj Gori i praksa pokazuje da članovi porodica OSI, ili čak nekada i same OSI, posežu za različitim institutima, pritom vrlo problematičnim s aspekta ljudskih prava, da bi ostvarili ili zadržali neko pravo prvenstveno iz domena socijalne i dječje zaštite (pravo na materijalna davanja). 

Dva najpoznatija instituta u tom smislu su lišenje poslovne sposobnosti, ili produženje roditeljskog prava, koja imaju iste pravne posljedice – gubljenje mogućnosti OSI da odlučuje o sopstvenom životu.

 Često su nam se u poslednje vrijeme javljali članovi porodica OSI, ili same OSI, koji nas informišu da ih zaposleni u centrima za socijalni rad upućuju na produženje roditeljskog prava, odnosno postavljenje staratelja, i to najčešće u cilju dokaznog postupka, odnosno osnova ili metoda za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu ili zbog ostvarenja ili daljeg korišćenja naknade roditelja/staratelja djeteta koje je korisnik lične invalidnine.

Ostvarivanje prava na naknadu, ili nastavak korišćenja naknade roditelja korisnika prava na ličnu invalidninu NE uslovljava produženje roditeljskog prava, niti bi se trebao pokretati taj postupak, kao i uostalom ni postupak za lišenje poslovne sposobnosti, kako bi roditelj, ili pak staratelj, ostvario ovo pravo, iako često zbog ostvarivanja prava na materijalna davanja u socijalnoj ili dječjoj zaštiti roditelji ili drugi srodnici pokreću zahtjev za produženo roditeljsko pravo pred sudom, ili lišenje poslovne sposobnosti. Međutim, nerijetko se radi o korisnicima kojima je potrebna asistencija druge osobe za samostalnije funkcionisanje, ali ne i starateljstvo, odnosno često se radi o osobama koje su sposobne za samostalno donošenje odluka i brigu o sebi. I u onim situacijama kada su osobe s invaliditetom zavisne od podrške druge osobe ne bi se smjelo pribjegavati ovakvim postupcima već na sistem vršiti pritisak da reguliše pravo na personalnog asistenta, pomoć u kući, ličnog pratioca ili drugi adekvatan servis i uslugu. 

Podsjećamo da je članom 39 a stav 1 Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti („Sl. list CG", br. 27/13, 1/15, 42/15, 47/15, 56/16, 66/16, 1/17, 31/17 - odluka US, 42/17 i 50/17) propisano da jedan od roditelja, odnosno staratelj korisnika prava na ličnu invalidninu ima pravo na naknadu za svakog korisnika lične invalidnine pojedinačno. U vezi s navedenom normom, zatražili smo mišljenje od Ministarstva rada i socijalnog staranja, koje je u odgovoru (broj 109-128/20-2262) ukazalo na činjenicu da se u kontekstu navedenog prava pojam „roditelj“ odnosi na srodnički odnos, tj. odnos roditelj-dijete, i da nije u vezi s vršenjem roditeljskog prava u odnosu na uzrast djeteta.

Takođe, MRSS je u svom odgovoru ukazalo da član 25a Pravilnika o bližim uslovima za ostvarivanje osnovnih materijalnih davanja iz socijalne i dječije zaštite („Sl. list CG", br. 040/13, 068/15, 020/16, 088/17ne propisjuje da je potreban dokaz o produženju roditeljskog prava, odnosno rješenje o starateljstvu, nakon punoljetstva djeteta.

Da zaključimo, ne postoji podzakonska regulativa  kojom se precizno reguliše ovo pravo i kriterijumi za njegovo ostvarivanje. Građani su upravo zbog pravih praznina i neadekvatnih podzakonskih rješenja ili neinformisani ili pogrešno informisani, kako o pravima koje mogu ostvariti po osnovu invaliditeta, tako i o dokumentaciji potrebnoj u cilju ostvarivanja svojih prava ili o samoj proceduri ostvarivanja ovog prava, često bili dovedeni u zabludu i nerijetko su pokretali postupke koji zbog materijalnih naknada proizvedu negativne pravne posljedice za OSI. 

Podržavajući u potpunosti odluku sudova da zahtjeve u ovakvim slučajevima odbijaju kao neosnovane, imajući u vidu činjenicu da se institut oduzimanja poslovne sposobnosti ali i produženog roditeljskog prava treba koristiti kao poslednja opcija zaštite interesa osoba s invaliditetom, i nikako zbog ostvarivanja prava na materijalna davanja u socijalnoj ili dječjoj zaštiti, smatramo neprihvatljivim i nepotrebnim bilo kakvo povezivanje "nesposobnosti da se neko sam stara o svojoj ličnosti, pravima i interesima" ili "nesposobnosti za rasuđivanje" s invaliditetom, kao ni s naknadom roditelju za dijete koje je korisnik lične invalidnine jer je osnov ostvarivanja prava na ličnu invalidninu "teški invaliditet", a ne sposobnost ili nesposobnost.

Na Netfliks (Netflix) je stigao nagrađivani dokumentarac, čiji su producenti bivši američki predsjednik Barak Obama (Barack Obama) i prva dama Mišel Obama (Michelle Obama), a koji govori o počecima pokreta za prava osoba s invaliditetom.

Kamp za bogalje; revolucija osoba s invaliditetom (Crip Camp: A Disability Revolution) opisuje kako je ranih 1970-ih ljetnji kamp za tinejdžere s invaliditetom okupio grupu ljudi koji su postali ključni u borbi za zaštitu građanskih prava za sebe i druge osobe s invaliditetom.

Kako piše portal Invaliditet – iz prve ruke (Disability Scoop), dugometražni film koristi snimke snimljene u kampu Džened (Jened) u blizini Vudstoka (Woodstock) u Njujorku, a prati priču o tome kako su polaznici tog kampa presudno djelovali na protestima koji su doveli do vrlo bitnog Zakona o pravima Amerikanaca s invaliditetom.

"Mislim da su naš film čekali mnogi u zajednici osoba s invaliditetom", kazao je Džim LeBreht (Jim LeBrecht), reditelj dokumentarca i sam bivši kamper i dodao: "Bitan film o iskustvu osoba s invaliditetom. Onom koje se suočava sa stigmom i strahom oko invaliditeta i daje novu perspektivu, ljubav i poštovanje prema osobama s invaliditetom. To je nada, u svakom slučaju".

Dokumentarni film jedan je od sedam projekata koje su Obame prošle godine najavili da će kreirati za Netfliks (Netflix) u sklopu višegodišnjeg dogovora o proizvodnji filmova i serija.

Bivši predsjednik rekao je da film odaje "počast izuzetnoj skupini ljudi koji su, govoreći na način na koji su mogli, oblikovali smjer naše zemlje".

"Kamp za bogalje (Crip Camp) je istovremeno i lijep pogled na istoriju pokreta za prava osoba s invaliditetom i pravovremeni poziv na akciju, pozivajući nas da istražimo vlastitu dužnost da se borimo za dostojanstvo svih ljudi", rekao je Obama.

Ranije ove godine, Kamp za bogalje (Crip Camp) je osvojio nagradu publike za dokumentarni film (U.S. Documentary Audience Award) na filmskom festivalu Sandens (Sundance).

Kamp za bogalje (Crip Camp) od ove nedjelje možete pogledati na Netfliksu (Netflix).

 Izvor: IN portal

KAO „Parnas” (Novi Sad, Srbija), Udruga „Spirit” (Rijeka, Hrvatska), Humanitarna organizacija „Parnter” (Banja Luka, Bosna i Hercegovina) i Nevladino udruženje „ART 365” (Podgorica, Crna Gora) raspisali su konkurs „Uhvati film 2020”, za filmove na temu invalidnosti i filmove čiji su autori/ke (glumci, scenaristi, režiseri) osobe s invaliditetom, a koji će biti prikazani na 18. Međunarodnom filmskom festivalu „Uhvati film!”.

Prijavljeni filmovi moraju odgovarati temi invalidnosti, neophodno je da traju do 30 minuta, imaju najmanje DVD kvalitet i titl na SR/HR/BiH/CG odnosno na engleskom jeziku.

Rok za slanje filmova traje do 1. maja 2020. godine. Više o načinu prijavljivanja saznajte na sr.uhvatifilm.org/konkurs

Filmski festival „Uhvati film“ obuhvata projekcije filmova na temu invalidnosti, kao i bogat prateći program. Festival je međunarodnog karaktera i realizuje se u Novom Sadu, a zatim i u Banjoj Luci, Rijeci i Kotoru, sa ciljem informisanja javnosti o životu, aktivnostima, pravima i dostignućima osoba s invaliditetom, čime se utiče na promjene u stavovima ljudi u vezi s osobama sa invaliditetom, bolje razumijevanje i prihvatanje različitosti, te stvaranje uslova za veću vidljivost i uključivanje osoba s invaliditetom u sve sfere društvenog života.

Važan segment festivala je podrška filmskim rediteljima/kama, scenaristima/kinjama i glumcima i glumicama koji su osobe s invaliditetom da promovišu svoje radove i dostignuća, te da prepoznaju sopstvene potencijale, kao i uticaj na medije radi adekvatnijeg i politički korektnijeg praćenja aktivnosti i dešavanja u kojima učestvuju osoba s invaliditetom.

Izvor: www.socijalnoukljucivanje.gov.rs

Crnogorski paraolimpijci, kao i do sada, spremno će dočekati sve nove izazove, novi termin Paraolimpijskih igara (POI) i ostalih velikih takmičenja, eventulane dopune i izmjene kvalifikacionog momenta, kazao je predsjednik Paraolimpijskog komiteta (POK) Igor Tomić.

On je istakao da je odgađanje olimpijskih i paraolimpijskih igara bila jedina prava i racionalna odluka Vlade Japana i Međunarodnog olimpijskog komiteta, koju je u potpunosti podržao i Međunarodni paraolimpijski komitet (IPC).

Prema riječima Tomića, crnogorski komitet je u stalnoj komunikaciji sa čenicima IPC-a i krovnih međunarodnih asocijacija koje koordiniraju paraolimpijske sportove.

“Uz POI, kao krucijalni dogadjaj u ovoj godini i cijelom ciklusu, očekivano su odgođeni i završni dio sankcionisanih i za sportiste sa invaliditetom važnih klasifikacionih takmičenja, kao i tri velika šampionata na kojima su trebali da učestvuju i naši reprezentativci – Evropska prvenstva u plivanju (Madeira, 17. do 23. maja), atletici (Bidgošć, od 2. do 7. juna) i parastreljastvu (Laško, od 14. do 17. juna)”, kazao je Tomić.

On je naglasio da je već završen veći dio kvalifikacija, posebno u sportovima koji se praktikuju u sistemu crnogorske krovne sportske asocijacije osoba sa invaliditetom.

“Naših sedam atletičara sa ostvarenih deset minimalnih kvalifikacionih normi su već obezbijedili dva mjesta, po jedno u muškoj i ženskoj konkurenciji za nastup u Tokiju. O imenima učesnika odlučiće se nakon Evropskog prvenstva u Poljskoj”, kazao je Tomić.

On je podsjetio da je stonoteniser Filip Radović na aprilskoj seniorskoj rang listi Svjetske para stoni tenis federacije, sa kojom se zatvara kvalifikacioni period po rang listi, zauzima treće mjesto koje ga direktno vodi u Tokio.

“Sačekaćemo i zvaničnu potvrdu, koja bi trebala da bude poslata nacionalnim komitetima do 15. aprila, a svakako i uvažiti i prilagoditi se eventualnim promjenama u sistemu kvalifikacija s obzirom da je nekoliko posljednjih turnira u predviđenom kvalifikacionom periodu bilo odgođeno”, kazao je Tomić.

On je podsjetio da je, kada je u pitanju stoni tenis, ostao da se odigra i Viner turnir, koji je bio planiran od 9. do 11. maja u Laškom.

“Sa tog turnira samo pobjednik po kategoriji ide u Tokio. Bilo je planirano da u Laškom nastupi još jedan naš veliki adut Luka Bakić u kategoriji S10 i Slobodanka Gurešić u kategoriji S4”, rekao je Tomić.

On je istakao da je POK od prvog dana, poštujući sve preporuke Ministartsva sporta i mladih, Instituta za javno zdravlje i Nacionalnog koordinacionog tijela obustavio organizovan trenažni proces i odgodio sve nacionalne i međunarodne sportske dogadjaje čiji je trebao da bude organizator.

“Ono što je najvažnije u ovom trenutku svi naši sportisti su dobrog zdravstvenog stanja u okruženju svojih najbližih, u svakodnevnoj komunikaciji sa nama i trenerima. Individualno koliko je to moguce, održavaju nivo psihofizičkog stanja”, kazao je Tomić.

Prvi čovjek krovne sportske asocijacije osoba sa invaliditetom kazao je da je sada mnogo važnije od Igara i kvalifikacija, šampionata i treninga, da se pobijedi duga i teška utakmica sa nevidljivim protivnikom.

“Da je pobijedimo načinom kojim su i crnogorski paraolimpijci izvojevali mnoge životne i sportske pobjede u prethodnom periodu, da je pobijedimo čeličnom voljom, disciplinom i solidarnošću. Slušajmo struku, OSTANIMO DOMA i svi dajmo maksimalan lični doprinos. Tako će nam biti i veća i draža i ova i sve naredne pobjede Crne Gore i naših sportista”, zaključio je Tomić.

 

Tekst preuzet s portala agencije Mina

Velikom broju osoba s invaliditetom upotreba standardnog računara predstavlja veliki problem. Uvidjevši ovaj problem maturanti iz Sarajeva, Hamza Makić i Nedim Karavdić izradili su Luminous sistem koji osobama s invaliditetom, koje ne mogu da koriste računar, omogućava da to rade samo uz pomoć oka.

 

Spoj hardvera i softvera

Luminous se sastoji od dva ključna dijela: softvera i hardvera. Modifikovana kamera uz korištenje infracrvenih zraka na precizan način prati kretanje korisnikovog oka i isto to kretanje prenosi na ekran. Specijalno dizajniran softver koristi prikupljene informacije i omogućava korištenje mnogobrojnih različitih funkcija poput crtanja, pisanja i potpune upotrebe računara. Od sličnih proizvoda na tržištu ga izdvaja prije svega njegova namjena i ciljna grupa. I softver je dizajniran sa idejom o potrebama korisnika. Proizvod je namijenjen za korištenje u polju medicine, ali nismo isključili mogućnost korištenja i u drugim poljima“, kazao je Hamza Makić.

Proces razvijanja Luminous-a je trajao više od godinu dana, a ono što ga čini jedinstvenim jeste i cijena od oko 150 američkih dolara (oko 150 eura) s kojom će se naći na tržištu.  Sa svojim projektom tokom cijele prošle godine učestvovali su na brojnim inostranim i domaćim takmičenjima. Na  Bosanskoj naučnoj olimpijadi (Bosnian Science Project Olympiad-BOSEPO) koja je održana u februaru prošle godine osvojili su srebrnu medalju. Pobjedom na ovom takmičenju ostvarili su direktan plasman na međunarodno takmičenje nauke i tehnologije (International Festival of Engineering Science and Technology- IFEST) u Tunisu, gdje su  osvojili zlatnu medalju u  kategoriji u kojoj su se takmičili. Nakon toga učestvovali su na takmičenju računarskih projekata Infromatrix  koje se održalo u Rumuniji, na kojem su osvojili bronzanu medalju. 

 

Podrška države i kompanija

Iako se većina mladih inovatora susreće s nedostatkom podrške od strane države, Makić i Karavdić na sreću nisu imali taj problem.

„Srećni smo što možemo reći da smo imali podršku države za odlazak na ova takmičenja, ali  i veliku pomoć mnogih domaćih kompanija koje su nas sponzorisale i koje su nam donirale sredstva. Bili smo doista iznenađeni na tako dobrom odzivu države i kompanija kojima smo uputili molbe i zahtjeve i koji su na kraju obezbjedili skoro sva potrebna sredstva“, naglašava Makić.

Mogućnost i interes za plasiranje Luminuos-a na domaćem i stranom tržištu postoji, a dobili su priliku za dalje razvijanje proizvoda.

„Proizvod na našem, kao i na stranom tržištu ima veliki potencijal, pitanje ostaje samo na daljem razvoju našeg projekta i budućim saradnjama koje bi nam to omogućile. Već radimo na novim interesantnim projektima koje ćemo predstavtiti na ovogodišnjim takmičenjima. Planiramo nastaviti razvoj i usavršavanje projekta u Bosni i Hercegovini“, dodaje Makić.

 

 Trud i rad se isplate

Iako se mladi inovatori iz Bosne i Hercegovine nalaze u nepovoljnijem položaju u odnosu na one u evropskim zemljama, pa čak kad je odlazak na takmičenja u inostranstvu u pitanju, ipak predstavljanje bosanskohercegovačkih inovativnih  projekata u svijetu ima veliki značaj.

„Takmičenja su veoma značajna i bitna za sve mlade inovatore. Iskustva, znanja i poznanstva koja smo mi stekli na ovim takmičenjima su neprocjenjiva i ogroman su uticaj imali na nas i naš dalji razvoj. Definitivno je da domaći inovatori nailaze na mnogo veće i teže prepreke od onih u evropskim državama. Od samog sistema koji usporava inovaciju pa do izvora sredstava. Kod nas ništa nije lagano uraditi, ali je moguće. To pokazuje i sama činjenica o uspjesima naših inovatora u svijetu. Kod nas ništa nije “servirano”, ali uz dosta truda i volje se ipak sve može postići“, dodaje Makić.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.business-magazine.ba

Regulatorna agencija za komunikacije pozvala je sve televizijske stanice u Bosni i Hercegovini (BiH) da informacije objavljuju u formatu pristupačnom osobama s oštećenjem sluha, ali samo rijetki su se odazvali tom pozivu.

Kako bi najvažnije informacije u vezi sa novonastalom situacijom stigle i do osoba s oštećenjem sluha, BHRT i RTRS su prilagodili dio informativnih emisija angažujući tumače znakovnog jezika. Iz Regulatorne agencije za komunikacije kažu da ne prate do koje mjere su televizijske stanice prilagodile svoj sadržaj jer poziv koji su uputili nije obavezujući.

"Iako ne sprovodimo monitoring o prilagođenosti programskih sadržaja, evidentno je da su javni RTV servisi, a posebno BHT i Radio televizija Republike Srpske, posvetili pažnju potrebama svih gledalaca, pa su programe koji su informativne prirode, uključujući i centralne informativne emisije u udarnom terminu, prilagodile osobama s oštećenim sluhom na način da su osigurali tumačenje na znakovni jezik, ali i druge forme koje čine sadržaje pristupačnim, kao što je titlovanje sadržaja koji sadrže informacije u vezi sa koronavirusom", kaže Amela Odobašić, pomoćnica direktora za emitovanje iz Regulatorne agencije za komunikacije.

BHRT je s ciljem informisanja građana svoje komunikacijske kanale prilagodio cjelokupnoj populaciji, pa tako i osobama s invaliditetom, kažu iz te kuće.

"Jutarnji program, specijalna emisija Korona virus u BiH i centralna informativna emisija Dnevnik u 19 popraćena je tumačem znakovnog jezika. BHRT na sve načine pokušava da bude uz svoje pretplatnike i daćemo maksimum svojih kapaciteta da profesionalno izvještavamo o novonastaloj situaciji", kaže urednik i producent Seid Masnica.

Javne kantonalne televizijske stanice u novonastaloj situaciji ne prilagođavaju sadržaj osobama s oštećenjem sluha jer se suočavaju sa nedovoljnim kadrovskim i tehničkim kapacitetima. Tako u odgovoru koji smo dobili iz RTVUSK navode da ova medijska kuća nije bila u mogućnosti da prilagodi sadržaj jer u Unsko-sanskom kantonu nema sertifikovanih tumača znakovnog jezika. Iz RTVBPK kažu da su u više navrata pokušavali  da prilagode sadržaj, ali ne raspolažu sa dovoljno kapaciteta.

"Svjesni smo okolnosti i prije ove situacije, nažalost to su problemi malih TV kuća. U trenutnoj situaciji dajemo sve od sebe, da pružimo sve neophodne i relevantne i objektivne informacije putem portala RTV BPK Goražde, Radio Goražda i TV Goražde", kaže Elvira Aganović, glavna urednica RTVBPK Goražde.

I na privatnim televizijskim stanicama navode da nisu uspjeli prilagoditi sadržaj. Iz Nove BH kažu da su svjesni činjenice da svi imaju jednaka prava na informisanje, ali da u ovom trenutku nemaju potpuno razvijenu infrakstrukturu koja bi mogla odgovoriti vrlo zahtjevnom zadatku, prilagođavanju TV programa osobama s oštećenjem sluha.

"Od samog početka emitovanja naših informativnih emisija, Dnevnika Nove BH i Vijesti Nove BH, sve najvažnije vijesti dana, u vidu krola (sažeta verzija vijesti) komuniciramo u dnu ekrana. Na taj način osobama s oštećenjem sluha omogućavamo praćenje Informativnog programa Nove BH", kažu iz ove medijske kuće i dodaju da su pred njima brojni projekti razvoja televizije u multimedijalnu platformu pri ćemu će voditi računa i o dodatnom prilagođavanju sadržaja za osobe s invaliditetom.

Televizija Hajat je zbog novonastale situacije prilagodila sve ljudske resurse, tehničke kapacitete i financije, kaže generalni direktor Elvir Švrakić.

"Izvršili smo studiozne analize stanja u svijetu, donijeli zaključke, izvršili sve pripreme, nabavku neophodnih sredstava, i kada je sve počelo, mi smo krenuli sa potpuno novom programskom šemom i organizacijom posla", kaže Švrakić i dodaje da nisu uspjeli da prilagode programski sadržaj za osobe s oštećenim sluhom".

 

Onlajn sfera olakšava komunikaciju

Prema posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini živi oko 70.000 osoba s oštećenjem sluha. Televizijske stanice, i svi drugi mediji, imaju obavezu redovno im omogućavati adekvatan pristup informacijama a pogotovo u vanrednim situacijama, kaže Ira Adilagić, suosnivačica inicijative Znak za riječ i ističe da su potezi BHRT-a i RTRS-a za pohvalu.

"Ne mogu reći da je to sada dovoljno, ali vjerujem kako svi trenutno činimo što je u našoj mogućnosti i da ako nastavimo zajedno djelovati ovim tempom doći ćemo i do dana kad će mediji zaista biti stalno i dugoročno pristupačni za sve građane i građanke i u Bosni i Hercegovini i na adekvatan način prenositi informacije u društvo."

Princip prilagođavanja sadržaja za osobe s oštećenjem sluha podrazumijeva uključivanje tumača u direktnim prenosima i drugim programima, kao i titlovanje videosadržaja koji se objavljuje na društvenim mrežama, odnosno svaki auditivni sadržaj plasira se i u vizuelnom obliku, pojašnjava Adilagić.

"Želim da istaknem da smo u prednosti, jer smo društvo i generacije sa modernim tehnološkim razvojem i napretkom, pa tako mogućnost širenja i prilagođavanja informacija postaje sve lakše i jednostavnije za sve korisnike i korisnice."

Nedovoljna pristupačnost televizijskih sadržaja premošćuje se traženjem informacija u onlajn prostoru. Ana Kotur-Erkić, pravnica i aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom, kao pozitivan primjer prilagođavanja sadržaja u novonastaloj situaciji izdvaja upravo primjer korištenja društvenih mreža.

"Ja bih svoj neki utisak svela na volonterski angažman ljudi koji poznaju znakovni jezik, a uglavnom su vezani za osobe s oštećenjem sluha – porodično ili prijateljski, pa se oni organizuju sami da pored svojih TV prijemnika, kad nije organizovano tumačenje, čak ni na javnim servisima, tumače osobama s oštećenjem sluha, i video snimke koji tako nastanu emituju putem društvenih mreža", kaže Kotur-Erkić i dodaje da je njena generalna preporuka za onlajn medije da naprave videomaterijal s osnovnim informacijama o koronavirusu i mjerama opreza sa titlovima i da ih po potrebi ažuriraju.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.diskriminacija.ba

Lana Nikolić je djevojka koja zaista mijenja perspektivu svakome ko se susretne s njom – bilo da je poznaje lično, bilo da ju je upoznao kroz njene tekstove ili radio-emisiju “Perspektiva”, u kojoj sa svojim sagovornicima skreće pažnju na važne društvene teme. Jedna od njih je i pozicija osoba s invaliditetom u našem društvu o kojoj Lana govori iz sopstvenog iskustva, ali prije svega kao mlada osoba koja se ne miri s datom situacijom i ustaljenim klišeima.

Tako je i u njenom novom postu iz izolacije pisala o bolu, o problemima s kojima se suočava, ali i o sjajnim stvarima koje radi i koje je drže pozitivnom, dajući time podstrek svim svojim pratiocima.

Na pitanje: “Kako si?” spremno odgovara: “Hvala na pitanju, u ovom trenutku sasvim dobro. Ima dosta stvari na kojima radim ovih dana, pa mi one zaokupljaju um, u stalnom sam kontaktu sa nekim super ljudima, tako da se zaista više osećam dobro i mirno, nego uplašeno i tužno”, kaže nam Lana.

Ipak, zbog novonastale situacije, njen životni ritam dosta se promijenio. Morala je da prekine fizioterapiju jer terapeut više ne smije da dolazi kod nje. Prestala je s treninzima pilatesa. Nema više ni šetnji po parku.

“…A to je za moju kondiciju veoma loše jer je teško održavam i kad nije ovakvo stanje. Pored toga, vratio mi se neuropatski bol. Većinu vremena sjedim, pa tijelo nema mogućnosti da se razmrda, pored toga, u veoma sam malom stanu, mogu da ga pređem u pet koraka, samim tim otpada i šetanje po kući”, priča nam Lana.

Zbog ograničenog kretanja, vratili su se bolovi. “Ako vas zanima kakvi su, osećam ih kao užarene grane u vratu, rukama i leđima. Sranje i smor, da. Imam i migrene. Budim se sto puta noću jer ne postoji položaj u kom mi je ok. Juče sam prvi put osetila da mi trne i lijeva ruka, i to nekoliko mesta na dlanu što je prilično bedak i potresno meni lično jer je senzacija nova i bolna”, napisala je nedavno u svojoj objavi na društvenim mrežama.

Za portal Nova.rs otkriva kako se nosi s bolom.

“U zavisnosti od jačine bolova mijenja se i moje reagovanje. Ako su jači, a to duže traje, nekoliko dana, gledam da što više radim, i da zaokupim um, a u pauzama plačem što jače mogu”, priznaje. “Sa terapijama sam imala skoro normalan život, sa retko jakim bolovima, mada nijedan dan nije bio sasvim bez bola, i u ovoj situaciji mi najteže pada što kada se bol vrati, opet se nalaziš na početku, kao da ništa nisi postigao. Znaš kakvi su, znaš kako će da utiču na tebe, znaš da nema načina da ti bude bolje, prolaziš sve najgore scenarije u glavi, zamišljaš kako ćeš ostariti i umrijeti u mukama neuropatskog bola. Kad se bol vrati, cijela tvoja puna funkcija kao ljudskog bića prestaje, i veoma je lako upasti u totalni očaj”, objašnjava nam Lana. Ona ne pada u očaj. Ona se uzdignute glave suočava sa situacijom.

“Osim plakanjem, i poštovanjem tih emocija koje puštam da izađu, nastojim da što normalnije priđem bolu, da ga ne uvećavam u glavi kad već postoji u tijelu. Razgovaram sa dečkom, sa mamom, imam psihoterapiju preko skajpa zbog cijele situacije, perem sudove, slažem veš, sve polako i strpljivo jer kada bilo šta radite, pažnja se pomjera sa bola, treba samo insistirati na što normalnijoj rutini i ne dozvoliti da bol prevlada. Sem toga, bavim se poslovima koje imam onlajn, i to mi zaista mnogo pomaže da prioritet dam kreativnosti umjesto strahu.”

Najviše je, kaže, pogađa što ne može da izađe napolje.

“Iako imam iskustvo svojevrsne izolacije, jer kada padne snijeg ne mogu sama napolje, i ponekad sam nedeljama zatvorena, dok se ne otopi snijeg dovoljno da mogu da prošetam sa dečkom. Ova situacija na neki način vraća uspomene na sve te emocije ljutnje, tuge, besa, potištenosti, negacije i prihvatanja koje se dešavaju paralelno, s tim što sam sada svjesna da se ovo dešava cijelom svijetu, i nisam samo ja ta koja je ‘zarobljena’ dok drugi imaju relativno normalne živote, pa se te emocije ne javljaju, javlja se samo tuga jer nisam napolju, a proljeće je, i nada da ćemo svi uskoro da izađemo iz ovoga”, otkriva nam Lana, i dodaje: “Veoma me pogađa i to što znam da veliki broj ljudi nema pomenuto iskustvo pa im sve ovo mnogo teže pada nego meni, ja znam za uspone i padove u izolaciji, i spremna sam na njih, dok veliki broj osoba ne zna šta ih čeka”.

Kako održati zdrav razum u ovoj situaciji?

“Sviješću da sve prolazi – da će i ova situacija proći, i da moramo da budemo jaki i hrabri. Generacije prije nas suočavale su se sa raznim izazovima, ratovima, upoznale su glad, tešku nemaštinu, i preživjele su. Kako – to samo one znaju, ali jesu. To nam govori, iako je ovo nova situacija za nas, da smo jači nego što mislimo, da možemo više nego što mislimo, i da samo treba da damo sve od sebe, a to je u ovom ternutku poštovanje preporuka i ostajanje kod kuće, uz minimalno izlaganje informacijama iz medija i brigu o našem mentalnom zdravlju. Zdrav razum se održava i puštanjem emocija da teku, razgovorom sa porodicom, kreiranjem rutine. Ono što bih ja preporučila je umjetnost – čitanje, crtanje, slikanje, muzika, gluma, šta god da dobro radite sad to pojačajte na maksimum.”

S kakvim se još problemima nose osobe s invaliditetom u situaciji vanrednog stanja?

“Budući da su u ovoj zemlji najčešće prepušteni samo svojim porodicama i kada su okolnosti standardne, sa skoro nimalo podrške od strane države, vjerujem da im ovo vrijeme još teže pada nego ostalima. Pitanje je da li mogu da odu do ljekara ukoliko im je potreban, ima li ko da ih odvede ako ne mogu sami, imaju li ljekove, kako ih nabavljaju, kako organizuju razne vrste terapija, ako uopšte to mogu da urade. Sigurna sam da ih finansijska kriza koja slijedi iz ovih događaja sa Covid-19 virusom, posebno teško pogađa, jer ni inače većina porodica nema dovoljno primanja, budući da osobe s invaliditetom često imaju povećane troškove života (ljekovi, pregledi, terapije, ljekari, pomagala, taksi). Ako znamo da sad ogroman broj ljudi koji izdržavaju porodice nema ni ono malo primanja što je uspjevalo da zaradi, (možda) možete da zamislite situaciju – porodice koje imaju člana/članicu s invaliditetom, u posebno su teškoj situaciji. Još nemamo dovoljan broj osnaženih, visoko obrazovanih osoba s invaliditetom koje imaju posao i mogu same da iznesu finansijske troškove života koji su za njih veći u svakom pogledu. U mom slučaju, na primjer, bukvalno moram da zaradim dvije plate da bih jednu mogla da trošim na terapije i uopšte bila u stanju da radim”, kaže Lana.

Tekst preuzet s portala www.nova.rs

Modna industrija promoviše različitosti i ističe ih u prvi plan, pa se na taj način i standardi ljepote mijenjaju. Kanadski model Vini Harlou dobitnica je nagrade njemačkog časopisa Gala za idola za ljepotu 2017. godine.

Svoju karijeru je počela kao model 2015. kada je počela da osvaja svijet svojom ličnošću i spremnošću da javno govori o vitiligu – vrlo izraženom depigmentacijom kože, a prije godinu dana postala je dio tima Viktorijinih anđela, jer i ovaj američki brend, Viktorija sikret, teži da bude inkluzivniji kada je ženska ljepota u pitanju.

Iako je doživljavala verbalna vrijeđanja od vršnjaka na račun kože, i prevazišla depresiju, izgradila je čvrsto samopouzdanje. Njena koža je postala njen potpis i izdvojila je u moru ostalih modela. 

Svoj nedostatak je uspjela da preokrene u svoju prednost. Što je više isticala prirodnost svoje kože, to je bila prihvaćenija i postala je inspiracija mladima širom svijeta. 

 

Pripremila: Anđela Miličić

www. mbs.edu.rs

Strana 36 od 42

Back to top