Policijski službenici morali bi proći obuke za prepoznavanje psihosocijalnog invaliditeta dok god je na snazi zakon kojim je, između ostalog, definisano da u zdravstvene ustanove vode osobe za koje posumnjaju da imaju „poremećaj u ponašanju“.

To su konstatovali iz Savjeta za građansku kontrolu rada policije, preporučujući da se u radnim tijelima državnog parlamenta otvori diskusija o tom pitanju.

Podsjetili su da je Komitet Ujedinjenih nacija za prava osoba s invaliditetom, tražio od Crne Gore da ukine član 33 Zakona o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno oboljelih lica.

U tom članu piše da su policajci dužni da, bez odlaganja, u zdravstvenu ustanovu odvedu osobu kada posumnjaju da ima psihosocijalni invaliditet: “Mentalno oboljelo lice za koje se osnovano sumnja da može ugroziti sopstveni život ili zdravlje, odnosno život ili zdravlje drugih, u naročito hitnim slučajevima, mogu dovesti službena lica organa uprave nadležnog za unutrašnje poslove u psihijatrijsku ustanovu”, navodi se u članu 33 Zakona. Iz Komiteta UN, međutim, tvrde da su zabrinuti zbog te zakonske odredbe:

“Komitet primjećuje sa zabrinutošću da su policijski službenici dužni da u skladu sa članom 33 Zakona o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno oboljelih lica, lišavaju slobode osobu samo na osnovu sumnje na „mentalno oboljenje“, kao i zbog nedostatka informacije o bilo kakvim garancijama u ovom smislu i mogućnosti da se osporava lišavanje slobode po ovom osnovu”.

“Komitet apeluje da država ukine zakone i protokole koji omogućavaju bilo koje lišavanje slobode bazirano na invaliditetu ili sumnji na invaliditet i obezbijedi djelotvorne garancije i Ijekove osobama s invaliditetom koje su lišene slobode na osnovu svog invaliditeta”.

Postupaju zakonito

Iz građanske kontrole policije saopštili su da su razmotrili ulogu, mjesto i odgovornost policijskih službenika u postupcima prinudne hospitalizacije i da su o tome diskutovali sa građanima i njihovim pravnim zastupnicima, civilnim društvom, Upravom policije i zdravstvenim ustanovama.

“Uzimaju u obzir važeći Zakon o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno oboljelih lica, Savjet je konstatovao da na osnovu dosadašnje prakse policijski službenici postupaju zakonito i u skladu sa policijskim ovlašćenjima”, naveli su iz Savjeta na čijem je čelu Aleksandar Saša Zeković.

Oni su, međutim, rekli da zbog osjetljivosti pitanja i dok god su na snazi rješenja iz člana 33 Zakona, postoji potreba za obukama policijskih službenika u prepoznavanju psihosocijalnog invaliditeta.

“Savjet je preporučio Upravi policije da se, na nivou svih centara bezbjednosti, organizuju takva osposobljavanja kako bi se uz jačanje kapaciteta policijskih službenika obezbijedila veća vjerovatnoća u postupanju i smanjile, ako ne i otklonile, moguće i potencijalne proizvoljnosti i greške”.

Objasnili su da se u praksi dešava da se građani iz psihijatrijske ustanove, u koje su dovedeni na osnovu procjene i intervencije policije, otpuštaju bez dijagnoze i da Savjet zato ima ozbiljnu rezervu prema tom zakonskom rješenju: “Čija praktična primjena može biti upitna bez odgovarajućeg iskustva i osposobljenosti policijskih službenika, pri čemu ostaje otvorena dilema do kojeg je nivoa, u stvarnosti, zaista i moguće obezbijediti tu kompetentnost”.

Istakli su da je sa stanovišta zaštite ljudskih prava važno da se u potpunosti osigura da to zakonsko rješenje pri praktičnoj primjeni ne predstavlja ni najmanju mogućnost za zastrašivanje, pa i kratkotrajno, lišavanje slobode. 

“Savjet je ocijenio da policijski službenici trebaju izuzetno, isključivo u neodložnim slučajevima, kada su se stekli osnovi sumnje, dovesti lice u psihijatrijsku ustanovu bez prethodnog ljekarskog pregleda”.

Šta se dešava u praksi

Član Savjeta, doktor Vladimir Dobričanin objasnio šta se dešava u praksi - tvrdi da policijski službenici, nakon procjene da je kod građanina primijećeno ponašanje koje može pobuditi sumnju na nekoga ko je opasan za sebe ili okolinu, nakon konsultovanja i saglasnosti državnog tužioca, takvu osobu odvode do prve zdravstvene ustanove...
Nakon dolaska u hitnu medicinsku pomoć, prema njegovim riječima, dežurni doktor koji je izvršio osnovni pregled, sebe obično proglasi nekompetentnim za procjenu psihičkog stanja i pacijenta uputi, vozilom zdravstvene ustanove, uz asistenciju policije, u psihijatrijsku ustanovu.

“Provjeravajući postupanje i odgovornost policije, Savjet je došao do saznanja da ne postoji protokol u zdravstvenim ustanovama koji propisuje ponašanje u ovakvim situacijama niti propisuje standardne operativne procedure koje bi se smatrale obaveznim”, saopštio je Dobričanin.

On je naglasio da je Savjet zato odlučio da se obrati i Vladi - potpredsjedniku za politički sistem i unutrašnju politiku Zoranu Pažinu i ministru zdravlja Kenanu Hrapoviću - i preporuči izradu posebnog vodiča, protokola ili algoritma za standardizovanje procedura i saradnji državnih institucija u slučajevima prinudnih hospitalizacija: “Sa jasnim pravilima ponašanja i obavezama na svim nivoima zdravstvene zaštite počevši od Zavoda za hitnu medicinsku pomoć pa sve do specijalnih bolnica”.

Traže posebnu sjednicu odbora za ljudska prava

Savjet za građansku kontrolu rada policije, Odboru za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore predložio je posebnu tematsku diskusiju kako bi se provjerilo i unaprijedilo institucionalno postupanje i praksa u slučajevima prinudnih hospitalizacija, posebno u svjetlu izdatih preporuka Komiteta Ujedinjenih nacija za prava osoba s invaliditetom.

Dežurni doktor od policajaca traži službeni dopis za pregled...

Iz Savjeta su saopštili da su, kod prijema u psihijatrijsku ustanovu, registrovali pristup dežurnog doktora, bez uporišta u zakonu: “Koji je od policijskih službenika zahtijevao službeni dopis za pregled i prinudnu hospitalizaciju”.

“Takav zahtjev je situaciju učinio složenijom i reklo bi se, nepovoljnijom po dostojanstvo građanina. Savjet smatra da prema policijskim službenicima ne treba imati posebnih zahtjeva, pa se dovoljnom treba smatrati nesporna činjenica da je građanin u psihijatrijsku ustanovu upućen iz hitne medicinske pomoći s odgovarajućim izvještajem. Ukoliko u medicinskoj struci smatraju da nadležni organ unutrašnjih poslova treba da konkretizuje određenu svoju zakonom definisanu obavezu, onda se mora inicirati izmjena konkretnog propisa. Ponašanje drugačije od toga pokreće i pitanje etičkog prekršaja”, saopštio je Dobričanin.

Izvor: Portal Vijesti

Adolescenti i mladi bez invaliditeta i mladi s invaliditetom, učenici iz različitih srednjih škola, s cijele teritorije Crne Gore (Podgorica, Nikšić, Kolašin, Berane, Tivat, Herceg Novi i Bar) u protekla tri dana edukovani su za buduće uloge vršnjačkih edukatora. 

Na ovaj način uticalo se na poboljšanje vještina tolerancije, razumijevanja i prihvatanja različitosti kod adolescenata i mladih uzrasta 14-18 godina, doprinijelo razvoju volonterskog pokreta u Crnoj Gori, s posebnim akcentom na volontiranje u oblasti prava mladih s invaliditetom i započelo planiranje budućih aktivnosti koje će učesnici treninga sprovoditi u svojim školama i lokalnim zajednicama u budućem periodu. 

Trening za vršnjačke edukatore pohađala su 32 učenika/ca u periodu 20 - 22. februara u Ulcinju. Teorijska predavanja na Treningu je pratio praktični dio koji je podrazumijevao radionice, prikazivanje filmova s pratećim diskusijama, vježbe, društvene igre edukativnog karaktera, i rad u grupama. Mladi s invaliditetom i mladi bez invaliditeta su se upoznali s temama, kao što su: Istorijat ljudskih prava, s posebnim naglaskom na prava OSI, Od sažaljenja i herojstva do jednakosti - modeli pristupa invaliditetu, Nastanak pokreta za prava mladih s invaliditetom, Filozofija samostalnog života i servisi podrške, Omladinski i građanski aktivizam, Mladi i mediji, Izjednačavanje mogućnosti ili abilizam, Inkluzivno obrazovanje, (Samo)procjena potreba OSI i Kultura, kreativnost i OSI.

Trening su otvorili Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG (ujedno i jedna od trenerica) i Nikola Vulić, koordinator Programa za razvoj adolescenata u UNICEF kancelariji u Crnoj Gori. Takođe, u okviru ova tri dana predavači su bili i Milenko Vojičić, viši programski savjetnik u UMHCG, Anđela Radovanović, programska menadžerka u UMHCG, Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore i Kristina Ćetković, programska direktorka u NVO 35mm.

Na Treningu su se učesnici pored opštih tema iz oblasti invaliditeta upoznali i s procjenom potreba za podrškom kod mladih s invaliditetom, načinima pružanja vršnjačke podrške, i adekvatnoj komunikaciji sa svojim vršnjacima iz različitih društvenih grupa, a predstavili su i svoj predlog aktivnosti za rad s vršnjacima s invaliditetom, koji će biti razvijen u narednih mjesec dana, kao poseban Plan rada buduće Mreže volontera u srednjim školama u Crnoj Gori. Nakon uspostavljanja Mreže volontera sprovešće se i Pilot aktivnost mapiranja potreba mladih s invaliditetom. Lideri ove aktivnosti će upravo biti učesnici koji su prošli pomenuti Trening.

Trening je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, kao jednu od aktivnosti projekta Mladi zajedno za promjene (Youth together for change), podržanog od strane Unicef kancelarije u Crnoj Gori.

Crnogorski paraolimpijac Luka Bakić nastup na otvorenom prvenstvu Poljske u stonom tenisu završio je s bronzanom medaljom. On je u petak Vladislavovu, u polufinalnom meču, poražen od Poljaka Igora Mištala 3:2 (7:11, 11:6, 9:11, 12:10 i 12:8).

Član bronzane crnogorske ekipe s prvenstva Evrope u Helsingborgu u trećem setu imao je meč loptu, ali nije uspio da je realizuje. Bakić je u četvrtfinalu pobijedio Japanca Norijakija Kakitu 3:0 (11:4, 11:7 i 11:1),

Sa dva trijumfa, protiv Francuza Žila De La Burdonea 3:1 (11:9, 5:11, 12:10 i 11:9) i Bahadura Loka iz Nepala 3:0 (11:1, 11:1 i 11:7), kao prvoplasirani u C grupi izborio plasman među osam najboljih.

Bakić, koji nastupa u kategoriji S10, uoči nastupa u Poljskoj zauzimao je 16. poziciju na međunarodnoj para ITTF listi.

Iznenađenje je priredio Žil De La Burdone, koji je u četvrtak u grupi izgubio od Bakića, u polufinalu eliminisao je vodećeg svjestskog stonotenisera, Patrika Čojnovskog, a u meču za zlatnu medalju pobijedio je i Mištala.

Paraolimpijski komitet saopštio je da će Bakić do kraja kvalifikacionog ciklusa za Paraolimpijske igre u Tokiju, koji se završava 31. marta, nastupiti na mastersima u španskoj Kosta Bravi (od 5. do 8. marta), jordanskom Amanu (od 24. do 26. marta) i italijanskom Linjanu (od 18. do 21. marta).

U Linjanu takmičiće se i Filip Radović. Zaključno sa 31. martom najboljih šest sa rang liste izboriće direktan plasman u Tokio. Radović trenutno zauzima treću poziciju.

“Nastup Luke Bakića u Poljskoj finansira se po programu POK u 2020, koji je podržalo Ministarstvo sporta i mladih”, saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta Crne Gore.

Izvor: portal agencije Min@

Luka Bakić se plasirao u četvrtfinale Otvorenog prvenstva Poljske za osobe s invaliditetom u stonom tenisu.

Bakić je sa dva trijumfa, protiv Francua Žila de la Burone 3:1 (11:9, 5:11, 12:10 i 11:9) i Bahadur Loka iz Nepala 3:0 (11:1, 11:1 i 11:7) kao prvoplasirani u C grupi izborio plasman među osam najboljih u kategoriji S10.

Član bronzane ekipe sa prethodnog prvenstva Evrope u Helsingborgu u četvrtfinalu boriće se protiv Japanca Norijakija Kakite, drugoplasiranog iz A grupe.

Četvrtfinalni duel na programu je bio jutros u devet časova. Bolji iz tog duela u polufinalu igraće protiv Poljaka Igora Mištala.

Bakić, koji nastupa u kategoriji S10, zauzima 16. poziciju na međunarodnoj para ITTF listi.

Izvor: portal Vijesti

Luka Bakić počinje borbu za Paraolimpijske igre u Tokiju. Crnogorski stonoteniser će od danas do petka igrati na otvorenom prvenstvu Poljske za osobe s invaliditetom.

Član bronzane ekipe sa prethodnog prvenstva Evrope u Helsingborgu, nastupiće u kategoriji S10. Bakić trenutno zauzima 16 poziciju na međunarodnoj para ITTF listi.

Iz Paraolimpijskog komiteta Crne Gore je saopšteno da je do kraja kvalifikacionog ciklusa za Paraolimpijske igre u Tokiju o 2020, koji se po listi zatvara 31. marta, planirano da Bakić nastupi na mastersima u Španskoj Kosta Bravi od 5. do 8. marta, jordanskom Amanu od 24. do 26. marta.

"Nastupiće i u italijanskom Linjanu od 18. do 21. marta. U Linjanu će se takmičiti i Filip Radović. Zaključno sa 31. martom najboljih šest izboriće direktan plasman u Tokio. Radović trenutno zauzima treću poziciju".

Izvor: Dnevne novine

Neobilježena gradilišta i otvorene šahte, psi lutalice, nepostojanje taktilnih traka, nedostatak zvučne signalizacije, kao i neprilagođenost gradskog saobraćaja u velikoj mjeri utiču na nesamostalnost osoba s invaliditetom (OSI) koje bi više bile ohrabrene da se samostalno kreću, ukoliko bi im saobraćaj bio prilagođeniji.

To je saopšteno na okruglom stolu Uoči me i ja sam na putu, u okviru istoimenog projekta, koji sprovodi Savez slijepih Crne Gore (SSCG), a koji finansira Ministarstvo saobraćaja i pomorstva.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, Goran Macanović, rekao je da je samostalnost u svakodnevnom funkcionisanju nešto što je prioritet u životu svake OSI.

„Da bi neka osoba mogla da bude samostalna i da samostalno živi, neophodno je da društvo i zajednica budu dovoljno podsticajni i dovoljno pristupačni kako bi te osobe nailazile na što manje prepreka, barijera ili da uopšte ne bi nailazile na njih“, kazao je Macanović.

Samostalno kretanje je, kako smatra, jedan od preduslova samostalnog života.

„A da bi neka osoba s oštećenim vidom, ili osoba s invaliditetom mogla samostalno da se kreće neophodno je da postoje adekvatni uslovi u fizičkom okruženju u kome živimo i u kome se krećemo. Mi smo kroz ovaj projekat željeli da prepoznamo koje su ključne prepreke i barijere sa kojima se OSI suočavaju kada učestvuju u saobraćaju“, kazao je Macanović.

On smatra da društvo mora da ima adekvatne resurse, kojima će osobama s oštećenim vidom olakšati da se samostalno kreću.

„A mnogo važnije je podstaći i motivisati osobe sa oštećenim vidom koje sjede kući i nemaju dovoljno hrabrosti da izađu na ulicu i da se suočavaju sa nizom prepreka i barijera“, rekao je Macanović.

On je kazao da žali što u Nikšiću u kome je postavljen prvi zvučni semafor danas ni na jednoj raskrsnci nema zvučnih semafora.

Samostalna savjetnica II za finansijske poslove u Ministarstvu saobraćaja i pomorstva, Selma Dacić, kazala je da je u prošloj godini potpisano 25 ugovora sa isto toliko nevladinih organizacija i na taj način se, kako je dodala, sada finansira 25 projekata iz tri oblasti, a to su oblast zaštite životne sredine u oblasti saobraćaja, zaštita lica s invaliditetom u oblasti saobraćaja i saobraćaj, sigurnost i bezbjednost u saobraćaju kao posebna oblast.

„Ukupan fond je blizu 173 hijade eura, gdje se za oblast zaštite lica s invaliditetom finansira deset projekata i ukupna raspodjeljena sredstva su 61.383 eura“, navela je Dacić. Što se tiče NVO koje djeluju u oblasti zaštite lica s invaliditetom, kako je kazala, itekako su dale velii doprinos u djelu unapređenja pristupačnosti u saobraćaju OSI kroz brojne aktivnosti.

Koordinatorka projekta, Katarina Bigović, kazala je da je projekat Uoči me i ja sam na putu, trajao osam mjeseci, a istraživanjem je, kako je navela, obuhvaćeno 48 osoba s invaliditetom iz Bara, Podgorice, Nikšića i Bijelog Polja.

„Prema sumiranoj statističkoj analizi u ovom istraživanju je učestvovalo 25 osoba muškog pola, odnosno 23 osobe ženskog pola“, kazala je Bigović. Ona je rekla da su osobe oštećenog vida specifični učesnici u saobraćaju i da im se mora pokloniti dodatna pažnja.

„Nepostojanje saobraćajne kulture i tolerancije u saobraćaju su u načelu glavni uzročnici haotičnog saobraćaja i povećanja saobraćajnih nezgoda. Direktne žrtve takve netolerancije jesu pješaci. A osobe oštećenog vida nalaze se u ulozi pješaka i potrebno im je obezbijediti odgovarajuće uslove“, rekla je Bigović.

Kada je riječ o Podgorici, učesnici istraživanja su, kako je navela, rekli da su navikli na barijere.

„Oni govore da se moraju snalaziti i boriti, ali se nadaju da će država i lokalna samouprava u budućnosti učiniti nešto kako bi se stanje poboljšalo. Jedna od osnovnih djelatnosti iz ove sfere, kako kažu naši učesnici, trebalo bi da bude prilagođavanje uslova za saobraćanje, makar na dionicama koje se nalaze u užem gradskom jezgru, ili onih koje vode do frekventnih destinacija“, navela je Bigović.

U Podgorici, kako je kazala, ima semafora koji još uvijek nemaju instaliranu zvučnu signalizaciju, ali ni taktilne trake vodilje koje bi osobama s oštećenjem vida omogućile da se sa što manje napora kreću kao i svi ostali građani.

„Zvučni semafori trenutno postoje samo u Podgorici na određenim raskrsnicama, a u drugim lokalnim samoupravama ih nema. Jedan od problema je i parkiranje automobila na nepropisnom parkingu kao i podignuti trotoari“, navela je Bigović.

Kada je riječ o Opštini Nikšić, učesnici su, kako je rekla, nezadovoljni uslovima za saobraćanje i saobraćajnom kulturom, jer, kako kažu, uopšte se ne mogu samostalno kretati.

„Veliki je broj drveća čije grane su se povile i svako viši od 1,60 m udara glavom u njih. Ali pohvalan je rad Komunalne policije koja je rigorozna za parkiranje na mjestima predviđenim za osobe s invaliditetom. Jedan od najvećih problema u Nikšiću jesu i psi lutalice. Neljubaznost osoba koje bi trebalo da su zadužene za regulisanje saobraćajnih tokova takođe je jedan od većih problema“, istakla je Bigović.

Jedan od glavnih problema u Baru je, kako je navela, velika opasnost od neobilježenih i neograđenih gradilišta.

„Što se tiče samih autobusa i stanica, u lošem su stanju. Preko 90 odsto saobraćaja nije prilagođeno“, kazala je Bigović.

Kada je riječ o Bijelom Polju može se, kako je rekla, govoriti o slabo prilagođenoj infrastrukturi, bez obzira na vrstu invaliditeta, nedostataku govorne podrške koja bi im pomogla da koriste autobuski prevoz, nepostojanju traka vodilja na autobuskim stanicama, neprilagođenosti autobuskih stajališta i neredovnosti prevoza.

„Zimi je problem led. Psi lutalice su takođe problem, a jedan od najvažnijih jesu otvorene šahte. Čak i u situacijama kada se prijave nepropisno parkirani sugrađani, parking i šlep službe, kao ni komunalna policija ne sprovode sankcije koje bi trebalo“, rekla je Bigović.

Zjednički problemi u svim opštinama su, kako je navela, neobilježena gradilišta i otvorene šahte, psi lutalice, nepostojanje taktilnih traka, nedostatak zvučne signalizacije, neprilagođenost gradskog saobraćaja, nepropisno parkiranje, nepoštovanje prvenstva prolaza, nisko rastinje i povijene grane, polomljeni stubići, spušteni trotoari i mjesta za parkiranje, kao i nesenzibilnost.

Bigović je kazala da osobe sa invaliditetom nijesu u potpunosti samostalne ličnosti, zbog ograničenosti kretanja.

„Barijere iz okruženja u velikoj mjeri utiču na nesamostalnost OSI. OSI bi u većoj mjeri bile ohrabrene, ukoliko bi im saobraćaj u cjelosti bio prilagođeniji. Diskriminacija OSI je prisutna u velikoj mjeri“, rekla je Bigović.

Sekretar Sekretarijata za socijalno staranje u Glavnom gradu Podgorica, Ivan Terzić, kazao je da se posljednjih godina počelo sa mnogim servisima koje se tiču OSI, kao što je personalna asistencija i pomoć u kući.

„Od prošle godine uveli smo i mobilne timove za OSI. Mogu da istaklnem vrlo dobru saradnju sa Organizacijom slijepih za Podgoricu, Kolašin i Danilovgrad. Rezultat toga je i Memorandum koji smo potpisali sa njima i participirali u nekim njihovim aktivnostima, koje se tiču zapošljavanja OSI“, naveo je Terzić.

Jedna od novina je, kako je rekao, aktivno participiranje u projetima NVO, „koje se tiču rješavanja ovih pitanja“.

„Ove godine smo u kapitalnom budžetu prvi put izdvojili određene sredstva, tačnije 60 hiljada eura, a imamo nešto sredstava u Sekretarijatu za saobraćaj, tako da ćemo tokom ove godine imati prve taktilne staze na javnim površinama u Glavnom gradu“, rekao je Terzić. On je istakao da je u toku javna rasprava za Lokalni plan socijalne inkluzije u Glavnom gradu od 2020. do 2023. godine i pozvao je što više ljudi aktivno učestvuje sa svojim idejama i predlozima.

Pravnik u Sekretarijatu za komunalne poslove u Opštini Bar, Ljubiša Tadić, kazao je da je ta Opština sagledala stanje pristupačnosti OSI javnim ustanovama i da je aplicirala za izradu projekata u sklopu projekata urbane mobilnosti, radi poboljšanja života OSI.

„Aktivnosti koje se trenutno sprovode u ovoj oblasti su rekonstrukcija saobraćajnica, gdje će se instalirati savremeni uređaji zvučne signalizacije za lica sa oštećenjem vida. Takođe će postojati i pristupne rampe, koje će koristiti lica s invaliditetom za lakši pristup javnim ustanovama“, rekao je Tadić. On je istakao da je intencija lokalne uprave da, prilikom rekonstrukcije pješačkih zona, u užem gradskom jezgru, budu izrađene i taktilne staze.

Izvor: PR Centar 

Photo Credits: PR Centar

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve zainteresovane studente završnih godina društvenih nauka (pravo, psihologija, pedagogija, socijalni rad, sociologija, politikologija i novinarstvo) bez obzira na to da li imaju invaliditet ili ne, kao i mlade s invaliditetom koji su aktivisti u organizacijama osoba s invaliditetom, da se prijave za učešće u Školi ljudskih prava OSI. Škola će trajati četiri dana, a biće održana u Budvi, u periodu od 9 -  12. marta 2020.

Škola će obuhvatati neke od sljedećih tema: istorijat ljudskih prava OSI, modeli pristupa invaliditetu i njihov uticaj na garancije prava, domaći i međunarodni instrumenti za ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava OSI, filozofija samostalnog života, odnos medija i društvena slika OSI, antidiskriminacija, institucionalni mehanizmi za zaštitu od diskriminacije i druge.

Osim predavanja u okviru Škole biće korištene metode studije slučaja, igranja uloga, diskusija, simulacija, i biće prikazani filmovi o pravima OSI.

Nakon Škole je planirano testiranje i samo uspješni kandidati će dobiti sertifikate o završenoj školi. 

Broj mjesta je ograničen. Zainteresovani kandidati se mogu prijaviti dostavljanjem motivacionog pisma i biografije najkasnije do 3. marta 2020. na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za Školu ljudskih prava OSI. 

UMHCG pokriva sve troškove učešću u Školi. Škola se sprovodi u okviru projekta Karavan o ljudskim pravima OSI, koji je finansijski podržan od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Golbal reprezentacija Crne Gore prvi turnir nove sezone Srednje Evropske lige u Ljubljani završila je sa dvije pobjede i četiri poraza, u trokružnom sistemu sa reprezentacijama Slovenije i Rumunije.

U prvom kolu, reprezentacija je bila bolja od Slovenije 10:8, kao i od Rumunije rezultatom 15:7.

U drugom kolu poražena je od Slovenije 11:5, a tim rezultatom i od Rumunije, dok je u trećem kolu Rumunija bila bolja rezultatom 7:4, a Slovenija ubjedljivo rezultatom 12:2.

Selektor Nikola Čurović rekao je da je to prvi turnir u ovoj sezoni i da je očigledno da je ekipa još nespremna.

“Odigrali smo dvije odlične prve utakmice, rekao bih na svježinu, dok je kasnije priprema ekipa dosla do izrazaja. Generalno sam zadovoljan jer smo odigrali šest veoma korisnih utakmica u kojima sam mogao da kombinujem sastav u kojima su svi momci dobili sansu”, rekao je Čurović.

Kako je naveo, čekaju ih još dva turnira Srednje evropske lige na kojima će ove godine, pored Slovenije i Rumunije igrati i reprezentacije Mađarske, Danske i Italije.

Izvor: agencija Min@

Paraolimpijski komitet (POK) za stipendiranje sportista u 2020. godini, uz podršku Ministarstva sporta i mladih, opredijelio je 25, 2 hiljade EUR, kazao je predsjednik krovne sportske asocijacije osoba sa invaliditetom Igor Tomić. On je naglasio da je stipendijske ugovore potpisalo 17 sportista.

Biće stipendirani atletičari Marijana Goranović, Radmilo Baranin, Maja Rajković, Miloš Spaić i Miloš Ranitović, stonoteniseri Filip Radović, Luka Bakić, Slobodanka Gurešić i Milijana Ćirković, golbalisti Nikola i Marko Nikolić i Mirnes Ramović, plivači Ilija Tadić i Andrija Đurović, džudista Adnan Kujović, parabicikista Danilo Gojković i skijaš Petar Kasom.

Tomić je podsjetio da je iznos za stipendiranje sportista u 2020. veći nego što je bio budžet POK prije samo dva olimpijska ciklusa, 2012. godine.

“Godina je rekordna i po podršci koju ćemo opredijeliti našim sportskim organizacijama članicama POK i po budžetu koju smo dobili od države, odnosno Ministarstva sporta i mladih – 195 hiljada eura”, rekao je Tomić.

On vjeruje da će POK uz podršku lokalnih zajednica i sponzora uspjeti da zaokruži izazov paraolimpoijske 2020. godine.

“U ovoj godini imamo preko 40 međunarodnih izazova, od kojih pored krucijalnih POK u Tokiju, čak četiri Evropska prvenstva”, rekao je Tomić.

On je kazao da stipendisti dolaze iz sedam sportova koji su na programu Paraolimpisjkih igara.

Prema tiječima Tomića, to je iskrena podrška, iskreni zajednički trud porodice koji čine POK.

“Naši sportisti znaće da cijene ne iznos, nego odnos, da najbolji način vratre svojim briljantnim rezultatima u izazovnoj, 2020. godini. Hvala sportistima na dosadašnjem odnosu prema POK. Hvala Ministarstvu sporta i mladih. Osjećamo podršku Ministarsva sporta, vjetar u leđa i senzibiltet koji iskreno u kontinuitetu pokazuje prema crnogorskim poaraolimpijcima i paraolimpijkskom pokretu”, kazao je Tomić.

Stonoteniser Filip Radović kazao je da će paraolimpijcima stipendije mnogo značiti u napretku i ostzvarivanju zacrtanih ciljeva za 2020. godinu.

On se zahvalio POK na dugogodišnjoj podršci, kao i Ministarstvu sporta i ministru Nikoli Janoviću.

“Nadam se da ćemo opravdati ukazano povjerenje dobrim rezultatima. Olimpijska je godina, moj cilj je plsman na POI. Trenutno imam dobru poziciju, treći sam na rang listi. Ostaje turnir u Italiji, na kojem dobrom igrom mogu da sačuvam poziciju i ostvarim plasman među najbolje stoinotenisere svijeta”, kazao je Radović.

On je istakao da mu je cilj da u Tokiju nastupi i u ekipnom dijelu sa Lukom Bakićem.

“Bakića očekuju tri sankcionisana mitinga, a ukoliko to bude potrebno i na završnom, Viner turnira sa kojeg se ide direktno u Tokio”, kazao je Radović.

Direktor direktorata za sport, Miloš Lalević kazao je da Vlada i Ministarstvo sporta i mladih rekordnim izdvajanjem četvrtu godinu zaredom pokazuju na koji način vrednuju sve rezultate koje paraolimpijci ostvaruju i šta u budućnosti očekuje od njih.

“Činjenica da imamo 17 stipedista ove godine najbolje govoti o kvalitetu i očekivanjima koje imamo od POK. Ministarstvo ima za cilj da unaprijedi uslove, prije svega finansijske, za rad svih sportskih saveza i krovnioh institucija u sportu. Ne tako davno godišnji budžet bio je ravan onom koji sada izdvajate za stipendije. To je najbolji pokazatelj koliko je politika unapređenja uslova za rad napredovala. Ponosnoi smo na paraolimpoijce i na njihove rezultate”, rekao je Lalević.

On je istakao da takav odnos dovoljno govori da je paraolimpizam visoko u agendi Vlade Crne Gore.

Teks preuzet s portala agencije Min@

Američka nacionalna studija utvrdila je da su osobama s invaliditetom opcije za stanovanje ograničene, a često i ne odlučuju same o tome gdje će živjeti kad napuste svoj dom

Trenutno oko 75 posto odraslih osoba s invaliditetom živi sa starijim roditeljem ili starateljem, i većina ne koristi javne usluge, navodi se u novom izvještaju organizacije Di Ark (The Arc). Više od polovine porodica nema plan za budućnost, piše Dizabiliti Skup (Disability Scoop).

Izvještaj se temelji na ispitivanju 615 osoba u cijeloj Americi, otprilike polovina njih su osobe s intelektualnim i psihofizičkim invaliditetom, a polovina su članovi njihovih porodica. Istraživači su, takođe, sproveli niz grupnih breinstorming sesija s 111 osoba s invaliditetom i njihovim porodicama u Ilinojsu (Illinoisu), državi koja je poznata po tome što odraslima nudi ograničene mogućnosti života u zajednici.

Porodice su izvijestile o značajnim preprekama u pronalaženju smještaja. Više od polovine ispitanih izjavilo je da im je trenutna životna situacija jedina na raspolaganju. Na pitanje o domu iz snova za sebe ili za voljenu osobu s invaliditetom, više od 60 posto odgovorilo je da bi to bio njihov vlastiti dom ili stan, dok je samo 14 posto navelo grupni dom, a manje od 12 posto dom člana porodice ili prijatelja.

Nema centralizovanog mjesta za pronalaženje podataka o stambenom smještaju za ovu populaciju, navodi se u izvještaju. Umjesto toga, porodice su rekle da su se za ideje obratile vladinim agencijama, lokalnim centrima za nezavisni život, društvenim medijima i neformalnim mrežama porodici i prijatelja.

Pojedinci s intelektualnim i psihofizičkim invaliditetom rekli su da žele biti uključeni u odluke o tome gdje će živjeti, ali često su o tome odlučivali članovi porodice, stoji u izvještaju.

- Tamo gdje živite i karakteristike tog okoliša utiču s toliko mnogo aspekata nečijeg svakodnevnog života. Realnost je da ljudi s invaliditetom nemaju dovoljno opcija i oni su prečesto samo posmatrači kad se donose velike odluke o njihovom životu, rekao je Peter Berns, izvršni direktor organizacije Di Arc (The Arc).

- Nadamo se da će ovaj izvještaj pokrenuti dijalog koji vodi napretku u mogućnostima integrisanog stanovanja, te da će podsticati planiranje usmjereno na osobu i donošenje odluka uz podršku, u trenucima kad se ljudi s intelektualnim i razvojnim poteškoćama i njihove porodice pripremaju za budućnost.

Izvor: In portal

Uredio: Ivan Čović