Željko

Željko

sreda, 25 januar 2023 08:01

Modni opstanak

Zapravo život bi bio, čini mi se, duži i kvalitetniji, ako bi svako od nas svjesno

razmišljao o održivosti i održavanju svih onih stvari u ormaru koje nam se više ne dopadaju. Šta se desilo sa željom da mi sami obnovimo ili rekonstruišemo, do skoro, našu omiljenu suknju? Suknju koju smo dugo čekali da se pojavi na našem tržištu kako bi je kupili? Mislim da ovdje, uglavnom, preovladaju negativne emocije, pa ne ostanemo dugo vezani" za odjeću, to je olakšanje, ali se to sve dešava jer nas je brza moda poremetila, kako emotivno probudila, tako i unošenjem sigurnosti da se ne trudimo oko neke stare krpice i obnavljanja iste, jer nas u radnji čeka gotova odjeća koja je čak u trendu.

Već ste trebali da shvatite da stil nije trend. Da nije stil ukoliko ste trendseter/ka, 

već ako ostanete dosljedni sebi i svom ustaljenom načinu odijevanja. Proces obnavljanja i dekonstrukcije je zapravo mno osviješćeniji i zanimljiviji od kupovine i gomilanja ormara novim proizvodima, jer kasnije, kako se ritam ustaljuje, ormar mora da se oslobađa i obnavlja još novijim stvarima. 

Kada pročite sličan sadržaj, tek onda se probudite i shvatite da je modna industrija u brzini, samo kako bi ispunila naša očekivanja i potrebe koje su u današnjem životu normalna. Smatram da bi idealno bilo biti dosljedan sebi i tako svoju stariju odjeću, koju bi rado promijenili nekom trend odjećom, samo zato što nam se stara odjeća sa nekim razlogom ne dopada, dosadila je, ili nema sentimentalni značaj, trebala rekonstruisati i osvježiti. Šta dobijamo ovom promjenom? Očuvanje prirodne i  ekosistema, osviješćenost kojom podstičete ljude oko vas da se i oni oprobaju u stvaranju i  renorviranju svog ormara.

Osim toga, neko možda više voli da kupi gotov proizvod, nego da improvizuje na kreativnom polju, ali radnje iz druge ruke (Second-hand radnje) su otvorene i uvijek na usluzi svima, tako da sada kada ste možda i odlučili da nešto promijenite u svom ormaru, može to biti neko ažuriranje na neki od ova dva načina. Osim što je jeftinije, možete biti i kreativni, a proizvodnja bi vremenom usporila, te bi tako originalni i inovativni dizajni mogli da se prezentuju sa više slobode i ljubavi.

Volim što je trenutno aktuelna polemika, oko toga da li je tema samoodrživa moda’’ 

trend, mada smatram da je to manje bitno, već je bitna suština i istinitost teme. Smatram da je potrebmo što više priče i akcije na ovu temu, kako bi bila što veća osvijšćenost i uvjerenje o očuvanju i samoodrživosti na planeti.

Tihana Prelević

„Koliko god da se radi na fizičkoj pristupačnosti i na pristupačnosti informacija, nijesmo na pravom putu ako kao društvo smatramo da osobe s invaliditetom treba da se liječe ili ako se sažalijevaju. Prilično sam racionalna i svjesna onoga što mogu da uradim, a što mi je veći izazov. Dok sam bila mlađa, mnogo su mi teže padale situacije kada moram nekog drugog da zamolim da mi pomogne, dok sada nastojim da samostalno učinim više. Znam da na neke stvari ne mogu da utičem pa lakše i prihvatim prepreku“, kaže Anđela i smatra da je važno osobe s invaliditetom u medijima, i inače, predstavljati ravnopravno s ostalima.

Anđela Dragović ne voli crvenu boju laka za nokte jer je doživljava kao jarku i drečavu. Rado bira nježnije tonove, nijanse ljubičaste ili plave. Za sebe kaže da mnogo priča, možda nekad i više nego što treba, mada je naučila da i to dozira. Uz izraženu emotivnu stranu, ističe da je vrlo racionalna prema sebi i zato dodaje podsticaje. Nema problem da prizna da može mnogo bolje.

Rođena četvrtog juna 1997, za 133 dana napuniće 26 godina. Živi u Podgorici, djevojka s oštećenjem vida, bila je ,,lučonoša“ u osnovnoj i srednjoj školi, govori engleski, razumije italijanski, diplomirana je pravnica i koordinatorka je u Savezu slijepih Crne Gore (SSCG).

„Prilično sam racionalna i svjesna onoga što mogu da uradim, a što mi predstavlja veći izazov. Dok sam bila mlađa, mnogo su mi teže padale situacije kada moram nekog drugog da zamolim da mi pomogne, dok sam sada u fazi da nastojim bez pogovora da samostalno učinim više. Znam da na neke stvari ne mogu da utičem pa lakše i prihvatim prepreku.", didaje Anđela.

Rođena je u Beranama, tri mjeseca prije predviđenog termina.

„Bila sam u inkubatoru i zbog previše kiseonika su mi potpuno uništeni očni živci.“

U rodnom gradu živjela je do šeste godine. Kaže da je od malena bila radoznala, puna energije, ravnopravno je učestvovala u svim igrama karakterističnim za taj period, žmurke, ledenog čiče.

ŠKOLOVANJE

„Brat me je potpuno ravnopravno uključivao u svoje društvo, a nerijetko smo zajedno vozili bicikl, donosili pse i mačke da ih njegujemo i hranimo dok sami ne odu. Sjećam se da sam uvijek nešto pitala, pa su moji često bili zatečeni.“

Sa šest godina započela je školovanje u Resursnom centru za djecu i mlade u Podgorici, gdje je završila osnovnu i srednju školu.

„Odvojenost od porodice mi je na trenutke padala teško, ali je doprinijela samostalnosti i ranijem sazrijevanju. Školovanje je bilo vrlo interesantno, posebno jer sam se prije toga nebrojeno puta pitala kako ću učiti, znajući da ne mogu čitati standardnu štampu.“

Odgovor je dobila već prvog školskog dana.

„Iako šestogodišnjakinja, znala sam da će mi Brajevo pismo biti jedini način da učim, čitam, informišem se i napredujem. Bukvalno sam ga upijala, čitala svakodnevno. Da bi mi bila podrška, a s druge strane i provjeravala da li adekvatno učim, Brajevo pismo je naučila i moja majka i to mi je bio dodatni podsticaj.

Kroz školovanje je stalno željela da dodatno napreduje pa je bila uključena u razne sekcije (horsku, dramsku, literarnu.) a vodila je i razne priredbe i ostale događaje.

„Napredovanje se odražavalo i kroz rani aktivizam za prava djece s invaliditetom pa sam bila među prvim OSI koje su govorile na dječjem skupštinskom zasijedanju povodom Dana djeteta.

Nakon osnovne škole, odlučila se za pravno-administrativni smjer, za koji je smatrala da će joj biti dobra polazna osnova za studije. Osnovnu i srednju školu završila je kao đak generacije i ,,lučonoša“.

„Pravne nauke su bile logičan slijed događaja jer pružaju širok dijapazon mogućnosti u radu. Studije na Pravnom fakultetu, pored nepristupačne literature koja je, generalno, sastavni dio studija svake osobe s oštećenjem vida, obilježile su sjajne kolege koje su u svakom momentu učestvovale u prilagođavanju skripti, materijala za seminarske radove i slično. Naglašavam i pomoć porodice, kao i servise podrške koje obezbjeđuju Savez slijepih Crne Gore (SSCG) i Udruženje mladih sa hendikepom (UMHCG) za prilagođavanje literature i obezbjeđivanje asistencije prilikom njenog prilagođavanja.

Uporedo sa studijama počela je i da radi.

U maju 2017, SSCG mi je pružio priliku da u 19. godini zasnujem radni odnos na mjestu administratorke portala za zapošljavanje, a kako je prolazilo vrijeme i upijale se sve instrukcije i savjeti, tako su i radni zadaci bili ozbiljniji. NVO sektor vam daje mogućnost da se profilišete u više oblasti, pa i radni zadaci nijesu jednolični. Naučila sam mnogo toga pa su mi povjeravani zadaci da koordinišem projektima, vodim radionice, predstavljam SSCG na mnogim konferencijama, edukacijama, a posebno bih istakla da sam mladi lider i samim tim član radne grupe za mlade pri Evropskom Savezu slijepih.

Na naše pitanje kako je potrošila prvu platu odgovara s osmijehom i da je ,,to bilo davno“.

„Iskreno, ne sjećam se. Sigurno da je u pitanju bio neki šoping i odlazak kod kozmetičarke. A sada je moja tetka vlasnica ,,Bjuti studija Nola“, gdje uz konsultacije sa zaposlenima uvijek odaberem najbolji tretman za sebe.“

Voli da uči, da svakodnevno napreduje, saznaje nešto novo.

„Nerijetko poslije nekog intervjua i prezentacije sjednem da poslušam, nijesam narcisoidna nego hoću da ispravim ono što je bilo manje dobro, pa bilo da je to rječca ovaj, negdje. Puno čitam, trudim se da svakodnevno usvojim neku novu informaciju koja mi može značiti u poslu, neobaveznom razgovoru. Što se kretanja tiče, svakako da bi trebalo da ga unaprijedim, naročito izvan lokacija koje poznajem. Mada, s bijelim štapom se u posljednje vrijeme družim intenzivnije nego ranije.

Ističe da ima par iskrenih prijatelja od kojih su neki još iz školskih dana, a ostale je stekla kasnije.

„Osim što su tu u lijepim i manje lijepim trenucima, pravi prijatelji su i oni koji mi bez ikakvih problema kažu da mi ne stoji nešto što sam obukla ili nijesu saglasni s nekom odlukom.

Ljepotu kotira visoko, ali je ne vezuje samo za fizički izgled.

„Lijepi su ljudi koji su duhoviti, interesantni, rade na sebi u svakom smislu, a ne samo stilski, već i kroz obrazovanje.

Na pitanje o ulozi medija o razbijanju predrasuda o OSI, Anđela kaže da je imala različitih iskustava. Od onih da je u medijima predstavljena kao heroj jer, uprkos oštećenju vida, radi, farba kosu i slično do sasvim korektnog, prihvatljivog izvještavanja.

„Generalno je važno da osobe s invaliditetom u medijima i inače treba predstavljati potpuno ravnopravno kao i ostale. Prioriteti, hobiji, talenti se ne vezuju za invaliditet, pa zato i osobe s invaliditetom treba jednako tretirati. Mislim da zavisno od načina izvještavanja upravo mogu uticati na stvaranje slike u društvu, bilo da je pozitivno ili negativno prikazivanje. Iskreno, na pitanja i nedoumice uvijek sam odgovarala strpljivo jer postoje informacije, ciljne grupe, o kojima ni sama ne znam koliko treba, pa je moj stav da je najbolje pitati one na koje se to odnosi. Uvijek sam podsticala djecu da me pitaju ako ih zanima čemu služi bijeli štap, što su njihovi roditelji često zabranjivali“, smatra Anđela uz opasku da takav stav roditelja proističe iz neinformisanosti.

Svako vrsne barijere

Govoreći o problemima osoba s oštećenjem vida, kaže da se nedaće najčešće ogledaju u stavovima ljudi.

„Koliko god da se radi na fizičkoj pristupačnosti i na pristupačnosti informacija, nijesmo na pravom putu ako kao društvo smatramo da osobe s invaliditetom treba da se liječe ili ako se sažalijevaju. Što se tiče osoba s oštećenjem vida, svakako da nedostaju informacije u pristupačnim formatima, na Brajevom pismu, elektronskoj formi, uvećanoj štampi, a prepreke su i parkirani automobili na trotoarima. Postavljanjem taktilnih staza vodilja i postojanjem zvučnih semafora u užem jezgru grada svakako je olakšano kretanje jer se na taj način osobe s oštećenjem vida osjećaju sigurnije prilikom kretanja.

Svaki njen izlazak iz kuće je izazov zbog raznih arhitektonskih barijera i nedostatka informacija.

„Taktilne staze vodilje se ne nalaze u širem jezgru grada što otežava samostalno kretanje u svojstvu pješaka. Kad radim standardnih osam sati se vezuje za posao, dok slobodno vrijeme posvećujem pozorištu, dobroj knjizi, odlasku do grada, šopingu. Volim da posjetim i koncerte, a od sportova pratim vaterpolo, ženski rukomet i košarku.

Na pitanje što joj je najviše pomoglo da izgradi optimističan stav prema životu, Anđela ističe da je to sopstveno prihvatanje da je invaliditet dio njenog identiteta i što ju je porodica prihvatila.

„Porodica mi je, vjerovatno kao i svima, najveća podrška i oslonac. Tu su svakako prijatelji, kolege, svako u određenom segmentu života, ali porodica sve vrijeme. Zajedno smo prošli bezbroj oftalmoloških pregleda, učenje Brajevog pisma, osamostaljivanje, sve ono kroz što prolaze porodice.

Život uvijek nešto da, a nešto oduzme. Anđeli je dao zdravu porodicu i harmoničan odnos u njoj.

„Od najljepših trenutaka izdvajam rođenje bratanca Aleksandra, koji je svima u porodici promijenio život. Najteži trenutak je bio kad sam s 14 godina izgubila oca koji mi je bio velika snaga i podrška. Plašila sam se da neću moći nastaviti dalje, ali sam i to pobijedila, uz ogromnu podršku brata i majke“, kazala je Anđela, ističući da sve lične i profesionalne uspjehe smatra pobjedom.

U skladu s njenom snagom, energijom, optimizmom i upornošću je i odgovor na pitanje kako vidi sebe za deset godina.

„Na profesionalnom planu sebe vidim kao ženu koja će se jednako ambiciozno baviti odnosima s javnošću i aktivizmom u oblasti ljudskih prava, posebno prava osoba s invaliditetom. Takođe, vjerujem da ću na ličnom planu biti emotivno ostvarena.“

Blizanac je u horoskopu i kaže da su osobe tog znaka vrlo prilagodljive, komunikativne, željne znanja, odani prijatelji, empatični i emotivni.

„Najvažnije je da su blizanci nenametljivi, ali opet na kraju bude po njihovom“, uz osmijeh je zaključila Anđela.

Po njenom je bio i lak za nokte, onaj s početka teksta. Nikako crveni, on je baš drečav. Ovog puta je izabrala plavi, u nijansi korice Malog princa. Jer, ,,čovjek samo srcem dobro vidi, suština se očima ne da sagledati“.

Roditelji su se jednako ponašali prema meni i bratu

„Uvijek sam imala veliku podršku porodice. Roditelji su se jednako ponašali prema meni i bratu i kad su nas hvalili i kritikovali. Ja sam bila nemirnija, često sam se znala sakriti, posebno kad je trebalo da jedem. Brat je bio mirniji, manje zahtjevan. Sigurno da je bio veliki izazov odgajati dijete s oštećenjem vida koje je stalno nešto zapitkivalo, pa i ona pitanja koja se tiču oštećenja vida, ali je najvažnije da ni u jednom momentu nije bilo stida zbog mog invaliditeta. S druge strane, odrasla sam u sredini gdje je bilo i predrasuda i sažaljivih rečenica sa kojima su moji vrlo uspješno izašli na kraj“, kaže Anđela Dragović.

Izvor: Portal portalanalitika

Pripremio: Ivan Čović

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) je utvrdio da je nepreduzimanjem blagovremenih radnji i mjera povrijeđeno pravo na obrazovanje djeteta.

Učenici s invaliditetom Srednje stručne škole u Beranama povrijeđeno je pravo na obrazovanje jer je korisnica kolica i ne može da prati nastavu, s obzirom na to da nema pristupa kabinetima koji se nalaze na drugom i trećem spratu, utvrdio je Ombudsman po prijavi porodice. U Mišljenju Ombudsmana se navodi da su se roditelji žalili da je učenica ove godine upisana u prvi razred, nakon što je u osnovnoj školi bila odličan đak, ali da joj nije obezbijeđen pristup kabinetima.

U Mišljenju se ističe da je Komisija za usmjeravanje Opštine Berane, 27. 6. 2022, donijela Rješenje kojim se X. usmjerava u JU Srednju stručnu školu Berane, navedeni smjer, te je naloženo ustanovi da obezbijedi kadrovske, prostorne, materijalne i druge uslove za realizaciju obrazovnog programa u koji je djevojčica usmjerena, ali da to nije urađeno.

„Na osnovu sprovedenog postupka, analizom navoda iz pritužbe, izjašnjenja, dostavljenih dokaza, kao i relevantnih pravnih propisa u oblasti zaštite osoba s invaliditetom, kao i zaštite od diskriminacije, Zaštitnik je utvrdio da je nepreduzimanjem blagovremenih radnji i mjera u smislu prevazilaženja arhitektonskih barijera za učenicu koja je korisnica kolica, onemogućavanjem adekvatnog pristupa obrazovnoj ustanovi i svim njenim djelovima (spratovima, prostorijama), povrijeđeno pravo na obrazovanje djeteta XY. Zapaža se da se 20. 6. 2022, podnositeljka pritužbe, majka maloljetne X. obratila Sekretarijatu za opštu upravu i društvene djelatnosti radi usmjeravanja djeteta u srednju školu u odgovarajući vaspitno-obrazovni program, te je Sekretarijat 27. 6. 2022. donio rješenje o usmjeravanju u JU Srednju stručnu školu Berane, smjer elektrotehničar za izradu Veb (WEB) i mobilnih aplikacija, a zaduživši ustanovu da obezbijedi kadrovske, prostorne i materijalne uslove za realizaciju obrazovnog programa. Rješenje je dostavljeno podnositeljki pritužbe, Školi, Ministarstvu prosvjete, Ministarstvu zdravlja i Ministarstu rada i socijalnog staranja i protiv istog nije uložena žalba“, ističe Ombudsman.

Mnoge ustanove s barijerama

Prilikom obilazaka obrazovno-vaspitnih ustanova u Crnoj Gori, Zaštitnik je zapazio da postoje mnogi školski objekti koji nijesu prilagođeni osobama s invaliditetom, te da su rijetke ustanove koje su u potpunosti adaptirane.

Zaštitnik Ministarstvu i Školi preporučuje da bez odlaganja, u međusobnoj saradnji, preduzmu radnje i mjere u cilju potpunog prilagođavanja objekta JU Srednje stručne škole Berane, shodno Pravilniku o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom (izgradnja rampe/lifta, adaptacija ostalih prostorija, toaleta, biblioteka, fiskulturne sale, opreme i dr.) najkasnije do početka školske 2023/2024, kako bi sva djeca imala jednake mogućnosti u obrazovanju“, navodi Ombudsman.

Kako navode, Škola je potvrdila da su navodi iz pritužbe učenice tačni i da je glavni problem neprilagođenost objekta Škole osobama s invaliditetom, tj. nemogućnost kretanja korisnika u objektu; da se izvršni diretktor 12.04.2022. obratio Ministarstvu, kao i ponovo kada je došlo do promjene u reorganizaciji (novom ministru) radi prilagođavanja objekta, odnosno izgradnje pomoćnog lifta.

Škola, koja ima više etaža, dijeli objekat s JU SMŠ dr Branko Zogović i isti nije prilagođen za korisnike kolica. Takođe, Škola se radi adaptacije obratila Ministarstvu prosvjete, takođe, u aprilu 2022. Ministarstvo prosvjete, koje je upoznato s ovim problemom, preduzima određene aktivnosti, kroz realizaciju projekta radi na poboljšanju pristupačnosti za osam škola koje su odabrane nakon analize broja učenika, vrsti invaliditeta. Nije navedeno da li je obuhvaćena Srednja stručna škola Berane, a predstavnici Ministarstva su u avgustu 2022. obišli škole“, navodi Ombudsman.

Izvor: Portal Dan

Pripremio: Ivan Čović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru projekta ZEBRA – Za jEdnak, Bezbjedan i pRistupačan sAobraćaj organizuju jednodnevnu Obuku za pružaoce usluga u javnom saobraćaju u Podgorici.

Obuka će se održati 24. januara 2023, u Podgorici s početkom u 12.00 časova u prostorijama Hotela Aurel. 

Cilj Obuke je informisanje o pravima osoba s invaliditetom (OSI) koje su aktivni/e učesnici/e u drumskom i željezničkom saobraćaju, procedurama za ostvarivanje prava, o ispravnoj terminologiji i postupanju prema OSI, kao i o administrativnim barijerama s kojima se susreću OSI, uz promociju proaktivnog pristupa i otvorenosti ka građanima/kama s invaliditetom koji su,  prije svega, putnici/e u ovim vidovima saobraćaja.

U okviru Obuke biće obuhvaćene neke od sljedećih tema: modeli pristupa invaliditetu i njihov uticaj na garancije i zaštitu prava OSI, propisi u oblasti drumskog i željezničkog saobraćaja i procedure za ostvarivanje prava u oblasti drumskog i željezničkog saobraćaja.

Učešće na Obuci mogu uzeti zaposleni/e u Ministarstvu kapitalnih investicija, Sekretarijatu za saobraćaj Glavnog grada Podgorice, Upravi za saobraćaj, Putevima d.o.oParking servisu, željezničkim preduzećima, taksi preduzećima, Komunalnoj inspekciji, kao i autoprevoznici.

Ovo je samo jedna od aktivnosti koju sprovodimo u okviru projekta ZEBRA – Za jEdnak, Bezbjedan i pRistupačan sAobraćaj   koji je finansijski podržan od strane Ministarstva kapitalnih investicija.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) pruža besplatno pravno savjetovalište i besplatnu pravnu pomoć za žene i djevojke s invaliditetom i članice i članove njihovih porodica.

Ova aktivnost podrazumijeva kontinuirano pružanje besplatnog pravnog informisanja, besplatnih pravnih savjeta i besplatne pravne pomoći ženama i djevojkama s invaliditetom i članovima njihovih porodica. 

Cilj pružanja usluga besplatnog pravnog savjetovališta je da se žene i djevojke s invaliditetom, uključujući i žene s invaliditetom (ŽSI) žrtve nasilja, podstaknu na aktivnije zalaganje svojih prava, uključujući i informisanje o mehanizmima zaštite od diskriminacije i nasilja i upotrebu pravnih sredstava i pravnih ljekova u slučaju povrede prava po bilo kom osnovu.

Redovnim pružanjem besplatnog pravnog savjetovališta (pružanjem pravnog obavještenja i davanjem pravnih savjeta, informacija) žene s invaliditetom imaće priliku da se informišu i upoznaju s pravima iz raznih oblasti, a posebno u oblasti dječje i socijalne zaštite, rada i zapošljavanja, postupaka pred organima, ukljčujući i postupke pred sudom (upravni sporovi, građanske parnice, krivični postupci). U cilju pravičnog suđenja i sudske zaštite žena s invaliditetom, aktivnim pružanjem besplatne pravne pomoći (preduzimanjem procesnih radnji, posredstvom advokatskog tima UMHCG) svakodnevno će se pružati podrška u zaštiti od diskriminacije ŽSI i članova njihovih porodica.

Besplatno pravno savjetovalište pruža se svakog radnog dana (ponedeljak – petak) u terminu od 8.30 do 16.00 časova. Pravni savjeti mogu se tražiti lično, u prostorijama UMHCG, putem fiksnog i mobilnog telefona: 020/265-650, 069/385-981, 067/801-761, mejla: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.Fejsbuk straniceInstagram nalogaputem čata na portalu DisabilityInfo.me, čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih). 

Napomena: Anonimnost korisnica usluga beslatnog pravnog savjetovališta je zagarantovana!

Ova aktivnost sprovodi se u okviru projekta Prav(O) za žene (S) (I)nvaliditetom uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

U okviru Erasmus + projekta Inkluzivno visoko obrazovanje na Zapadnom Balkanu – IDEA (Inclusive tertiary EDucation in the West BalkanS – IDEA) na Univerzitetu Donja Gorica u saradnji sa Udruženjem mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizovana je izložba radova studenata Fakulteta za dizajn i multimediju Univerziteta Donja Gorica (UDG).

Izložba  je otvorena u petak, 23. decembra 2022, sa početkom u 12:00 časova, u Holu umjetnosti, književnosti i poezije, UDG. Ispred Univerziteta Donja Gorica prisutnima su se obratile mr Bojana Mališić, iz Kancelarije za međunarodnu saradnju UDG, doc. dr Tatjana Burzanović, dekanica Fakulteta za dizajn i multimediju kao i Svetlana Dragojević, profesorica na Fakultetu za dizajn i multimediju. Ispred UMHCG pristunima se obratila Anđela Miličić, koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije.


U uvodnim obraćanjima ukratko su predstavljene aktivnosti projekta kao i cilj projekta, a to je doprinos poboljšanju pristupa u obrazovanju, da se stvore uslovi za inkluzivno obrazovanje i razviju mogućnosti za zapošljavanje studenata s invaliditetom. Pored navedenog, cilj je i unaprjeđenje kapaciteta studentskih službi, administracije, studentskih i upravljačkih tijela u partnerskim institucijama, odnosno univerzitetima partnerima na projektu, razvoj modernih inkluzivnih praksi, kao i asistivnih tehnologija.

Tokom samog događaja, priliku da se obrate prisutnima imali su i studenti Univerziteta Donja Gorica, a svoje radove su  izložili studenti Fakulteta za dizajn i multimediju - Vladimir Pejović i Ksenija Đurković, studenti III godine, kao i student I godine Kolja Bojaj. 

Izvor: Saopštenje za javnost Univerziteta Donja Gorica

Podgorica, PR pres servis – Pitanja žena s invaliditetom treba da se uključe u politike iz oblasti rodne ravnopravnosti i politike iz oblasti invaliditeta jer je to jedini način da one budu dio svih procesa koji se tiču njih i njihovih prava, poručeno je na konferenciji Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić napomenula je da se u proteklom periodu bave pravima žena, sa posebnim akcentom na žene s invaliditetom.

„Samo se vlasti u Crnoj Gori mijenjaju, ali se ne mijenja odnos prema ženama, prema rodnoj ravnopravnosti i odnos prema nasilju. Ispratićemo i ovu vlast bez rezultata, ali i sa nazadovanjem u ovim oblastima", smatra Vujačić.

Prema njenim riječima, politike iz oblasti rodne ravnopravnosti ne tretiraju, na pravi način, pitanja žena s invaliditetom.

„Jednako je problematično da u politikama u oblasti invaliditeta se adekvatno ne prepoznaju žene s invaliditetom, već se posmatraju kao homegena grupa, iako svi međunarodni dokumenti i njihovi komiteti konstatuju da su one u dodatno nepovoljnijem položaju i često višestruko dikriminisane", dodala je Vujačić.

Kako je kazala, vlasti u Crnoj Gori nikada na adekvatan način nijesu tretirali ova pitanja, iako su godinama iz UMHCG dostavljali sugestije i predloge u ovoj oblasti se ništa nije desilo, a uz to nadležna ministarstva ne razumiju pojam intersekcijske diskriminacije.

„Voljela bih da vladine instutucije, izvršna i zakonodvan vlast budu ažurni u obavezama prema građanka i građanima u istoj mjeri kao kada su u pitanju njihove zarade“, zaključila je Vujačić.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević rekla je da žene nijesu homogne cijelina, već vrlo heterogena grupa.

„Ima žena sa specifičnim potrebama koje vrlo često nijesu prepoznate i uvažene u zvaničnim dokumentima i politikama“, kazala je Raičević.

Prema njenim riječima, imajući u vidu aktuelnu institucionalnu i političku krizu moraju se koristiti drugi mehanizmi koji su potrebni kako bi uveli teme koje se tiču položaja žena kao važne za demokratizaciju društva.

„Iako se negdje pomene rodna ravnopravnost ona nije zasnovana na relevantnim statističkim podacima, analizma, istraživanjima, a mjere koje se predlažu su često generičke i ne uzimaju u obzir specifične potrebe žena u Crnoj Gori“, rekla je Raičević.

Prema njenim riječima, kroz ovaj projekat žele da ukažu na sve one mjere koje su neophodne kako bi svi živjeli kvalitetnije i bolje i kako bi imali jednak pristup resursima.

„Moramo da se borimo da se tema rodne ravnopravnosti prepozna kao važna u procesu integracija. Pred nama je veliki posao i moramo svi da sarađujemo kako bi naši mehenizmi bili funkcionalni“, zaključila je Raičević.

Tokom konferencije predstavljeni su rezultati i preporuke iz Publikacije o rodnoj ravnopravnosti i uključivanju žena s invaliditetom u EU integracije.

U opisu stanja brojnih strateških dokumenta konstatovan je da su OSI, uključujući i žene i djevojčice s invaliditetom trpe različite oblike diskrimiminacije i nasilja, ali nijednim dokumentom nije planiran dovoljan broja adekvatnih mjera za prevazilaženje navedenih problema i umanjenje posljedica koje one izazivaju zbog dugogodišnjeg nerješavanja.

Jedan od zaključaka jeste i da se sektorske politike ne bave u dovoljnoj mjeri pitanjima žena s invaliditetom, a ne preduzimaju se nikakve dodatne (posebne) mjere za podsticanje njihovog uključivanja važnim društvenim procesima, uključujući i proces evropskih integracija.

Preporuka je da je neophodno, prije svega, usvojiti novo, unaprijeđeno i izmijenjeno zakonodavstvo u oblastima ljudskih prava i zaštite od diskriminacije, pristupa pravdi i jedakog priznanja lica pred zakonom.

Osim Strategije za deinstitucionalizaciju, neophodno je unaprijediti Program za postizanje rodne ravnopravnosti, posebno u segmentu koji direktnije i adekvatnije mora uključiti pitanja žena s invaliditetom.

Novom Strategijom zaštite od nasilja bi trebalo definisati mjere koje se odnose na podizanje kapaciteta institucija koje se bave rodnom ravnopravnošću, zaštitom od nasilja, kao i pravima OSI.

Takođe je preporuka da bi trebalo planirati treninge i obuke za pružaoce usluga u oblasti zaštite od nasilja, kao i obuke za one koji pripremaju i kreiraju politike i koji rade na njihovom sprovođenju.

U toku diskusije konstovano je da nije samo dovoljno formirati Direktorat za zaštitu OSI od diskriminacije, već da zaposleni u njemu moraju imati dovoljno iskustva u oblasti ljudskih prava. 

Podsjećaju da je Direktorat, dok je postojao, imao troje angažovanih, a da se nakon određenog vremena taj broj sveo na dvoje ljudi.

Učesnici u diskusiji saglasni su da nije bilo volje za poboljšanje prava OSI, kao ni u prihvatanju preporuka u kojima su predlagene konkretne mjere kako bi se poboljšao položaj žena s invaliditetom.

Poručuju da je potrebno mijenjati zakone jer crnogorski zakonodvani sistem ne prepoznaje dosta toga što je već uveliko praksa u Evropi.

U završnom izlaganju, Vujačić je ocijenila da su ljudska prava mnogo više marginalizovana nego u periodu prije deset godina.

„Mi sada imao stagnaciju za koju možemo slobodno da kažemo da je to korak unazad“, zaključila je Vujačić.

Konferencija je završna aktivnost projekta Jednakost - različite i vidljive (Equality - diverse and visible) koji se sprovodi uz podršku Reaktor - Istraživanje u akciji i partnera u okviru projekta Unapređivanje rodne ravnopravnosti u procesu pridruživanja EU, koji je finansiran od strane Evropske unije, a kofinansiran od strane Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju.

Podgorica, PR pres servis – Za osobe s invaliditetom (OSI) prethodna godina, kao i one prije nje, bila je izazovna, a u nekim segmentima i teška, ocijenila je izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić i poručila da OSI treba da budu aktivne u borbi za ljudska prava.

„Svjesni smo činjenice da su se vlasti prečesto mijenjale u prethodne dvije godine i da sadašnja Vlada funkcioniše u tehničkom mandatu. Sve to utiče, ne samo na naše aktivnosti, nego generalno na ljudska prava i demokratiju“, kazala je Vujačić u izjavi za PR Centar.

Ona je rekla i da su politička i ekonomska situacija u zemlji uticale na aktivnosti UMHCG, ali i na usporenu ili čak nepostojeću saradnju sa nekim institucijama sistema.

„Ono što je posebno bilo negativno jeste da ni prethodna, a ni trenutna Vlada nijesu formirale Savjet za prava OSI, iako je lista kandidata bila objavljena još u februaru prošle godine“, istakla je Vujačić i podsjetila da je Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava bez obrazloženja ukinulo Direktorat za zaštitu OSI od diskriminacije.

Takođe, kako je dodala, u Crnoj Gori još uvijek ne postoji resor koji koordinira izradom drugog i trećeg periodičnog izvještaja o sprovođenju Konvencije UN o pravima OSI, posebno jer je ovo godina u kojoj bi država trebalo da podnese taj izvještaj.

„Država je propuštila da prošle godine nominuje nekog od nezavisnih eksperata iz civilnog sektora za Komitet UN o pravima OSI, iako je prethodna Vlada komunicirala sa predstavnicima i imala svoj predlog“, kazala je Vujačić.

Vujačić je istakla da su Zakon o vanparičnom postupku i Porodični zakon u ogromnoj mjeri diskriminatorni u odnosu na OSI.

„Niko ne kaže da sve osobe s invaliditetom mogu donosti važne odluke za njih, ja smatram da to ne može nijedan čovjek bez podrške drugih. Ali za OSI se u crnogorskom društvu smatra da su one manje sposobne ili nesposobne za samostalan život zbog čega im se uskraćuju brojna prava i stavljaju se pod starateljstvo“, navela je Vujačić.

Ona je istakla da država nije „ozbiljno procijenila sopstvene kapacitete u oblati pristupačnosti za OSI, ni planirala redovna sredstva za sprovođenje Zakona o uređenju prostora i izgradnje objekata“.

„Iako je bio definisan zakonski rok od pet godina, koji je istekao 2013, država je tek 2014. usvojila prvi Akcioni plan što je trebalo da bude urađeno 2008. Sljedeći Akcioni plan je usvojen 2017. Prvi je sprovođen sedam godina, a drugi, takođe, više godina. Sve u svemu, mi opet nemamo nijedan objekat na teritoriji Crne Gore koji prati apsolutno sve standarde pristupačnosti“, navela je Vujačić.

Napomenula je da u Evropi postoji Nagrada za pristupačni grad i da je Crna Gora mogla da iskoristi pozitivne primjere evropskih država.

Vujačić je kazala da nikada neće pristati da se obezbjeđuje pristupačnost nekim javnim ustanovama preko projekata NVO.

Prema njenim riječima, Podgorica je u određenoj mjeri napredovala u proteklom periodu kada je u pitanju pristupačnost, pogotova kada je u pitanju kretanje osoba s oštećenim vidom jer su ugradili taktilne trake vodilje i linije upozorenja u nekoliko ključnih ulica u centru. 

„Neki gradovi su počeli sa zvučnim semaforima što je bilo potpuno stopirano u nekom periodu ranije“, dodala je Vujačić.

Kako je kazala, velika je šteta da Budva bude ocijenjena kao najgore pristupačan grad za OSI.

„Sjever je jako problematičan, i to ne samo Žabljak, nepristupačni su Kolašin i Bijelo Polje, Rožaje, Berane...“, navela je Vujačić.

Vjeruje da će se situacija u Crnoj Gori promijeniti i da će se glas OSI više čuti.

„Sve OSI treba prvo da prihvate sebe jer svi prolazimo fazu samoprihvatanja. Kad prihvate sebe sve će onda lakše ići“, poručila je Vujačić i istakla da UMHCG stoji u potpunosti na raspolaganju osobama s invaliditetom posebno u segmentu besplatne pravne pomoći i besplatnog zastupanja u svim postupcima i sporovima.

Završna konferencija o rodnoj ravnopravnosti i uključivanju žena s invaliditetom u evropske integracije, koju organizuje Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) biće organizovana u ponedeljak, 16. januara 2023, s početkom u 12.00 časova, u hotelu Voco, u Podgorici.

Konferencija se organizuje s ciljem pokretanja šireg javnog dijaloga o pravima žena s invaliditetom (ŽSI), kako bi se, između ostalog, sagledalo trenutno stanje o rodnoj ravnopravnosti i uključivanju žena s invaliditetom u procesu evropskih integracija. Imajući u vidu da brojne politike u različitim sektorima, uključujući i politiku invalidnosti, nisu adekvatno rodno inkluzivne, i da dodatni izazov predstavljaju sektorske politike koje se ne bave, a trebale bi, i/li se ne bave u dovoljnoj mjeri, pitanjima ŽSI, na konferenciji će se diskutovati i o strateškim dokumentima koji su na snazi i/li koji tek trebaju biti usvojeni, a sve u cilju preduzimanja mjera za podsticanje uključivanja ŽSI u svim važnim društvenim procesima, uključujući i procese evropskih integracija.

Na Konferenciji će biti prezentovani rezultati i preporuke proistekle iz Publikacije o rodnoj ravnopravnosti i uključivanju ŽSI u EU integracije.

U uvodnom dijelu, planirano je da se obrate izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević, kao i izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Ovim putem pozivamo sve zainteresovane žene s invaliditetom i osobe s invaliditetom, zatim sve zainteresovane građanke i građane da se prijave za učešće na pomenutoj Konferenciji, te da istu isprate putem Fejsbuk stranice

Za sve dodatne informacije, možete nas kontaktirati putem mejla Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili na brojeve telefona: 069/385-981, 067/801-761 ili 020/265 – 650

Konferencija se organizuje u okviru projekta Jednakost – različite i vidljive (Equality – diverse and visible) koji UMHCG sprovodi uz podršku Reaktor - Istraživanje u akciji (Reactor – Research in Action) i partnera u okviru projekta Unapređivanje rodne ravnopravnosti u procesu pridruživanja EU koji je finansiran od strane Evropske unije i kofinansiran od strane Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (Sida).

subota, 14 januar 2023 19:12

Sjećanje na Milenka Vojičića

O Milenku Vojičiću nije jednostavno pisati i odlučiti šta izostaviti tom prilikom, imajući u vidu njegova interesovanja, oblasti djelovanja i dostignuća. Za njega se svakako može reći da je pionir samostalnog življenja i ključni zagovarač usluge personalne asistencije, kao ključa samostalnog življenja. Bio je protiv institucionalizacije osoba s invaliditetom, a zagovarao je jednako i ukidanje instituta oduzimanja poslovne sposobnosti samo po osnovu invalidnosti. Takođe, može se reći da je mnogo doprinio razvoju Programa za pristupačnost UMHCG, a nerijetko je pružao i besplatne konsultantske usluge u oblasti pristupačnosti.

Volio je mnogo ljude i razgovore s ljudima. Bio je jako produhovljen, zainteresovan za filosofiju, mnogo je volio čitati, a njegove verbalne sposobnosti ljude su ostavljale upitanim danima. Često je znao u tom kontekstu citirati Sokrata rečenicom: „Ja znam da ništa ne znam". U raspravama bi govorio: „Ne raspravljam ja s tobom da bih tebe ubijedio, nego da bih provjerio svoje stavove."

Bio je osnivač brojnih organizacija civilnog društva. Nikada nije pripadao nijednoj partiji, a pričao je da u komunističku partiju nije primljen jer su mu tražili da se obrije, što je odbio učiniti.

Imao je veliko neformalno znanje iz brojnih oblasti: ljudskih prava, zaštite od diskriminacije, pisanja projekata, građanskog aktivizma i brojnih drugih.

Ni o kome mediji nijesu toliko izvještavali, kao o njemu kada je preminuo i upravo su ga predstavili kao građanskog aktivistu. Bio je prisutan na svim protestima, osim onima koje su organizovale političke partije, govoreći da je nenasilni bunt osnovna obaveza svakoga čovjeka.

Govorio je da smrt nije kraj i da se ne trebamo plašiti smrti, i često je znao reći da želi da ga trubači tamo isprate. Nažalost, zbog situacije prouzrokovane pojavom koronavirusa nijesmo mu tada ispunili ovu želju.

Uticao je na mnoge da prihvate sebe i da se promijene kako bi postali bolji ljudi. Nikada nikoga nije osuđivao, a njegove kritike, iako jako teške u trenutku upućivanja, imale su najdivnije namjere. I to su oni koji su trebali znali osjetiti.

Mnogo je volio putovanja, pa je redovno imao jako lijepe šale na sopstveni račun, od kojih neke ponavljamo jedni drugima.

Bio je pjesnička duša, mnoge stihove Miroslava Mike Antića, Sergeja Jesenjina, Vita Nikolića i brojnih drugih znao je napamet i redovno ih je recitovao u kafani, prilikom susreta, na pauzama u toku događaja ili uveče uz čašu vina.

U njegovo vrijeme odrastanja i mladosti niko ga nije učio da prihvata sve ljude i da zagovara svačija prava, ali je to radio bez izuzetka, uz rečenicu da baš mi kojima se prava svakodnevno krše ne smijemo ugrožavati prava drugih jer nijesmo ništa značajniji od njih.

Preminuo je u Podgorici, 15. januara 2021, od posljedica koronavirusa, dok je u bolnicu primljen 17. decembra 2020. U bolnicu je otišao s treninga o personalnoj asisteciji. Kao što je invalidnost stekao kao posljedicu virusa, tako je i preminuo od posljedica virusa. Na neobičan način je išao u školu, polagao je razrede vanredno, na kraju godine. Nakon osnovne škole upisao je i završio gimnaziju u Nikšiću, a potom Marksizam i socijalističko samoupravljanje. Otuda ljubav prema filisofiji.

 

Tekst je objavljen u časopisu DisabilityINFO, izdanju posvećenom samostalnom življenju, a danas je objavljen na portalu, na godišnjicu njegove smrti.

 

Pripremila: Marina Vujačić

Strana 2 od 48

Back to top