„Snažno protestujemo zbog odluke Vlade Crne Gore da za organizovanje Velike svjetske izložbe (EXPO 2030) podrži Saudijsku Arabiju, umjesto Italije, kako je to objavljeno u saopštenju sa 64. sjednice Vlade Crne Gore. Smatramo skandaloznim da Vlada, na ovaj način, podržava nedemokratski režim Saudijske Arabije, koji brutalno i masovno krši ljudska prava. Dodatno je skandalozno to što je Crna Gora odustala od obećane podrške Italiji, svojoj susjedi i članici Evropske unije (EU), kojoj Crna Gora želi da pristupi“.

U nastavku ističemo samo nekoliko činjenica koje ukazuju na drastično kršenje međunarodnih standarda ljudskih prava u nedemokratskoj državi Saudijskoj Arabiji:

• Saudijska Arabija (SA) krši pravo na život

U periodu između marta 2022. i juna 2023.  saudijski graničari su ubili na stotine etiopskih migranata koji su pokušavali da pređu granicu iz Jemena. Među njima su bili i žene i djeca. (Human Rights Watch).

Koalicija država koju predvodi SA u Jemenu, već godinama, ratuje uz kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Civilne žrtve je posebno prouzrokovalo bezobzirno bombardovanje sudeći i po izvještajima nezavisne grupe eksperata koju su angažovale Ujedinjene nacije (UN). (Human Rights Watch, Group of Eminent International and Regional Experts on Yemen).

U oktobru 2018., u konzulatu SA u Istanbulu ubijen je Džamal Kašogi, 58-godišnji novinar s prebivalištem u Americi, kolumnista Vašington posta, borac za demokratiju i kritičar princa Muhameda bin Salmana. Agenti SA su Kašogija drogirali, ubili, a zatim raskomadali njegovo tijelo. SA je prvobitno negirala vezu s ubistvom. Međutim, snimak Kašogija kako ulazi u konzulat i jak međunarodni pritisak doveli su do toga da SA kasnije osudi petoricu svojih agenata na osnovu njihovih priznanja. Ipak, prema specijalnoj izvještiteljki UN-a, njihovo suđenje nije bilo pravično. Prema izvještaju američkog Stejt dipartmenta, Muhamed bin Salman je ubistvo odobrio. Nema pokazatelja da je SA djelotvorno istražila njegovu ulogu u tom slučaju.

• Saudijska Arabija (SA) masovno primjenjuje smrtnu kaznu

SA je 2022. izvršila 196 smrtnih kazni, a do kraja juna ove godine čak 61, što je čini drugom na svijetu državom po broju pogubljenja, odmah posle Irana.  (Evropsko-saudijska organizacija za ljudska prava, Amnesty International).

Samo u jednom danu, 12. marta 2022, usmrćena je 81 osoba. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova SA, pogubljeni su bili osuđeni i samo zbog organizovanja protesta i pozivanja na protest (Amnesty International). Polovina pogubljenih su pripadali šiitskoj manjini, od kojih neki provjereno nisu imali pravično suđenje i tvrdili su da su im priznanja iznuđena (Human Rights Watch).

O pogubljenjima zatvorenika njihove porodice se ne obavještavaju. Najmanje 140 tijela nakon pogubljenja nije vraćeno porodicama radi sahranjivanja (Evropsko-saudijska organizacija za ljudska prava).

• SA ne obezbjeđuje pravična suđenja i slobodu izražavanja

U 2022. Specijalizovani krivični sud osudio je najmanje 15 osoba, uključivši i strane državljane, na kazne zatvora između 15 i 45 godina zbog izražavanja mišljenja, i stavova iskazanih na društvenoj mreži Tviter (sadašnji Iks), a na osnovu izuzetno nepravičnih suđenja (Evropsko-saudijska organizacija za ljudska prava, specijalni izvjestioci UN-a, Amnesty international).

U avgustu 2022, Specijalizovani krivični sud je osudio Salmu al-Shebab, studentkinju doktorskih nauka i aktivistkinju, na čak 34 godine zatvora samo zbog objave na Tviteru u cilju pružanja podrške ženama (Amnesty International).

U martu 2022, bloger Raif Badafi (Raif Badawi) je uslovno otpušten iz zatvora posle izdržavanja desetogodišnje zatvorske kazne na koju je osuđen zbog osnivanja debatnog internet foruma. Njemu je narednih deset godina zabranjeno da napušta SA (Amnesty International).

SA izvršava smrtne kazne i nad onima koji su bili djeca u vrijeme izvršenja krivičnog djela (Amnesty International).

• SA zabranjuje udruživanje za zaštitu ljudskih prava

Rad organizacija za zaštitu ljudskih prava zabranjen je Zakonom o udruženjima. Branitelji ljudskih prava i osumnjičeni za te aktivnosti u protekloj 2022. proizvoljno su pritvarani i zlostavljani (Amnesty International).

• Žene su sistemski diskriminisane u SA

U martu 2022. SA je usvojila novi Zakon o ličnom statusu, koji diskriminiše žene. Samo muškarci mogu biti zakonski staratelji, a žene moraju imati dozvolu muškog staratelja (oca, brata ili rođaka) da se udaju, a kada se udaju, obavezne su da slušaju muževe. Dodatno, zakon ne garantuje ista prava ženama i muškarcima u slučaju razvoda braka ili razdvajanja zajednice (Amnesty International).

• Seksualne manjine su osuđene na smrtnu kaznu u SA

Istopolni seksualni odnos je krivično djelo u SA koje se kažnjava smrću, a transrodne osobe su, takođe, izložene kaznenom progonu (Human Dignity Trust).

• SA migrante ubija i zlostavlja

Osim slučaja masovnih ubistava na granici s Jemenom, radnici migranti su zlostavljani i eksploatisani, hiljade ih je proizvoljno zatvarano u nehumanim uslovima i mučeno, a zatim prinudno deportovano u matične zemlje (Amnesty International).

„Zbog svega navedenog, mi kao građani i građanke, udruženi u organizacije za zaštitu ljudskih prava, oštro protestujemo zbog podrške koju je Vlada Crne Gore dala kandidaturi SA za EXPO  i upozoravamo da se ne smije žmuriti na ubistva, zlostavljanja, diskriminaciju i kršenja slobode izražavanja koja predstavljaju način vladanja u toj državi.

Očekujemo da nova Vlada izmijeni ovakvu odluku koja Crnoj Gori ne služi na čast.

Očekujemo da nova Vlada odustane od ovakvog trgovačkog pristupa ljudskim pravima i vladavini prava, i to kako u unutrašnjim tako i u vanjskim odnosima.

U međuvremenu, očekujemo i da premijer u tehničkom mandatu, Dritan Abazović, detaljnije obavijesti javnost o „višemilionskoj sumi kojom SA planira da podrži Univerzitet Crne Gore (UCG)“ jer po našim informacijama, Ministarstvo prosvjete Crne Gore o tome uopšte nije obaviješteno“.

Akcija za ljudska prava

Asocijacija Spektra

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG)

Centar za građansko obrazovanje (CGO)

Centar za ženska prava (CŽP)

Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)

Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA

Centar za monitoring i istraživanja (CeMI)

Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)

Centar za građanske slobode (CEGAS)

Crnogorska LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro

Centar za demokratsku tranziciju (CDT)

Društvo crnogorskih izdavača

Evropska asocijacija za pravo i finansije (EALF)

Institut za medije Crne Gore (IMCG)

Institut alternativa

Juventas

Prima

Sigurna ženska kuća (SŽK)

SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja – Podgorica

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)

Izvor: Hraction.org

Pripremio: Ivan Čović

Imali smo zadovoljstvo da intervjuišemo i Vanju Drljević, koordinatorku Erasmus+ kancelarije u Crnoj Gori.

DisabilityINFO: Na poziciji ste koordinatorke Erasmus+ kancelarije. Kako komentarišete činjenicu da je tek prije par godina, tačnije 2018. u našoj zemlji počelo da se radi na omogućavanju razmjene studentima s invaliditetom?

Vanja Drljević: Studenti s invaliditetom, kao i sve ostale ranjive kategorije društva, treba da budu u fokusu cjelokupnog društva, i potrebno je raditi na njihovoj inkluziji kako bi se unaprijedile njihove mogućnosti u različitim aspektima. Ovo je svakako prepoznato i na međunarodnom nivou, kao i od strane Evropske komisije koja daje prednost učešća studentima s invaliditetom u programu Erasmus+. Smatram da se naročito u poslednjih par godina dosta radilo na podsticanju studenata s invaliditetom da učestvuju u programu Erasmus+, u okviru međunarodne kreditne mobilnosti, ali i u okviru projekata izgradnje kapaciteta u visokom obrazovanju koji su direktno usmjereni na razvoj inkluzivnog obrazovanja i inkluziju u smislu prelaska sa sistema školovanja na tržište rada, ili indirektno, kroz projekte koji su imali/imaju segmente inkluzije u svojim projektnim aktivnostima.

DisabilityINFO: Kakve to ima posljedice za osobe s invaliditetom (OSI)?

Vanja Drljević: Potrebno je podsticati studente s invaliditetom da se uključe u ovaj program, na čemu naša kancelarija kontinuirano radi tako što organizuje različite vrste događaja koji podižu svijest o značaju učešća ranjivih kategorija društva, pa samim tim i studenata s invaliditetom, u programu Erasmus+. Svakako ćemo i u narednom periodu nastaviti da radimo na ovakvim vrstama aktivnosti, kako bismo ohrabrili studente s invaliditetom, i kako bi im se približio značaj i mogućnosti učešća u ovom program Erasmus +, koji u ovom ciklusu programa 2021-2027, kroz sedmogodišnji period stavlja poseban akcenat na inkluziju i diverzitet.

DisabilityINFO: Kakve mogućnosti nudi novi ciklus programa Erasmus+ 2021-2027?

Novi ciklus programa Erasmus+ karakteriše gotovo udvostručen budžet, što podrazumijeva i veće mogućnosti učešća. Takođe, jedan od najvažnijih prioriteta novog ciklusa programa, osim digitalizacije, zaštite životne sredine i promovisanja učešća mladih ljudi u demokratskom životu, jeste upravo inkluzija, što znači da će prednost prilikom učešća u Erasmus+ programu imati svi oni projekti koji sadrže, na direktan ili indirektan način, komponentu inkluzije. Takođe, ovo je dodatni podsticaj za sve studente s invaliditetom da učestvuju u razmjeni u okviru programa Erasmus+, s obzirom na to da će imati sigurnu prednost prilikom prijavljivanja.

DisabilityINFO: Kao što ste rekli, u fokusu ovog programa je inkluzija, zaštita životne sredine i digitalizacija, kao i promovisanje učešća mladih ljudi u demokratskom životu. Kakve benefite ovo donosi OSI?

Vanja Drljević: Kao što je prethodno pomenuto, benefiti učešća za studente s invaliditetom su brojni, s obzirom na to da se jedan od prioriteta programa Erasmus+, odnosno inkluzija, odnosi direktno na poboljšanje njihovog položaja u sistemu obrazovanja. Uključivanje mladih ljudi s invaliditetom u ovaj program omogućiće im da se oslobode, da bolje upoznaju sebe i da se uspješno integrišu u društvo. Inkluzija je prioritet čitavog programa, bilo da se odnosi na visoko obrazovanje, srednje stručno obrazovanje, mlade, sport, programe mobilnosti…

DisabilityINFO: Zbog izostanka podrške, kako roditeljima, tako i osobama s invaliditetom, tokom odrastanja i školovanja od strane sistema, OSI se teško odlučuju na boravak u drugoj zemlji. Kako ih možemo motivisati u tom smislu?

Vanja Drljević: Poteškoće na koje nailaze studenti s invaliditetom prilikom boravka na razmjeni su svakako identifikovane, pa stoga, a sve u cilju prevazilaženja mogućih prepreka, Evropska komisija dodjeljuje više finansijskih sredstava studentima s invaliditetom, kako bi im omogućila neometano učešće u ovom programu. Takođe, omogućeno je da studenti s invaliditetom dobiju i ličnog asistenta, ukoliko im je isti neophodan, kako bi lakše prevazišli sve moguće poteškoće na koje mogu naići prilikom boravka na razmjeni. Imajući ovo u vidu, smatram da studenti s invaliditetom treba zaista da budu motivisani da se prijave za učešće, i da pobijede strah od potencijalnih poteškoća prilikom učešća u razmjeni jer su mogućnosti koje su im na raspolaganju zaista izuzetne. Mi, kao kancelarija, stojimo na raspolaganju za svu podršku, i dodatne informacije, savjet, šta god.

DisabilityINFO: Koliko po vašem mišljenju boravak u drugoj zemlji utiče na samostalnost OSI? I šta je potrebno omogućiti OSI da budu samostalne po povratku u Crnu Goru?

Vanja Drljević: Boravak u drugoj zemlji će im svakako otkriti da mogu da pobijede i neke prepreke koje im je možda, prije odlaska na razmjenu, izgledalo nemoguće prevazići. Takođe, učešće u razmjeni u okviru programa Erasmus+ pomaže mladim ljudima da razviju samopouzdanje, pobijede strah i sruše predrasude. Potrebno je da ih ohrabrimo da uzmu učešća i prijave se. Mislim da bi bilo važno da zajednički organzujemo okupljanja, i predstavimo mogućnosti učešća u programima  mobilnosti za studente s invaliditetom.  To smo već i radili i u prethodnom periodu, ali nam je značajna podrška i Udruženja, sa kojom imamo odličnu saradnju.

DisabilityINFO: Kako komentarišete položaj OSI u obrazovnom sistemu? I šta je potrebno unaprijediti, kako bi OSI bile spremnije za razmjenu ili izlazak na tržištu rada?

Vanja Drljević: Svakako da društvo ne smije dozvoliti da osobe s invaliditetom svoj položaj rješavaju isključivo projektno. Naravno da je podrška svih vrsta projekata značajna. Smatram da se kroz projekte Izgradnje kapaciteta u visokom obrazovanju programa Erasmus+ dosta toga već uradilo, naročito kada je u pitanju Erasmus+ projekat Prelazak studenata sa invaliditetom od škole do zaposljenja u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini (Trans2Work),  tu je i projekat Podrška i inkluzija studenata sa invaliditetom na ustanovama visokog obrazovanja u Crnoj Gori (SINC@HE), kao i kroz projekat Uspostavljanje studijskog programa za inkluzivno obrazovanje u Crnoj Gori (FOSFIM) koji je uspostavljen u okviru TEMPUS faze programa, ali i kroz druge projekte gdje je inkluzija često bila jedan od indirektnih ciljeva projekata. Međutim, potrebe osoba s invaliditetom treba da budu prepoznate sistemski, i da im se tako pristupa, kroz dobro razvijen strateški plan, da ne moramo da ih podsjećamo na to, i da se položaj rješava ad hoc. Potrebno je raditi još više. Kad ovo kažem, ne smatram da se ne radi na tome, ali da radimo na tome da postoji kontinuitet u tom procesu, koji je jedino moguć kroz sistemski pristup. Zapošljavanje osoba s invaliditetom u nadležnim institucijama obrazovanja, i ustanovama visokog obrazovanja, koja bi se bavila ovim pitanjima, mislim da  bi bila značajna podrška jer na kraju, ko bolje od OSI poznaje potrebe i prepreke sa kojima se suočavaju?! Smatram da je novi ciklus Erasmus + programa postavio dobre prioritete, i da moramo to iskoristiti kako bismo na najbolji način omogućili svim studentima kvalitetno obrazovanje i svu vrstu podrške koja im je potrebna, naročito sada kada je inkluzija jedan od ključnih prioriteta programa Erasmus+, kako bi se iskoristile sve dostupne mogućnosti za unaprjeđenje položaja studenata s invaliditetom, ali i kako bi se podigla svijest o značaju inkluzivnog obrazovanja i podstakli nadležni organi na lokalnom nivou da još intenzivnije rade na ovoj temi u narednom periodu.

DisabilityINFO: Poruka za sve one koji još uvijek razmišljaju da li da se odluče na odlazak na razmjenu.

Vanja Drljević: Svakako ohrabrujem sve studente s invaliditetom da uzmu učešće u razmjeni, naročito imajući u vidu da su ponuđena brojna rješenja za sve prepreke sa kojima se mogu suočiti tokom perioda mobilnosti, kroz povećana finansijska sredstva, dodjelu ličnog asistenata itd. Ovakvo iskustvo će im pomoći da shvate da mogu neometano da učestvuju u razmjeni i ohrabriće ih da se ponovo prijave i steknu neka nova iskustva i usavrše se u ličnom i profesionalnom smislu.

Tekst je objavljen u UMHCG Časopisu DISABILITYinfo, izdanju posvećenom djeci i dječjim pravima.

U poslednjih nekoliko godina, industrija video igara napravila je značajan napredak u poboljšanju pristupačnosti za igrače s invaliditetom. Ovo je ključni razvoj, jer su video igre postale sve popularniji oblik zabave i sredstvo društvene interakcije za ljude svih dobi. Međutim, osobama s invaliditetom, prepreke za ulazak i uživanje u igranju mogu biti značajne. Zato je važno da programeri igara (developeri igara) daju prioritet pristupačnosti u svojim dizajnima i obezbijede alate koji odgovaraju potrebama igrača s invaliditetom.

Bitnost pristupačnosti igara ne može se dovoljno naglasiti. Osobama s invaliditetom, igranje igara može pružiti neophodan bijeg od izazova s kojima se suočavaju u svakodnevnom životu. Pruža im mogućnost da se bave aktivnostima do kojih bi im inače teško došlo, što podstiče osjećaj pripadnosti i osnaživanje. Pored toga, igranje igara može služiti kao platforma za društvenu interakciju, omogućavajući igračima da se povežu s drugima koji dijele njihove interese i iskustva. Obezbjeđivanjem pristupačnosti igara za igrače s invaliditetom, programer (developeri) mogu stvoriti inkluzivniju i raznolikiju gejmersku zajednicu.

Jedan od ključnih aspekata pristupačnosti igara je dostupnost alata i funkcija koje odgovaraju različitim oštećenjima. Za igrače s oštećenjem vida, opcije kao što su: tekst-u-govor i režimi visokog kontrasta mogu značajno poboljšati njihovo iskustvo igranja. Slično tome, igrači s oštećenjem sluha mogu imati koristi od titlova i vizuelnih znakova koji prenose važne zvučne informacije. Takođe, prilagodljive kontrole i metode unosa su ključne za igrače s otežanom/smanjenom pokretljivošću, omogućavajući im da igraju igre koristeći alternativne uređaje ili pomagala.

Da bi se postigla pristupačnost igara, programeri, takođe, moraju razmotriti dizajn igara. Korisnički interfejsi trebaju biti intuitivni i jednostavni za navigaciju, s jasnim i jasnim uputstvima. Mehanika igre treba biti fleksibilna i prilagodljiva, omogućavajući igračima da prilagode nivoe težine ili prilagode igru ​​sopstvenim sposobnostima. Pored toga, programeri  treba da se trude da stvore raznovrsne i inkluzivne likove i zaplete koji se poistovjećuju s igračima iz svih sfera života.

Na sreću, mnogi programeri igara su prepoznali značaj pristupačnosti i preduzeli korake da poboljšaju svoje igre. Neki su osnovali posebne timove za pristupačnost, sastavljene od stručnjaka za inkluziju osoba s invaliditetom, kako bi se osiguralo da je pristupačnost integrisana u svaki aspekt razvoja igre. Drugi su sarađivali s organizacijama koje se bave zagovaranjem za osobe s invaliditetom kako bi dobili uvid i povratne informacije od igrača s invaliditetom. Ovi napori rezultirali su stvaranjem inovativnih alata i funkcija koje poboljšavaju iskustvo igranja igara za igrače s invaliditetom.

Međutim, još mnogo posla treba obaviti. Iako je postignut napredak, pristupačnost i dalje predstavlja izazov u mnogim igrama. Neke programeri  možda nisu upoznati sa specifičnim potrebama igrača s invaliditetom ili nemaju resurse da implementiraju pristupačne funkcije. Pored toga, potrebna je veća svijest i obrazovanje među samim igračima, jer oni mogu odigrati ključnu ulogu u zagovaranju za pristupačnost i zahtijevanju inkluzivnog iskustva igranja igara.

Zaključno, pristupačnost igara je od suštinske važnosti za igrače s invaliditetom. Prioritetizacijom pristupačnosti u dizajnu igara i obezbjeđivanjem alata koji odgovaraju potrebama igrača s invaliditetom, programeri mogu stvoriti inkluzivniju i raznolikiju gejmersku zajednicu. Dostupnost funkcija kao što su: tekst-u-govor, prilagodljive kontrole i intuitivni korisnički interfejsi mogu značajno poboljšati iskustvo igranja igara za osobe s invaliditetom. Međutim, još mnogo posla treba obaviti kako bi se osiguralo da je pristupačnost standardna praksa u industriji video igara. Nastavkom napora i saradnjom, možemo stvoriti budućnost u kojoj su video igre zaista pristupačne svima.

Izvor: Portal Infolopare.com

Pripremio: Ivan Čović

Jesenji Sajam knjiga Anderva knjiga (Anderva book) biće održan u Nikšiću u periodu od 23. do 27. septembra 2023.

Sajam, koji se u gradu pod Trebjesom organizuje treću godinu zaredom,  biće održan u holu Nikšićkog pozorišta.

U okviru posljednjeg dana Sajma, planirana je Panel diskusija na temu: (R)evolucija ženskih prava, a u okviru koje govori i Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG. 

Organizatori su Opština Nikšić i Javna ustanova Narodna bibliotekla Njegoš u saradnji s Ministarstvom kulture Crne Gore.

Izvor: Portal Rtnk.me, UMHCG

Pripremio: Ivan Čović

Žena u najboljim godinama. Samostalna i svoja. Živa. Zadovoljna i ispunjena. U miru sa sobom i spokojna. 

Umorna od posla, iscrpljena od nepovjerenja, potrošena od borbi, ispijena. Na drugoj strani: nedokučiva, a tražena. Nikad poželjnija, a nikad nedostižnija. Daleka kao obala. 

Za godinu, njih 91, a ona i dalje sama. 

Na poslu, okružena očekivanjima, strahom, a čini joj se i prezirom. Privatno, okružena udvaranjem, pozivima i ponudama, traženjem i nuđenjem. Ona nezainteresovana, tiha i odsutna. Počinje sa sekstingom, nastavlja se sa primjesama seksualnog uznemiravanja, vrbovanja, pokušaja iznuđivanja. 

Ređaju se muškarci, ređaju se poruke, slike, gifovi, videi. 

Dobija i stripove, sa sobom u glavnoj ulozi, u zamišljenoj ulozi. Autor se posrami, nestade. 

Imuna, navikla sama, a i u koga bi mogla imati povjerenja. Nikad je nijesu pitali ima li partnera, želi li da se uda, rodi dijete. Ne pitaju je ni kako je, kako se osjeća. 

Muškarci pitaju, mnogo toga pitaju. Neki pristojni, neki, u početku, pristojni. 

Požali se, prethodno, na gubitak važne funkcije, rekoše joj da joj je lakše tako. Srećom po nju, vratila joj se funkcija. Njoj isuviše važna. Ponovo srećna. Ponovo žena. 

Požali se na izloženost sekstingu, rekoše joj da je svaka izložena. Zaćuta. Zna da nije i ne može biti svaka. Kažu joj da prijavi. Da policiji prijavi policajca, fudbalere, sportske trenere, poznate i nepoznate, …, fizičke radnike, privatnike, preduzetnike?! I koga tu sve nema?! 

Ode u policiju. Ponudiše joj procjenu bezbjednosti. I prije nego je dobila odgovor, sazna od drugih da ima lično obezbjeđenje. 

Počelo je. I opet, u krug, nastavlja se. Ponavljaju se imena, ali ne i ljudi. Ponavljaju se situacije, ona ostaje ista. 

Ona je stvarna. Ona je najstvarnija, postojana. I dalje jaka i ništa joj ne treba. Niko joj ništa ne može osim ona, sebi sama, sebi samoj. Kad je nije strah, jača je od stijene, oluje i svih. Kad ju je strah, ranjiva je i ne priča. Više nikom ne priča. Ništa nikom ONA ne priča.

Igra se riječima. U riječima je igra. Metafore su joj kao oklop. Štit. 

Njen glas svi bi poznali, njene riječi svima su jasne. I njen lik svi znaju. Ali, njen jecaj niko ne poznaje. 

Autorka je ONA, ŽENA, nikad ličnija, nikad anonimnija.

Isto mjesto zauzimao je i u kvalifikacijama sa rezultatom 564,9 borova

Crnogorski parastrijelac Milan Đinović je kao četvrtoplasirani završio nastup na Gran pri mitingu u Novom Sadu.

On je u klasi SH1, u discplini vazdušna puška R1, ostvario rezultat 187,5 krugova.

Isto mjesto zauzimao je i u kvalifikacijama sa rezultatom 564,9.

Đinović je u disciplini R3 osvojio srebrnu medalju, ostvario drugi najbolji rezultat u karijeri i četvrti put ove godine potvrdio minimalnu kvalifikacionu normu za Paraolimpijske igre u Parizu.

Oba takmičarska dana, u disciplini vazdušna puška R1 i R3, trijumfovao je Laslo Šuranji.

U Novom Sadu nastupao je i Ambroz Nikač, u disciplini vazdušni pištolj, koji je zaustavljen u kvalifikacijama.

Crnogorske strijelce u Novom Sadu predvodio je trener Željko Božović.

Nastup parastreljačke reprezentacije Crne Gore na Gran priju finansira se po programu Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POKCG), koji je podržalo Ministarstvo sporta i mladih za 2023.

Gran pri u Novom Sadu okupio je strijelce iz Srbije, Crne Gore, Litvanije, Bosne i Hercegovine, Velike Britanije, Francuske, Poljske, Mađarske i Sjeverne Makedonije.

Izvor: Portal Vijesti.me

Pripremio: Ivan Čović

Crnogorski stonoteniser Filip Radović plasirao se u finale Evropskog prvenstva u Šefildu, a zatim je u borbi za zlatnu medalju poražen od Poljaka Patrika Čojnovskog s 3:0 (11:6, 11:4, 11:8).

Filip je u polufinalnom meču kategorije S10 savladao Austrijanca Kristijana Gardoša sa 3:1 (11:9, 11:9, 8:11, 11:6), revanširao mu se za prošlogodišnji poraz u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Granadi. To je Radoviću drugo uzastopno finale Evropskog prvenstva, nakon što se za zlatno odličje borio i u Helsingborgu 2019. 

Protivnik u finalu bio mu je Poljak Patrik Čojnovski, zvanični evropski, svjetski i paraolimpijski šampion. Čojnovski je u polufinalu eliminisao Francuza Matea Bohasa, od kojeg je bio bolji i finalu Paraolimpijskih igara.

Radović je u grupi bio bolji od Poljaka Pavela Vlodike i Čeha Ivana Karabeca, dok je plasman na pobjedničko postolje izborio četvrtfinalnom pobjedom protiv Poljaka Igora Mištala. Drugi crnogorski predstavnik, Luka Bakić, zaustavljen je u četvrtfinalu.

Radović je u Šefildu obezbijedio četvrto pojedinačno evropsko odličje. Osvajao je bronzane medalje u danskom Vejleu 2015. i Laškom 2017. i srebrnu u švedskom Helsingborgu 2019. Ima i ekipnu bronzu iz Helsingborga, s Bakićem i Dejanom Bašanovićem. Nosilac je i do sada jedine paraolimpijske medalje za Crnu Goru, bronzane iz Tokija 2021.

Finalni meč počeće u 18 sati.

Izvor: Portal Sportklub

Pripremio: Ivan Čović

Na državama članicama i na Evropskom parlamentu (EP) je sada da prouče i dodatno poboljšaju prijedloge.

Evropska komisija (EK) pozvala je u srijedu da se uvedu standardizovane iskaznice za osobe s invaliditetom koje bi bile priznate u svih 27 država članica Evropske unije (EU).

„Prava osoba s invaliditetom ne smiju prestati na nacionalnim granicama”, rekla je potpredsjednica EK-a Vera Jurova u saopštenju.

„Nova iskaznica bi olakšala kretanje tim osobama između država članica, jedno od temeljnih prava Unije“, dodala je.

Priznavanje statusa osobe s invaliditetom u cijeloj Uniji osiguralo bi „jednaki pristup i povlašćen tretman na javnim i privatnim mjestima”. To uključuje promet, kulturne događaje, muzeje, sportske centre i zabavne parkove.

EK, takođe, planira unaprijediti Evropsku parking kartu kako bi osobe s invaliditetom imale jednaka prava na parkiranje u svim članicama.

Prijedlozi se temelje na pilot projektu u osam država članica i javnom savjetovanju na koje je pristiglo više od 2500 komentara.

Na državama članicama i na EP je sada da prouče i dodatno poboljšaju prijedloge.

Izvor: Portal Poslovni.hr

Pripremio: Ivan Čović

Po prvi put, zahvaljujući podršci UNICEF-a i Međunarodnoj turističkoj fondaciji za brigu o zdravlju (TUI Care), gimnazije u Podgorici i Cetinju, podgorička Srednja ekonomska škola Mirko Vešović i Srednja mješovita škola Ivan Goran Kovačić u Herceg Novom ponudiće učenicima karijerno usmjeravanje i obuke na radnom mjestu tokom školske 2023 – 2024.

„Karijerno savjetovanje pomaže mladim ljudima da lakše i brže procijene svoje kapacitete, ali i koje korake treba da preduzmu kako bi ostvarili svoj profesionalni cilj, a uz pravovremenu i stručnu podršku tokom školovanja. Prepoznat je značaj programa Prilike u pružanju podrške srednjoškolcima da se upoznaju s radnim procesima u oblastima za koje su zainteresovani, da dođu u kontakt s poslodavcima i učestvuju u programu obuke, što im može pomoći u odabiru svoje buduće profesije i približiti ih tržištu rada”, poručio je ministar prosvjete Miomir Vojinović.

U Crnoj Gori 56 odsto adolescenata smatra da ih njihovo obrazovanje ne priprema za zapošljavanje, prema analizi iz 2021, koju su sproveli UNICEF i Evropska fondacija za obuku (European Training Foundation - ETF).

„Učestvujući u programu Prilike, kao maturant, imao sam mogućnost da iz prve ruke vidim kako izgleda posao za koji sam htio da se obrazujem. To mi je pomoglo da brže donesem odluku o upisu adekvatnih studija i sada sam student prve godine medicine”, rekao je 19-godišnji Luka Brajević.

UNICEF i TUI Care fondacija udružili su snage s Ministarstvom prosvjete Crne Gore i civilnim i privatnim sektorom na uvođenju programa Prilike u srednje škole kako bi se obezbijedio bolji kvalitet obrazovanja i omogućilo više prilika za zapošljavanje adolescenata.

Trenutno je skoro jedna trećina (31%) mladih nezaposlena u Crnoj Gori (ILOSTAT, Svjetska banka, 2022).

„UNICEF poziva da sve srednje škole ponude karijerno usmjeravanje i obuku na radnom mjestu svakom učeniku u Crnoj Gori. Na taj način će obrazovni sistem podržati kvalitetan prelazak svakog adolescenta iz škole na tržište rada. Ovo je od suštinskog značaja za njihov budući uspjeh i za održivi razvoj Crne Gore“, istakao je šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander.

Prema podacima Evropske komisije iz 2021., više od jedne od četiri (27 odsto) mlade osobe u Crnoj Gori, starosti od 15 do 29 godina, nije u obrazovanju, zaposleno ili na obuci.

„Raduje nas što zajedno s UNICEF-om utičemo na promjene u obrazovanju”, rekao je Aleksandar Pancuk, izvršni direktor TUI Care fondacije.

„Kombinovanje treninga na radnom mjestu i karijernog savjetovanja s kontinuiranim podučavanjem životnih vještina ključno je za pripremu mladih ljudi za tržište rada i nezavistan život. Kroz naše zajedničke napore mladi Crne Gore dobiće podršku da usvoje vještine koje su im potrebne za prelazak iz škole na posao”, poručio je Pancuk.

Ukoliko svaka srednja škola u Crnoj Gori ponudi obuku na radnom mjestu i karijerno usmjeravanje svim učenicima, to će privatnom sektoru omogućiti da se približi svojoj budućoj radnoj snazi. Iz Privredne komore Crne Gore pozvali su sve privrednike da se uključe u UNICEF-ov program Prilike, kako bi se mladima Crne Gore pružila mogućnost da pohađaju praktičnu obuku u profesiji u kojoj žele da ostvare karijeru.

„Kroz učenje zasnovano na radu stiču se vještine i kompetencije u okviru radnog okruženja i mladi ljudi imaju priliku da unaprijede svoja znanja, prošire vidike i donesu odgovarajuću odluku o svom budućem zanimanju. Obrazovaniji zaposleni rade efikasnije, kreativniji su, brže usvajaju znanja i nove tehnologije, produktivniji su i lakše se prilagođavaju novim specijalizovanim poslovima. Interes naše privede je da učestvuje u razvoju ljudskih potencijala Crne Gore“, rekla je predsjednica Privredne komore dr Nina Drakić.

Uvođenje karijernog usmjeravanja u crnogorske srednje škole biće pilotirano u četiri škole ove godine i još tri od sljedeće godine. Kao rezultat toga, do kraja 2026, više od 1.200 adolescenata u Crnoj Gori imaće priliku da bolje razumije kako različiti poslovi izgledaju u stvarnom životu i da lakše donese informisanu odluku o svojoj budućoj profesiji.

Izvor: Portal Roditelji.me

Pripremio: Ivan Čović

Ministarstvo zdravlja Crne Gore u saradnji s UNICEF (Predstavništvom u Crnoj Gori) je još 2016. kreiralo Vodič za savjetodavni rad s porodicom novorođenčeta sa smetnjama u razvoju u zdravstvenim ustanovama. Vodič sadrži izuzetno važne smjernice za postupanje u trenucima kada je neophodno pružiti podršku roditeljima, odnosno ukupnoj porodici djece koja se rode sa smetnjama u razvoju ili su u riziku od smetnji u razvoju. Autori Vodiča su se u interpretaciji osnovnih smjernica za postupanje rukovodili pravima i najboljim interesu djeteta. U Vodiču je akcenat stavljen na proces komunikacije, na njen značaj u procesu saopštavanja nepovoljnih vijesti u trenucima kada roditelji, odnosno porodica, očekuje susret s apsolutnom srećom. Vodič je namjenjen zdravstvenim radnicima, ali i  stručnjacima svih profila, defektolozima (Jer i oni mogu biti dio Tima koji saopštava nepovoljne vijesti) koji trebaju na umu imati činjenicu da se vještina komunikacije uči i kontinuirano usavršava i da ima izuzetan uticaj na kvalitet formiranja odnosa na relaciji zdravstveni radnik roditelj odnosno porodica. Komunikacija sa roditeljima, odnosno prvi susret nakon porođaja, kada treba saopštiti vijesti, može biti izuzetno teško i neprijatno iskustvo i za roditelje/porodicu, ali i za zdravstvene radnike. To je jedan od razloga zašto je po mišljenju autora potrebno način organzacije tog susreta standardizovati procedurom koja će i jednoj i drugoj strani u tom trenutku olakšati komunikacijski proces. Roditelji će se u tako definisanoj komunikaciji osjećati uvaženima, njihovo mišljenje će se saslušati, moći će da postave pitanja, da traže pojašnjenja terminologije koju ne razumiju. Roditeljima se kroz primjenu ovakve vrste standarda šalje poruka da ih sistem podržava, da hoće da ih čuje i da će im dati potrebnu podršku djelujući po principu međusektorske saradnje. Preporuke za standardizaciju prvog razgovora su vrlo precizne, njihovo poštovanje i primjena u praksi predstavlja odgovoran i empatičan odnos sistema prema porodici djeteta. Primjenom standarda definisanih u Vodiču roditeljima se nepoljne vijesti neće saopštavati u prolazu, na hodniku, u formi koja je neprihvatljiva i kroz nerazumljivu terminologiju.

Zašto predstavljamo Vodič?

Jedan od razloga je sama činjenica da trebamo biti svjesni da od načina na koji se realizuje prvi susret porodice sa sistemom zavisi u kom pravcu će ići dalja podrška djetetu i porodici. Intervencija sistema na samom početku života djeteta sa smetnjama u razvoju treba da bude:

- Podržavajuća: u svim segmentima funkcionisanja sistema, nikako osuđujuća postavljena na medicinskom modelu, ispunjena predrasudama i stereotipima;
- Uvremenjena: primjenjena u periodu razvoja djeteta kada po mišljenjima stručnjaka tretmani iz programa rane intervencije mogu dati najbolje rezultate u procesu rehabilitacije i habilitacije    djeteta čime se stvaraju preduslovi za punu društvenu inkluziju;
- Individualizovana; prilagođena i kreirana za svako dijete ponaosob u odnosu na njegove mogućnosti i potencijale;
- Umrežena: kreiranje mreže podrške za dijete po principu međusektorske saradnje.

Ovako postavljena podrška ukupnog sistema će dati rezultate u smislu pune inkluzije djeteta/osobe s invaliditetom u društvenu zajednicu i postaviće kvalitetnu osnovu za mogućnosti ostvarivanja koncepta samostalnog življenja u okviru kojeg se u svoj svojoj punoći mogu uživati sva prava OSI.
Tekst je objavljen u UMHCG Časopisu DISABILITYinfo, izdanju posvećenom djeci i dječjim pravima. 

Mirjana Popović