Podgoričanin Boban Mihailović, bio je mlad kada je doživio moždani udar, i to je bio trenutak koji je zauvijek promijenio tok njegovog života. Nakon teškog perioda, kada je mislio da je sve gotovo i da za njega nema budućnosti, Boban je naučio da prihvati što mu život daje, i dobro i loše. Danas, ovaj Podgoričanin živi život punim plućima, otkrio je jedan sasvim novi, unutrašnji i spoljni svijet, i zna da kaže da je moždani udar došao upravo da bi se sve to i dogodilo.

Boban je bio mladić, kada je, prije 15 godina, doživio veoma težak moždani udar i tada je potpuno otkazala liijeva strana tijela.

Nisam mogao ni prst da pomjerim, morao sam ponovo učiti da hodam, a nakon operacije sam dobio i epilepsiju, prisjeća se Boban u razgovoru za VOP.

Ipak, danas, zaključuje da mu je urođeni optimizam, često i bez pokrića, pomogao da prihvati sebe kao osobu sa invaliditetom i da od nule, ponovo, gradi svoj svijet.

Prihvatiti sebe kao osobu sa invaliditetom, bio je prvi korak i najveći izazov.

Sve to ne bi bilo moguće bez ogromne pomoći porodice, i posebno mojih prijatelja koji su mi svakog dana pružali podršku i nevjerovatnu količinu pozitivne energije kojom su me nesebično zasipali tokom čitavog procesa prihvatanja, a onda i borbe sa mojim invaliditetom, priča Boban.

Najteže je, dodaje, bilo suočiti se sa izazovima koje invaliditet nosi sa sobom, od raznih fizičkih ograničenja, stigme u društvu do pronalaska snage i hrabrosti  da se suoči sa tim.

Jedna od važnih stepenica bio je ulazak u svijet sporta.

Za STK Luča sam sazno od svoje prijateljice Damire Kalač, kojoj sam zahvalan što me je uputila i uvela u ovaj za mene sasvim novi svijet,  nakon rehabilitacije u Igalu neko vrijeme sam lutao tražeći neku novu pokretačku energiju, da pokušam da unaprijedim tog novog sebe. Nakon nekoliko mjeseci bavljenja streličarstvom, na Damirin savjet i predlog upoznajem se sa STK Luča i stonim tenisom vrlo brzo sam se našao navučen na stoni tenis i nevjerovatnu energiju kojom taj klub i svi ljudi u njemu zrače svakog dana mi dajući motiv da sledećeg budem bolji i korisniji, kazao je Mihailović.

Boban, iz svog iskustva, kaže da se jako puno radi na promociji sporta za osobe sa invaliditetom i svakog dana rastu mogućnosti za bavljenje sportom.

Lično bih izdvojio moj prvi međunarodni turnir u Beogradu 2018. kada sam zapravo u potpunosti osjetio posvećenost i pripadnost klubu i meni sasvim novom svijetu OSI kojem i sam pripadam, kaže Boban, koji ima poruku za sve mlade.

Moja poruka svim mladim ljudima sa i bez invaliditeta bi bila da nikada ne odustaju od svojih ciljeva i snova, jer život je čudo, i čuda se događaju svakog dana. Ovaj sadašnji ja sam bolja, updejtovana verzija sebe, oslobođen nekih mana i loših navika sa puno prostora za nove neistražene mogućnosti, kaže Boban.

Izvor: Volim Podgoricu

Pripremila: Dajana Vuković

Pjesnikinja Nada Matović nedavno je osvojila prestižnu nagradu Zlatno pero na konkursu Rijeke i mostovi u Šapcu za svoju pjesmu Od stihova most. Ovaj uspjeh dodatno je učvrstio njen status među afirmisanim pjesnicima regije.

Ponosna sam što moj poetski izraz doseže tako daleko, posebno u vremenu kada je poezija, mogu slobodno reći, zaboravljena i slabo čitana. Čast je pronaći svoje mjesto na kulturnoj sceni i doprinijeti njenom očuvanju, izjavila je Matović.

Ova mlada pjesnikinja, koja je svoj književni put započela prije osam godina, uvrštena je i među stotinu najljepših pjesama Srpske čitaonice u Somboru.

Posebno mi je značajno što je riječ o čitaonici koja nosi ime velikog pjesnika Laze Kostića, mog omiljenog autora. Njegova poetika bila je inspiracija za moje prve stihove, dodala je Matović.

U okviru istog udruženja nagrađena je i po konkursu Zlatno pero za ciklus od tri ljubavne pjesme.

Rođena 1996. godine u Beranama, Matović je obrazovanje stekla u rodnom kraju, a trenutno studira na Pravnom fakultetu u Podgorici. Svoj književni opus započela je zbirkom poezije Oda mojoj radosti (2018), a nastavila s djelima Sunčani život (2020), Između dva glasa (2021), i Na krilima poezije (2022). Njen najnoviji naslov, zbirka Kofer izgubljenih riječi, objavljen 2024. godine, već je izazvao pohvale kritike.

Osim nagrade u Šapcu, Matović je nositeljka brojnih priznanja, uključujući titulu Pjesnik Svetionik koju dodjeljuje Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano. Njene pjesme objavljivane su u časopisima, zbornicima i na mnogim kulturnim portalima, a uvrštene su i u zbirke prestižnih književnih udruženja iz regiona.

Matović je prepoznata po svom emotivnom i autentičnom izrazu, koji se oslanja na tradiciju, ali donosi i svježinu u savremenoj poeziji. Njeno stvaralaštvo, obogaćeno nagradama i priznanjima, nastavlja da povezuje kulture i inspiriše ljubitelje pisane riječi.

Njena pjesma Most nade svjedoči o univerzalnoj potrebi za povezivanjem, razumijevanjem i ljepotom, što je i sama pjesnikinja istakla kao osnovnu poruku svog stvaralaštva.

Izvor: 24 Kroz 7

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje jednodnevnu Radionicu za žene s invaliditetom o konceptu rodne ravnopravnosti i uključivanju u procese donošenja odluka.

Radionica će biti organizovana u Beranama, u ponedeljak, 2. decembra 2024, u Polimskom muzeju, s početkom u 11.00 časova.

Cilj održavanja Radionice je, između ostalog, podizanje nivoa znanja žena s invaliditetom o konceptu rodne ravnopravnosti i značaju uključivanja u procese donošenja odluka, čime se teži doprinijeti smanjenju stepena diskriminacije žena s invaliditetom po osnovu roda, pola i invaliditeta.

Planirano je da se na Radionici obuhvate neke od sljedećih tema: Modeli pristupa invaliditetu i njihov uticaj na garancije prava žena s invaliditetom, PFeministički pristup invaliditetu i pristup invaliditeta feminizmu – osvrt na politike iz oblasti rodne ravnopravnosti i invaliditeta, Javno zagovaranje i uključivanje u procese donošenja odluka i druge.

Radionica će se zasnivati na principima neformalnog učenja, i pored predavanja, sadržaće i diskusiju, razmjenu iskustava iz prakse, prezentacije i različite druge interaktivne metode.

Učešće na Radionici mogu uzeti žene s invaliditetom, uključujući i žene s invaliditetom iz ruralnih krajeva Crne Gore, predstavnici/e organizacija koje se bave zaštitom prava žena i prava osoba s invaliditetom, kao i predstavnici/e NVO koje se bave radnim pravima žena s invaliditetom.

Ovim putem, pozivamo sve zainteresovane da pošalju prijave za učešće na Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 29. novembra 2024, do 17.00 časova, a za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode, informacije se mogu dobiti na telefone: 020/265-650; 067/801-761 i 069/385-981, radnim danima, u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Ovo je prva radionica koju sprovodimo u okviru projekta Osnaživanje kroz uključivanje! koji je finansijski podržan od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, u oblasti rodne ravnopravnosti.

Podgorica, (Media Biro) Savez slijepih Crne Gore predstavio je rezultate projekta Jaka žena za jednako društvo koji je realizovan od novembra 2023. godine uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Cilj projekta bio je informisanje o politici rodne ravnopravnosti i smanjenje stepena rodne diskriminacije i različitih oblika rodno zasnovanog nasilja kod žena sa invaliditetom u Crnoj Gori.

Nažalost, o nasilju koje se vrši nad ženama sa invaliditetom se nedovoljno zna, malo se govori, a još manje se o ovoj temi piše. Duboko je uznemirujuće shvatiti da upravo oni koji bi najčešće trebalo da vode najviše brige i da pruže najviše podrške ženama sa invaliditetom budu upravo oni koji to nasilje i vrše. Žrtve nasilja, koje je u najvećoj mjeri porodično, nisu u dovoljnoj mjeri osnažene i ne prijavljuju slučajeve nasilja pa imamo malo informacija i podataka koji će nam govoriti konkretno o nasilju nad ženama sa invaliditetom. Upravo iz tih razloga smo odlučili da javno govorimo o ovoj temi, te smo projekat simbolično nazvali Jaka žena za jednako društvo jer smo se kroz sve sprovedene aktivnosti trudili da zaista osnažimo žene da progovore kako bismo to nasilje i suzbili, poručila je savjetnica za socijalnu zaštitu i autorka publikacije Jaka žena za jednako društvo Nikolina Miljić.

Jedna od aktivnosti projekta bio je monitoring prijavljenih slučajeva nasilja kod centara za socijalni rad.

Svim centrima za socijalni rad upućeni su dopisi u odnosu na informacije koliko je žena s invaliditetom prijavilo slučajeve nasilja, a samo tri centra su poslala pozitivne odgovore.

U Bijelom Polju i Nikšiću prijavljen je po jedan slučaj nasilja nad ženama sa invaliditetom, dok je u Herceg Novom prijavljeno sedam slučajeva nasilja nad ŽSI, ali nije precizirano da li je ista osoba sedam puta prijavila nasilje ili se radi o različitim slučajevima.

Od tri zvanično prijavljena slučaja nasilja nad ženama sa invaliditetom u dva slučaja su donijete oslobađajuće presude prema počiniocima nasilja jer su prijave od strane žrtve povučene tokom glavnog pretresa održanog pred nadležnim sudom. U jednom slučaju odbačena je prijava zanemarivanja starog lica kao neosnovana, u dva slučaja je prema počiniocu izrečena mjera psihijatrijsko liječenje, u jednom slučaju je počiniocu nasilja izrečena zaštitna mjera zabrana uznemiravanja i uhođenja, dok se za jedan slučaj vodi sudski postupak, istakla je Miljić.

Napominje da relativno mali broj prijava zabilježen tokom ovog monitoringa ne znači da nasilje nad ženama sa invaliditetom ne postoji.

Mali broj prijava ide u prilog nepovjerenju koje žene sa invaliditetom i žene generalno imaju u institucije, ali govori i o nivou ohrabrenosti da nasilje prijave. Takođe, ne postoji registar osoba sa invaliditetom, a svaki invaliditet nije nužno vidljiv, pa zaposleni u centru ne mogu nužno znati da je riječ o osobi sa invaliditetom ukoliko ona to sama ne istakne, zbog čega dobijene podatke moramo uzeti sa rezervom i sumnjom da je broj prijavljenih slučajeva znatno veći od onoga što smo dobili od centara za socijalni rad, napomenula je Miljić.

Kako bi se uvidjelo kako se nasilje percipira, koliko su žene upoznate sa pojmom diskriminacije, održane su tri fokus grupe, po jedna u svakoj regiji Crne Gore. Na fokus grupama akcenat je stavljen na oblicima diskriminacije i nasilja koje trpe ili su trpjele žene s invaliditetom.

Mnogim ženama bez obzira na invaliditet jedan od glavnih izazova je želja da se ostvare u ulozi majke.

Kod ŽSI kada govorimo o ovoj ulozi se stiže znatno krivudavijom putanjom jer upravo je suprotni pol bez invaliditeta prilično rijetko spreman da se upusti u partnerske odnose, a kamoli kasnije u brak sa ŽSI, neki su od navoda na fokus grupi. Ono što ih, kako kažu, sputava da se vežu za OSI i budu u određenom odnosu sa njom jesu jako izražene predrasude i stereotipi, a čak i kada se emocije razviju veza često ne dobije podršku od strane porodice bez obzira da li je samo jedan od partnera OSI bilo da su oba partnera lica sa invaliditetom. Učesnici fokus grupa kažu da porodice veoma često negoduju i ne vjeruju da će OSI samostalno moći odgajati svoju djecu, ispunjavati uloge roditelja, navela je Dragović.

Dragović je ovom prilikom ukazala na više uspješnih primjera u oblasti roditeljstva i partnerskih odnosa bilo da je samo jedan od partnera OSI ili da su oba partnera osobe sa invaliditetom.

Ključni problem kod nas je što se od žena sa invaliditetom bukvalno ništa ne očekuje – niti da vode domaćinstvo, niti da mogu postati majke, niti da se brinu o djeci što je često stav bliskih srodnika, prijatelja, komšija, što se mora mijenjati, navela je ona.

Učesnici fokus grupa upitani su i o nasilju nad ŽSI.

Čuli su se stavovi da žene u nekim situacijama ne znaju da prepoznaju nasilje poput omalovažavanja, odlučivanja o raspolaganju njenim finansijskim sredstvima i slično, te da nasilje treba prijaviti anonimno kako bi se izbjegle određene posljedice od strane nasilnika. Stavovi drugog dijela učesnica su suprotni, jer smatraju da se nasilje treba prijaviti punim imenom i prezimenom i da ne treba zatvarati oči pred bilo kojim vidom nasilja, dodala je koordinatorka projekta.

Treći važan segmenat ovog projekta bili su intervjui sa četiri organizacije osoba s invaliditetom i dvije organizacije koje se bave ženskim pravima sa ciljem dobijanja informacija o postojećim servisima podrške, te dobijanja podataka koliko se žena s invaliditetom javilo za podršku u odnosu na intersektorsku diskriminaciju i nasilje.

Iz svih ovih organizacijama su nam saopštili da su imali iskustvo da rade sa ženama koje su žrtve porodičnog nasilja, i za fizičko, psihičko, emotivno, finansijsko nasilje, a najčešće se govorilo o zanemarivanju, nekada čak i o uskraćivanju pomagala ženama sa invaliditetom od njihovih partnera, a nekada je u fokusu bilo i seksualno nasilje. Ovo nas je podstaklo da se zapitamo zašto će se žene koje imaju iskustvo nasilja češće obratiti ovim organizacijama nego institucijama koje bi formalno i zvanično trebale da zaštite njihova prava i dostojanstvo. Žene nemaju dovoljno povjerenja u institucije kojima će prijaviti nasilje da će one zaista u skladu sa tom prijavom na adekvatan način i reagovati, podvukla je  Miljić.

Osim navede tri etape projekta, realizovane su i medijske aktivnosti dvije petodnevne kampanje na društvenim mrežama sa akcentom na rodne uloge, ponavljajuće obrasce diskriminacije, nasilje, kratki video spot, podcast kao i radijska emisija, U Njegoševoj ulici, koja je emitovana na radiju Feniks jednom u dva mjeseca.
Rezultati ovog istraživanja obuhvaćeni su u publikaciji Jaka žena za jednako društvo koja je dostupna na sajtu Saveza slijepih i na crnom tisku, a biće štampana i na Brajevom pismu i dostupna u audio formatu.

Izvor: Savez sljepih Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Ombudsman: Podgorička škola povrijedila prava učenika koji koristi kolica, ali i njegovih drugara.

Jedna podgorička škola povrijedila je prava djeteta koje koristi kolica, jer pet godina od kada pohađa tu ustanovu nijesu preduzete mjere da bi se prevazišle arhitektonske barijere.

U mišljenju institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda naglašeno je i da su i drugi učenici tog odjeljenja dovedeni u neravnopravan položaj - izdvojeni su u odnosu na ostala odjeljenja petog razreda.

Zbog nepristupačnosti školskog objekta, nastava za djecu sa smanjenom pokretljivošću je organizovana na prizemlju, pa je jedno odjeljenje petog razreda izdvojeno u odnosu na ostala odjeljenja istog razreda. Ovakvo rješenje je uspostavljeno zbog nedostatka lifta, koji skoro dvije godine nije u funkciji usljed određenih tehničkih problema - nikada nije ni pušten u rad, stoji u mišljenju koje potpisuje zamjenica Zaštitnika Snežana Mijušković.

U mišljenju se precizira da Zaštitnik zapaža da u OŠ XX u školskoj 2024/2025. godini oko 1.800 učenika pohađa nastavu u pet smjena.

Iz navedenog razloga, učeniku koje koristi kolica, a koji je u petom razredu, nastava je organizovana na prizemlju za to odjeljenje, u najvećem periodu u različitoj smjeni u odnosu na sva ostala odjeljenja istog razreda koji nastavu prate na spratu. Proizlazi da djetetu koje koristi kolica nije obezbijeđen pristup objektu obrazovanja na jednak način kao i drugoj djeci, a istovremeno ovo odjeljenje je izdvojeno od ostalih odjeljenja petog razreda, precizira Mijušković.

Naglašava da takvo postupanje nije u skladu sa međunarodnim i domaćim propisima koji garantuju prava osobama sa invaliditetom, odnosno da je u suprotnosti sa odredbama Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, koja garantuje da su države dužne da preduzmu sve potrebne mjere kako bi osigurale da djeca s invaliditetom potpuno uživaju sva ljudska prava i osnovne slobode ravnopravno s drugom djecom.

Kao i da osobe sa invaliditetom imaju pristup inkluzivnom, kvalitetnom, besplatnom i obaveznom osnovnom obrazovanju, ili srednjem obrazovanju u svojoj lokalnoj zajednici na osnovu jednakosti sa drugima, te da se osiguraju razumne adaptacije koje će odgovoriti potrebama pojedinaca. Istovremeno nije u skladu sa odredbama Zakona o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama koji propisuje da prostor, oprema i nastavna sredstva predškolske ustanove, škole i resursnog centra moraju biti prilagođeni djeci sa posebnim obrazovnim potrebama, u skladu sa obrazovnim programom, navodi Mijušković.

Ona ističe da Zaštitnik razumije da su potrebna znatna novčana sredstva za izradu lifta ili koso-podizive, kao i da je potrebno vrijeme da se objekat u potpunosti prilagodi.

Međutim, to ne opravdava činjenicu da ovako dug vremenski period isto nije realizovano. Zaštitnik smatra da škola i njeno okruženje moraju da budu u cjelosti prilagođeni za potrebe lica koja koriste invalidska kolica, kako oni ne bi bili diskriminisani. Prilikom obilazaka obrazovno-vaspitnih ustanova u Crnoj Gori, Zaštitnik je zapazio da postoje mnogi školski objekti koji nijesu prilagođeni osobama sa invaliditetom, da su rijetke ustanove koje su u potpunosti adaptirane. Zaštitnika zabrinjava činjenica da je u obrazovno-vaspitnim ustanovama u kojima su preduzimane radnje na prilagođavanju iste nijesu dovedene do kraja pa uložena sredstva i trud nijesu dali željene rezultate. U konkretnom slučaju, u izjašnjenju Ministarstva prosvjete nauke i inovacija se navodi da liftovi, koji su novi, nijesu stavljeni u funkciju i u drugim školama, koje su bile obuhvaćene projektom Uprave za kapitalne projekte, iz njima znanih tehničkih razloga. Zaštitnik cijeni da ovu situaciju treba što prije razriješiti, naglasila je Mijušković.

Ona je preporučila školi i Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija da bez odlaganja, u međusobnoj saradnji sa nadležnim organima, preduzmu mjere u cilju potpunog prilagođavanja objekta za djecu smanjene pokretljivosti koja koriste kolica, shodno važećim propisima, a najkasnije do početka polugodišta školske 2024/2025. godine.

Mijušković je resoru prosvjete preporučila i da u roku od 90 dana sačini prioritetni plan prilagođavanja objekata, kako bi se obezbijedio pristup, kretanje i boravak lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom u obrazovno - vaspitnih ustanova.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Crna Gora je napredovala u oblasti poštovanja dječjih prava, ali i dalje postoje izazovi u adekvatnoj primjeni zakona i osiguravanju jednakih prilika za svu djecu, posebno iz osjetljivih grupa, kazao je ministar za ljudska i manjinska prava Fatmir Đeka.

On je to rekao na dvanaestom zasijedanju Dječjeg parlamenta koje je danas organizovano u Skupštini Crne Gore povodom Dana usvajanja Konvencije Ujedinjenih nacija (UN) o pravima djeteta.

Članovi dječjeg parlamenta pitali su Đeku da li je zadovoljan ostvarenjem prava djece u Crnoj Gori i u kojim oblastima se najčešće krše prava najmlađih.

Đeka je ukazao da, kada je riječ o pripadnicima romske i egipćanske zajednice (RE), posljednji izvještaji pokazuju da je povećan broj djece iz tih zajednica koja su upisana u vrtiće, dok blago opada broj djece koja upisuju osnovne škole.

On je dodao da je porasla stopa završetka osnovnog i srednjeg obrazovanja djece iz RE zajednice, kao i da je, prema posljednjim istraživanjima, 95 odsto Roma i Egipćana uključeno u sistem zdravstvene zaštite.

Kada su u pitanju djeca sa invaliditetom, Đeka je kazao da je, kako bi se stvorili uslovi za eliminaciju svih oblika diskriminacije i društvene isključenosti sa kojima se ta populacija suočava, neophodno uspostaviti jasan okvir međusektorske saradnje svih subjekata na državnom i lokalnom nivou koji imaju ulogu u sprovođenju politika koje se odnose na djecu sa invaliditetom.

On je istakao da su u najranjivijem položaju djevojčice sa invaliditetom i dodao da Ministarstvo kojim rukovodi sprovodi značajan broj aktivnosti kako bi se promijenio njihov položaj i obezbijedilo ravnopravno uživanje osnovnih ljudskih prava.

Kada je u pitanju poštovanje prava djece u Crnoj Gori, Đeka je kazao da je u toj oblasti postignut određeni napredak, posebno u obrazovanju i zakonodavnom okviru.

Međutim, postoje izazovi poput adekvatne primjene zakona i osiguravanja jednakih prilika za svu djecu, posebno iz osjetljivih grupa, istakao je Đeka.

Prema njegovim riječima, i dalje su prisutni problemi poput vršnjačkog nasilja, nedovoljne podrške za djecu iz marginalizovaih grupa i nedostatka resursa za njihovu zaštitu i razvoj.

Đeka je kazao da je poseban segment Strategije za zaštitu od diskriminacije lica sa invaliditetom i promociju jednakosti posvećen djeci sa invaliditetom.

Izazovi koji su prepoznati u toj oblasti su potreba rane intervencije kada su u pitanju djeca sa invaliditetom i sistemskog odgovora kako bi sva djeca mogla ravnopravno da uživaju ljudska prava, dodao je Đeka.

Potpredsjednik Skupštine Nikola Camaj kazao je da političari, koji svojim istupima daju lični primjer, moraju biti svjesni odgovornosti koju nose kao donosioci odluka koje su značajne, prije svega, za budućnost djece i mladih.

Ohrabrujem vas da budete slobodni da iznesete sva svoja opažanja i opomenete nas i podsjetite da ste upravu vi razlog zbog koga svakodnevno treba da budemo bolji i kreiramo društvo jednakih mogućnosti i poštovanja ljudskih prava, poručio je Camaj obraćajući se djeci u parlamentu.

On je, odgovarajući na pitanje kako Skupština planira da unaprijedi zakonodavni okvir za zaštitu djece i mladih, rekao da se, nažalost, svjedoči primjerima vršnjačkog i sajber nasilja, zbog čega ni djeca ni njihovi roditelji i staratelji ne mogu biti spokojni.

Skupština, kako je istakao, ima dužnost i obavezu da unaprijedi zakonodavni okvir u oblasti zaštite djece i mladih.

Prema riječima Camaja, žrtve često nijesu odvažne da prijave nasilje, jer nemaju dovoljno povjerenja u dosadašnje sprovođenje zakona.

Moramo učiniti sve da se to što prije promijeni, da se povrati povjerenje u sistem države, da se preventivno djeluje kako bi slučajevi nasilja bili iskorijenjeni, a oni koji nasilje sprovode bili pravovremeno i adekvatno kažnjeni. Obećavam vam da ćemo do narednog zasijedanja Dječjeg parlamenta imati konkretne rezultate u suzbijanju vršnjačkog i sajber nasilja, naglasio je Camaj.

Kopredsjedavajući Dječjeg parlamenta Đorđe Jakovljević kazao je da prisustvo djece u parlamentu ukazuje na to koliko je važno da se njihovi glasovi čuju i koliko su spremni da preuzmu odovornost za budućnost.

On je podsjetio da se ove godine obilježava 35 godina od usvajanja Konvecije UN o pravima djeteta, dokumenta koji predstavlja najveći standard poštovanja prava djeteta, ali i stalni izazov za sve države.

Kako je naveo Jakovljević, Dan djeteta nije samo puki datum koji treba daobilježavati svake godine.

Već svakodnevno treba ukazivati na važnost poštovanja svih ljudskih prava, a posebno prava djeteta, na važnost pružanja podrške i brige o djeci, kako od roditelja tako i od vas koji ste dijelom odgovorni za našu budućnost, istakao je Jakovljević.

On je kazao da vjeruju da se kroz dijalog, poštovanje i zajednički rad mogu graditi bolji odnosi i naći rješenja koja vode naprijed.

Predstavnica dječjeg parlamenta iz Ulcinja Belma Nikezić rekla je da na jugu postoji mnogo talenentovane djece i mladih koji žele da doprinesu svojoj zajednici, ali da nemaju uvijek priliku za to.

Potrebni su nam bolji uslovi u školama, više kulturnih događaja i prostora gdje djeca mogu da se izraze i razvijaju, rekla je Nikezić.

Kako je dodala, najviše zabrinjava nasilje nad djecom, kao i česti slučajevi vršnjačkog nasilja.

Užasni događaji vršnjačkog nasilja, posebno onaj koji se desio nedavno u Baru, sve su nas potresli. Zašto smo postali društvo u kojem se sve batinom svađom i uvredama rješava, upitala je Nikezić, dodajući da problem vidi u urušenom sistemu društvenih vrijednosti.

Članica dječjeg parlamenta iz Pljevalja Vukica Popović kazala je da Dječji parlament nije samo mjesto gdje se raspravlja, već gdje se čuju glasovi svih mladih koji žele da učestvuju u oblikovanju njihove budućnosti.

Danas ovdje mi nijesmo samo djeca, mi smo i lideri, kreatori promjena i borci za bolji život u Crnoj Gori. Naša prava i potrebe moraju biti prepoznati i uvaženi, jer samo tako možemo graditi društvo koje je ravnopravno prema svima, a naraočito najmlađima, rekla je Popović.

Ona smatra da, pored prava djeteta, treba podjednako govoriti i o obavezama djece, koje su ne manje važne i takođe se moraju znati i poštovati.

Vaša odgovornost je da osigurate svakom djetetu ostvarivanje istih prava, bez obzira na to gdje živimo, kog smo pola, boje kože, ili u kakvoj porodici ili ustanovi odrastamo. Očekujemo da se naši glasovi čuju, ne samo tokom ovog zasijedanja, već i u procesu donošenja zakona i odluka koje se odnose na nas, istakla je Popović.

Član lokalnog dječjeg parlamentra iz Podgorice Dženan Rastoder poručio je da vjeruje da se zajedničkim snagama mogu napraviti promjene.

Naša snaga leži u zajedništvu, u sposobnosti da budemo glas koji će se čuti. Zajedno možemo da utičemo na društvo, politiku, obrazovni sistem, kako bi svako dijete, ma gdje bilo, imalo priliku da odraste u okruženju koje mu pruža ljubav, sigurnost i šansu za bolji život, naveo je Rastoder.

Članica dječjeg parlamenta iz Bijelog Polja Snežana Knežević je, tokom prezentacije koja se odnosi na sjever Crne Gore, kazala da budućnost djece zavisi od kvalitetnog sistema obrazovanja.

Prema njenim riječima, trenutna situacija pokazuje da se u to područje ne ulaže dovoljno.

Znamo da je resor prosvjete u posljednje vrijeme uložio značajne napore i sredstva da se stanje mijenja na bolje. To pohvaljujemo, ali isto skrećemo pažnju na oronule školske zgrade, prokišnjavanje krovova, dotrajalu stolariju i grijenje na peći koje podsjeća na prošla vremena, navela je Knežević.

Ona je kazala da su nastavna sredstva oskudna, što ih sprečava da na kvalitetan i zanimljiv način usvajaju gradivo ili izvode eksperimente iz hemije, bilogije, fizike.

Knežević je rekla da često uče napamet, bez prilike da znanje primijene u praksi.

Zamislite da se djeca u Glavnom gradu bave robotikom, dok u mnogim školama na sjeveru nemamo ni osnovne uslove, i zbog toga se djeca i mladi iz sjeverne regije često osjećaju da su zapostavljeni, navela je Knežević.

Prema njenim riječima, ta razlika nije samo nepravedna, već je i razlog zbog kojeg škole na sjeveru ostaju prazne, dok su gradske, posebno u Podgorici, prenatrpane.

Osim toga, nedostatak fakulteta na sjeveru tjera mlade da napuštaju svoje domove, što dodatno finansijski opterećuje njihove porodice. Pored slabe infarstrukture, veliki problem predstavlja nedostatak podrške za djecu i mlade, kazala je Knežević.

Predstavnica dječjeg parlamenta iz Podgorice Sara Racković kazala je da aktivnostima u parlementu najmlađi članovi društva pokušavaju da doprinesu pozitivnim promjenama i da osiguraju da se njihov glas čuje.

Ona je podsjetila na izreku da na mladima svijet ostaje.

To u biološkom smislu jeste činjenica, ali u društvenom se koristi sve više kao fraza. Ne tražimo da dobijemo ono što nam objektivno ne pripada, ali tražimo da se naše mišljenje čuje i uvaži prilikom donošenja odluka koje se na nas odnose i neposredno tiču, poručila je Racković.

Ona smatra da bi crnogorski obrazovni sistem mogao mnogo bolje da razvija kritičke vještine razmišljanja i praktičnog učenja kod djece.

I dalje smo prenatrpani gomilom gradiva koje moramo da učimo za ocjenu, a stvarna korist od toga je veoma mala. Sa druge strane, teoretski stečena znanje često nemamo mogućnost da primijenimo u praksi, rekla je Racković.

Ona je istakla da se ipak više ulaže u obrazovanje, modernizaciju i digitalizaciju nastavnog procesa, i pohvalila ideju realizacije besplatnih udžbenika za osnovce i besplatnog prevoza za učenike u Podgorici.

Potrebno nam je više prostora gdje možemo da učimo, stvaramo, igramo se i razvijamo svoje talente, dodala je Racković.

Ona je pitala gdje se izgubila vaspitna komponenta vaspitno - obrzaovnih ustanova.

Čujemo nema se za to vremena od ispunjavanja zacrtanih planova i programa. Zašto vaspitanje nije u tim planovima i programima, upitala je Racković i ukazala na negativne efekte takve sitacija, kao što su slučajevi vršnačkog nasilja i neprimjereno ponašanje prema nastavnicima.

Predstavnik dječjeg parlamenta iz Golubovaca Pavle Klikovac pitao je koje će Vlada mjere preduzeti kako bi podstakli mlade da ostanu u Crnoj Gori s obzirom na rastući trend migracija.

Savjetnik premijera za kulturu i mlade Vučić Ćetković kazao da je sprečavanje odlaska mladih Vlada pozicionirala kao jedan od svojih najvažnijih ciljeva.

On je podsjetio na istraživanje UNICEF-a iz jula prošle godine koje je pokazalo da polovina mladih svoj život i budućnost vidi u Crnoj Gori, što je tada bilo uzrokovano nezadovoljstvom visinom plata, slabom ponudom na tržištu rada, nezaposlenošću.

Sa usvajanjem i implementacijom programa Evropa sad 2 hvatamo se u koštac sa ovim problemima. Uvećavamo zarade svima, pa i mladima, bez čijeg progresa nema progresa društva i bez čije ativne uključenosti u sve društvene procese ne možemo očekivati ni dalji razvoj naše zemlje, rekao je Ćetković.

On je kazao da su u cilji sprečavanja odlaska mladih i njihove lakše tranzicije na tržište rada povećali naknade za stručno osposobljavanje, povećali iznose studentskih kredita i stipendija.

Ministarka evropskih poslova Maida Gorčević je, odgovarajući na pitanje na koji način evropske integracija mogu da doprinesu unapređenju prava djece i mladih, pogotovo u oblastima obrazovanja, socijalne inkluzije i zdravstvene zaštite, kazala da taj proces nije samo politička, niti tehnička priča, u dijelu zatvaranja poglavlja.

Evropske integracije su prilika da zajedno gradimo bolju budunost za sve vas, mlade ljude, rekla je Gorčević.

Ona je navela da je kroz jedan projekat Evropske unije, Crna Gora osigurala vakcine protiv HPV virusa.

Slični projekti omogućavaju modernizaciju bolnica, edukaciju ljekara, kako bi briga o vama bila na evropskom niovu. Zahvaljujući evropskim standardima, naše škole dobijaju bolje udžbenike, opremu ,ali i obuke za nastavnike, kazala je Gorčević.

Ona je podsjetila da već postoje određeni projekti, koji, kako je navela, mladima otvaraju nova vrata – da uče nove jezike, upoznaju prijatelje iz cijele Evrope i donesu nova znanja u Crnu Goru.

Vršiteljka dužnosti generalne direktorice Direktorata za predškolsko i osnovno obrazovanje i vaspitanje u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija Svetlana Drobnjak kazala je da će planirana reforma obrazovanja imati ključne elemente koji će najprije uključiti razvoj školske infrastrukture i opremanja škola novim tehnologijama, kako bi stvorili uslove za modernu i interaktivnu nastavu.

Zatim ulaganje u kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika, kako bi naši nastavnici bili osposobljeni za primjenu inovativnih metoda učenja, kao i rasterećenje obrazovnih programa, gdje će se na osnovu detaljnih analiza odrediti optimalan broj časova za svaki predmet, navela je Drobnjak.

Izvor: RTVNK

Pripremila: Dajana Vuković

U okviru DI-MARC projekta, Opština Kotor pruža značajnu podršku u podizanju digitalnih marketing kompetencija osoba sa fizičkim invaliditetom kako bi unaprijedili njihove šanse za rad na daljinu.

DI-MARC je projekat teži ka stvaranju inkluzivnijeg tržišta rada i omogućava osobama sa fizičkim invaliditetom da ravnopravno učestvuju na digitalnim platformama kao što su Upwork, Freelancer i Fiverr, istakla je članica projektnog tima Milica Tomović u emisiji Svjetlost zvuka Radio Kotora.

Ciljna grupa projekta obuhvata osobe sa fizičkim invaliditetom iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore, koje se često suočavaju sa ograničenim radnim mogućnostima zbog nedostatka specifičnih digitalnih kompetencija.

Rad na daljinu otvara vrata osobama sa fizičkim invaliditetom, ali samo ukoliko imaju prave vještine i znanja. Naš cilj je da kroz ovaj projekat povećamo njihovu mogućnost za zaposlenje i radnu uključenost, rekla je Tomović.

Od početka oktobra 2023. godine, kada je projekat i zvanično započet, sprovedene su aktivnosti koje uključuju procjenu trenutnog nivoa vještina učesnika u oblasti digitalnog marketinga, izradu tzv. gap analize (analize jaza između trenutnog znanja i zahtjeva tržišta) kao i razvoj trening programa prilagođenog njihovim potrebama. Program obuhvata module kao što su Strategija digitalnog marketinga, Marketing na društvenim mrežama i Content marketing, sa sadržajima prilagođenim korisnicima iz svih partnerskih zemalja.

Oktobar je bio posebno važan za učesnike, jer su već prošli prvi modul, a početkom novembra završili i obuku za digitalni marketing na društvenim mrežama, objasnila je Tomović i dodala da su povratne informacije koje dobijaju su izuzetno pozitivne.

Polaznici navode da se osjećaju kompetentnije, spremnije i sa mnogo više samopouzdanja za nove projekte, navodi ona.

U decembru 2024. godine, učesnici će završiti obuku kroz posljednji modul, čime će se upotpuniti razvoj njihovih digitalnih vještina. Takođe, dodatna procjena kompetencija biće sprovedena kako bi se izmjerio njihov napredak i utvrdio nivo usvojenih znanja.

Iz Kotora šaljemo poruku da DI-MARC nije samo projekat, već i zajednički korak ka inkluzivnoj digitalnoj budućnosti, zaključila je Tomović, pozivajući sve zainteresovane da prate aktivnosti projekta putem sajta www.di-marc.net i društvenih mreža DI-MARC projekta.

Izvor: Radio Kotor

Pripremila: Dajana Vuković

U centrima za socijalni rad, posebno na sjeveru, i dalje postoje na hiljade zahtjeva za odobrenje tuđe njege i pomoći i lične invalidnine. Veliki broj predmeta zatečen je u septembru, nakon rekonstrukcije Vlade, jer prethodno ministarstvo za skoro godinu nije ništa uradilo.

Iz beranskog Centra za socijalni rad, koji pored te opštine pokriva i opštine Andrijevica i Petnjica, potvrdili su da u toj ustanovi i dalje ima predmeta na čekanju koje rješavaju socijalno-ljekarske komisije, ali da je u poslenje vrijeme razmatram znatan broj zahtjeva i da očekuju da će do kraja godine svi biti pregledani.

Kao što je javnost upoznata, u septembru je formirano sedam novih socijalno - ljekarskih komisija, koje po zasjedanju razmatraju po 300 zahtjeva, i očekujemo da će do kraja godine uspjeti da pregledaju sve zahtjeve. Od septembra do današnjeg dana, socijalno - ljekarske komisije pregledale su 1.800 predmeta za opštine Berane, Andrijevica i Petnjica, za koje je nadležan naš Centar za socijalni rad, kazali su iz beranskog centra.

Sa druge strane, grupa građana opština Berane, Andrijevica i Petnjica u dopisu koji su uputili redakciji Dana tvrdi da je u Centru za socijalni rad u Beranama na čekanju oko hiljadu predmeta koji se tiču dodjele rješenja o ličnoj invalidnini i tuđoj njezi, kao i o drugim pravima iz oblasti socijalne zaštite o kojima bi trebalo da odlučuje socijalno - ljekarska komisija. U dopisu ukazuju da zbog ovog problema veliku štetu trpe potencijalni korisnici prava koja se tiču socijalne zaštite.

Potencijalni korisnici ovog prava, naročito onkološki pacijenti, razočarani su zbog neažurnosti odgovornih institucija, koje ne žure da donesu rješenja koja su nama veoma bitna egzistencijalna podrška. Po neažurnosti prednjači beranski Centar za socijalni rad, koji se služi populističkim metodama, predstavljajući se u javnosti kao ustanova koja brine o ugroženima, a, u stvari, to je samo iskrivljena slika u javnosti, navodi se u pomenutom dopisu, uz tvrdnju da pojedini predmeti na rješavanje čekaju više od sedam mjeseci.

Iz beranskog Centra za socijalni rad demantovali su ove navode, ističući da navedene predmete ne rješavaju oni, nego socijalno - ljekarske komisije.

– Centri za socijalni rad ne organizuju socijalno - ljekarske komisije, niti odlučuju o pravima u vezi sa dodatkom za njegu i pomoć i ličnom invalidninom, ocjenom radne sposobnosti i radom sa polovinom punog radnog vremena, jer su ona u nadležnosti pomenutih komisija, sastavljenih od pet ljekara različitih specijalizacija. Centri priznaju pravo korisnicima na osnovu nalaza i mišljenja socijalno - ljekarske komisije – istakli su iz beranskog Centra za socijalni rad.

U Pravilniku o bližim uslovima za obrazovanje, sastav i način rada socijalno – ljekarskih komisija navodi se da njih obrazuje organ državne uprave nadležan za poslove socijalnog staranja, odnosno nadležno ministarstvo. Komisije se obrazuju kao prvostepene i drugostepene. Komisije rade na sjednicama i daju nalaz, ocjenu i mišljenje kada rade u punom sastavu, a odlučivanje je punovažno ako se izjasnila većina članova. Stručne i administrativne poslove za potrebe komisije obavlja službenik ministarstva.

Prvostepena komisija radi u nadležnom centru za socijalni rad, a drugostepena u ministarstvu. Uslove za rad komisija obezbjeđuje nadležni centar za socijalni rad, odnosno ministarstvo.

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Potpredsjednik Skupštine Crne Gore Nikola Camaj otvoriće XII zasijedanje Dječjeg parlamenta, koje povodom Dana usvajanja UN Konvencije o pravima djeteta, Skupština Crne Gore organizuje u saradnji sa Centrom za prava djeteta Crne Gore i uz podršku UNICEF-a.          

Zasijedanje koje se realizuje u okviru projekta Osnaživanje djece i mladih u Crnoj Gori, da se njihov glas čuje, okupiće djecu i mlade iz 23 grada Crne Gore.

Ovogodišnjem zasijedanju, koje će biti održano u Velikoj sali u srijedu, 20. novembra sa početkom u 12.00 sati, prisustvovaće predsjednici skupštinskih odbora i predstavnici klubova poslanika u Skupštini Crne Gore, predstavnici Vlade Crne Gore, domaćih institucija i međunarodnih organizacija koje se bave pitanjima prava djeteta, kao i članovi diplomatskog kora.

Izvor: Skupština Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Svako četvrto dijete u Crnoj Gori živi u siromaštvu i to stanje traje godinama, a država ipak nema strategiju za suzbijenje dječijeg siromaštva, upozorila je predsjednica Banke hrane Marina Medojević povodom 20. novembra, Međunarodnog dana djeteta.

Ona ističe da je rješavanje pitanja siromaštva, posebno među djecom, morao biti prvi cilj Vlade Crne Gore koja, prema njenim riječima, čini malo kako bi smanjila siromaštvo među građanima, a posebno među djecom, gdje je ono naizraženije i ostavlja trajne posljedice.

Servisi i intervencije koji bi smanjili efekte siromaštva i društvene isključenosti na najugroženije ne bi se smjeli odlagati, što se čini decenijama. Linija siromaštva mora biti crvena linija ispod koje ne bi smio da živi nijedan građanin Crne Gore, pa tako i nijedno dijete. Podsjetimo se da je linija siromaštva za jednu osobu, prema Monstatu, 280 eura mjesečno, a za četvoročlanu porodicu 589 eura, naglasila je Medojević.

Kako dodaje, Banci hrane se svakodnevno javljaju ljudi da se žale da gube trku za preživljavanje.

Nemogućnost da plate kiriju ili ratu kredita, troškove režija, da se prehrane, zaokupljuje u potpunosti najveći broj građana. Najugroženije su porodice gdje djeca žive sa jednim roditeljem i porodice sa više djece. Država, umjesto da podrži takve porodice, ponaša se pasivno ili ograničava njihova prava. Šesto dijete u porodici nema pravo na dječiji dodatak. Nemaju ga ni djeca takozvani apatridi. Kada dijete napuni 18 godina i želi studirati, njegova porodica gubi MOP i ostaje bez ikakvih prihoda. Umjesto da se na svaki način trudimo kao sistem, da pomognemo djeci iz siromašnih porodica da se iščupaju iz kandži siromaštva, mi ih saplićemo i otežavamo im život i tešku borbu, naglasila je ona.

Medojević smatra da bi porodični dodatak – kao mjesečno primanje za porodice sa djecom u riziku od siromaštva, bio jedan od načina pomoći.

Dječji dodatak čija visina zavisi od prihoda i primanja porodice je jedan od načina umanjenja siromaštva među djecom. Besplatna užina u školi, školski pribor, časovi iz teže savladivih predmeta neki su od načina da djeca iz socijalno ugroženih porodica ostvaruju bolje rezultate u školi i školovanjem,predložila je Medojević.

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković