Željko

Željko

Lidl Srbija u oktobru 2022.  pokrenuo je projekat Hoćeš da menjamo mesta? Pomeri se s mesta koji je podržala Nacionalna organizacija za osobe sa invaliditetom Srbije – NOOIS. Cilj projekta je rješavanje problema nepropisnog parkiranja na parking mjestima za osobe s invaliditetom ispred Lidlovih prodavnica i podizanje svesti o pravima i potrebama osoba s invaliditetom,“ stoji na sajtu ove kompanije.

„S ovim projektom smo započeli i dodatno obeležavanje parking mjesta za osobe s invaliditetom ispred Lidlovih prodavnica tablama koje prenose snažnu poruku:

Hoćeš da menjamo mjesta?

Bahato parkiranje je samo još jedna od prepreka za osobe s invaliditetom.

Pomjeri se s mjesta

Obilježavanje parking mjesta ispred Lidlovih prodavnica biće nastavljeno i tokom narednih godina;“ navodi se na sajtu Lidl Srbija.

Propisano ili nepropisano parkiranje

Povodom nepropisnog parkiranja na obeleženom mestu za osobe s invaliditetom nedavno smo dobili mejl s fotografijama od našeg sugrađanina Milenka Markovića.

„Prve dve fotografije su iz tržnog centra. Vlasnica je bila izuzetno uvređena kada sam je upitao „može li bahatije?“ Zatim je osula s prijetnjama policijom, advokatom, tužbom.“

Treća je ispred Lidla normalno

Jedna inicijativa: Da što više savesnih i vaspitanih vozača i učesnika u saobraćaju fotografiše što više prekršaja, a vi objavljujete, mislim da ćemo bar malo da podignemo svest vozača, a najveći benefit je svakako bezbednost.

„Normalno kada bi nam se priključili i organi reda (policija), rezultat bi bio zagarantovan. Veliko hvala na dosadašnjim objavama.“

Ispod je dostupan video. 

Izvor: portal gminfo.rs

Pripremio: Ivan Čović 

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda uspostavio je Nezavisni monitoring mehanizam za promociju, zaštitu i praćenje primjene Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom (UNCRPD) u Crnoj Gori, koji čini deset nevladinih organizacija i predstavnici institucije Zaštitnika. Najavljuju da će se danas i sjutra u Bijelom Polju održati trening za članove monitoring mehanizma.

Cilj je jačanje kapaciteta, znanja i ekspertize o samoj Konvenciji UN o pravima osoba sa invaliditetom, kao i modelima i instrumentima praćenja primjene Konvencije. Na obuci koju će voditi Darijo Jurišić, zamjenik Zaštitnika za osobe s invaliditetom (Republika Hrvatska), Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG) i Miroslava-Mima Ivanović, izvršna direktorica Inicijative mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke) prvog dana razmatraće se teme: Invaliditet kao pitanje ljudskih prava i pravna zaštita osoba sa invaliditetom; Značaj Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom; Izvještavanje Komitetu UN o pravima osoba sa invaliditetom, Zagovaranje prava osoba sa invaliditetom (državni i akteri civilnog društva). Drugi dan obuke posvećen je temama: Važnost mehanizama praćenja ostvarivanja prava (i interesa) osoba sa invaliditetom; Iskustva Hrvatske u implementaciji Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom; Prepoznavanje invaliditeta kao pravnog i društvenog fenomena; Diskriminacija osoba sa invaliditetom (međunarodno i nacionalno pravo i praksa), saopštili su iz institucije Zaštitnika.

Nezavisno tijelo uspostavljeno je u okviru projekta Podrška nezavisnom monitoringu UNCRPD, koji institucija Zaštitnika realizuje uz tehničku podršku sistema Ujedinjenih nacija (UN) u Crnoj Gori.

Projekat predstavlja dio dvogodišnje inicijative Unapređenje inkluzije djece sa smetnjama u razvoju i odraslih sa invaliditetom u Crnoj Gori, finansirane od strane Partnerstva Ujedinjenih nacija za prava osoba sa invaliditetom, navodi se u saopštenju Zaštitnika.

Priredila: Anđela Miličić

Izvor: Dan

utorak, 27 jun 2023 12:24

Priroda Crne Gore kroz dodir

Prirodnjački muzej, poslije 15 godina, prvi put izlaže van države. Postavka je prilagođena i osobama s invaliditetom.

Prvi put, nakon više od 15 godina, Prirodnjački muzej Crne Gore gostuje van granica Crne Gore. Nakon što se s tom postavkom predstavio publici u Podgorici, izložba Priroda na dodir, redizajnirana i obogaćena novim eksponatima, otvorena je i u Beogradu, u Ustanovi kulture Parobrod, u gradskoj opštini Stari grad.

„Njen značaj je još veći činjenicom da je ovo prva izložba Prirodnjačkog muzeja u potpunosti prilagođena osobama s invaliditetom”, navode iz te institucije.

Izvršna direktorica Prirodnjačkog muzeja Crne Gore dr Natalija Čađenović kazala je da su pristup većine muzeja da se eksponati ne dodiruju, u ovom slučaju, promijenili u želji da prilagode izložbu osobama s invaliditetom, ali i udovolje znatiželji ostalih posjetilaca da dodiruju muzejske predmete i na taj način upotpune doživljaj.

Eksponati su, kako su pojasnili, prilagođeni osobama s oštećenjem vida i osobama s oštećenjem sluha, tako da mogu da dodirom osjete izgled, strukturu, građu nekog živog bića kroz trodimenzionalne modele koji predstavljaju uvećane kopije originala, od spora mahovina, preko gljiva, insekata, vodozemaca i riba, do ptica i delfina, i da dodirom dožive prirodno nasljeđe Crne Gore.

„Osim dodira, izložba je i na druge načine prilagođena osobama s invaliditetom. Posjetilac može da uključi audio vodič i čuje glasovni opis predmeta, da uz KuAr (QR) kod otvori i video zapise, kao i da pročita tekstualni opis zanimljivosti u vezi sa određenim eksponatom. Cijelu izložbu prati i katalog na Brajevom pismu”, kazali su iz Prirodnjačkog muzeja.

Izvršna direktorica Ustanove kulture Parobrod Marija Pavlović rekla je da je to i vizuelno i po sadržaju jedinstvena izložba koja je gostovala u tom izložbenom prostoru, dokazujući da ne moraju muzejske izložbe gostovati samo u muzejima.

Izložba će biti otvorena do 17. jula 2023.

Izvor: portal Vijesti

Pripremio: Ivan Čović

Podaci Zavoda za statistiku Crne Gore (MONSTAT) pokazuju da je posljednjih godina u učionicama više dječaka s  invaliditetom, nego što je djevojčica koji su stekli osnovno obrazovanje. Udruženje mladih sa hedikepom Crne Gore (UMHCG) godinama se pita kako je moguće da ima dvostruko manje djevojčica s invaliditetom u odnosu na dječake s invaliditetom i traže reakciju nadležnih.

Tokom 2021/2022. zabilježeno je da je osnovno obrazovanje steklo 84 dječaka s invaliditetom i 43 djevojčice. Godinu ranije je bilo 29 djevojčica i 67 dječaka, a godinu prije 41 djevojčica i 68 dječak. I tokom 2018/2019. bilježi se razlika, školu je završilo 36 djevojčica i 73 dječaka. A 2017/2018. registrovano je više djevojčica – 48, a dječaka je bilo 33.

„Godinama se pitamo kako je moguće da u obrazovanju ima dvostruko manje djevojčica s invaliditetom u odnosu na dječake s invaliditetom, a na tržištu rada je 60% žena s invaliditetom među osobama s invaliditetom. O čemu se radi? Odgovor nije jednostavno dati bez detaljnih i sveobuhvatnih analiza i istraživanja, a posebno bez potpunih statističkih podataka o osobama s invaliditetom, pa među njima i o broju žena i muškaraca“, kaže za portal MNE magazin izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Idu li svi u školu

Dodaje da se, ipak, može naslutiti da je riječ o tome da se sve djevojčice s invaliditetom ne upisuju u školu i ne pohađaju osnovno obrazovanje, ili da žene s invaliditetom teže dolaze do zaposlenja u odnosu na muškarce s invaliditetom, pa su duže na evidenciji nezaposlenih, ili status osobe s invaliditetom žene tek stiču na tržištu rada, odnosno nakon prijave na evidenciji nezaposlenih.

„Šta god da je razlog, ili i nešto treće, država se mora ozbiljnije baviti, ili konačno se mora baviti adekvatnijim statistikama, prikupljanjem podataka, analizama i istraživanja i podsticajnim mjerama koje će dovesti do izjednačavanja mogućnosti između žena s invaliditetom i muškaraca s invaliditetom“, rekla je ona.

Dodaje da u suprotnom ni dalje se neće znati da li su sva djeca s invaliditetom uključena u osnovno obrazovanje, iako je ono obavezno, a kamoli zašto je u nekoj oblasti više ili manje djevojčica i žena s invaliditetom. Očekuju da će konačno naredni popis dati osnovne vjerodostojnije podatke, koje bi onda institucije, u različitim oblastima, morale razraditi i koristiti za ono što im je svrha i obaveza u skladu s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom.

„U tom smislu i  ovim podacima MONSTATA bi se morao pozabaviti sektor obrazovanja i ljudskih prava“, rekla je Vujačić.

Djeca zanemarena

Kaže da ih svakako interesuje kada će se institucije, pa i obrazovne, hvaliti istinskim rezultatima i kvalitetom obrazovanja za djecu s invaliditetom, a ne samo brojkama, koje uvijek ističu u prvi plan. Naravno, ističe Vujačić, da su i brojke važne, ali ne zarad puke statistike i mahanja statistikom kao pokazateljem inkluzije, koju, usput rečeno, nemamo ni u sistemu obrazovanja.

„Tek kada sva ta djeca, bila ona djeca s invaliditetom ili djeca bez invaliditeta, završe srednju školu i upišu fakultet vidimo koliko su opismenjena i pismena, a tek kada stignu na tržište rada vidimo da li su stekli osnove znanja iz procesa obrazovanja, jer se ne može smatrati da je sve potrebno naučeno u formalnom sistemu obrazovanja. Ali često imamo utisak i iskustvo da su djeca s invaliditetom zanemarena u sistemu obrazovanja, iako su formalno uključena“, rekla je ona.

Zaključuje da nema pitanja ljudskih prava osoba s invaliditetom koje nije nekada i intersekcijsko i nema govora o rodnoj ravnopravnosti, ako u njoj nema riječi o djevojčicama i ženama s invaliditetom. Smatra da je crnogorska praksa značajno drugačija, a institucije sistema, pa i obrazovne institucije ne razumiju značaj i značenje pojma intersekcionalnost i intersekcijska diskriminacija, ni u zakonodavstvu, pa samim tim ni u praksi.

„A upravo su ovoj vrsti diskriminacije najčešće izložene djevojčice i žene s invaliditetom“, rekla je Vujačić.

Izvor: portal MNE magazina

Priredila: Anđela Miličić

Photo credits: Miloš Vujović 

Dvadesetčetvorogodišnji Vasilije Šućur iz Nikšića osvojio je titulu mistera na regionalnom takmičenju Izbor za Miss i Mister djece i omladine sa Daunovim sindromom koje je održano u Novom Pazaru.

Vasilije Šućur uspješan je sportista, prvak je u stonom tenisu u Specijalnoj olimpijadi, bavi se streljaštvom, igra fudbal i košarku.

Grad Novi Pazar, Turistička organizacija i Udruženje Ljubav za ljubav iz Crne Gore organizuju Izbor za MISS/ MISTER – Daunov sindrom. Djeca iz regiona,  koja su učestvovala na ovoj manifestaciji, boravila su u Novom Pazaru dva dana, s idejom da se druže, razvijaju nove vještine i realizuju zajedničke aktivnosti.

Izbor za miss mister Daun sindroma okupio je djecu iz čitavog regiona. Ovo je prvi put da se ovakva manifestacija održava u Novom Pazaru i uopšte u Srbiji.

Izvor: portal mladiniksica

Pripremio: Ivan Čović 

„Srednjoškolci i srednjoškolke moraju biti u dovoljnoj mjeri edukovani o upotrebi pravilne terminologije i adekvatnom pristupu osobama s invaliditetom (OSI), kako bi u većoj mjeri prihvatali, pružili podršku i razumijevanje prema vršnjacima s invaliditetom. Važno je podsticati mlade da otvoreno razgovaraju o načinu funkcionisanja osoba s invaliditetom, kako bi se, na taj način, formirao pravilan stav i slika o njima i kako bi, u što manjoj mjeri, oni bili izloženi segregaciji.", zaključak je Radionica sa srednjoškolcima/kama o Modelima pristupa invaliditetu i ljudskim pravima osoba s invaliditetom (OSI). 

Ovakva vrsta edukacije, smatraju u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), je značajna za njihovo buduće obrazovanje i zastupanje prava osoba s invaliditetom, doprinosi smanjenju distance između vršnjaka, odnosno vršnjakinja s invaliditetom i one bez invaliditeta i podstiče komunikaciju među njima.

UMHCG je organizovalo šest edukativnih Radionica sa srednjoškolcima/kama na temu Modeli pristupa invaliditetu i ljudskim  pravima OSI, u periodu od 8. decembra 2022. do 23. juna 2023. Radionice su održane u: Srednjoj ekonomskoj školi Mirko Vešović, Srednjoj medicinskoj školi u Podgorici, Školi za srednje i više stručno obrazovanje Sergije Stanić, Gimnaziji Slobodan Škerović, Srednjoj stručnoj školi Ivan Uskoković i u prostorijama Udruženja. Prisustvovalo je ukupno 158 srednjoškolaca, odnosno srednjoškolki.

Učesnici i učenice su se edukovali  o upotrebi adekvatne terminologije, načinima komunikacije i pružanja podrške vršnjacima, odnosno vršnjakinjama s invaliditetom, zastupljenosti osoba s invaliditetom u medijima. Bilo je riječi o terminima kojima se oslovljavaju OSI u literaturi, propisima, u svakodnevnom govoru, bez obzira na to da li oni lično te pojmove smatraju korektnim ili nekorektnim. 

Kroz interaktivne metode postavljanja pitanja, davanja komentara i odgovora, objašnjeno im je koji su termini adekvatni, koji su neadekvatni, odnosno kakav uticaj imaju termini na garancije prava. Takođe, razgovarano je o procesu samoprihvatanja i odnosu prema invaliditetu kao društvenom fenomenu i koliko je važno omogućiti osobama s invaliditetom adekvatne i potrebne servise podrške kako bi, u budućnosti, bili samostalni i imali kvalitetniji način života.

Radionice su se realizovale u okviru grant projekta Jačanje otpornosti starijih osoba i osoba sa invaliditetom tokom COVID-19 virusa i budućih kriza kojim koordinira Crveni krst Crne Gore i Crveni krst Srbije, a koji je podržan od strane Evropske unije, Austrijske razvojne agencije i Austrijskog Crvenog krsta.

Napominjemo, takođe, da je UMHCG prošle godine izradilo Video o upotrebi terminologije o OSI u cilju informisanja šire javnosti o pravilnoj terminologiji u vezi s invaliditetom. Ujedno, očekujemo da će buduće vlasti konačno početi sprovođenje programa i obuka o fenomenu invaliditeta i pravima osoba s invaliditetom, uključujući posebno žene s invaliditetom i djecu s invaliditetom, što je jedna od ključnih obaveza i preduslova adekvatnih stavova o invaliditetom i osobama s invaliditetom.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), uz finansijsku podršku Glavnog grada, pokreće projekat Podrška, a NE zanemarivanje! koji je namijenjen mladima s invaliditetom od 15 do 30 godina“, kazala je predstavnica ovog Udruženja Anđela Miličić. Ona je u emisiji Lice Podgorice Gradske RTV“, istakla da je neophodno podstaći mlade s invaliditetom da se informišu, kako bi na najbolji način zastupali svoja prava.

„Cilj projekta Podrška, a NE zanemarivanje! je da se što više mladih s invaliditetom aktivira u društvenoj zajednici“, istakla je Miličić. Jedna od aktivnosti je, kako navodi, organizovanje grupa samopodrške.

 „Ovakav vid aktivnosti je jako važan za osobe s invaliditetom, za njihovo osnaživanje, za zagovaranje njihovih prava, te da se prvenstveno podstiču osobe s invaliditeteom da donose odluke. Jer, u tom segmentu se od nas, osoba s invaliditetom, ne očekuje, i kroz odrastanje nijesmo naučeni, da je važno da mi donosimo odluke, da imamo pravo izbora, pravo na kontrolu, pravo na grešku, što je važno kada želimo da osamostalimo osobu s invaliditetom”, objašnjava Miličić.

Projekat je namijenjen mladima od 15 do 30 godina, koji žive, rade ili se školuju u Podgorici. Prijave su, kako ističe Miličić, otvorene do 26. juna.

Potrebno je, naglašava Miličić, podstaći mlade s invaliditetom da se informišu.

„Osnažiti ih da je i njihov glas jako važan i da su oni ti koji mogu i treba da donose određene odluke, da utiču da se ovo društvo mijenja.
Način na koji osobe s invaliditetom dolaze do komunikacije, do određenih informacija, nijesu uopšte motivisani, prosto su pasivni i stvara se odnos da osobe s invaliditetom budu zavisne od svojih članova porodice”, poručuje Miličić.

Ukoliko se osobama s invaliditetom stvore adekvatni uslovi za život, zaključuje Miličić, postojaće i veće interesovanje kod ove kategorije društva da budu aktivni učesnici zajednice u kojoj žive.

Izvor: Portal gradski.me

Priredio: Ivan Čović

Tri evropske organizacije za zaštitu prava osoba s invaliditetom (OSI) poslale su apel povjereniku Evropske unije za saobraćaj da se pokrene revizija popisa kojim bi se povećala prava osoba s invaliditetom i spriječila ograničena pokretljivost tokom putovanja avionom. Kako prenosi sajt Šengen viza info, ove tri organizacije su predložile nekoliko ključnih izmjena postojećih propisa koji sada omogućavaju da osobe s invaliditetom recimo budu odbijene za let zbog invaliditeta ili smanjene pokretljivosti. Takođe je predloženo da se uvede pravo na pravednu naknadu u slučaju da avio-kompanija odbije putnike s invaliditetom. Jedan od zahtjeva je i to da se obezbjeđuje i besplatna karta za dodatnog putnika ukoliko je osobi sa invaliditetom neophodna asistencija.

„Još jedna predložena izmena se odnosi na uvođenje pune odgovornosti avio-kompanija za oštećenu ili izgubljenu opremu za mobilnost, koja je vrlo skupa i trenutno se smatra i tretira samo kao prtljag. Prema važećoj regulativi, mobilnost je vrlo ograničena za ljude u ovoj kategoriji, ističu organizacije. Postoje preklapanja i nedovoljno definisane odgovornosti između prevoznika i aerodroma, što često dovede do toga da su osobe sa invaliditetom potpuno nezaštićeni putnici ”, navodi se u obrazloženju ovih prijedloga. 

Prema podacima Evropskog zavoda za statistiku Evrostat, u Evropskoj uniji ima oko 87 miliona ljudi s nekom vrstom invaliditeta.
OSI su, kako se navodi, posebno pogođene nedostatkom posla – tek polovina njih u ovoj kategoriji ima zaposlenje. Osim toga, 28,4 odsto osoba s invaliditetom je u riziku od siromaštva u poređenju sa 17,8 odsto osoba bez invaliditeta koje imaju isti problem.

Izvor: Politika.rs

Priredila: Anđela Miličić

„Puno puta sam čuo da sam razmažen i bezobrazan, i to u trenu dok je moja majka pokušavala da mi pomogne“, rekao je dječak.

Hiljade puta je čuo kako joj kažu da na sve to treba još i da ga istuče. Ona to ne radi. Znala je, onako malo, pa bi poslije plakala i njemu se izvinjavala.

Moja mama zna najbolje.

„Ona zna da ja nisam bezobrazan nego su moja čula ukrštena i posebno spojena. Imam nekad osećaj da ih imam 105, a ne pet. Mama me štiti, ali ne može me uvek zaštititi. Smetaju mi zvukovi i svašta još“, kazao je on.

Kad vidi njenu „tugost” na licu koja je pojavljuje samo kada su oko nje drugi ljudi, dođe mu da im kaže: „Volite moju majku. On nije taj neki manipulator. On ne znam ni šta je to.

Ponekad mu smeta sunce koje dođe u njegovu učionicu i to tačno za moj sto. Ona onda pokušava da ga skloni. Dječakova mama je veća od sunca. Njegova mama je i hrabra.

Namjerno ga nekad povede na neki događaj pun zvukova i trpi njegovo ponašanje. Uči ga da prihvati to kao drugi. I tu se pojavi neka žena da joj nešto priča. Ona nikad tim ljudima ne zaplače, plače u auto poslije. Ona bi da je on plakao pred njima. Tad bi shvatile šta joj rade. Ti ljudi su bezobrazni.

Ali nisu svi takvi. Skoro ga je mama odvela na rođendan njegovog grada. Bilo je milion ljudi i oni su se gurali oko torte. On je puno plakao. Drugi nisu.

Tada je mami prišla neka žena žute kose i dala kolač. Poslije je dala još jedna i to uzela od svog djeteta da da meni. Ja nisam razmažen. Došao je da vidim rođendansku tortu i to je sve. Mama je bila srećna zbog te dvije žene. Nije bilo kašike, pa je i tu osjetio ljutnju. Mama ga je hranila svojim rukama.

On je dijete sa 105 čula i tako me gledajte. Mene boli nešto za šta vi i ne znate da postoji. Pomozite meni i majci, kao ove dvije žene u parku.

On je navikao da ljudi gledaju u njega.

Mama nije.

Svaki put kad to uradite i kad joj kažete da je razmažen i bezobrazan i lijen i da me treba tući, veliki nož joj u srce zabodete. Ona se nasmije. Laže, laže, Laže.

Poslije sjedi u automobilu i plače ili dođe kući i plače iza zatvorenih vrata.

„Onda ona ima 105 čula.

Sve joj se rane otvore.

Uvažite moju molbu.

Naučite istinu o majci i meni“, rekao je dječak za kraj.

Izvor: portal lolamagazin

Priredio: Ivan Čović

Predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borovinić Bojović pridružila se kampanji protiv vršnjačkog nasilja Svi za jedno - ZAJEDNO.

Kampanju je pokrenula grupa studenata Fakulteta političkih nauka (FPN), sa smjera za Medijske studije i novinarstvo.

Borovinić Bojović juče je primila predstavnice tog tima studentkinje: Ivu i Janu Vujisić, i u razgovoru sa njima poslala poruku da se u borbu protiv vršnjačkog nasilja moraju uključiti svi - nadležni, građani, roditelji, stručnjaci i djeca.

Ona je naglasila da nasilje nema opravdanje i ohrabrila svu djecu i mlade da o nasilju ne ćute, već da razgovaraju sa roditeljima, nastavnicima, zaposlenima u školi i psiholozima.

Grupa podgoričkih studenatkinja pohađala je Omladinsku akademiju konstruktivnih narativa Univerziteta u Sarajevu, nakon koje su dobile nagradu za drugi najbolji prijedlog kampanje javnog zagovaranja. Time su dobile i priliku da kampanju realizuju u Crnoj Gori.

Njihova kampanja bavi se edukacijom, prevencijom i podizanjem svijesti o vršnjačkom nasilju kroz razgovore sa različitim stručnjacima iz domena rada sa djecom i predstavnicima relevantnih institucija, navode iz PG Biroa.

Ovo je jedan od rijetkih primjera pravilnog izvještavanja o osobama s invaliditetom, na način što se invaliditet ne ističe u prvi plan kada se u medijima piše o osobama s invaliditetom. 

„Kad bi mediji ovako izvještavali, ne bismo imali govor mržnje i omalovažavanje (što je poseban oblik diskriminacije) u medijima i od strane medija. A to zbog pojmova koje koriste, u naslovima i u sadržaju, fotografija u kojima se nerijetko vide samo pomagala, bez ljudskog lika i td. Eto, sve se može napisati i bez naglašavanja i bez sakrivanja da su Iva i Jana djevojke s invaliditetom." na Fejbuku je napisala Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG.

Kako je dodala, „tu informaciju Jelena nije ni potencirala, ali ni sakrila jer je objavila fotografiju, na kojoj se vide Iva i Jana, kao korisnice kolica", pozivajući i medije da se, kada izvještavaju, sjete da su osobe s invaliditetom uvijek prvo ljudi. 

„Ne mora se u naslovu navoditi ko smo, vrlo često uz pogrdne termine, niti u prvim rečenicama teksta, ako pritom nije riječ o našoj profesiji, niti se trebaju objavljivati fotografije pomagala, često bez ljudi koji ih koriste ili se samo vide noge tih ljudi.  

Od glave i iz glave sve počinje. Kod nekih se tu i završi. Ne budite kao neki, budite oni koji mijenjaju ovo društvo, na bolje.“, zaključila je Vujačić

Izvor: portal PG Biro

Priredila: Anđela Miličić

Strana 59 od 122

Back to top