Država je dužna propisati obaveze uključivanja osoba s invaliditetom i njihovih predstavničkih organizacija u procesima donošenja odluka na svim nivoima, poručeno je na zajedničkom sastanku kojem su prisustvovali predstavnici Ministarstva pravde (MP) i Ministarstva evropskih poslova (MEP), održanom na inicijativu Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).
Sastanak je održan na temu Definisanja statusa reprezentativnosti organizacija OSI, a u okviru Kampanje javnog zagovaranja, kao jedne od aktivnosti projekta Forum za prava OSI, koji je UMHCG u proteklom periodu realizovalo u sklopu programa OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE, a koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa Njemačkom fondacijom Friedrich Ebert (FES), NVO Centrom za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i NVO Politikon mrežom. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.
Sastanak je održan u ponedeljak, 13. marta 2023. i prisustvovali su mu izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić i izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) Goran Macanović, a ispred Ministarstva pravde sastanku je prisustvovao državni sekretar Bojan Božović, ujedno i pregovarač za poglavlja 23 i 24, dok je ispred Ministarstva evropskih poslova prisustvovao Miloš Radonjić, načelnik Direkcije za politička pitanja EU, i šef Radne grupe za poglavlje 24.
Marina Vujačić je predstavnicima MP i MEP ukazala da je uključivanje i učešće osoba s invaliditetom preko njihovih „reprezentativnih organizacija” ili organizacija osoba s invaliditetom definisano članovima 4 (3) i 33 Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom. Kako je navela, u cilju pravilnog sprovođenja, važno je da države potpisnice i relevantni akteri definišu obuhvat organizacija osoba s invaliditetom i prepoznaju različite vrste koje često postoje, razlikujući ih tako od organizacija za osobe s invaliditetom i od ostalih organizacija civilnog društva koje se mogu baviti i osobama s invaliditetom, ali ne ispunjavaju kriterijume reprezentativnosti. Dakle, Komitet UN o pravima osoba s invaliditetom u svom Opštem komentaru 7 navodi da organizacije osoba s invaliditetom trebaju biti „ukorijenjene“ u Konvenciji, da moraju biti posvećene Konvenciji i da moraju u potpunosti poštovati načela i prava utvrđena Konvencijom. To mogu biti samo organizacije koje vode i kojima rukovode i upravljaju osobe s invaliditetom. Jasna većina njihovog članstva trebaju biti same osobe s invaliditetom, pojasnila je Vujačić.
Takođe, ona je navela da obaveza definisanja reprezentativnosti podrazumijeva nekoliko segmenata, među kojima i neophodnu finansijsku podršku za njihovo funkcionisanje i njihov rad, kako bi ove organizacije nesmetano mogle sprovoditi i druge aktivnosti u skladu s djelatnostima svojih statuta.
„Ovo ne znači da druge organizacije ne mogu nikako dobiti sredstva u oblasti zaštite osoba sa invaliditetom, kako se ona naziva u Zakonu o nevladinim organizacijama, već znači da bi se procentualno značajno veći iznos sredstava opredeljivao za projekte OOSI i projekte roditeljskih udruženja“, naveo je Goran Macanović. On je dodao da u okviru procesa donošenja odluka o pitanjima koja tiču ili koja utiču na živote osoba s invaliditetom često se one same ne konsultuju od strane različitih državnih organa i drugih institucija iz sistema vlasti, a odluke se često i dalje donose u njihovo ime, pritom u tim procesima nekada bivaju uključeni drugi predstavnici organizacija koji nemaju adekvatan pristup, niti znanje o djeci i odraslim osobama s invaliditetom, niti su njihove organizacije registrovane u ovoj oblasti već djeluju dominantno u nekoj drugoj. Tako je podsjetio da i u tijelima koja se bave pravima osoba s invaliditetom moraju biti birani reprezentativni predstavnici osoba s invaliditetom, dakle same osobe s invaliditetom i roditelji djece s invaliditetom, ističući da to mora biti slučaj sa Savjetom za prava osoba s invaliditetom koji treba formirati u najskorijem roku. Na kraju, Macanović je problematizovao i tumačenja Agencije za sprečavanje korupcije koje se odnosi na status javnih funkcionera u slučaju kada su predstavnici NVO članovi radnih grupa i tijela koje formiraju državni organi, što kako je naveo ranije nije bio slučaj, a utiče na brojna pitanja u radu nevladinog sektora i tih pojedinaca.
Bojan Božović je izražavajući spremnost za podršku i upravo važnost učešća osoba s invaliditetom u procesima donošenja odluka od konsultovanja, do definisanja politika, njihovog sprovođenja i izvještavanja o njihovom sprovođenju napomenuo da je zainteresovan da se predstavnici ovih organizacija uključe i u okviru pregovora Crne Gore s Evropskom unijom, kako na formalan način kroz učešće u radu radnih grupa, tako i neformalno kroz učešće na sastancima radnih grupa, prvenstveno Radne grupe za poglavlje 23 koja je u najvećem fokusu interesovanja i od najveće važnosti za UMHCG i za Savez slijepih Crne Gore.
Odgovarajući na ograničavajući uticaj u dijelu učešća predstavnika NVO u savjetodavnim i radnim tijelima koje formira državna uprava istakao je da će se Ministarstvo pravde u dijelu svoje nadležnosti aktivno uključiti u narednom periodu kako bi se pronašlo adekvatno rješenje koje će biti u korist kako predstavnika NVO, tako i u korist državne uprave.