U dnevnim centrima za osobe sa fizičkim i intelektualnim invaliditetom ove osobe se osposobljavaju za obavljanje jednostavnih poslova poput baštovanstva, pomoći u kuhinji.

U zelenom predgrađu Stokholma, sklonjenom od gradske vreve prestonice Švedske, nalazi se Dnevni centar za osobe sa fizičkim i intelektualnim invaliditetom, u kome se osobe s invaliditetom osposobljavaju za obavljanje jednostavnih poslova, kao što je baštovanstvo ili pomoć u kuhinji, igraju fudbal i učestvuju u različitim umjetničkim radionicama.

Prije četrdeset godina, kada je centar otvoren, njegovi korisnici uglavnom su obučavani kako da šiju, prave tapiserije i zavjese ili obrađuju drvo. Danas, oni tri puta nedjeljno pohađaju školu teatra i jednom godišnje prave predstave u centru, a časove iz muzike imaju dva - tri puta nedjeljno, pa nije rijetko da vam dobrodošlicu u ovaj centar poželi Betovenova Eliza ili vas sačeka neko od Vivaldijevih godišnjih doba.

Samra Pirovic, menadžerka ovog Centra ističe da svaki dan u njega dolazi 48 osoba – neki od njih žive kod kuće sa roditeljima, a mnogi žive u domu i u centar ih dovozi i odvozi taksi, specijalizovan za prevoz osoba s invaliditetom. U Centru borave od osam ujutru do četiri popodne, a među štićenicima ima onih koji su gotovo potpuno samostalni, sa kojima je najlakše raditi i osposobiti ih da obavljaju obične poslove, ali ima i osoba kojima je potrebna dugogodišnja rehabilitacija.

U blizini Centra nalazi se jedna prodavnica i u njoj jednom nedeljno naši korisnici paketiraju robu, slažu je na police i rade kao pomoćni radnici, ali je sa njima uvijek jedan personalni asistent koji im pomaže u radu. Poslodavci uvijek malo zaziru kada im kažemo da ćemo poslati naše korisnike, ali se opušte kada dodamo da će sa njima biti asistent koji će ih nadzirati i objašnjavati kako se obavljaju poslovi.

Oni su plaćeni po satu, neko može zaraditi deset evra dnevno, a opština je ta koja isplaćuje novac našim korisnicima – mi podnosimo izvještaj koliko su sati oni proveli na poslu. U principu, oni se u Centru obučavaju određenim poslovima, a radnu praksu imaju u lokalnim prodavnicama.

Mi se trudimo da izvučemo maksimum od njih – znamo da ne mogu da naprave gulaš, ali mogu da operu salatu i isJeku krompir koji se stavlja u gulaš, ne mogu da sade cvIJeće, ali mogu da ga zalivaju. Nekima od njih dovoljno je reći: Obuci jaknu, napolju je hladno, a nekima je potrebna pomoć oko oblačenja, kaže Samra Pirovic, sa kojom smo razgovarali u okviru projekta Puls Evrope – medijske posete EU.

Iako u Švedskoj ne postoji jedinstven registar osoba s invaliditetom, pa različite državne statistike svjedoče da ova skandinavska zemlja ima između 10 i 30 procenata osoba sa nekim oblikom fizičkog i mentalnog oštećenja, podaci kojima raspolaže kancelarija ombudsmana za osobe s invaliditetom u Stokholmu govore da je tokom prošle godine u dnevnim centrima za osobe s invaliditetom boravilo 3.144 korisnika.

U Stokholmu postoji dosta ovakvih centara, neki od njih možda nikada neće voditi funkcionalan život, ali je Švedska pronašla način da ih uposli, zbog čega ova skandinavska zemlja važi za jednu od najboljih država na svijetu za osobe s invaliditetom.

Kada procijenimo stepen njihovog oštećenja i obučimo ih za obavljanje poslova u skladu sa njihovim mogućnostima, naši korisnici dva puta godišnje idu na obuku za posao – kako se piše poslovna biografija, kako se razgovara sa poslodavcem, kako se od njega dobijaju informacije o poslu za koga apliciraš, kako se javljaju šefu da su bolesni i da se tog dana neće pojaviti na poslu. Fizička aktivnost jeste važan segment našeg društva, zbog čega mi insistiramo da oni što više vježbaju i provode vrijeme napolju, koliko god to vremenski uslovi dozvoljavaju od kraja februara do početka novembra.

U nekim grupama nalazi se po dvoje - troje korisnika, a u nekim je po 12-13 osoba sa jednim supervizorom – sa njima uglavnom rade bolničarke koje su specijalizovane za rad s osobama s invaliditetom, demencijom i Alchajmerom, i koje nakon završene srednje škole još tri godine moraju da se edukuju za rad s ovim osobama.

U Centru radi sedamnaest zaposlenih i svi moraju proći kroz trening kako da radno osposobe osobe s invaliditetom. Najveći broj korisnika Centra završio je osnovno i srednje obrazovanje u specijalnim školama, a o nekima roditelji brinu do 30. ili 35. godine, pa kada uđu u duboku starost i ne mogu više da brinu o njima, onda nam pošalju svoje dijete u četvrtoj deceniji da se mi o njemu staramo i osposobimo ga za samostalni život.

Oni koji ne žive sa roditeljima najčešće žive u socijalnim stanovima zajedno sa još troje - četvoro osoba, uz nadzor stručnjaka koji sa njima rade tri - četiri sata dnevno, nakon čega dođu u naš centar u kome provedu od četiri do osam sati, zaključuje Samra Pirovic.

Izvor: Politika

Pripremila: Dajana Vuković

Način na koji društvo percipira invaliditet ključni je uzrok nepristupačnosti i nedovoljnog poštovanja prava osoba s invaliditetom, jer upravo taj stav utiče na kreiranje politika, donošenje odluka i njihovu implementaciju. To je poručeno na završnoj konferenciji Ka inkluzivnom društvu - povećanje svijesti o pravima i iskustvima LSI, koju je organizovao Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) u okviru projekta Inkluzija u pravdi: Poštovanje prava i podizanje svijesti o LSI, koji sprovodi uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Direktorica CEDEM-a Nevenka Vuksanović kazala je da završna konferencija, koja je posvećena ka inkluzivnom društvu, ima za cilj podizanje svijesti o pravima i iskustvima osoba s invaliditetom.

Sam naziv projekta Inkluzija u pravdi: Poštovanje prava i podizanje svijesti o osobama s invaliditetom jasno ukazuje na naš cilj. Međutim, želim podijeliti lično razmišljanje o terminu inkluzija, koji ponekad može zvučati neadekvatno. Ovaj termin implicira da postoji dio društva koji treba uključiti, kao da je izvan njega što nije tačno - kazala je Vuksanović.

Kazala je da su OSI oduvijek bile sastavni dio našeg društva.

Pitam se u kojem trenutku smo kao društvo pogrešno postavili percepciju i na koji način smo dozvolili da određene grupe, bilo da su to osobe s invaliditetom, romska i egipćanska zajednica ili žene, budu percipirane kao izvan društva. Današnji događaj je prilika da se zapitamo: koliko smo napredovali, gdje smo trenutno i šta još možemo učiniti? Kao pojedinci i kao profesionalci na različitim pozicijama, imamo odgovornost da doprinesemo pozitivnim promjenama - rekla je Vuksanović.

Projektna koordinatorka CEDEM-a Milena Kovačević kazala je da je posebno značajno što se konferencija održava uoči Dana ljudskih prava, 10. decembra, i neposredno nakon 3. decembra – Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, što nas, kako je navela, podsjeća na važnost jednakosti i ravnopravnosti svih članova društva.

Kazala je da su u okviru projekta izradili Zbirku presuda Evropskog suda za ljudska prava, publikaciju sa ciljem unapređenja pristupa pravdi za osobe s invaliditetom.

Realizovali smo monitoring pravosuđa: pratili smo pristup pravdi i jednakost u sudskim postupcima čiji su učesnici osobe s invaliditetom, te identifikovali prepreke poput arhitektonskih barijera, nedostatka pravne pomoći i proceduralnih ograničenja. Rezultat ovog monitoringa je sveobuhvatan izvještaj koji ćemo detaljno predstaviti tokom panela - rekla je Kovačević.

Kazala je da u u okviru kampanje Riječi koje mijenjaju svijet kreirali postere za društvene mreže i objavili eseje autorki Dragane Đokić i Anđele Radovanović, koji nude nove perspektive na prava osoba s invaliditetom.

U okviru našeg podkasta Pravo u CEDEM-u, realizovali smo epizode posvećene pravima osoba s invaliditetom, kako bismo podstakli mlade na aktivnu borbu za svoja prava - navela je Kovačević.

Tokom panel diskusije Gdje smo danas: inkluzija i jednaka prava u našem društvu generalna direktorica Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Irena Rakočević pojasnila je da taj direktorat primarno ima koordinativnu ulogu u kreiranju politika, predlaganju zakona i podzakonskih akata, kao i praćenju usklađenosti sa međunarodnim standardima iz oblasti ljudskih prava lica sa invaliditetom.

Nažalost, iako smo još 2017. godine bili obavezni da razvijemo akcioni plan za implementaciju dobijenih preporuka, taj zadatak nije završen. No, već ove godine preduzeli smo pripremne aktivnosti koje uključuju konsultacije sa CRPD komitetom i planiranje ranih konsultacija u prvim mjesecima 2025. godine. Te konsultacije će uključiti građane, organizacije lica s invaliditetom, državne organe i sve zainteresovane strane kako bi doprinos bio sveobuhvatan i inkluzivan - istakla je Rakočević.

Smatra da je jedno od ključnih pitanja usvajanje Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, koji kako je ocijenila ima višestruku važnost.

Prvo, omogućava formiranje Zavoda za vještačenje i vođenje registra lica sa invaliditetom. Drugo, uspostavlja jedinstvene norme za utvrđivanje invaliditeta, čime se prevazilaze trenutne nejasnoće i nedostatak podataka o vrstama i broju lica sa invaliditetom. Posebno bih istakla da je zakon ključan za zaštitu žena i djevojčica s invaliditetom, koje se suočavaju sa višestrukim oblicima diskriminacije, naročito u oblasti zdravstvene zaštite - rekla je Rakočević.

Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Nerma Dobardžić, podsjetila je na nezavisni monitoring mehanizam, koji je predstavila 3. decembra, na Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, u Skupštini Crne Gore.

Kroz terenski rad, analize i radionice, sačinili smo konkretne i opšte preporuke za unapređenje prava osoba sa invaliditetom. Posjetili smo deset opština i 30 ustanova, uključujući institucije socijalne, obrazovne i zdravstvene zaštite. Fokusirali smo se na oblasti kao što su: vaspitanje i obrazovanje, socijalna i zdravstvena zaštita, pristupačnost i saradnja organizacija osoba sa invaliditetom sa organima vlasti - rekla je Dobardžić.

Kazala je da uloga te institucije nije samo da se identifikuju prepreke, već i da predlažu konkretne mjere za njihovo prevazilaženje.

Izvještaj je dostupan na zvaničnoj stranici institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, gdje su jasno prikazane preporuke, pravni i institucionalni okvir, kao i zatečeno stanje. Jedan od izazova koji ostaje pred nama jeste održivost ovog mehanizma, kao i nastavak posjeta opštinama koje nisu bile uključene u prvu fazu rada - navela je Dobardžić.

Govoreći o inkluziji, savjetnica za inkluzivno obrazovanje u Zavodu za školstvo Anita Marić kazala je da najveće prepreke nisu samo fizičke ili sistemske, već često predrasude – one koje nosimo sa sobom i koje mogu biti najveća barijera razvoju društva.

Inkluzija, onako kako je mi shvatamo, predstavlja proces koji otvara institucije i povezuje ljude, omogućavajući jednak pristup pravima za sve. Naši napori u Crnoj Gori temelje se na zakonima kao što su Zakon o obrazovanju i vaspitanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama, Zakon o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom, te strateškim dokumentima poput Strategije razvoja inkluzije u obrazovanju, koja uskoro ističe, a već radimo na novoj koja će obuhvatiti reformu cjelokupnog obrazovanja - rekla je Marić.

Ukazala je da posebnu pažnju posvećuju prilagođavanju nastave kroz izradu individualno - razvojnih obrazovnih planova za učenike sa posebnim obrazovnim potrebama.

Ovo omogućava ciljano prilagođavanje nastave njihovim potrebama, ali i dodatno osnaživanje nastavnika. Svjesni smo da obrazovanje mora pratiti aktuelna dešavanja, jer je to proces koji se stalno razvija. Iako se trudimo da ostvarimo rezultate, smatram da uvijek ima prostora za napredak i priliku za uvođenje inovacija - istakla je Marić.

Smatra da i dalje postoje izazovi, što se tiče pristupačnosti obrazovnih ustanova.

Nažalost, nisu sve škole u Crnoj Gori u potpunosti opremljene. Ipak, sa voljom i kreativnošću, postižu se značajni rezultati. Zavod za školstvo fokusiran je na praćenje kvaliteta obrazovanja i podršku školama. Nadležna služba prati napredak učenika kroz metodologiju koja osigurava ravnopravan tretman svih, uključujući i učenike sa posebnim obrazovnim potrebama - kazala je Marić.

Prema njenim riječima, rezultati pokazuju da kvalitetno inkluzivno obrazovanje ne doprinosi samo učenicima sa smetnjama u razvoju, već unapređuje cijeli obrazovni sistem.

Dobrobit inkluzije ogleda se u jačanju demokratskih vrijednosti, jer učenici kroz zajedničko obrazovanje uče toleranciji i prihvatanju različitosti“, navela je Marić.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore Goran Macanović smatra da je naš stav prema fenomenu invaliditeta ključni uzrok nepristupačnosti i neadekvatnog poštovanja prava osoba s invaliditetom.

Način na koji društvo gleda na invaliditet direktno utiče na kreiranje politika, donošenje odluka i njihovu implementaciju. Često se invaliditet posmatra iz ugla milosrđa, funkcionalne nemogućnosti ili čak sažaljenja, umjesto da ga razumijemo kao pitanje ljudskih prava - istakao je Macanović.

Prema njegovim riječima, pristupačnost je često svedena na uske okvire, poput postavljanja rampe ili lifta u objektima.

Ovo, međutim, predstavlja samo mali dio onoga što pristupačnost treba da podrazumijeva. Pristupačnost se mora sagledati mnogo šire, uključujući: pristupačnost informacija i komunikacija, kako bi svi građani, bez obzira na invaliditet, imali jednaku mogućnost da dobiju potrebne informacije; pristupačnost javnog prevoza, jer bez nje osobe s invaliditetom ne mogu ravnopravno učestvovati u društvenom životu, kao i pristupačnost usluga i proizvoda, koji moraju biti prilagođeni kako bi zadovoljili potrebe svih građana - rekao je Macanović.

Govoreći o fizičkoj pristupačnosti, Macanović je kazao da nije dovoljno razmišljati samo o ulazu u zgradu.

Važno je osigurati da osobe sa invaliditetom mogu boraviti i raditi u tom prostoru, jer inkluzivnost nije privilegija, već pravo, poručio je Macanović.

Istakao je da prava osoba s invaliditetom ne bi trebalo da zavise od dobre volje institucija ili zajednice.

Umjesto toga, inkluzivno društvo treba da se kreira na način koji omogućava jednaku šansu za sve, jer inkluzija nije samo čin pomoći, već temelj za zdraviju zajednicu - smatra Macanović.

Kazao je da kao neko ko je već 25 godina dio pokreta za prava osoba s invaliditetom, nije u potpunosti zadovoljan trenutnim nivoom pristupačnosti u Crnoj Gori.

I dalje postoji mnogo izazova na svim nivoima od fizičke pristupačnosti, preko informacija i komunikacija, do usluga i prevoza. Međutim, vjerujem da se promjene mogu postići ako pitanja invaliditeta posmatramo kao dio borbe za ljudska prava i gradimo zajednicu koja je inkluzivna i otvorena za sve - zaključio je Macanović.

Ekspert u oblasti prava Jovan Jablan smatra da je problematika prava osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori usko povezana sa načinom na koji shvatamo pojam invaliditeta.

Nažalost, invaliditet se često posmatra kao isključivo medicinsko stanje inherentno osobi, a ne kao kompleksan koncept koji uključuje i društvene faktore. Savremeni pristup invaliditetu, sa druge strane, naglašava interakciju između ličnih karakteristika osobe i prepreka koje društvo postavlja, kao što su negativni stavovi i predrasude. Tek kada invaliditet sagledamo na taj način, možemo efikasno razgovarati o problemima i rješenjima - smatra Jablan.

Prema njegovim riječima, prava osoba s invaliditetom mogu se razmatrati iz dva aspekta: propisivanje prava i njihovo ostvarivanje u praksi.

Na normativnom nivou, zakonodavni okvir u Crnoj Gori je relativno kvalitetan. Ustav Crne Gore, posebno član 9, priznaje međunarodne ugovore kao sastavni dio pravnog sistema, dajući im primat nad domaćim zakonima. Među tim ugovorima je i Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom, koja garantuje širok spektar prava. Institucionalno, postoji mreža organa zaduženih za zaštitu ljudskih prava, uključujući instituciju Ombudsmana, koji ima značajnu ulogu u promociji i zaštiti prava osoba sa invaliditetom - naveo je Jablan.

Govoreći o ostvarivanju prava, Jablan je upozorio da su najveći izazovi u praktičnoj primjeni propisanih prava.

Pristupačnost objekata, zapošljavanje i pristup pravdi ostaju ključni problemi. Osobe sa invaliditetom često nemaju dovoljno podrške da ostvare svoja prava, niti odgovarajuću pravnu pomoć. Iako sudovi u Crnoj Gori pokazuju razumijevanje problema diskriminacije, mnogi problemi nastaju prije nego što slučaj dospije na sud - naveo je Jablan.

Predstavljajući nalaze monitoringa pravosuđa, Jablan je ukazao da sudovi u Crnoj Gori nemaju obavezu da vode evidenciju o postupcima u kojima su stranke osobe sa invaliditetom.

Ovo otežava istraživanje i analizu problema te onemogućava preciznu identifikaciju uzroka diskriminacije. Nalazi monitoinga su pokazali da se diskriminacija najviše dešava u procesima zapošljavanja i rada, kao i zbog nepristupačnosti objekata - rekao je Jablan.

Kazao je da sudije u Crnoj Gori generalno imaju dobro razumijevanje pitanja diskriminacije, ali da pristup pravdi ostaje otežan zbog sistemskih prepreka i nedostatka podrške za osobe s invaliditetom.

Ključni problem nije u zakonodavnom okviru, već u sprovođenju prava u praksi. Smatram da država mora preuzeti vodeću ulogu u ovom procesu i osigurati da se prava osoba sa invaliditetom ostvaruju dosljedno i u punom obimu. Civilni sektor, iako važan, ne može sam voditi ovu borbu - poručio je Jablan.

Smatra da je potrebno uspostaviti sistem evidencije slučajeva diskriminacije, unaprijediti pristupačnost javnih objekata, kao i obezbijediti efikasniju pravnu podršku osobama s invaliditetom.

Tek kada donositelji odluka pokažu istinsku volju za promjene, možemo govoriti o pravoj inkluziji i ravnopravnosti osoba sa invaliditetom - zaključio je Jablan.

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković

Komitet za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) objavio je svoja Zaključna razmatranja u odnosu na treći periodični izvještaj države i ukazao na loš položaj i zaštitu žena u brojnim oblastima, a među njima posebno djevojčica i žena koje pripadaju manjinskim i marginalizovanim grupacijama. 

Očekujemo da će svi prisutni/e tokom zasijedanja Komiteta u Ženevi, kao i sve druge nadležne institucije crnogorku javnost, u skorijem roku, upoznati sa tim koje će mjere, aktivnosti i radnje preduzeti na adekvatnijoj zaštiti žena, posebno žena s invaliditetom, uključujući svakako žene s invaliditetom koje su istovremeno pripadnice Romske i Egipćanske populacije, iz ruralnih područja i one koje istovremeno pripadaju drugim manjinskim grupacijama žena, odnosno sve one koje su višestruko i intersekcijski diskriminisane. 

U dijelu pozitivnih aspekata, Komitet jedino pohvaljuje napore države na sprovođenju zakonodavnih reformi, zatim uspostavljanju institucionalnog okvira i usvajanje javnih politika, odnosno strateškog okvira. Međutim, u ovom dijelu se ne navodi nijedan pozitivan aspekt u vezi sa ženama s invaliditetom. 

S druge strane, Komitet izražava zabrinutost da još uvijek nema direktne primjene Konvencije ili pozivanja na Konvenciju u sudskim i upravnim postupcima. Komitet, takođe, sa zabrinutošću konstatuje da država još uvijek nije obezbijedila tekst Konvencije na jezicima nacionalnih manjina, Brajevom pismu ili znakovnom jeziku, te u lako čitljivim i lako razumljivima formatima namijenjenim osobama sa raznim oblicima invaliditeta. Dakle, država nije ispoštovala čak osnovnu pretpostavku i preduslov upoznavanja svih žena sa sadržajem i odredbama Konvencije, odnosno obavezama države u tom smislu. Otuda je potpuno jasna preporuka da država ugovornica ojača programe za bolji pristup žena i djevojčica pravdi i unapređenje njihove svijesti o sopstvenim pravima i pravnim sredstvima koja su im na raspolaganju kako bi zahtijevale ta prava. 

U dijelu člana koji se odnosi na žene s invaliditetom, Komitet pozdravlja uspostavljanje Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom. Međutim, Komitet sa žaljenjem konstatuje da se žene s invaliditetom suočavaju sa višestrukom diskriminacijom u državi, posebno u oblasti pristupa pravdi, obrazovanja, zapošljavanja i zdravstvene zaštite. Dodatno je zabrinut zbog izvještaja da one često nemaju znanja ni sposobnosti da zagovaraju svoja prava i da često nijesu obuhvaćene diskusijama o javnim politikama. 

Komitet preporučuje da država ugovornica obezbijedi da žene i djevojčice s invaliditetom mogu da ostvare pristup pravdi, tržištu rada, inkluzivnom obrazovanju, uslugama zapošljavanja i zdravstvene zaštite, uključujući usluge zaštite seksualnog i reproduktivnog zdravlja, i da mogu u potpunosti da ostvare svoje pravo na tjelesnu autonomiju i odlučivanje u vezi sa svojim reproduktivnim pravima

i starateljstvom i staranjem o svojoj djeci.

Crna Gora nije uradila ništa konkretno i direktno sa ženama s invaliditetom, kao posebnom ciljnom grupom, niti je ovu grupaciju žena obuhvatila svojim aktivnostima namijenjenim ženama generalno. I sam Komitet naglašava nedostatak rodno razvrstanih podataka o uživanju ljudskih prava žena i djevojčica, što ometa usvajanje ciljanih i politika, strategija i programa potkrijepljenih podacima. Takvi, segregisani podaci o ženama s invaliditetom uopšte ne postoje, osim isključivo u par oblasti (obrazovanje, zapošljavanje) i to ne u odnosu na druge žene, već isključivo u odnosu na muškarce s invaliditetom. Međutim, i u tim podacima nedostaju podaci o stvarnom položaju žena s invaliditetom, već se oni svode na puke cifre. Kao primjer navodimo vrlo simptomatičnu situaciju da je djevojčica s invaliditetom duplo manje u sistemu tzv. inkluzivnog obrazovanja u odnosu na dječake s invaliditetom, dok je nezaposlenih žena s invaliditetom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje duplo više u odnosu na muškarce s invaliditetom. O značajnim razlikama između upisanih djevojčica i dječaka s invaliditetom, kao i o dosljedno višem procentu žena među nezaposlenima s invaliditetom izvijestio je i Komitet sa zabrinutošću, i preporučio državi da sprovede istraživanja u cilju utvrđivanja temeljnih uzroka za razliku u broju upisanih djevojčica i dječaka s invaliditetom i preduzme odgovarajuće mjere za rješavanje tih uzroka, između ostalog kroz aktivnosti na podizanju nivoa svijesti o značaju obezbjeđivanja jednakog pristupa obrazovanju za djevojčice s invaliditetom, kao i da uvede konkretne mjere za bolji pristup žena s invaliditetom mogućnostima za zaposlenje i obuku.   

Kada je riječ o trgovini ljudima i eskploataciji seksualnog rada, Komitet navodi da država treba da osnuje i na adekvatan način finansira specijalizovano sklonište za žrtve trgovine ljudima koje bi bilo pristupačno ženama i djevojčicama s invaliditetom i obezbijedi da žrtve dobiju besplatnu pravnu pomoć, usluge tumača, adekvatnu medicinsku pomoć, psihosocijalno savjetovanje, finansijsku podršku, edukaciju, profesionalno osposobljavanje i mogućnosti za ostvarivanje prihoda.

Na kraju, ali kao značajno važno, godinama izostaju podaci države o sakaćenju ženskih genitalija, sterilizaciji, trgovini ljudima, podvođenju i korišćenje/zloupotrebi za seksualne usluge djevojčica i žena s invaliditetom. 

Podsjećamo da smo mi, iz Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, više puta postavljali pitanja o prisilnoj sterilizaciji i prisilnom abortusu, posebno u ustanovama rezidencijalnog karaktera, ali i u drugim restriktivnim okruženjima, dok nas, takođe, zabrinjavaju i druge zloupotrebe tijela i života djevojčica i žena s invaliditetom, uključujući i nekažnjivost nasilja i zločina počinjenih nad njima.  

Marina Vujačić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje Radionicu sa mladima u srednjim školama, uz prateću simulaciju prepreka u saobraćaju.

Cilj Radionice jeste doprinos većem poštovanju prava na slobodno kretanje u javnom saobraćaju i ostvarivanju prava u ovoj oblasti za osobe s invaliditetom, koja će osim radioničarskog dijela, obuhvatiti i simulaciju prepreka u saobraćaju.

Radionica će se održati u Bijelom Polju, 3. Jula 2024, s početkom u 11.00 časova, u Hotelu Franca.

Učešće na Radionici mogu uzeti srednjoškolci/ke, koji se mogu prijaviti najkasnije do 2. jula 2024. na mejl Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., s naslovom teksta mejla “Prijava za Radionicu sa mladima”, ili pozivom na broj: 0207265-650 i 069/385-981.

Ova aktivnost je dio projekta Samo minut – sačekaj ti! koji realizuje UMHCG, uz finansijsku podršku Ministarstva saobraćaja i pomorstva, posredstvom Konkursa za NVO u 2023. u oblasti zaštite lica sa invaliditetom u saobraćaju.

Konferencija o unaprjeđenju položaja osoba s invaliditetom, s posebnim akcentom na mlade s invaliditetom u društvu biće organizovana u srijedu, 26. juna 2024, u PR centru, u Podgorici.

Konferencija se organizuje s ciljem pokretanja šireg javnog dijaloga o položaju osoba, a posebno mladih s invaliditetom, kako bi se, između ostalog, sagledalo trenutno stanje o preprekama s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom i mogućim rješenjima za unaprjeđenje njihovog položaja u društvu. Jedna od tema biće i inkluzija mladih s invaliditetom u procesima donošenja odluka i omladinskom aktivizmu, a sve ciljem da podstaknemo razmjenu znanja i iskustava organizacija osoba s invaliditetom iz Crne Gore sa sličnim organizacijama iz drugih zemalja, radi prenošenja pozitivnih iskustava i primjera savladavanja izazova u praksi, kao i ukazivanja značaja uključivanja mladih s invaliditetom u procesima donošenja odluka.

U uvodnom dijelu planirano je da događaj otvore: zamjenik gradonačelnice Glavnog grada Podgorice Luka Rakčević, samostalna savjetnica u Ministarstvu sporta i mladih Ana Milačić i predsjednik Skupštine UMHCG Miloš Ranitović.

Nakon uvodnih izlaganja, planiran je poseban panel o Položaju osoba s invaliditetom, posebno mladih s invaliditetom s akcentom na inkluziju u procesima donošenja odluka  u kojem je predviđeno da govore: projektna asistentkinja u Savezu slijepih Crne Gore Anđela Dragović, samostalna savjetnica za socijalnu i dječju zaštitu u Glavnom gradu Podgorica Anđela Radovanović, psihološkinja u Informativnom Centru za osobe s invaliditetom Lotos iz Tuzle Senaida Sarajlić, kao i izvršni direktor NVO Mozaik Blagoje Šturanović.

Ovim putem pozivamo sve zainteresovane osobe s invaliditetom, građane i građanke da se prijave za učešće na pomenutoj Konferenciji.

Za sve dodatne informacije, možete nas kontaktirati putem mejla Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili na broj telefona 069/385-981, 067/801-761 ili 020/265 - 650.

Konferencija je dio aktivnosti projekta Podrška, a ne zanemarivanje! koji je finansijski podržan od strane Glavnog grada Podgorice, kao i projekta U kontaktu (Project In Touch) finansijski podržanog od Evropske edukativne i kulturne izvršne agencije (European Education and Culture Executive Agency (EACEA)), delagirane od strane Evropske komisije, uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve osobe s fizičkim oštećenjima (osobe koje spadaju u kategoriju osoba sa fizičkim invaliditetom) da se prijave za učešće u istraživanju o procjeni kompetencija i postojećih znanja u oblasti digitalnog marketinga.

Naime, UMHCG realizuje međunarodni projekat DI-MARC, čiji je cilj osnaživanje osoba s invaliditetom za rad na daljinu, kroz primjenu digitalnih tehnologija i unaprjeđenje kompetencija za rad u oblasti digitalnog marketinga. 

U tu svrhu kreirani su upitnici za potrebe istraživanja, a pitanja su osmišljena sa ciljem da se utvrdi nivo samoprocjene kompetencija i postojećih znanja osoba s fizičkim invaliditetom u oblasti digitalnog marketinga.  

Navedeni rezultati će nam poslužiti kao osnova za kreiranje edukativnih programa namijenjenih osnaživanju osoba s fizičkim invaliditetom iz oblasti digitalnog marketinga.

Zaintresovani/e kandidati/kinje, iz cijele Crne Gore, se mogu prijaviti dostavljanjem kontakt telefona, najkasnije do 20. marta 2024. na mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za učešće u istraživanju ili na brojeve telefona: +382 (0)67/801-761; +382 (0)69/385-981 i +382 (0)20/265-650.

Istraživanje se sprovodi u okviru projekta Osnaživanje osoba s fizičkim invaliditetom za rad na daljinu kroz unaprjeđenje digitalnih marketing kompetencija (Digital Marketing Capacity Building – Empowering Persons with Physical Disabilities for Remote Work – DI-MARC) koji sprovodi UMHCG u saradnji s glavnim nosiocem projekta, Institutom ekonomskih nauka iz Beograda, i partnerima koje čine institucije i nevladine organizacije iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore uz finansijsku podršku Evropske komisije.

Predstavnici UMHCG, omladinski radnici Ksenija Janković i Željko Miličić, prisustovali su Internacionalnom seminaru koji se prošle sedmice održao u Larnaki, na Kipru.  Ova aktivnost, sprovedena je u okviru Projekta U kontaktu (In Touch) koji ima za cilj da unese inovacije u neformalnom obrazovanju i veći kvalitet učenja u radu za mlade s invaliditetom. 

Ovom prilikom, kroz petodnevni Trening, testirane su neke od aktivnosti koje će biti predstavljanje u Didaktičkom priručniku s inovativnim aktivnostima za uključivanje mladih s inavliditetom, a koji je namijenjen operaterima, vaspitačima, omladinskim radnicima i svima onima koji rade s osobama s inavliditetom. 

Ovo je bila prilika da s omladinskim radnicima koji su učestovovali na Treningu, testiranjem aktivnosti otkrijemo prednosti i nedostatke predloženih aktivnosti i kroz zajedničku evaluaciju doprinesemo da budu što kvalitetnije, interaktivnije, ali i pristupačnije za sve osobe s invaliditetom. Kroz ovu aktivnosti nastoje se osposobiti organizacije različitim metodama rada, alatima i materijalima za socio-profesionalni razvoj omladinskih radnika i trenera koji rade s osobama s invaliditetom.

Tokom boravka, domaćini Seminara, organizacija Aktivna zona (Active zone outdoor (AZO)) organizovala je i Konferenciju Mladi i Invaliditet. Učesnici konferencije bili su lokalni kreatori politika, kao i aktivni i uspješni atletičari sa teritorije Kipra. U otvorenoj diskusiji, razgovaralo se na teme prilika i izazova u sportu za osobe s invaliditetom, ali i potencijalu sporta kao prilike za njihovu socijalnu inkluziju. Razmijenjena su iskustva i prakse svih država na pomenute teme. 

Osim domaćina, organizacije AZO, i UMHCG, Treningu su pristustvali i ostali partneri Asoscijacija ABiCi (Associazione ABiCi), Informativni Centar “Lotos”, Bez barijera (Pertej barrierave (BBA)), Terra di mezzo (TDM)

U narednom periodu, očekuje nas finalizacija Didaktičkog priručnika, kao i organizacija Razmjene mladih u Crnoj Gori kada ćemo sa mladim osobama s, i bez invaliditeta, između ostalog, testirati pripremljene aktivnosti. 

Projekat se realizuje u okviru ERASMUS+ programa, kroz finansijsku podršku Evropske edukativne i kulturne izvršne agencije (European Education and Culture Executive Agency (EACEA)) delagirane od strane Evropske Komisije.

Protestujemo zbog toga što nedavno objavljen Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Crne Gore ponovo ne sadrži izmjene važne za zaštitu ljudskih prava. 

To je drugi put u tri mjeseca da Ministarstvo pravde ignoriše preporuke i Komiteta protiv torture (CAT) i Komiteta za prava osoba sa invaliditetom (CRPD) i Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja (CPT) i one sadržane u Izvještaju o Univerzalnom periodičnom pregledu za Crnu Goru (Universal Periodic Review - UPR) iako neke od njih datiraju još od 2014. Dodatno, uprkos najavi ministra pravde Andreja Milovića, nije do kraja razmotrena ni mogućnost za uvođenje krivičnog djela Femicid.

Ignorisanje tih preporuka predstavlja propust u adekvatnoj zaštiti ljudskih prava i uspostavljanju pravne sigurnosti, ne ispunjava privremena mjerila za poglavlje 23 i nije u skladu s očekivanom dinamikom reformskih procesa koje državu treba da približe članstvu u Evropskoj uniji.

Ministarstvo pravde je zaključilo Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika posle samo dva sastanka radne grupe, čiji članovi o finalnoj verziji nacrta uopšte nijesu konsultovani. Ovakav postupak izaziva ozbiljne sumnje u svrsishodnost formiranja bilo kakve radne grupe i uključivanja NVO u pripremu zakona i strategija, odnosno u procese donošenja odluka. Dodatno, javna rasprava će trajati svega 20 dana - do 18. marta - i to bez okruglog stola, koji bi omogućio širu raspravu sa nadležnim predstavnicima Ministarstva pravde.

Naročito je alarmantno to što je Ministarstvo pravde potrebu za ubrzanim postupkom donošenja izmjena i dopuna obrazložilo "dinamikom rada u okviru Pregovaračkog poglavlja 23 i ispunjenja Privremenih mjerila". Međutim, od pet predloženih izmjena, samo jedna ima uticaja na ovo poglavlje, dok se ostale pretežno odnose na sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma (poglavlje 4 i 24).

Sa druge strane, za proces unaprjeđivanja temeljnih prava, gdje se od Crne Gore zahtjeva, usklađivanje pravnog okvira sa pravnom tekovinom EU i međunarodnim standardima, bilo je ključno inkorporirati i preporuke, primjera radi, Komiteta protiv torture (CAT), Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja (CPT), Komiteta za prava osoba sa invaliditetom, što nije učinjeno iako ih ova tijela godinama ponavljaju i nevladine organizacije kontinuirano insistiraju na njima. Država je dužna da poštuje preporuke ovih tijela, jednako kao i obaveze iz procesa pridruživanja EU.

Prije samo 15 dana, tokom vanredne posjete CPT-a Crnoj Gori, potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić je naglasio da “crnogorska vlada trenutno preduzima konkretne mjere, kao što su izmjene Krivičnog zakonika, namjenjene jačanju pravnog okvira za borbu protiv mučenja i zlostavljanja”. Međutim, nijedan predlog Nacrta se ne odnosi na borbu protiv torture iako je usaglašavanje definicije mučenja sa Konvencijom protiv torture, pooštravanje kaznenih raspona i isključivanje zastarjelosti za sva djela torture bilo zatraženo još tokom javnih konsultacija za njegovu izradu. 

Naše NVO će u okviru javne rasprave ponoviti prijedloge koji su Ministarstvu pravde predočeni i putem Radne grupe za izmjenu i dopunu Krivičnog zakonika. Očekujemo od Vlade da obezbijedi hitno usvajanje svih preporuka međunarodnih institucija i tijela i omogući napredak Crne Gore u pregovorima o učlanjenju u Evropsku uniju.

Akcija za ljudska prava (HRA)

Asocijacija Spektra

Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)

Centar za demokratsku tranziciju (CDT)

Centar za građansko obrazovanje (CGO)

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)

Centar za monitoring i istraživanje (CEMI)

Centar za razvoj NVO (CRNVO)

Centar za ženska prava (CŽP)

Crnogorska LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro

Institut Alternativa

Institut za medije Crne Gore

Juventas

Sigurna ženska kuća

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)

Kampanje koje su vođene posljednjih godina protiv kritički orjentisanog nevladinog  sektora ozbiljno ugrožavaju razvoj civilnog društva, ocijenila je izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević.

Uljarević je, na diskusionom forumu Demokratija u fokusu – odnos vlasti i civilnog društva koji organizuje CGO, u okviru projekta „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“, uz podršku Delegacije EU u Crnoj Gori i Ministarstva javne uprave, rekla da Crna Gora ni nakon četiri godine nije uspjela da se demokratski konsoliduje. 

A čini se da prakse donosilaca odluka ne ukazuju ni da postoji usaglašena vizija kakva nam država treba, kazala je Uljarević, pojašnjavajući da to za posljedicu ima izostanak mape puta kako da se država ojača, demokratizuje i evropeizuje, uz dodatno opterećenje niskog nivoa političke kulture.

Prema njenim riječima, ohrabruje to što NVO i dalje generišu pozitivnu percepciju građana i građanki, uz napomenu da su istovremeno očekivanja da budu kritički nastrojeni prema vlastima.  Uljarević je, govoreći o istraživanju koje je CGO sproveo, u okviru istog projekta, podsjetila da većina građana i građanki pozitivno ocjenjuje rad NVO, što je, kako je dodala, rast u odnosu na 2021, ali je navela i da se bilježi pad u percepciji onih koji smatraju da su NVO potpuno ili djelimično nezavisne od vlasti u odnosu na 2021. Ona je kazala da negativne kampanje koje su vodili političari protiv kritički orjentisanih NVO-a rezultiraju i percepcijom suženog prostora prostora za slobodno djelovanje NVO-a.

Vršiteljka dužnosti generalne direktorke Direktorata za razvoj i saradnju sa NVO u Ministarstvu javne uprave Lidija Ljumović rekla je da je Vlada posvećena konceptu razvoja civilnog društva i jačanju podsticajnog okruženja za rad NVO.

Naglasila je i značaj postojanje pluralizma kroz iskazivanje različitih interesa i vrijednosti u procesima kreiranja javnih politika. 

Uključivanjem NVO-a kao legitiminih predstavnika građana u taj proces, javnim politikima se daje veći legitimitet, zajednički se definiši pravci koji omogućavaju kvalitetan odgovor na brojne društvene i ekonomske izazove, poručila je Ljumović.

Predstavljajući niz aktivnosti koje će Ministarstvo u narednom periodu sprovesti, sa fokusom na novi Zakon o NVO, kazala i da su svjesni izazova koji se tiču registra i određenih izazova u procesu upisa NVO-a. 

Prirodno se rodila potreba da postojeći registar poboljšamo. Vjerujem da ćemo u budućem periodu imati digitalizovan registar NVO-a, pojasnila je Ljumović.

Vlada je, kako je dodala, donijela odluku o utvrđivanju prioritetnih oblasti od javnog interesa i visine sredstava za finansiranje projekata NVO-a za ovu godinu, kojima je obuhvaćeno 13 oblasti i za to izdvojeno preko 5,5 miliona EUR. Osim toga, kako je navela, izdvojeno je i 1,4 EUR za kofinansiranje projekata NVO-a koji su održani iz EU fondova. „Sa ovim sredstvima vjerujemo da ćemo pružiti održivost NVO. Mimo ovih sredstava, izdvojili smo i pola miliona EUR za razvoj resurnih centara“, rekla je Ljumović.

Tokom prvog panela Saradnja i sukobi u crnogorskom društveno-političkom pejzažu, potpredsjednik Vlade Momo Koprivica rekao je da je Crnoj Gori prijeko potrebna stabilnost, ne samo politička nego i društvena jer je, kako je dodao, to preduslov za ostvarivanje strateških ciljeva Crne Gore, a jedan od tih ciljeva je pristupanje Evropskoj uniji (EU).

On je kazao da je dosta toga urađeno na EU planu i da se otvaraju jasne evropske perspektive. 

I to nas obavezuje da uradimo sve da se sva neka nesaglasja oko nekih pitanja, na nivou demokratije prevazilaze, poručio je Koprivica.

On je naveo da su u prošlosti postojali primjeri postizanja konsenzusa, a kao primjere naveo 2006. kada je bio referendum i 2023. kad je postignut dogovor o popisu.

Koprivica je poručio da je Vlada spremna da prihvati argumentovanu kritiku i da je u tome mjera demokratičnosti i slobode društva, apostrofirajući značaj odnosa vlasti i civilnog sektora važan za konsolidaciju demokratskog poretka. 

Vlada ne doživljava civilni sektor kao rivala već kao partnera, zaključio je Koprivica.

Predsjednica NVO Centar za demokratsku tranziciju, Milica Kovačević, govoreći o tome koliko dezinformaciju utiču na odnose vlasti i civilnog sektora, kazala je da se godinama u Crnoj Gori radilo na izgradnji infrastrukture koja služi za dezinformisanjem.

Kovačević je rekla da je Demokratska partija socijalista (DPS) opravdano kritikovana za netransparentnost i dodala da je smjena vlasti nakon 2020. trebalo da donese makar demokratsku relaksaciju, ali da se nije desilo a što je svoju refleksiju imalo i u izvještaju Evropske Komisije.

Ovu Vladu sačekalo je dosta stvari koje si bile hitne i važne, ali vidjećemo pravo stanje kada Vladi bude upućena ozbiljna kritika. Taj ispit bi mogao da se desi vrlo brzo, vidjećemo tada kako će naše kritike biti prihvaćene, navela je Kovačević.

Ona smatra da je pred Vladom težak zadatak da uspostavi povjerenje sa NVO sektorom, uz utisak da ne postoji dijalog o ključnim pitanjima.

Izvršna direktorka Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore Marina Vujačić kazala je da je pozitivno, u odnosu države prema osobama s invaliditetom, to što je Crna Gora ratifikovala konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom, kao i da je dugo pozitivnim označavala da su osobe s invaliditetom u većoj mjeri osviješćene, ali i da trendovi u posljednje vrijeme nijesu takvi. 

Sve je manje osoba s invaliditetom koji su zastupljene i koje govore, a najmanje je onih koji kritikuju, naglasila je Vujačić.

Vujačić je ocijenila da ima i zakona koji su diskriminatorni i loši, kao i da raspodjela sredstava preko konkursa za NVO nije adekvatna i da mora da se reformiše.

Nije se smjelo desiti da svaka naredna vlast, otkad imamo smjenjivost vlasti, ne bude bolja od prethodne, rekla je Vujačić.

Ona je mišljenja da bi Vlada trebalo da uključi i NVO, posebno reprezentativne NVO, u proces donošenja odluka.

Izvor: CGO

Pripremila: Dajana Vuković

U Crnoj Gori je trenutno licencirano 17 dnevnih centara za djecu sa smetnjama u razvoju, a pozdravljajući napore nadležnih organa da se ovaj servis učini dostupnim što većem broju djece, moramo biti svjesni činjenice da postojeći kapaciteti ne garantuju ostvarivanje ovog vida podrške svoj djeci koja su u stanju potrebe i da su kapaciteti postojećih centara prilično ograničeni, ukazala je zamjenica zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežana Mijušković.

Ona je ovo konstatovala nakon pritužbe jedne samohrane majke koja se požalila na Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju Podgorica. U pritužbi se, između ostalog, navodi da je njen sin bio korisnik usluga tog centra, da ju je u martu 2023. pozvala socijalna radnica da dođe u Centar sa socijalni rad i potpiše da se njenom sinu uskraćuje boravak u Dnevnom centru, pod uslovom da ga po potrebi mogu iznova aktivirati, a usluga mu se uskraćuje jer ga navodno nije redovno pohađao. U konkretnom slučaju ombudsman je utvrdio da su nadležni postupili u skladu sa zakonom, a nisu ulazili u razloge zašto dijete nije koristilo usluge Centra.

Ipak, zamjenica ombudsmana konstatuje da generalno stanje u dnevnim centrima nije dobro.

– Stanje stvari navodi na zaključak da su prava djece iz veoma ranjive kategorije ograničena i nejednako dostupna, što nije u skladu sa garantovanim standardom u ovoj oblasti, niti sa strateškim dokumentima. Zaštitnik je mišljenja da Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju u Podgorici, sa prostornim i kadrovskim kapacitetom za rad sa samo 20 korisnika, nije dovoljan, imajući u vidu broj stanovnika, a proporcionalno tome i broj djece sa smetnjama u razvoju – ukazala je Mijušković.

Imajući u vidu, kako je dodala, kontinuirano širenje glavnog grada, evidentno je da postojeći Dnevni centar ne zadovoljava potrebe djece sa smetnjama u razvoju sa teritorije Podgorice.

– Potreba za različitim servisima podrške u cilju rane identifikacije, pravovremene reakcije i unapređivanja postojećih kapaciteta djeteta koje ima smetnje u razvoju umnogome određuje kvalitet njegovog života, stepen osamostaljivanja i kvalitet života roditelja/staratelja/porodice. Mnoge opštine u Crnoj Gori nemaju uspostavljenu uslugu Dnevnog centra, niti neku drugu uslugu koja bi obezbjeđivala podršku djetetu i/ili njegovoj porodici, što ih stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na drugu djecu. Zaštitnik smatra da je neophodno jačati kapacitete, ali isto tako i uložiti napore da se postojeći kapaciteti na najefikasniji način koriste, kako bi što veći broj djece/korisnika mogao da koristi usluge Dnevnog centra – navodi Mijušković.

Ministarstvo da radi na širenju kapaciteta

Institucija ombudsmana dala je Ministarstvu rada i socijalnog staranja preporuku da napravi procjenu potrebe djece sa smetnjama u razvoju za uslugama Dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju na nivou Crne Gore u odnosu na postojeće kapacitete tog servisa. Od nadležnog resora traži se i da, u skladu sa procjenom i u saradnji sa lokalnim samoupravama, inicira širenje/jačanje kapaciteta postojećih/licenciranih dnevnih centara za djecu sa smetnjama u razvoju, kao i uspostavljanje ovog servisa u sredinama koje nemaju već osnovanu ustanovu.
– Preporuka ministarstvu je i da uspostavi mehanizam najefikasnijeg i najsvrsishodnijeg korišćenja usluga dnevnih centara u skladu sa potrebama korisnika u svakom pojedinačnom slučaju, a u skladu sa postojećim kapacitetima u cilju pružanja usluge većem broju djece – predlaže ombudsman.

Izvor: RTV Nikšić 

Pripremila: Dajana Vuković