Disability

Disability

četvrtak, 07 septembar 2017 14:08

Asistentima u nastavi ugovor na mjesec dana

Ministarstvo prosvjete odnosno škole angažovale su oko 270 asistenata u nastavi koji su dobili ugovor samo na mjesec.

Iz ovog resora očekuju da će se brzo raspisati konkurs za asistente.

“Asistenti su od početka angažovani u školama. Ono što je još ranije najavljivano jeste njihov poboljšan status i to na način da će asistente u nastavi angažovati škole za vrijeme trajanja nastavne godine ugovorima o radu i uz značajno veće plate”, rekli su iz Ministarstva, pojašnjavajući da će im plate biti po koeficijentu 5,31.

Cilj je, kako su dodali, da se uz dodatne obuke asistenti u potpunosti i na pravi način posvete djeci sa kojom rade.

“A ne kao što je bilo, preko Zavoda za zapošljavanje Crne Gore kroz projekat javnog rada”, kazali su iz Ministarstva

Kada je riječ o uslovima koje moraju da ispunjavaju, Ministarstvo prosvjete je u prethodnom periodu aktivno radilo na uspostavljanju usluge asistenata u nastavi na održivim i kvalitetnim osnovama. Podsjećaju da su usvojena razna dokumenta kojima se definišu uslovi, obim, znanja, vještine i kompetencije asistenata u nastavi.

Asistent u nastavi mora biti osoba sa najmanje stečenom srednjom stručnom spremom, četvrti stepen kazali su.

Iz Ministarstva su pojasnili da su obaveze asistenta u nastavi da pomažu djeci u kretanju, orijentaciji u prostoru, a moraju da znaju i da koriste didaktička sredstva.

“Od asistenata se očekuje i da daju podršku djetetu s invaliditetom na bazi instrukcija stručne službe i nastavnika pri pisanju, računanju, rukovanju priborom, zapisivanju odgovora. Asistenti, takođe, provjeravaju da li djeca razumiju nastavu, pojašnjavaju im nepoznate riječi. Smatramo da će djeca imati adekvatnu pomoć čije su kompetencije i obaveze jasno postavljene. Cilj poboljšanog statusa asistenata jeste da asistencija kao tehnička podrška u nastavi treba da bude održivija i trajnija nego što je to bilo do sada”, kazali su iz ovog resora.

Usvojenim izmjenama Zakona o vaspitanju i obrazovanju djece s posebnim obrazovnim potrebama, značajno je unaprijeđen položaj asistenata u nastavi.

Ovim aktom, kako je tada rekao ministar prosvjete Damir Šehović, rješava se dugogodišnji problem u angažovanju oko 270 asistenata u nastavi, jer je propisano da umjesto ugovora o volonterskom radu dobiju ugovor o radu na određeno.

Do sada su u više navrata razne nevladine organizacije, kao i roditelji, zahtijevali od nadležnih da se hitno riješi pitanje asistenata u nastavi. Oni su, takođe, saopštavali da je potrebno promijeniti sistematizaciju radnog mjesta asistenta u nastavi za djecu s invaliditetom i sa njima zaključiti ugovor na određeno.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Pobjeda

ponedeljak, 18 septembar 2017 14:07

Sve što treba da znate prilikom kupovine automobila

Ukoliko ste osoba s invaliditetom i želite da  vozite automobil, postoji mnogo stvari koje prethodno morate uzeti u obzir. Svako vozilo može biti prilagođeno, ali tip vozila i prilagođavanja zavise od osobe do osobe. Procjena vas lično kao vozača je najbitnija, jer pet različitih osoba s istim invaliditetom mogu zahtijevati pet potpuno različitih prilagođavanja opreme u automobilu. Možda čak i bitnija stvar je da će vam pravilna procjena uštedjeti više novca koji biste možda potrošili na pogrešnu opremu.

Prilikom kupovine vozila, treba voditi računa o sljedećem:

Pokretanje vozila – vrlo često  je bitno mjesto na kojem je postavljena brava za pokretanje vozila. Nekim osobama s invaliditetom je teško dohvatiti klasično mjesto gdje je postavljena brava, pa se ona može premjesititi na pristupačnije mjesto.

Mjenjač – vrlo važno je da kupite automobil s automatskim mjenjačem. To zavisi od invaliditeta, ali velikom broju osoba s invaliditetom je teško da koriste manuelni mjenjač prilikom vožnje.

Kontrole – kontrole su važan dio vozila. Trebalo bi da budu velike, na vidljivom mjestu i lake za upotrebu.

Zaključavanje i prozori – većina modernih vozila ima već ugrađen automatski sistem zaključavanja i kontrolu prozora elektronskim putem. Ipak, i ovo je faktor koji ne treba zaboraviti ukoliko imate manji budžet i kupujete starije vozilo.

Sjedište automobila – prilikom kupovine automobila, potrebno je pripaziti na vrstu sjedišta. Potrebno je da se lako namještaju zbog udobnosti u vožnji.

Ulazak u automobil – da biste mogli da vozite automobil, potrebno je prilagoditi ulazak. To se može postići dodavanjem dodatnih ručki za prebacivanje na sjedište kod osoba s paraplegojom ili ugradnjom rampi kod vozila kojima upravljaju osobe koje se ne mogu prebacivati samostalno iz kolica na sjedište.

Papučice za kočnicu i gas – ove komande treba ozbiljno shvatiti, jer od toga zavisi kontrola vozila, a samim tim i sigurnost. Komande za gas i kočnicu se prebacuju da bi se vrlo lako moglo upravljati njima pomoću ruku.

Svaki automobil  se može prilagoditi osobama s invaliditetom. Neka od njih imaju sjedišta koja mogu da se rotiraju, ili koja se mogu izvući van zbog lakšeg transfera, a neka od njih imaju rampu zbog lakšeg ulaska u vozilo. Prepravka papučica se radi kod osoba koje nemaju kontrolu nogu, pa se papučice za gas i kočnicu kontrolišu pomoću ruku.

Ugradnja rampe za korisnike kolica može postati vrlo kompleksan posao. Okvir automobila mora biti dovoljan da bi u njega normalno ušao korisnik kolica. Kompanije koje vrše ugradnju rampi najčešće „spuštaju“ pod i „podižu” krov automobila baš iz tih razloga, jer niko ne želi da sjedi pognut ili da glavom udara u krov zbog manjka visine. Takođe, neka vozila imaju ugrađen sistem kojim se spuštanjem rampe spušta čitav automobil zbog lakšeg ulaska u vozilo, tj. da bi se smanjio nagib rampe.

Kako svaki korisnik ima različite zahtjeve, postoje i različiti tipovi rampi. Obična rampa koja se „preklapa“ ne dodaje vozilu puno vrijednosti, pa neće biti puno skuplje. Ipak, rampe koje se kontrolišu pomoću motora, ili one koje se kontrolišu daljinskim imaju puno veću vrijednost. Sama ugradnja ovih rampi zahtijeva  ugradnju dodatnih instalacija, baterije i slične opreme.

Premještanje ili modifikacija papučica gasa i kočnica može biti vrlo jednostavna. Ukoliko ste osoba s paraplegijom, potrebno je papučice zamijeniti komandama za ruke, dodati „lulu“ na volan i spremni ste za vožnju. Ipak, ukoliko ste osoba s kvadriplegijom potrebno je papučicu kočnice i gasa zamijeniti komandama koje se kontrolišu elektronski, a na volan treba dodati elektronsku opremu koja omogućava lakše upravljanje.

 Sve navedena prilagođavanja su skupa i zahtijevaju profesionalnu ugradnju, ali ipak trenutak samostalnosti vrijedi više.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.hendiportal.com

petak, 06 oktobar 2017 14:07

Budite svoji i ne sumnjajte u sebe!

Povodom Svjetskog dana osoba s cerebralnom paralizom donosimo vam priču o Denisu Agoviću iz Sarajeva. Diplomirao je na Fakultetu za upravu na Univerzitetu u Sarajevu, a radi kao pripravnik u TMP d.o.o. Društvu za zapošljavanje osoba s oštećenog vida.

Denis je košarku zavolio još kao dječak, zbog čega je njegov otac došao na ideju da napravi improviziranu konstrukciju za koš, kako bi mogli međusobno da se takmiče u košarci.

"S obzirom na to da sam tada fizički bio izuzetno slab i nestabilan na nogama sva snaga koju bih potrošio da se podignem i uputim šut ka košu nije bila dovoljna da se održim na nogama", objašnjava Denis. To je u njemu pobudilo pozitivan revolt koji ga je tjerao da radi sve potrebne vježbe i fizikalne terapije kako bi dovoljno ojačao i pobijedio u košarkaškoj utakmici.

U toku odrastanja se susretao sa brojnim predrasudama i osudama okoline, tako da je za njega period odrastanja bio bolan i nimalo jednostavan. "Ono što mi je najviše smetalo je neka vrsta  pritiska koja se veže za sve uspjehe koje postignu osobe s invaliditetom.Vi kao osoba s invaliditetom morate uložiti duplo više truda, znanja i vremena da biste postigli rezultat kao "normalna osoba", kaže Denis.

Dodaje kako je obrazovanje jedan od ključnih preduslova za poboljšanje položaja osoba s invaliditetom u BiH društvu, budući da društvo u dovoljnoj mjeri ne prihvata osobe s invaliditetom. Njegova poruka za osobe s invaliditetom je da budu svoji i ne sumnjaju u sebe.

 

Pripremila: Anđela Miličič

Izvor: www.klix.ba

subota, 14 oktobar 2017 14:06

MEĐUNARODNI DAN BIJELOG ŠTAPA

Povodom 15. oktobra, Međunarodnog dana bijelog štapa, Savez slijepih Crne Gore ukazao je na neke od najuočljivijih problema koji se tiču osoba oštećenog vida u Crnoj Gori.

Lindon Džonson, nekadašnji predsjednik SAD, 1964. godine proglasio je 15. oktobar za dan bijelog štapa. Decenijama unazad, kroz koje se širom svijeta obilježavao ovaj datum i javnost bliže upoznavala sa pravima, mogućnostima, postignućima i poteškoćama osoba oštećenog vida, može se bez sumnje reći da je on postao jedan od najznačajnijih datuma i Međunarodni dan osoba oštećenog vida.

Kako se u saopštenju navodi, bijeli štap je prvenstveno simbol samostalnosti, slobode, samopouzdanja i vjere u svoje mogućnosti, pa tek onda veoma jednostavno, ali prijeko potrebno i korisno pomagalo za samostalno kretanje ovih osoba. Obuka za kretanje i orjentisanje u prostoru je i danas polazna osnova i temelj za mogućnost primjene nekih drugih, savremenijih vrsta pomagala - poput različitih elektroničkih uređaja, GPS sistema i mapa za navigaciju, pasa vodiča i slično. Osim toga, pomagala za samostalno kretanje je potrebno neprestano razvijati, osavremenjavati, izrađivati ih tako da budu što sigurnija za one koji ih koriste, isto tako je važno ne prestati sa kontinuiranim radom koji probija bedeme društvenih stega i prepreka, boriti se za punu primjenu garantovanih prava, inicirati nova prava koja prate razvoj životnih okolnosti, razvijati mogućnosti i potencijale od najranijeg djetinjstva i ne dopustiti da osobe oštećenog vida budu izvan društvenih zbivanja.

„Proteklo je osam godina od ratifikovanja UN Konvencije o pravima lica sa invaliditetom, a prava koja se nalaze na njenim stranicama, gotovo da se i neprimjenjuju“, navodi se u saopštenju. Takođe su istakli neke od najznačajnijih problema sa kojima se susreću osobe oštećenog vida:

Izrazito je prisutna nepristupačnost fizičkog okruženja za osobe oštećenog vida u današnjoj Crnoj Gori, jer postoji svega dvadesetak ozvučenih raskrsnica na teritoriji svih opština i Glavnog grada – Podgorice. Saobraćajna nekultura, nepropisno parkirani automobili, vozači koji svojim automobilom baz griže savjesti svakodnevno zauzimaju mjesta rezervisana za osobe sa invaliditetom, rijetki slučajevi represivnog postupanja pripadnika saobraćajne policije prema nesavjesnim vozačima i još mnogo faktora,   znatno otežavaju samostalnost ovih osoba i karakteristični su za cijelu Crnu Goru.

Ne postoje reljefne, taktilne staze na ulicama, trotoarima, u javnim ustanovama i zgradama velikih unutrašnjih površina poput trgova, parkova, aerodromskih zgrada, tržnih centara i sl,  koje bi olakšale orjentaciju i samostalno kretanje osoba oštećenog vida. Rijetki su primjeri taktilnih traka vodilja i tabli sa orjentacionim planovima objekata unutar crnogorskih institucija i one danas postoje na svega nekoliko mjesta u zemlji.

Inkluzivno obrazovanje je još uvijek daleko od zadovoljavajućeg nivoa razvoja, a škole uglavnom nijesu opremljene osnovnim učilima i pomagalima za ravnopravno sticanje znanja i ove djece.

Zapošljavanje je i dalje na čelu liste ključnih problema, a još uvijek nije riješeno pitanje „ne/prelivanja“ i ponovnog vraćanja sredstava u državni budžet, i to milionskih sredstava, koja su inače namijenjena osobama s invaliditetom, njihovoj pripremi i obukama za rad i zapošljavanje.

Ne postoji Zakon o finansiranju organizacija osoba s invaliditetom i nema sistemskog finansiranja ovih organizacija, jer nijesu  prepoznate kao organizacije od posebnog društvenog značaja.

Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti, te ostvarivanje prava na ličnu invalidninu, za osobe s potpunim oštećenjem vida, je jedan od najaktuelnijih problema sa kojim se bore i Savez i same osobe oštećenog vida. U cilju poštovanja pomenutog zakona, inicirali smo više postupaka protiv Ministarstva rada i mjesnih centara za socijalni rad, koji vrše direktnu diskriminaciju i ne priznaju pravo na ličnu invalidninu osobama potpuno oštećenog vida

Oblast pristupačnosti informacija osobama oštećenog vida, je polje kojeg treba unaprijeđivati i nešto što zahtijeva kontinuiran rad u cilju objavljivanja informacija u dostupnim formatima (audio-forma, Brajeve oznake, uvećana slova za osobe djelimično oštećenog vida i sl.).

                                                                                                          

Izvor: Saopštenje za javnost Saveza slijepih Crne Gore

Pripremila: Anđela Miličić

sreda, 25 oktobar 2017 14:04

FUSNOTE

Jeste li kad naišli na naslov tipa: „Senzacionalno! U Indiji rođen čovjek sa repom! Kolone ljudi prilaze da mu se poklone, smatraju ga za božanstvo“? Stvar je, ipak, malo ozbiljnija. Čovjek o kome se govori ima spina bifidu (SB), kompleksno oštećenje kičmenog stuba i neuralne cijevi, koje nastaje u prvom trimestru trudnoće usljed nepotpunog srastanja nekog od pršljenova. Mnogo ozbiljnije od jednog repa, složićete se. Pogled sa distance iz „civilizovanog“ nam svijeta na „neprosvećenu“ Indiju – makar njega neko smatra za božanstvo.

Na nedavno pitanje koliko osoba sa spina bifidom ima u Crnoj Gori, kako žive, sa kojim se problemima susreću, kakva prava ostvaruju, kakvu podršku dobijaju, kako im se pruža zdravstvena zaštita, gdje se i kako školuju, nijesam uspjela da dam odgovor. Bazu podataka o osobama s invaliditetom čekamo ko Đekninu smrt. Još nije, a kad će – ne zna se. U svojih 25 godina tek sam koji put naišla na nekog ko zna šta je spina bifida, uključujući tu i medicinsko osoblje, a skoro sam saznala da studenti medicine u Americi ovaj termin sreću tek u nekoj fusnoti u udžbeniku. Kakvo je stanje u užbenicima u Crnoj Gori – ni to ne znam. Možda smo i ovdje u nekoj fusnoti, ili u spisku pomagala gdje se SB pominje tek kao uslov za nabavku onih koja su prevaziđena i prije mog rođenja.

U voljenoj mi rusistici postoji jedna lijepa stara tradicija „stavljanja u fusnotu“. U fusnotu možete staviti ideološkog suparnika ili se obračunati sa kolegom. U fusnote idete jer ste nebitni. Oprostite, molim, ja sam sebi vrlo bitna. I treba da budem bitna i društvu, jednako kao i svaki drugi građanin ove zemlje, ili ove planete. Treba da budem bitna sistemu, jer sistem nijesu zakoni i pravilnici – već ljudi. Za sistem u kome ja živim – i ja i sve ostale osobe sa SB smo nevidljivi. Ni za fusnote, a ne za božanstva.

Bitni su podaci. Bitno je da one „nebitne“ iz fusnota prebacimo u glavni dio teksta. Da otkrijemo neku novu informaciju, naprimjer da saznamo šta je rana identifikacija i intervencija. Šta je rehabilitacija. Šta je pristupačnost. Đe je obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvena zaštita. Da nemam posebne potrebe, nijesam ometena u razvoju, niti imam teškoće u razvoju, nijesam invalidna. Da o pitanjima invaliditeta treba da znaju u svakoj instituciji u koju uđem. Da ne koriste terminologiju i pristup od koga mi se diže kosa na glavi. Da razlikuju tobogan i rampu. Možda je sve ovo stajalo u fusnotama, pa smo preskočili.

Zato smo smislili da fino ove iz fusnota „upodobimo“ za centar stranice. Pričamo priče o mogućim, nemogućim i svemogućim operacijama, tabletama, injekcijama, mag(t)ičnim ćelijama... Ne, nema tog rastezanja kostiju koje će me popeti na štikle od 15cm, niti će mi nepostojeći nervi, a ni rep, „nići“ ako popijem neki čarobni napitak. I neću biti nesrećna tako „nepodesna“. Nije mi ni na kraj pameti da se žrtvujem maštajući da ću jednog dana biti „podobna“ za tekst, pa da provedem život maštajući šta bi bilo kad bi bilo. Kad bih umjesto ruskog pričala francuski, umjesto brinete bila plavuša, bila visoka 2 metra,  umjesto 1,60, nemala SB... Ja hoću da budem jednako „podobna“ kao i svi drugi – za svaku priču, stranicu, informaciju, pravo. A nikada neću zatražiti da budem božanstvo.

Osobe sa SB zaslužuju mnogo više od fusnota i senzacionalističkih i sažaljivih novinskih natpisa. Zaslužuju prihvatanje, razumijevanje i podršku. Isto kao i sve druge osobe – s invaliditetom i bez njega.

Anđela Radovanović

*Autorski tekst povodom 25. oktobra, Svjetskog dana spina bifide i hidrocefalusa.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore 20. oktobra na Cetinju, u prostorijama Ministarstva kulture (Njegoševa bb) s početkom u 11 ;asova organizuje radionicu o samostalnom životu za osobe s invaliditetom, članove njihovih porodica i donosioce odluka.

Aktivnost se sprovodi u okviru projekta "To really live" ("Zaista živjeti"), a podržana je od strane norveške organizacije Uloba, preko Bente Skansgards Fonda za samostalni život.

Pomenuta aktivnost se  organizuje u cilju informisanja osoba s invaliditetom i javnosti o filozofiji samostalnog življenja i podrške procesu inkluzije u Crnoj Gori.

Ovo je poslednja od tri radionice, planirane projektom, čiji je cilj da se učesnici/ce motivišu na razmišljanje o svojoj samostalnosti, te da i sami postanu promoteri filozofije samostalnog življenja. Na radionici će biti prezentovani principi filozofije samostalnog življenja, kao i pozitivna iskustva samih osoba s invaliditetom. Facilitatori će biti osobe s invaliditetom koje su pioniri u promociji filozofije samostalnog življenja u Crnoj Gori.

 

Pripremila: Anđela Miličić

sreda, 25 oktobar 2017 14:01

KVALITET ŽIVOTA I OSTALE BAJKE

Dešava se to u jednoj zemlji na brdovitom Balkanu. Presrećni roditelji očekuju rođenje svog djeteta. I, kreće zaplet – medicinski stručnjak im saopštava da im sa djetetom „nije baš sve u redu“. „I ako bude živjelo, biće nesrećno, bićete nesrećni i vi, biće mu loš kvalitet života...“ Nerođenom djetetu se do 32. nedjelje života može presuditi. Tobože se olakša i liše se i roditelji i potencijalno dijete svih onih „muka“ na koje će u životu da naiđu. Nažalost, ovo je daleko od bajke, selektivni abortusi su surova  realnost sa kojom se u Crnoj Gori svake godine sreću roditelji kada se otkrije da bi njihovo dijete moglo da ima invaliditet, a činjenica je kojom se medicinski stručnjaci hvale, pa neupućenim roditeljima nametnu izbor bez alternative. Ne znaju za postojanje alternativa, niti im pada na pamet da se život sa invaliditetom može i kvalitetno živjeti. Možda je ponos ljekara brojem nerođene djece sa invaliditetom nešto što nas napominje da ipak moramo biti srećni što kod nas, za razliku od nekih tobože razvijenih zemalja, nije dozvoljena eutanazija djeteta koje se rodi sa oštećenjem poput spina bifide. Jer, biće nesrećno, presudili su „stručnjaci“.

Ako ste naopaki i zadrti, ili, kao u nekim slučajevima, oštećenje „nije primijećeno na vrijeme“, tek vas onda čeka žurka. Prvo ide ubjeđivanje roditelja da se odreknu djeteta, daju ga u odgovarajuću ustanovu, gdje će o njemu da se brinu, paze ga, maze, eventualno će kad i ako poraste moći da ide u šoping ili na ljetovanje i zimovanje, i to pravo iz institucija na svjetskom nivou poznatih po „dobroj brizi“ o „njemu i njemu sličnim sa kojima treba da provodi vrijeme“, poput Komanskog mosta. Ranu identifikaciju i intervenciju dobiti nećete – rekli su vam lijepo da vam je dijete bolesno i da oni ne mogu ništa. Poslaće vas u neku od medicinskih ustanova u okruženju, gdje se oštećenje kičmenog stuba sanira, i to ako vam se posreći, do kraja prvog mjeseca života. Pritom, žena koja je pregurala porođaj, stres i šok prouzrokovan informacijama koje dobije kad dijete sa spina bifidom rodi, danima čuči na hoklici ili drvenoj stolici kakve stoje u vrtićima, možda ponekad tek uspije da se sklupča na dnu kreveca. Posle toga, prepušteni ste sami sebi. Čekaju vas bolni procesi odrastanja, socijalizacije, neprihvatanja vršnjaka, lutanja od doktora do doktora i iščitavanja jedne po jedne medicinske enciklopedije u nadi da ćete pronaći neku informaciju koja će i vama i djetetu da olakša, ili ćete vi biti ti koji pri suočavanju sa standardnim „pratećim efektima“ ošećenja informišu medicinsko osoblje.

Onda vaše dijete poraste. Pa vam kažu da ne može da ostvari pravo na rehabilitaciju ili socijalna davanja kojima bi mu se obezbijedila dodatna podrška za procese osamostaljenja. Zamislite, kažu vam „Imali ste sreće da vam je dijete lijepo i pametno, a šta će njeni vršnjaci da kažu kad čuju da dobija tuđu njegu?“. Jedva ćete ih ubijediti da treba da pohađa redovnu školu. I odbiće ga u recitatorskoj sekciji rekavši mu da im ne treba neko „da se gegucka po sceni“. I biće primorano da uvijek nešto radi više, bolje, jače, upornije od druge djece. Da bi se dokazalo i bilo ispred njih i tjeralo dalje, što drugima, što samome sebi iz inata. Završiće i školu i fakultet, iz čistog inata. I nemojte da ga osuđujete ako mu izbori krenu drugačije od vaših planova.

Na kraju – kad odraste, poželi da se osamostali, nađe posao, na svakom koraku će da naiđe na po jednu prepreku. Vjerovatno samostalnost obezbjeđuje uz onih par hiljada ili koliko već eura koje mu se obezbijede – ovo je već dalje od nivoa bajke, ide u domen naučne fantastike i izlazi iz okvira žanra kojim se ovdje bavimo.

Bajke imaju srećan kraj, naša ima realan – uspjeli ste da svoje dijete izvedete na put. Nećemo vam čestitati, isto radite i za svoju ostalu djecu – volite ih, podržavate, podstičete i borite se za njih. Iz dana u dan dokazujete da svaki život jeste vrijedan življenja. Vidjeli ste i proživjeli mnogo. I još ćete. Ne dijelimo ordenje za hrabrost i dostignuća, jer život nije dostignuće.

Nažalost, dok god djeca s invaliditetom i njihovi roditelji ne budu dobijali adekvatnu podršku, pričaćemo o dostignućima, uz herojske, bajkovite ili neke priče u kojima ćemo plakati što nad „mučenim“ roditeljima, što nad „nesrećnim“ djetetom.

*Svi događaji opisani u tekstu su istiniti, iz dvadesetpetogodišnjeg iskustva života s invaliditetom.


Autorski tekst Anđele Radovanović

ponedeljak, 19 mart 2018 14:00

Džonova prduzetnička priča

Kada je završio srednju školu, 2016. godine, Džon Kronin je zajedno sa svojim ocem osnovao kompaniju za trgovinu čarapa, pod nazivom “Džonove otkšačene čarape” (John’s Crazy Socks). Poslije svega godinu poslovanja ostvario je zaradu od milion dolara.

“Obožavam čarape. Vesele su, šarene i griju stopala. Nosim samo otkačene čarape i baš takve sam želio prodavati”, kaže on.

Kada su osnovali kompaniju, u asortimanu su imali 55 različitih čarapa, a sada ih imaju više od 1.200. Zahvaljujući Džonovoj reklami na društvenim mrežama, kupuju ih ljudi ne samo iz Hantingtona, na Long Islandu, gdje se kompanija nalazi, već i iz cijele Amerike.

Džon je zaštitno lice kompanije, dok se njegov otac Mark brine o finansijama, tehničkim stvarima i zaposlenima. Džon pakuje narudžbe, a uz svaku isporuku priloži pisamce i slatkiš. Ako je kupac iz Hantingtona, Džon mu lično uručuje narudžbu.

Poseban doprinos kompaniji dala je platforma “Moćni” (The Mighty), koja na Fejsbuku objavljuje priče o osobama s invaliditetom. Video o Džonovoj prodavnici čarapa za samo nekoliko sedmica je pregledan 19 miliona puta, a broj narudžbi je s 900 u februaru 2017. porastao na 10.000 u martu 2017.  Poslije godinu kompanija je imala deset zaposlenih, od kojih je osam osoba s invaliditetom.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.azra.ba

četvrtak, 01 decembar 2016 13:54

ZA JEDNAKE MOGUĆNOSTI I DOSTUPNA PRAVA

Panel posvećen mladima s invaliditetom na TEEN T@LK konferenciji

Više od 200 srednjoškolaca učestvovalo je na drugoj po redu konferenciji Teen T@lk, održanoj danas u Podgorici, koju je otvorila Sandra Štajner, generalna direktorka Telenora u Crnoj Gori. Kompanija Telenor podržala je organizaciju panela „Ka jednakim mogućnostima za mlade sa invaliditetom“, na kojem su članovi Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore govorili o izazovima sa kojima se svakodnevno susreću.

Predstavljen je projekat, ʺICT u službi ostvarivanja i zaštite prava osoba s invaliditetomʺ, koji UMHCG realizuje uz podršku Telenor fondacije. U sklopu projekta, posebna pažnja posvećena je besplatnom pravnom savjetovalištu, pokrenutom na portalu Disability.

INFO, koji sadrži smjernice za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom, kao što su: uputstva o tome kako ostvariti pravo glasa, subvencije iz oblasti profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja, materijalnog obezbjeđenja porodice, prava na ličnu invalidninu i njegu i pomoć i sl. Smjernice su, za nekoliko mjeseci, preuzete preko 400  puta.

„Broj osoba s invaliditetom koje su se obratile za pravni savjet ili pomoć prevazišao je naša očekivanja i u toku 2016. godine povećao se dvostruko. Do 1. novembra, pravne savjete dobilo je 99 osoba s invaliditetom, što je, uz broj preuzetih smjernica, značajan pokazatelj uspjeha projekta“, kaže Marina Vujačić iz UMHCG.

Kako bi se omogućile još naprednije opcije, od danas su na portalu Disability.info dostupne i audio i video opcija, preko kojih će osobe s inbvaliditetom moći da komuniciraju sa pravnim timom UMHCG. To će posebno olakšati pristup besplatnom pravnom savjetovalištu osobama s oštećenim vidom.

U toku je i razvijanje aplikacija online pravnog savjetovališta za iOS i Android telefone, čime će se osobama s invaliditetom omogućiti da upute pitanja i dobiju potrebne informacije sa bilo kojeg mjesta na kojem imaju pristup internetu.


Izvor: Saopštenje za javnost Telenor fondacije

LINK group je vodeća multinacionalna kompanija koja se više od 20 godina uspješno bavi profesionalnom edukacijom i sertifikacijom u oblasti informacionih tehnologija i savremenog poslovanja. Uspješno posluje na teritoriji Srbije, Bosne i Hercegovine, Rumunije, Ukrajine, Republike Moldavije i Sjedinjenih Američkih Država, a putem učenja na daljinu okuplja polaznike iz preko 120 zemalja svijeta.

Ove godine LINK group pokanja stipendije u iznosu od 40.ooo eura za 20 stipendista koji će u narednih godinu dana steći praktična znanja i vještine iz oblasti programiranja, grafičkog i web dizajna, elektronskog poslovanja, preduzetništva, HR menadžmenta i drugih visokoplaćenih vještina.

Stipendije kompanije LINK group dostupne su svim osobama s invaliditetom bez obzira na mjesto prebivališta jer će, zahvaljujući razvijenoj online platformi za učenje, dobitnici stipendija moći da pristupe svim potrebnim materijalima preko interneta, u vrijeme kada im to najviše odgovara.

Stipendije se dodeljuju na teritoriji tri države u kojima postoje obrazovne ustanove kompanije LINK group: u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Rumuniji. Ukupna vrijednost internacionalnih stipendija je 40.000 evra, od kojih će u Srbiji biti poklonjeno osam, a u BiH i Rumuniji po šest školarina.

Školovanjem na nekom od programa ITAcademy i BusinessAcademy stipendisti će u narednih godinu dana besplatno moći da pohađaju predavanja nekih od najpoznatijih stručnjaka današnjice i usvoje primjenljive i tražene IT i biznis vještine, koje će im omogućiti da postanu konkurentni na tržištu rada.

Kao potvrdu stečenog znanja, budući polaznici ITAcademy i BusinessAcademy imaće priliku da dobiju međunarodno priznate sertifikate, zahvaljujući kojima će ostvariti prednost prilikom zapošljavanja u oblastima savremenog poslovanja.

Učesnici konkursa mogu da izaberu bilo koji od programa pomenutih institucija. Broj prijavljenih koji iz godine u godinu raste pokazuje da vlada veoma veliko interesovanje za savladavanje veština iz IT-ja i biznisa, što i ne čudi s obzirom na sve veću potražnju za stručnim kadrom iz ovih oblasti.


Pripremila: Miličić Anđela

Izvor: www.link.co.me, www.kurir.rs

Strana 22 od 35

Back to top