Kristian

Kristian

ponedeljak, 21 jun 2021 11:46

Ljepši život poslije COVID-19

Prvi put sam čula za koronu u martu prošle godine. Moji majka i tata su imali koronu. Loše sam se osjećala kad sam čula da imaju koronu. Brinula sam hoće li ostati živi. Mjesec dana je trajalo. Na kraju je dobro prošlo. Svi su sad dobro. Sad mi roditelji idu na posao.  Sestre su počele da idu u školu i na fakultet. Posle je bio Vaskrs, kucali smo se jajima, jeli bombice. Počeli smo da pričamo sa komšijama, počeli su da nam dolaze. Počela sam da idem opet u Dnevni centar. Mislim da treba primiti vakcinu, to samo pec i kraj. Kao kad te komarac ujede isto tako. Dva puta se prima. Komšinica je probala, kaže da ništa ne boli.

Autorka: Zara Gužvić, Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju Podgorica

*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.

ponedeljak, 21 jun 2021 11:41

Sačuvajmo sebe i druge

Slušajući vijesti i čitajući po internetu saznao sam da se pojavio neki novi virus u Kini. U početku me to nije mnogo interesovalo. Mislio sam da je prolazno i da će brzo nestati. Prateći svakodnevne  informacije vezane za virus, počela je da me brine globalna situacija. Pitao sam se da li će se pojaviti i kod nas? Nije dugo vremena prošlo epidemija COVIDA-19  počela je da se širi po svijetu.

Kada sam čuo da se virus brzo širi, razmišljao sam o tome kako će se širenje virusa zaustaviti, hoće li se brzo pronaći lijek, kako ćemo se mi zaštititi, kako će raditi škole i ostale ustanove? Bio sam u školi kada su nam rekli da moramo da idemo kući zbog toga što se škole zatvaraju, jer se epidemija iz dana u dan širi sve intenzivnije... Samo sam mislio o tome kako prebroditi ovakvu situaciju. Pred nama je bio težak period, jer se do sada nikad nijesmo sreli sa takvim virusom. Osim škola počelo je sve postepeno da se zatvara. Sloboda kretanja takođe nam je bila ograničena. Zatvorili su međugradski saobraćaj. Prešli smo na novi način učenja, učenje na daljinu. Bilo mi je teže, ali sam se trudio kao i svi drugi da pratim redovno nastavu, koliko sam mogao. Ova pandemija je ostavila veoma loš trag na čovječanstvo. Ljudi su se udaljili jedni od drugih. Mnogi su izgubili članove porodice i prijatelje. Imajući u vidu da se epidemija brzo širila uvedene su mjere kako bi se usporilo širenje virusa. Ipak mnogi ne poštuju i ne pridržavaju se preporučenih mjera i tako stvaraju veću mogućnost širenja virusa. Samim tim ugrožavaju ne samo svoj život već i živote drugih i ne štite svoju okolinu. Ovo je takođe ostavilo traga na ekonomiju. Došlo je do velike nezaposlenosti, države nijesu u mogućnosti da pruže pomoć. Sva ova situacija je ostavila velike posledice i na mene i na moje vršnjake, zbog učenja na daljinu, nemogućnosti druženja, redovnog pohađanja nastave i ograničenja slobode kretanja. Jedino što je ostalo je komunikacija putem telefona sa dragim osobama i drugovima. Nauka napreduje iz dana u dan, brzo se pronašla vakcina koja može da se suprostavi ovom virusu i spasi čovječanstvo. Posljedice ove pandemije će se osjetiti na sve nas učenike, omladinu, a i starije osobe zbog sveukupne situacije koja je pogodila čitav svijet. Zahvaljujući pronalasku vakcina i poštovanju mjera, od skoro smo počeli  da se vraćamo u neki normalan život. Danas vidimo da broj zaraženih od virusa je svakim danom manji. Srećan sam zbog toga. Da bismo se vratili nekom normalnom životu potrebno je da prođe mnogo godina kako bi ljudi ovo zaboravili i razmišljali o tome šta će dalje da rade, kako se ovo ne bi više ponovilo. Osim toga ljudi više neće biti isti kao prije, neće biti srećni. Dok traje ovaj period moraćemo da nosimo maske i da se čuvamo koliko možemo, da poštujemo sve mjere. Nećemo više moći da budemo skroz opušteni, da prisustvujemo nekim dešavanjima, koncertima, raznim svečanostima, manifestacijama, utakmicama, sportskim takmičenjima itd. Naučnici iako  su naslućivali da postoji ovaj virus nijesu mogli vjerovati da se ovako brzo širi i prenosi.  Nastojali bi da pronađu vakcine i ljekove. Međutim, desilo se iznenada i brzo i nijesu mogli odmah da suzbiju pandemiju. Sve sam više slušao o koroni i zainteresovalo me je kada se i gdje tačno pojavio virus. Istaraživajući po internetu dolazim do saznanja da se virus prvi put pojavio 2002. godine, a zatim 2012. godine i sad u ovom periodu krajem 2019.godine u Kini. Moja očekivanja u skorijoj budućnosti su da ćemo se vratiti nekom normalnom životu, ne baš istom kao prije ali da bude sličan. Kao što sam i prije naveo da se  možemo  družiti, slobodno kretati i pratiti sve događaje koji nas interesuju bez ograničenja. Nadam se da nošenje maski neće biti obavezno, da će se poštovati propisane mjere. Osim toga volio bih da se organizuju putovanja, ekskurzije, u skladu sa mogućnostima, da budemo opušteniji i raspoloženiji. Želio bih da turistička sezona bude što bolja i uspješnija, jer bi za sve nas to bilo dobro, za naš bolji život. Nadam se da će vakcinacijom planeta dostići imuni sistem i da ćemo se brzo vratiti normalnom životu.

Čuvajte prirodu i zdravlje, pomozite drugima koliko možete, jer ćete tako sačuvati sebe i druge.

 Autor: Ranko Magovčević, učenik III razreda srednje škole JU Resursni centar za djecu i mlade „Podgorica“

*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.

Evidentno je da će svijet nakon završetka pandemije Covid-a 19 biti drugačiji. Ali, kako će on zaista izgledati, pitanje je na koje već godinu dana naučnici i drugi ljudi planete pokušavaju pronaći adekvatan odgovor. 

Možda će neki od nas zazirati da iskuse znanja života poslije ove pošasti.

Međutim, htjeli ili ne, moraćemo da uđemo u novo izazovno vrijeme. Budućnost će predstavljati znatno sporiji životni ritam, kao i preporod čovječanstva. Naše navike biće iz korjena promijenjene, maska ruke i distanca, faktori su koji će nas često vraćati u prošlost. Ipak, desocijalizacija može postati dio ljudske svakodnevice. Na to nam ukazuje činjenica koja govori da, nažalost, nećemo vidjeti grupu osoba koja bez određene brige stoji i radosno se osmjehuje, ne držeći odstojanje. Svakodnevne aktivnosti na neki način ispuniće neopisiva praznina, koju je vrlo teško nadomjestiti.

Kada bismo budućnost sagledavali očima jednog slikara, u duši pomenutog stvaraoca bi se naziralo snažno razočaranje, sa dubokom naglašenom poentom. Na takvoj slici, s jedne strane, gledamo svojevrsni vatromet boja, koje su označene kao simbol sreće, dok, s druge strane, imamo svijet obojen ozbiljnim velom tame, koji prikazuje zabrinutost i ozbiljnost pojedinaca. Za neke će taj period biti sagledan kao vrijeme iskorišćeno za ispravak sopstvenih postupaka. Naravno, on je u najmanju ruku otrežnjujući  udarac za one čija su djela pokazala bezobzirnost za društvo i samoživost. Ne smijemo zaboraviti da je važniji nego onaj kojim bokser ošamuti protivnika. Takvog čovjeka vrijeme će primorati da razmišlja prije učinjenog. Ovi privilegovani pojedinci bili su uslovno rečeno slijepi. Pri čemu je od presudnog značaja reći da ta riječ definitivno nije upotrijebljena u bukvalnom smislu. Ovdje je u pitanju pojam sljepila kao znak neosviješćenosti i faktor koji ukazuje da ustvari, ne vidi osoba koja nema mogućnosti niti hrabrosti da shvati svoje nedostatke.

Široki pogledi na svijet omogućavaju da na bolji način uvidimo greške, i time zaustavimo suludost pojedinaca, da pošalju jasnu poruku i ukažu na prave vrijednosti života.

     

Sofija Ivanović, 12 godina

*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.

ponedeljak, 21 jun 2021 11:24

Promijenjeni životi

Prije epidemije nijesam razmišljala ni o kakvim sitnicama i detaljima. Sve mi je bilo svejedno. Svuda sam žurila, a pitanje je đe sam stigla uopšte. Sjećam se kako ni slobodnog vremena nijesam imala. A zašto? Ubijedih sebe da nemam slobodnog vremena od škole i gotovo. 

A onda je došao 13. mart 2020.godine, petak. Situacija nealarmantna a đaci prelaze na online nastavu. Mislila sam da će biti lakše, da ću se naspavati i da nas profesori neće gnjaviti. Sa gorčinom ću se sjećati perioda kada smo prešli na online nastavu, online predavanja, online projekte i najteže sam podnijela virtuelne zagrljaje sa društvom i članovima svoje porodice, baš one koje nijesam vidjela duže vrijeme. Moja prva godina srednje škole nije trebala izgledati  tako, ili sam ja možda imala velika očekivanja i ciljeve, pa sam je drugačije i zamišljala. Čovjek je biće koje ne cijeni prave vrijednosti dok ih ne izgubi. Epidemija mi je poklonila vrijeme za razmišljanje o novom početku. Ali pravo pitanje je bilo odakle početi? Nek’ nas je pandemija naučila da trebamo cijeniti svaki trenutak. I da, sjećam se da ni u školi nije bilo lakše, nijesam se ni naspavala od straha sa ne zakasnim na predavanja, a o ostalom ne želim ni pisati. Ne jer ne zaslužuje biti spomenuto, već što ne znam koje riječi upotrijebiti, ili one baš prave rečenice. Virus nije birao ni boju kože, ni vjeru, ni nacionalnost... baš ništa od toga. Moji prijatelji i profesori doktori rizikuju svoje živote, dok sam ja imala priliku da čujem od nekih ljudi da virus uopšte ne postoji i da je sve ovo laž, jedna velika laž. Pišem dnevnik i čudim se kako jedan papir može toliko izdržati. Mi Crnogorci smo malo čudan narod, znate. Prije epidemije nijesmo imali nekih obaveza, a i ako smo ih imali odlagali smo ih što smo duže mogli, da ne zaboravim, spavali smo do podne i nije nam predstavljao problem ni preći nekoliko kilometara da bi popili dojč. Eto, toliko smo bili zauzeti, šteta. Kad je epidemija počela da hara, ne samo kod nas već svijetom uopšte, sve se promijenilo. Kao da je epidemija sa sobom donijela i neodložive obaveze, i baš tad smo se počeli buditi iz zimskog sna. Od početka epidemije žurimo, a nažalost niđe ne stižemo. Sada smo u istom čamcu. Ako jedan pogriješi, na sve ostale se odrazi.

Poslije epidemije hoću da zagrlim one koje volim i one koje „manje“ volim. Hoću da otvoreno razgovaramo o problemima koje su nam nametnuli neki nebitni ljudi. Hoću da se volimo. Hoću da više ne bude važno ko smo i šta smo. Izdržah da ne vidim i zagrlim članove svoje porodice duže vremena nego što sam mislila da mogu izdržati. Hoću da više čitamo, više razmišljamo i da više cijenimo jedni druge. Hoću da cijenimo prave vrijednosti, baš one sitnice koje nam uljepšavaju živote. Zar smo zaboravili da ima strašnijih epidemija od ove? Zašto se ne govori o epidemiji nepoštovanja i epidemiji zavisti i ljubomore? Hoću da poslije svega ne govorimo previše o ekonomskoj krizi, već da ispravimo greške koje smo pravili, svjesno ili nesvjesno. Žao mi je što sam ja, a i meni dragi ljudi izgubili nekog dragog. Hoću da ih čuvamo od zaborava. Hoću da očistimo svoje unutrašnje carstvo-srce od svega što ne pripada tu. Hoću pravdu i boriću se za nju, iako znam da će jedna osoba teško ispraviti „krivu Drinu“. Hoću da se ujedinimo i da napravimo nešto zbog čega nas zajednica neće zaboraviti. Istoriju pišu pobjednici. Hoću da živimo u svijetu slobodno, bez straha da se ne zarazimo. Nek’ svijet živi u boljem ritmu. 

Autorka: Lejla Srdanović, volonterka Mreža za mlade

*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.

ponedeljak, 21 jun 2021 11:17

Uticaj COVID-19 na čovječanstvo

Od 11. marta 2020. ako sam zapamtio datum, i proglašenja pandemije, svijet se značajno izmijenio, a posljedice žestoko variraju od zemlje do zemlje.

Pošto je virus prvo došao iz Kine, logično je da su se oni prvi postarali da pomognu u borbi protiv misteriozne bolesti. Dok je panika rasla u svijetu, sve oči su bile uprte u italijanski Bergamo. Pandemija je tada proglašena, a na internetu se pojavila bujica snimaka iz tog grada, prizor koji nikog nije ostavio ravnodušnm – prevoz stotina lešava u krematorijume.

Crna Gora se dobro držala i posljednja „bila zaražena“ u Evropi. Početkom juna je postala i prva „corona-free“ destinacija u svijetu. Hvala Bogu što je baš nas to zadesilo.

Kako je vrijeme odmicalo pojavile su se brojne teorije zavjere da je virus napravljen ljudskom rukom, a na meti su bili najbogatiji ljudi svijeta. To je dovelo do raznih protesta širom planete, dok određene zemlje nisu zabranile da se o tome priča, te da bi narod gledao svoja posla.

Krajem ljeta i početkom jeseni 2020. najveće sile svijeta, koliko god se mrzjele međusobno, ujedinile su se da pronađe lijek protiv virusa. To je samo još jedan dokaz da smo svi ljudska bića koja imaju zajedničkog neprijatelja, nevidljivog  golim okom.

Nakon što su došle vakcine, mnogi narodi širom svijeta su pružili otpor vakcini „Astrazeneka“ zbog navodnog izazivanja zgrušavanja krvi. To je bilo kratkog daha, jer je Svjetska zdravstvena organizacija potvrdila da su vakcine bezbjedne.

Širom svijeta je počela i masovna imunizacija, tako i kod nas. Međutim dok se mi u Evropi opuštamo treba nekako Indiji da se pomogne, pošto je za mjesec dana tamo umrlo više od 10 hiljada ljudi. Uz to, pojavio se i indijski soj koronavirusa.

Kad sam već kod sojeva, da ispričam kako je virus hronološki mutirao: na jesen 2020. pojavio se britanski soj, nekoliko mjeseci kasnije brazilski soj i danas taj indijski soj koji je „napravio pokolj“ u Indiji.

Da se vratim na teorije zavjere: neki ljudi koji nisu imali kontakt sa spoljnim svijetom su uspjeli da se zaraze i neki koji su ostvarivali kontakte sa drugim ljudima (kao npr. ja) su ostali netaknuti. Tu se već radi o imunitetu osobe, ništa drugo.

Naravno, nakon što se pokazalo da nije sve u vakcinama ljudi su ponovo probudili svoj skepticizam i mišljenje da se vakcinama čipuju ljudi. Nisam sigurna da je to 100% tačno, ali ne treba vjerovati svemu što nađemo na internetu, te da ne poštujemo mjere zbog drugih već zbog sebe.

Što se mene tiče, ja sam mnogo teško podnio sve „lokdaune“, do te mjere da sam na Instagramu podsticao pratioce da se i oni bune, ali kako se stanje u zemlji poboljšalo smirio sam hormone.

Međutim i pored toga ja smatram da je ovo samo neki od načina da se uvede novi svjetski poredak pošto varijacija broja zaraženih govori dovoljno za sebe.

Crna Gora je ponovo na dobrom putu i ako Bog da bićemo ponovo „corona-free“ država. Čim je broj slučajeva pao za preko 10 hiljada u samo par mjeseci, to mi djeluje obećavajuće. Ukoliko je virus napravljen ljudskom rukom nadam se da će završiti kao promašena investicija, a ako je nastao prirodno znači da je po Božijoj volji .

The end. 

Autor: Matija Blagojević

*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.

ponedeljak, 21 jun 2021 11:10

Da sve bude kao nekad

Bio je lijep i sunčan dan. Sa braćom sam se igrala na polju. Tog dana sam čula vijest da se pojavila korona. Nijesam znala šta je to. Poslije sam saznala da je to neki virus koji može da bude jako opasan.

 Ubrzo se sve promjenilo. Počeli smo da nosimo maske i da češće peremo ruke. Škole su se ubrzo zatvorile. Bila sam tužna. Nedostajali su mi drugari. Onda je počela škola, ali smo sjedjeli razdvojeno. Jako sam bila srećna zbog škole i što ću da se družim sa drugarima. Želim da korona što prije nestane i da sve bude kao nekad.

Autorka: Andrea Rakonjac VI1, JU Centar za dnevni boravak djece sa smetnjama u razvoju i odraslih lica sa invaliditetom u Opštini Danilovgrad

*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.

Asistivne tehnologije za djecu i mlade s invaliditetom

ŠTA SU ASISTIVNE TEHNOLOGIJE?

Pod asistivnim tehnologijama se podrazumijeva svaki proizvod, dio opreme ili sistem, bez obzira da li se upotrebljava u izvornom obliku ili prilagođen, koji se koristi da bi se povećale, održale ili poboljšale funkcionalne mogućnosti osoba s invaliditetom, obezbijedila komunikacija, pristup i širenje informacijama, koristile usluge i dr... One uključuju i asistivna, adaptivna i rehabilitaciona sredstva za osobe s invaliditetom. Takođe uključuju proces izbora, pronalaženja i korišćenja tih sredstava.

Na primjer, asistivna tehnologija obuhvata instrumente, aparate, sredstva i uređaje koje djeca/učenici s invaliditetom koriste da bi obavili zadatke koje inače ne bi mogli da obave. Uz to, asistivna tehnologija obuhvata i alatke pomoću kojih te zadatke mogu da obave lakše, brže i bolje. To mogu da budu industrijski proizvodi ili alatke iz domaće radinosti – od jednostavnih hvataljki za olovku, do  opreme kao što su računari. Isto tako postoje asistivne tehnologije koje se koriste za oblast zapošljavanja, i rada, odnosno stručnog usavršavanja.

Dakle, asistivne tehnologije se primjenjuje u različitim oblastima života: u kretanju, oblačenju i ishrani, omogućavanju i/li poboljšavanju komunikacije, učenju, radu, čvrstom i sigurnom držanju predmeta, igranju i bavljenju sportskim i rekreativnim aktivnostima. Sredstva asistivne tehnologije u značajnoj mjeri doprinose većoj samostalnosti korisnika, podižući nivo samopouzdanja, unapređujući kvalitet njihovog života.

U skladu sa Pravilnikom o ostvarivanju prava na medicinsko-tehnička pomagala i Listom medicinsko-tehničkih pomagala osobe s invaliditetom mogu ostvariti pravo na neke od prozvoda iz asistivne tehnologije. Tako npr. u Listi se mogu pronaći: ručni/džepni sat za osobe s oštećenjem vida, reproduktor i snimač zvučnih knjiga u DAISY formatu za osobe s oštećenjem vida, govorni softver za osobe s oštećenjem vida, čitač ekrana sa govornom jedinicom i Brajeva elektronska bilježnica za osobe s oštećenjem vida.

Detaljnije informacije o proceduri i načinu ostvarivanja prava na medicinsko - tehnička pomagala mogu se pronaći u objavljenoj smjernici na portalu www.disabilityinfo.me u kategoriji Resursni kutak, podkategoriji Ostvarivanje prava.

Takođe, neke od proizvoda iz asistivnih tehnologija zaposlene OSI mogu ostvariti kroz uključivanje u mjere profesionalne rehabilitacije koje su definisane Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom. Tako npr. kroz opremanje radnog mjesta, OSI mogu ostvariti dio opreme koji joj potreban u radu a koji se koristi da bi se povećale, održale ili poboljšale funkcionalne mogućnosti OSI (npr. računarski alternativni miševi, tastatura s izrazito velikim tasterima i posebno odvojenim funkcijskim tasterima, graničnici, gusjeničar i sl). Primjenom asistivne tehnologije, zavisno od vrste invaliditeta osobe, može se omogućiti lakše obavljanje radnih zadataka.

VRSTE ASISTIVNIH TEHNOLOGIJA

Sredstva, aparati i uređaji asistivnih tehnologija svrstamo u grupe prema dominantnoj vrsti zahtjeva za koje su osmišljeni. Uglavnom se dijele na:

  • Asistivne tehnologije za osobe sa tjelesnim oštećenjima;
  • Asistivne tehnologije za osobe s oštećenjem vida;
  • Asistivne tehnologije za osobe s oštećenjem sluha;
  • Asistivne tehnologije za osobe s oštećenjem govora;
  • Asistivne tehnologije za osobe koje otežano uče.

U toku Konferencije govorićemo o samo nekim oblicima asistivnih sredstava, aparata i uređaja u okviru nabrojanih grupa.

ASISTIVNE TEHNOLOGIJE ZA OSOBE S TJELESNIM OŠTEĆENJIMA

PRIBORI ZA PISANJE:

  • Vodič ili graničnik za pisanje je tanki plastični šablon koji se postavlja preko papira. Pomaže osobama koje imaju usporene, ograničene ili nekontrolisane pokrete, odličan je za osobe s oštećenjem vida i osobe s tjelesnim oštećenjima. Vodič olakšava snalaženje na papiru, omogućava pisanje po pravoj liniji i postepeno vodi ka razlikovanju različitih vrsta linija na papiru. Postoji nekoliko različitih veličina šablona za vođenje pisanja (šabloni za poslovne koverte, pisma, cijele stranice, čestitke, ili samo za potpis).
  • Navlaka za olovke je ergonomski oblikovana i služi kao pomoćno sredstvo u pisanju. Postoji više modela različitih oblika, boja i veličina. Svaki od njih pomaže osobi da drži olovku što pravilnije i olakšava pisanje na drugačiji način (ispravlja nepravilno držanje olovke, omogućava manji pritisak prstiju, sprečava da olovka klizi iz prstiju i sl). Odgovara svim vrstama olovaka, bojici kao i mnogim alatima za crtanje.

PRISTUP RAČUNARIMA

Pristup računarima je izraz kojim se opisuje grupa sredstava asistivnih tehnologija koja pojedincima omogućava da koriste računar, a bez kojih oni to ne bi mogli ili bih ih koristili sa značajnim ograničenjima i sporije. Namijenjena su osobama kojima standardne tastature ili miševi nijesu pristupačni i adekvatni.

  • Plavi miš (Blue mouse) Plavi miš je pomagalo za osobe koje imaju oslabljenu motoriku Uređaj ima specifičan oblik koji podsjeća na otisak šake u glini što obezbjeđuje lakše rukovanje. Takođe, nekontrolisani pokreti ne utiču na rad miša. Ima sve funkcije standardnog računarskog miša. U paketu sadrži i magnetno postolje a na računar se povezuje preko USB kabla.

  • Vertikalni miševi – džojstici se koriste kao zamjena za kompjuterske miševe za osobe koje imaju u većoj mjeri ograničene ili nekontrolisane pokrete. Uređaj se sastoji od džojstika i dva tastera. Kursorom se upravlja pritiskom džojstika, koji se kreće u rasponu od 20 do 30 stepeni, dok tasteri na njemu zamjenjuju tastere standardnog miša. Džojstici su često korisni osobama sa cerebralnom paralizom, jer brže i lakše savladaju rad sa njima nego sa standardnim mišem.

STOLOVI ZA OSOBE KOJE KORISTE KOLICA

  • Ovaj sto je veoma praktičan, jer je moguće podesiti njegovu visinu i nagib ploče u skladu sa potrebama, uzrastom korisnika i aktivnostima koje treba obavljati za stolom. Sto ima graničnike koji olakšavaju manipulisanje priborom za rad (sveske, knjige, olovke, papiri) i sprječavaju padanje pribora na pod. Ploča stola je plastificirana zbog jednostavnog održavanja. Postoji više vrsta stolova, ali je njihova zajednička karakteristika da budu dovoljno visoki i široki, podesivi, bez prepreka i prečki ispod radne ploče kako bi osoba koja je korisnik kolica mogla udobno da ih koristi.

  • Pored ovog stola postoje razni drugi uređaji i sredstva opreme koja se koriste za svakodnevno funkcionisanje, rad, učenje i neka od njih se mogu nabaviti u procesu obrazovanja ili rada. Ako se u Crnoj Gori nabavljaju kroz radni proces riječ je o mjerama profesionalne rehabilitacije u koje zaposlenu OSI upućuje poslodavac a jedan od ciljeva je upravo oprema i prilagođavanje radnog mjesta i uslova rada.
  • Asistivne tehnologije treba razlikovati od medicinko-tehničkih pomagala o kojima je prethodno bilo riječi. Tako su kolica ili druga pomoćna sredstva za kretanje prvenstveno pomagala, ali mnogi njihovi djelovi ili savremeni oblici i vrste spadaju i u asistivne tehnologije prije svega zbog modernizacije tehnologija i funkcija koje imaju ta pomagala.

PLATFORME ZA SAVLADAVANJE BARIJERA

  • GUSJENIČAR SA-3 - Dizajniran je tako da je kompatabilan sa velikim brojem različitih vrsta kolica. Nosivost gusjeničara je 160 kg. Sa jednim punjenjem se može popeti do 30 spratova. Potreban je mali prostor za okretanje na odmorištu. Pričvršćivanje kolica je vrlo jednostavno.

  • TELESKOPSKE RAMPE - se jednostavno montiraju postavljanjem na stepenište i skidaju posle korišćenja. Mogu se koristiti za spoljašnju i unutrašnju upotrebu. Napravljene su od aluminijuma sa antikliznim površinama. Mogu biti dugačke 1 ili 2 metra, a u zavisnosti od dužine teške su 9,8 ili 14,8kg. Nosivost ove rampe je 270kg.

ASISTIVNE TEHNOLOGIJE ZA OSOBE S OŠTEĆENJEM VIDA

  • PISAĆA MAŠINA PERKINS - Ovo je mehanička, veoma izdržljiva pisaća mašina, smještena u metalno kućište. Ima integrisanu dršku za prenošenje sa mjesta na mjesto. Ipak, nije pogodna za svakodnevno nošenje jer je teška 4,8 kg. Ovom mašinom se jednostavno i lako rukuje. Udobna je za pisanje, zbog dovoljno velikog razmaka među tipkama.

  • SKENMARKER je digitalni marker u obliku olovke. Funkcioniše tako što prevlačenjem vrha olovke preko bilo kog štampanog teksta, uređaj odmah prebacuje tekst u bilo koji program na računaru. Ovaj uređaj je izdržljiv i lagan, ergonomski dizajniran. Njegova napredna tehnologija omogućuje brzo i izuzetno precizno prepoznavanje više jezika i istovremeno stvaranje teksta za uređivanje. Scanmarker se spaja sa računarom putem USB kabla i radi sa Windows i Mac operativnim sistemima. Integrisana TTS (text to speach - pretvaranje teksta u govor) funkcija omogućuje korisniku da čuje tekst koji se čita naglas, što ga čini odličnim alatom za poboljšanje pamćenja, kao i razumijevanje skeniranog materijala. Korisna je i za osobe koje imaju oštećenje vida.

  • SNIMAČ I REPRODUKTOR ZVUKA PLEXTALK - Mali snimač i reproduktor sa velikim i lako prepoznatljivim tipkama namijenjen je osobama s oštećenim vidom, a pogodan je za sve uzraste i potrebe. Sve tipke su ozvučene kao i sve ostale naredbe. Uređaj, osim DAISY, podržava sve poznate audio zapise kao što su: mp3, wav, wma, audio cd i drugi. Ima punjivu litijumsku bateriju, ugrađen zvučnik, mikrofon i dodatni ulaz za spoljašnji mikrofon. Ima svoju memorijsku karticu od 2 GB, a podržava kartice do 32 GB.

SOFTVERI ZA OSOBE S OŠTEĆENJEM VIDA

  • ČITAČ EKRANA SCREEN READER Screen reader, ili čitač ekrana je neophodan softver koji omogućava da osoba koja ima oštećenje vida koristi računar. On pretvara korisnikove akcije i sadržaj ekrana u tekst. JAWS for Windows je jedan od najpoznatijih. Čitač ekrana omogućava osobama s oštećenjem vida da koriste većinu aplikacija na računaru. JAWS prati aktivnosti korisnika (pritisnute tastere i komande) i čita sadržaj ekrana i na taj način omogućava potpunu samostalnost u radu.
  • ANREADER je softver za sintezu govora izvorno razvijen za srpski jezik. Pretvara tekst u govor, vještački proizvodi ljudski govor tj. vrši sintezu govora na osnovu teksta. Ovaj program koristi morfološki rječnik s naglascima i veliku govornu bazu podataka i zato može da čita riječi sa pravim naglaskom. Time se dobija mnogo razumljiviji i kvalitetniji govor, koji je lakši za slušanje i ne zamara korisnika računara.
  • DAYSY je skraćenica za digitalno pristupačne informacione sisteme (Digital Accessible Information System) i odnosi se na tehnički standard za digitalne audio knjige, periodične publikacije i kompjuterizovan tekst kao multimedijalno izdanje štampane knjige (knjige štampane na crnom tisku). Ovaj format se razvija više od petnaest godina. DAISY pokušava da da knjigama istu fleksibilnost koju imaju čitaoci: kretanje po poglavljima, odjeljcima, naslovima i stranama. Čitaoci mogu da odaberu da li će čitati ili preskočiti fusnote, dodatke, ili sadržaj.

ASISTIVNE TEHNOLOGIJE ZA OSOBE S OŠTEĆENJEM SLUHA

Asistivna tehnologija za osobe s oštećenjem sluha služi da bi se poboljšala dostupnost informacijama koju većina ljudi prima kroz sluh kao i mogućnost komunikacije. Asistivna tehnologija koja je namijenjena osobama s oštećenjem sluha može se svrstati u tri kategorije:

Uređaji za pomoć slušanju - pojačivači zvuka - rade tako što pojačavaju zvuke koje želimo da čujemo, posebno u okruženju sa puno okolne buke kako bi omogućili slušaocu da određene zvuke čuje bolje, ovi uređaji se mogu koristiti sa slušnim aparatom ili kohlearnim implantom.

Uređaji za upozoravanje - alarmni uređaji – ovi uređaji mogu biti povezani na kućno zvono, školsko zvono, telefon i drugo, emituju jak zvuk ili svjetlosni signal i time upozoravaju osobe s oštećenjem sluha da je određeni događaj nastupio.

Uređaji za pojačanu ili alternativnu komunikaciju - ovi uređaji pomažu osobama s oštećenjem govora, mogu biti vrlo jednostavna sredstva kao što su komunikacijski albumi ili table, ali i visoko sofisticirana sredstva kao što su programi koji pretvaraju tekst u govor kao na primjer sintetizator govora.

Ovaj dokument nastao je u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje

kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality

inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji sprovodi

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore uz finansijsku podršku UNICEF-a

(Predstavništvo u Crnoj Gori). Sadržaj ovog dokumenta ne odražava nužno politiku i

gledište UNICEF-a, a odgovornost za sadržaj dokumenta snosi UMHCG.

  • ABLENET je vrsta ličnog pojačivača koji pojačava obim željenih zvukova iz okruženja, dok filtrira neželjenu ili ometajuću buku u životnoj sredini. Ablenet pojačalo ima mogućnost podešavanja obima i visine tona. Najčešće se koristi za razgovore jedan na jedan, rad u malim grupama ili razgovor u manjim prostorijama. Radi na baterije.

  • AUDABLE je lični uređaj za pojačavanje zvuka koji učenici s oštećenjem sluha mogu da koriste kako bi bolje čuli govor nastavnika u učionici, bez potrebe da nastavnik govori glasnije. Učenik koristi mali mikrofon, koji je povezan s uređajem, usmjeravajući ga ka zvucima koje treba da čuje. Mikrofon podiže i pojačava zvuk koji korisnik čuje kroz slušalice koje su sastavni dio uređaja.

  • ALARMNI UREĐAJ – BLJESKALICA je kompaktan signalizirajući uređaj koji pokazuje zvonjavu telefona ili zvona na ulaznim vratima, prikazujući signal kao bljeskajuće svetlo ili kao izuzetno glasan zvučni signal ili na oba načina istovremeno. Moguće je izabrati zvučni signal između više ponuđenih tonova zvona. Jačina zvuka se može prilagoditi prema potrebama korisnika, preko prekidača na uređaju.

  • AlertMasterAL12 je daljinski prijemnik sa ugrađenim treperavim vizuelnim pokazateljima koji korisnika upozoravaju na zvono na vratima, alarm, zvuk telefona ili pokret.

  • RUKAVICE GLOW GLOVES - Bijele rukavice od rastegljive tkanine, fabrički napunjene prahom koji u mraku stvara svijetlozeleni sjaj. Nakon što se dovoljno dugo izlože svijetlu, mogu se koristiti u mraku do sati. Ljudi koji koriste znakovni jezik mogu koristiti ove rukavice u mraku ili pri slabom osvjetljenju.

ASISTIVNE TEHNOLOGIJE ZA OSOBE S OŠTEĆENJEM GOVORA

  • OKVIR ZA KOMUNIKACIJU – Okvir za komunikaciju Eye gaze je pomoćno sredstvo za komunikaciju koje se postavlja između osoba koje komuniciraju, kako bi slušalac mogao da vidi gdje osoba gleda. Čini ga providni plastični ram sa otvorom na sredini. Na ram se može postaviti osam sličica (poruka ili laminiranih kartica) u za to posebno napravljene džepove. Ram se može postaviti na postolje, kako bi stajao na stolu ili držati u rukama. Komunikacija se obavlja tako što osoba gleda određene slike, ispisane riječi ili simbole, a slušalac prati pogled i provjerava napravljene izbore.

  • KOMUNIKACIJSKE TABLE su table sa postavljenim simbolima ili slikama koje treba da olakšaju ili omoguće komunikaciju djeci s oštećenjem govora. Djeca koriste ove table tako što pokazuju prstima ili usmjeravaju pogled na različite simbole ili slike. Kako se komunikacijske mogućnosti osoba veoma razlikuju, ove table nisu standardizovane i kreiraju se prema pojedinačnim potrebama.

UREĐAJI ZA KOMUNIKACIJU 

  • Komunikator je uređaj koji omogućava ili olakšava komunikaciju osobi s invaliditetom. Komunikatori, odnosno uređaji za augmentativnu i alternativnu komunikaciju (AAC), mogu biti vrlo jednostavni mehanički uređaji, a mogu biti i veoma napredni elektronski uređaji. Komunikatore možemo razlikovati po načinu stvaranja govora. Jednostavniji komunikatori samo reprodukuju snimljeni (digitalizovani) govor. Napredniji komunikatori omogućavaju sintezu govora što daje mnogo veću fleksibilnost korišćenja.

  • GOTALK KOMUNIKATORI - GoTalkKomunikatori su izuzetno efikasni i jednostavni za upotrebu. Pripadaju grupi komunikacijskih uređaja sa glasovnim izlazom. Koriste se za iniciranje, odnosno podsticanje komunikacije, vježbanje govora i artikulacije, telefonske razgovore, izražavanje ličnih doživljaja i osjećanja i kao podrška svakodnevnim aktivnostima. Nezavisno od veličine, svaki model je prenosiv. Lagan, a istovremeno i robustan i vrlo izdržljiv uređaj. Sadržaji se jednostavno snimaju i brišu, a kvalitet zvuka je odličan. GOTALK POCKET je džepna verzija komunikatora. Pogodan je za držanje u ruci, džepu ili torbici. Maksimalan broj poruka koje je moguće snimiti je 30.

  • iPAD KAO KOMUNIKATOR - iPad je jedno od sredstava koje može olakšati komunikaciju, posebno ako se na njega instalirao Talk softver. Na ekranu tableta se pojavljuju sličice kao na tastaturi Go Talk komunikatora, aktiviraju se dodirom i čuje se odgovarajuća riječ. Zaštitno kućište se može koristi da bi se izbjegla mehanička oštećenja uređaja, kako bi on stabilno stajao i kako bi se nagib prilagodio potrebi djeteta.

ASISTIVNE TEHNOLOGIJE ZA OSOBE KOJE OTEŽANO UČE

  • GRAFIČKI ORGANIZATORI su nastavni alati koji omogućavaju vizuelno prikazivanje informacija i tako olakšavaju njihovo shvatanje i razumijevanje. Pogodni su za učenike koji vizuelno uče jer mogu da organizuju ideje i koncepte u prepoznatljivu sliku, što je lakše za pamćenje, nego pamćenje dugačkih tekstova. Postoje različite vrste gotovih grafičkih organizatora koji se mogu pronaći na internetu, ali njihov dizajn u velikoj mjeri zavisi od kreativnosti nastavnika i potreba učenika - određuju učenicima mjesto sa koga mogu da počnu pisanje, pomažu im da se usredsrede na ključne djelove sadržaja i strukturiraju svoja razmišljanja, omogućavajući da upamte i razumiju ono što čitaju ili čuju.


  • VODIČI ZA ČITANJE su napravljeni su od providne ili neprovidne plastike sa prorezima različite veličine (od jednog do nekoliko štampanih redova u knjizi). Providne plastične trake su najčešće jarkih boja. Postavljanjem traka na dio teksta, rečenicu ili riječ, tekst postaje obojen i uokviren. Prorez ili providni dio omogućava fokusiranje pogleda na odabrani dio teksta i olakšava čitanje. Ovi vodiči omogućavaju koncentrisanje na tekst, smanjuju mogućnost preskakanja riječi i redova i olakšavaju prelazak u sljedeći red.
  • GEOMETRIJISKA TABLA je plastična pločica sa klinovima na koje se mogu razvući gumice. Veoma korisno sredstvo za razumijevanje geometrijskih pojmova kao što su: trougao, kvadrat, krug, pravougaonik, površina, obim, prečnik, visina. Učenici lako mogu da konstruišu različite geometrijske oblike i koriste klinove za lakša geometrijska izračunavanja

  • DRVENI RAZLOMCI - Ovo nastavno sredstvo na vrlo očigledan način predstavlja razlomke i omogućava shvatanje pojmova - cijelo, polovina, trećina, četvrtina, petina, kao i elementarno razumijevanje sabiranja razlomaka.

  • PLASTIFICIRANA TABLA SA BROJEVIMA DO 100 - Jednostavno nastavno sredstvo sa odštampanim brojevima od 1 do 100. Koristi se za čitanje brojeva, uočavanje desetica, razumijevanje brojnog niza, razumijevanje pojmova prethodnik i sljedbenik. Crveni prozor se postavi na željeni broj, a otvaranjem polja sa oznakama +1 ili -1 otvaraju se sljedbenik i/ili prethodnik.

KAKO ODABRATI ODGOVARAJUĆU ASISTIVNU TEHNOLOGIJ

Neka od sredstava i uređaja asistivne tehnologije kao što su vodiči za pisanje, auditivni tajmeri ili zvučne lopte, moguće je lako napraviti ili nabaviti i početi odmah sa korišćenjem. Međutim, kada je djetetu/učeniku potreban visokotehnološki uređaj za komunikaciju, ili pristup računaru važno je da, prije donošenja odluke o kupovini ili nabavci uređaja, budete sigurni da će baš taj uređaj odgovarati osobi s invaliditetom. Posljedice pogrešnog izbora asistivne tehnologije su mogu biti poljuljano samopouzdanje, razočaranje, sumnja u sopstvene mogućnosti, demotivisanost za dalje traženje bilo koje vrste podrške. Zato je dobro da se prije nabavke izvrši procjena potreba za korišćenjem asistivne tehnologije, kao i odabir odgovarajućeg uređaja i ako je ikako moguće probno korišćenje.

ČINJENICE O ASISTIVNOJ TEHNOLOGIJI

Važno je znati sljedeće:

  • ako na svjetskom tržištu postoji bezbroj sredstava i uređaja, za neku vrstu invaliditeta ne postoji asistivna tehnologija;
  • da bi bila upotrebljiva i korisna, asistivna tehnologija mora da odgovara pojedincu i njegovim osobenostima, a ne invaliditetu;
  • nije neophodno da djeca s invaliditetom koriste asistivnu tehnologiju, mnogima od njih ona nije potrebna;
  • skup uređaj nije garancija za uspješno korišćenje, nekada je alatka napravljena u domaćoj radinosti mnogo korisnija nego najskuplji uređaj;
  • ne postoji jedan uređaj koji će riješiti sve probleme ili omogućiti ili olakšati sve aktivnosti.

Sadržina ovog teksta je nastala u okviru aktivnosti Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom kroz projekat Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji je UMHCG sprovodio uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Marija Šćepanović, koordinatorka Pravnog savjetovališta

Visoko obrazovanje ili upis na fakultet predstavlja viši stepen obrazovanja koji je omogućen učenicima u cilju nastavka daljeg školovanja. Međutim, kada govorimo o osobama s invaliditetom mali broj njih se odlučuje da upiše fakultet, a razlozi za to su brojni: društvo ima niska očekivanja od osoba s invaliditetom, oni završavaju srednju školu s nižim stepenom osnovne pismenosti i sticanjem radnih navika u manjoj mjeri su socijalizovani i neosnaženi i nemotivisani za nastavak daljeg školovanja posebno zbog toga što u okviru osnovnog obrazovanja ne dobijaju adekvatnu stručnu, psihološku podršku, ali ni tehničku asistenciju.

Pored toga, osobe s invaliditetom, sve do visokog obrazovanja prolaze Komisiju za usmjeravanje u obrazovni proces koja odlučuje o vrsti i načinu obrazovanja djeteta s invaliditetom (redovna škola, specijalno odjeljenje u redovnoj školi ili resursni centar), dok takav vid "procjene" ne prolaze druga djeca. Navedeno smatramo problematičnim i diskriminatornim jer se samo na taj način postupa samo s djecom s invaliditetom za koje škole nijesu spremne kao što bi trebale biti spremne za svako dijete, već se procjenjuju sposobnosti i mogućnosti djece i ona prilagođavaju sistemu. Pritom, učenici s invaliditetom se najčešće usmjeravaju u  stručne škole za koje je procijenjeno da su najbolje rješenje za sticanje daljeg obrazovanja za djecu s invaliditetom, ali na primjer ne i u gimnazije. Pored svega navedenog ovakav način sprovođenja tzv. Inkluzivnog obrazovanja jeste doprinio značajnom povećanju broja upisane djece, ali kvalitet obrazovanja je i dalje upitan za neku djecu zbog čega su njihove mogućnosti za visoko obrazovanje, odnosno nastavak školovanja sužene. 

Dalji uzorici su neobezbjeđivanje adekvatnih servisa podrške i nastavnih materijala, načina izvođenja nastave i nedostatka individualizovanog rada nastavnika s učenicima s invaliditetom, kao i nepoznavanje terminologije i modela pristupa invaliditetu, koji ima za posljedicu nerazvijanje potencijala kod učenika i sticanje navika. I dalje je veliki broj fakultetskih jedinica nepristupačan ili posjeduje samo neke elemente pristupačnosti, pa studenti i dalje upisuju fakultete koje moraju odnosno one koji su pristupačni, ili u kojima postoji pozitivna praksa u radu i odnosu prema studentima s invaliditetom, u odnosu na one koje primarno žele. Sve ovo utiče na mogućnost njihovog daljeg profesionalnog opredeljenja odnosno upisa na fakuultet, a u krajnjem i na zapošljavanje u budućnosti. Iako zakonski od 2008. svi objekti koji su u javnoj upotrebi moraju biti pristupačni osobama s invaliditetom, oni to i dalje nisu. 

Ovo su razlozi zbog kojih imamo mnogo veći broj osoba s invaliditetom koji upisuju osnovno i odlučuju se za nastavak srednjeg obrazovanja, u odnosu na broj onih koji upisuju fakultet. Zbog svega navedenog, danas smo odlučili da govorimo na temu Prava studenata s invaliditetom na nivou visokog obrazovanja i adekvatne servise podrške. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore je osnovano davne 2001. kao studentska organizacija, tako da je od svog osnivanja realizovala brojne aktivnosti na nivou visokog obrazovanja, kao što su inicijative za izmjene zakona, inicijative za pristupačnost i podrška u prilagođavanju obrazovnih institucija, prilagođavanje literature, servisi podrpke u oblasti visokog obrazovanja, i u krajnjem kampanja za upis na fakultet i promociju inkluzivnog obrazovanja. 

Kampanja za upis na fakultet ima za cilj motivisanje mladih s invaliditetom da nastave svoje školovanje nakon srednje škole. Tako, ovim putem pozivamo i ohrabrujemo sve mlade s invaliditetom da nam se obrate ili fizički posjete prostorije Udruženja (ul. Kralja Nikole 76, Stara Varoš) i na taj način se informišu o servisima podrške koje mogu ostvariti kao budući studenti podsredstvom Studentske savjetodavne kancelarije. Trenutno u bazi Studentske savjetodavne kancelarije se nalazi 129 studenata s invaliditetom, od toga je 80 na UCG, 13 UniM, 29 UDG, troje na Univerzitetu Adriatik i četvoro studenata studira na samostalnim fakultetima. 

U okviru Studentska savjetodavna kancelarija je osnovana 2014. studenti mogu dobiti podršku:

– pri odabiru željenog fakulteta i prilikom upisa na fakultet, redovno ili po principu afirmativne akcije (ovo uključuje i pomoć prilikom prikupljanja i predaje dokumentacije);

– u oslobađanju od plaćanja naknade (školarine) na bilo kojem fakultetu u Crnoj Gori (državnom, privatnom, ili na fakultetu koji djeluje kao samostalna institucija);

– prilikom apliciranja i u ostvarivanju studentske stipendije;

– prilikom upućivanja inicijative fakultetskoj jedinici/konkretnom profesoru da omogući polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način, u vrijeme i u formi koja studentu najbolje odgovara, uključujući i pomjeranje kolokvijuma/ispita ukoliko je student s invaliditetom bio spriječen da izađe u prvobitno zakazanom terminu;

– u sređivanju smještaja u studentskom domu.

Pravo na besplatnu naknadu 

Studenti s invaliditetom od 2014. u skladu sa zakonom ostvaruju pravo na besplatnu naknadu (školovanje). Besplatno visoko obrazovanje/besplatna naknada, kao i druga prava studenata s invaliditetom regulisana su Zakonom o visokom obrazovanju .

U prethodnom Zakonu o visokom obrazovanju (Sl. List CG 44/2014) upotrebljavan je izraz „besplatno školovanje“ nakon čega je isti tokom izmjena zakona zamijenjen izrazom „besplatna naknada“. U ovom Zakonu se navodi da je jedan od ciljeva visokog obrazovanja i: obezbjeđivanje uslova za nesmetan pristup visokom obrazovanju. 

U skladu sa članom 6 Zakona svima se garantuje dostupnost visokog obrazovanja odnosno zabrana diskiminacije po raznim osnovama među kojima je i invaliditet. 

Zakon o visokom obrazovanju definiše pojam student s invaliditetom, pa je to osoba koja ima dugoročno fizičko, mentalno, intelektualno, senzorno ili kombinovano oštećenje koje sa različitim barijerama u visokom obrazovanju može otežati njihovo puno i efektivno učešće na osnovu jednakosti s drugima. 

U skladu sa članom 70 Zakona, studenti s invaliditetom oslobađaju se plaćanja naknade. 

Ovo pravo garantuje se studentima s invaliditetom bez obzira na vrstu i stepen oštećenja/invaliditeta, godine starosti, kao i bez obzira na studijski program i univerzitet odnosno fakultet koji studira, odnosno želi studirati. 

Besplatna naknada garantuje se za osnovne, specijalističke, master i doktorske studije. 

Besplatna naknada pored troškova za školarinu podrazumijeva i troškove administrativnih i drugih taksi prilikom prijavljivanja i izvršavanja studentskih obaveza. 

Članom 90, stav 5 definiše se pravo studenta s invaliditetom da polaže ispit na mjesto i način prilagođen njegovim mogućnostima u skladu sa Statutom ustanove, dok Statut Univerziteta Crne Gore u članu 132. definiše da student s invaliditetom bira način izvršavanja predispitnih obaveza i polaganje ispita, u skladu sa njegovim sposobnostima i mogućnostima na osnovu čega UMHCG na zahtjev studenta/kinje može uputiti fakultetskoj jedinici ili konkretnom profesoru Zahtjev (Molbu) za polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način koji najbolje odgovara studentku/kinji s invaliditetom.

Da bi studenti s Univerziteta Donja Gorica ostvarili ovo pravo potrebno je da se lično obrate sa Zahtjevom za pomjeranje roka za polaganje predispitnih ili ispitnih obaveza, uz to je potrebno da dostave i obrazloženje o razlozima odlaganja. Nakon toga će biti obaviješteni o konačnoj odluci i dogovoriti s profesorom dodatni termin za polaganje.

U skladu sa Pravilnikom studiranja na osnovnim studijama Univerziteta Mediteran (iz 2018) u članu 28 navodi se da student ima pravo da polaže ispit  na način prilagođen njegovim sposobnostima.

Afirmativna akcija podrazumijeva uvođenje posebnih mjera koje su usmjerene na stvaranje uslova za ostvarivanje ravnopravnosti i zaštite prava lica koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju u obrazovanju, u konkretnom slučaju osobe s invaliditetom.

U skladu sa Zakonom, član 93, prilikom upisa na studijski program za osobe s invaliditetom primjenjuje se princip afirmativne akcije, ukoliko se kandidat nađe ispod crte, odnosno ispod dozvoljeneg broja za upis na određeni studijski program. 

U skladu s navedenim Udruženje može uputiti univerzitetu/fakultetu Molbu za primjenu principa afirmativne akcije prilikom upisa na fakultet i oslobađanje od naknade (školarine) za određeni broj kandidata po studijskom programu.

Pravo na besplatnu naknadu možete ostvariti posredstvom Udruženja, a u skladu sa Pravilnikom o bližim uslovima i postupku za podnošenje inicijative za oslobađanje od školarine studenata s invaliditetom. 

Nosioci prava definisanih ovim Pravilnikom su studenti s invaliditetom koji studiraju na univerzitetima ili samostalnim fakultetima u Crnoj Gori i upisani su u registar korisnika usluga Studentske savjetodavne kancelarije. Prilikom podnošenja zahtjeva potrebno je da popunite Pristupnicu za korisnike usluga, kako bi Vaše podatke unijeli u elektronsku bazu i iste ažurirali tokom vašeg školovanja. 

Pristupnicu možete dobiti u kancelariji UMHCG, putem fejsbuka, mejla ili drugim vidovima komunikacije, u štampanom i elektronskom obliku.

Ukoliko po prvi put želite da upišete fakultet važno je da se Udruženju odnosno Studentskoj savjetodavnoj kancelariji obratite u aprilu ili maju, a najkasnije prije prvog upisnog roka (jun). 

U tom slučaju, podnosite dokumentaciju koja se odnosi na potvrdu stečenog obrazovanja, kopiju lične karte i kopiju dokumentacije koja potvrđuje vaš status osobe s invaliditetom.

Ukoliko već studirate i želite ostvariti pravo na besplatnu naknadu za II i svaku narednu godinu studija potrebno je da se obratite Udruženju, odnosno SSK najkasnije do 25. septembra

U tom slučaju potrebno je da: 

  • studirate na jednom od univerziteta ili samostalnih fakulteta u Crnoj Gori,
  • ste upisani u registar korisnika usluga SSK (UMHCG), 
  • studijsku godinu za koju tražite oslobađanje od naknade (školarine) nijeste upisali više od dva puta. 

Za sve prethodno navedeno neophodno je da imate dokaz, odnosno potvrdu (da ste redovno upisali studijsku godinu, Uvjerenje o položenim ispitima s prethodne godine studija, Kopiju dokumenta koji potvrđuje invaliditet, u situaciji kada po prvi put podnosite inicijativu.)

Izuzetno, student/kinja s invaliditetom može podnijeti zahtjev za oslobađanje od naknade u slučaju: 

  • dugotrajnije bolesti i/li operativnog zahvata; 
  • odsustva iz zemlje na period duži od pola godine, a u toku studijske godine koju student obnavlja; 
  • drugih valjano opravdanih razloga koje student potvrđuje adekvatnom dokumentacijom i činjeničnim stanjem.

Ispunjenost uslova i urednost dokumentacije utvrđuje tročlana Komisija UMHCG-a kojom predsjedava koordinator/ka Kancelarije u roku od pet dana od dana podnošenje zahtjeva ukoliko Komisija ustanovi nepotpunost dokumentacije o tome obavještava studenta i daje mu rok od tri dana za dostavljanje potpune dokumentacije. 

U slučaju odbijanja zahtjeva student s invaliditetom ima pravo žalbe koja se podnosi izvršnom/j direktoru/ici UMHCG u roku od pet dana, od dobijanja odluke.

U tom slučaju odluka izvršnog/e direktora/ice je konačna. 

Nakon što dokumentacija i spisak budu konačnu UMHCG istu prosleđuje Upravnom Odboru Univerziteta ili samostalnog fakulteta. Uprava univerziteta/fakulteta donosi konačnu Odluku o oslobađanju studenata od plaćanja naknade za tekuću studijsku godinu i prosleđuje je UMHCG. 

Pravo na smještaj u studentkom domu 

Pravo na smještaj u studentskom domu regulisano je Pravilnikom o kriterijumima, načinu, uslovima i visini naknade za ostvarivanje prava na smještaj i ishranu u domu, studentski kredit, stipendiju i participaciju prevoza (Sl. CG 100/2020), koji je podzakonski akt Zakona o visokom obrazovanju.

U  skladu s članom 2, stav 1 ovog Pravilnika pravo na smještaj u domu mogu ostvariti studenti koji se školuju van mjesta stanovanja, koji su po prvi put upisali semestar odgovarajuće godine studija i nijesu mijenjali studijski program. 

Prijem studenata u dom vrši se na osnovu konkursa, koji raspisuje Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta dva mjeseca prije početka studijske godine - u julu).

Konkurs za prijem studenata objavljuje se u štampanom mediju koji izlazi u Crnoj Gori i na internet adresi Ministarstva posvjete, nauke, kulture i sporta (www.mpin.gov.me u dijelu Konkursi) i sadrži:

   - naziv i sjedište doma;

   - broj raspoloživih mjesta;

   - rokove i uslove prijema;

   - spisak dokumenata potrebnih za prijem, i

   - druge podatke.

Ukoliko smještaj u domu želite ostvariti posredstvom UMHCG,  to možete ostbariti u skladu sa Pravilnikom o smještaju u studentskim domovima studenata s invaliditetom.

Nosioci prava definisanih ovim Pravilnikom su studenti s invaliditetom koji studiraju na univerzitetima/fakultetima u Crnoj Gori i upisani su u registar korisnika usluga UMHCG-a, odnosno ovo pravo žele ostvariti posredstvom UMHCG-a.

Prilikom podnošenja zahtjeva potrebno je da popunite Pristupnicu za korisnike usluga, kako bi Vaše podatke unijeli u elektronsku bazu i iste ažurirali  tokom vašeg studiranja. 

Pristupnicu možete dobiti u kancelariji UMHCG, putem društvenih mreža mejla ili drugim vidovima komunikacije, u štampanom i elektronskom obliku.

Da bi student s invaliditetom bio na spisku UMHCG-a za ostvarivanje prava na smještaj i ishranu u studentskom domu treba da ispuni sljedeće uslove:

  • Da studira na jednom od univerziteta ili samostalnih fakulteta  u Crnoj Gori,
  • Da je upisan u registar korisnika usluga UMHCG-a
  • Da je na prethodnoj studijskoj godini položio minimum 30% prijavljenih ispita,
  • Da tokom svog prethodnog boravka u studentskom domu nije disciplinski odgovarao.

Da bi student s invaliditetom ostvario pravo u đačkom i studentskom domu “Braća Vučinić” u Nikšiću potrebno je da pored prethodno navedenih uslova nije više od dva puta upisivao istu studijsku godinu.

Student podnosi zahtjev za smještaj u studentskom domu Udruženju, najkasnije do 15. septembra. Uz zahtjev, student prilaže i sljedeća dokumenta.

  • Potvrdu da je redovno upisao studijsku godinu,
  • Uvjerenje o položenim ispitima iz prethodne godine studija,
  • Kopiju indeksa ili lične karte,
  • Kopiju dokumenta koji potvrđuje invaliditet,
  • Potvrdu prebivališta.

Prilikom raspodjele soba UMHCG će tražiti prioritetnu raspodjelu soba za korsnike/ce kolica i osobe koje imaju preko 70% invaliditeta, što se dokazuje odgovarajućom dokumentacijom. Osim ovih studenata, prioritetno pravo na studentski smještaj imaju student koji konkurišu za isti, a žive van mjesta studiranja.

Ukoliko želite da Udruženje preda dokumentaciju za smještaj u domu dalja procedura podrazumijeva da nam dostavite:

   - svjedočanstvo III i IV razreda srednje škole (za studente I godine studija);

   - potvrdu o ocjenama i položenim ispitima iz prethodne godine studija (za studente II, III, IV, V i VI godine);

   - diplomu "Luča" u slučaju da je posjedujete; 

   - diplomu o položenom eksternom maturskom, odnosno stručnom ispitu;

   - potvrdu o redovnom upisu na studijski program;

   - potvrdu o mjestu prebivališta;

   - ličnu kartu.

Studenti s invaliditetom od decembra 2018. koji koriste usluge smještaja i ishrane u JU Domu učenika i studenata – Podgorica oslobođeni od plaćanja navedenih troškova. 

Pravo na studentsku stipendiju 

Pravo na stipendiju regulisano je Pravilnikom o kriterijumima, načinu, uslovima i visini naknade za ostvarivanje prava na smještaj i ishranu u domu, studentski kredit, stipendiju i participaciju prevoza (Sl. CG 100/2020). 

Pravo na studentsku stipendiju imaju studenti osnovnih i specijalističkih studija  koji su redovno upisali godinu po prvi put.

Studenti magistarskih studija nemaju pravo da konkurišu.

Ukoliko pravo na studentsku stipendiju želite ostvariti posredstvom UMHCG potrebno je da prilikom podnošenja zahtjeva popunite Pristupnicu za korisnike usluga, kako bi Vaše podatke unjeli u elektronsku bazu i iste ažurirali tokom Vašeg školovanja.

Pristupnicu možete dobiti u kancelariji UMHCG, putem fejsbuka, mejla ili drugim vidovima komunikacije, u štampanom i elektronskom obliku.

Prijavni formular za dodjelu stipendije nalazi se na sajtu Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta (u dijelu Konkursi. Uz prijavu je potrebno priložiti i Potvrdu o studiranju iz tekuće studijske godine.

Pravo da konkurišu za stipendiju imaju studenti koji imaju status „redovnog studenta“, kao i oni koji po prvi put upisuju studijsku godinu, što nam dokazuju kao što sam pomenula dostavljanjem Potvrde o studiranju.

Oni studenti koji ispunjavaju prethodno navedene uslove imaju pravo da konkurišu za dodjelu studentske stipendije od strane Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, imajući u vidu da je MPNKS nakon zahtjeva UMHCG od 2018. donijelo odluku da u okviru ovog Konkursa dodijeli isključivo 20 stipendija za studente s invaliditetom. Ova vrsta stipendije nije isto što i studentski kredit. Odlučeno je da njen iznos bude veći od studentskog kredita (i to 86€), jer se osobe s invaliditetom susreću tokom obrazovanja kako sa arhitektonskim preprekama, tako imaju i dodatne troškove zbog neobezbjeđivanja pristupačnog prevoza ili nekog drugog vida podrške koji bi im trebao biti omogućen od strane lokalne zajednice (psihološka usluga, usluga AN, PA), kako bi nesmetano obavljale svakodnevne studentske obaveze.Nakon prikupljanja dokumentacije Udruženje formira spisak studenata koji su zainteresovani da ostvare pravo na studentsku stipendiju i isti prosleđuje Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta - Odjeljenju za učenički i studentski standard, uz prateće pismo. Ministarstvo u julu objavljuje Konkurs za dodjelu stipendija, a koji traje do sredine oktobra. U vezi s tim, student s invaliditetom je dužan da dokumentaciju za stipendije dostavi Udruženju najkasnije do 10 dana prije isteka roka za podnošenje zahtjeva.

Ukoliko je student nezadovoljan odlukom komisije ima pravo prigovora ministru, u roku od osam dana od dana objavljivanja prijedloga rang liste studenata, na internet stranici Ministarstva.

Stipendija se isplaćije u deset jednakih mjesečnih rata, bez obaveze vraćanja. Stipendija se ne isplaćuje za jul i avgust.

Stipendija se isplaćuje u Crnogorskoj komercijalnoj banci (CKB).

.........

Ukoliko je na opštinskom nivou raspisan Konkurs za dodjelu stipendija studentima ili ukoliko je propisano da se stipendija dodjeljuje  konkretno studentima s invaliditetom UMHCG može uputiti Opštini preciznije licu zaduženom za postupanje u cillju dodjele stipendije, Molbu za dodjelu stipendije po principu afirmativne akcije, po čijem upućivanju Opština donosi konačnu odluku o dodjeli sipendije.

SERVISI PODRŠKE ZA STUDENTE S INVALIDITETOM

Kako bi što veći broj osoba s invaliditetom bio uključen u proces visokog obrazovanja potrebno im je obezbijediti adekvatne servise podrške.  U nastavku ću nešto više reći o tome.

Servisi podrške treba da pomognu u povećanju nivoa nezavisnosti osoba s invaliditetom i potpunom ostvarivanju njihovih prava. Oni su jedan od temeljnih segmenata koncepta proširenih prava, a njihova uloga je pružanje podrške u zadovoljavanju potreba osoba s invaliditetom u različitim oblastima života.

Asistencija u nastavi za studente s invaliditetom se odnosi na pružanje pomoći studentu s invaliditetom tokom studiranja, a koja ima za cilj da olakša praćenje nastave, pripremanje predispitnih i ispitnih obaveza. Asistencija u nastavi podrazumijeva pružanje pomoći osobi s invaliditetom prilikom odlaska i dolaska na fakultet i sa fakulteta, za vrijeme trajanja predavanja (hvatanje bilješki tokom predavanja, pomoć prilikom popunjavanja kolokvijuma), ali i van predavanja (kucanje seminarskih radova, domaćih zadataka, fotokopiranje literature i sl).

Asistencija u nastavi nije direktno zakonski regulisana za studente s invaliditetom, kao što je to slučaj za učenike u osnovnoj i srednoj školi. Ovo nažalost predstavlja veliki problem, imajući u vidu da je ovaj servis podrške posebno značajan za učenike koji se odluče da nastave dalje školovanje, odnosno da upišu fakultet, a to sve zbog adaptacije na novu sredinu. Osim toga, moram napomenuti da se u praksi, prethodnih godina dešavalo da zbog neobezbjeđivanja asistencije ili nekog drugog vida podrške kao što je tunač na znakovnom jeziku za osobe oštećenog vida, dobijemo informaciju da je student/kinja napustio/la fakultet.

Zbog nerješavanja ovog pitanja, ali i obraćanja studenata UMHCG-u u proteklom periodu upućivali smo univerzitetima Inicijativu za obezbjeđivanje finansijskih sredstava, a od Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta smo tražili da se usluga AN definiše prilikom izmjene Zakona o visokom obrazovanju. UMHCG kada ima sredstava iz projekata obezbjeđuje asistenciju u nastavi za određeni broj studenata.

Udruženje već duži niz godina sprovodi psihološko savjetovalište, kao jedan od vidova osnaživanja i ličnog osamostaljivanja mladih i osoba s invaliditetom. U skladu s mogućnostima i projektnom podrškom UMHCG pruža individualne i/ili grupne seanse. Navedeni servis podrške se sprovodi u cilju motivacije za lični napredak, otvorenost, aktivno uključivanje u rad Udruženja, samospoznaju, samoprihvatanje, rješavanje problema i prevazilaženje do tada naizgled nepremostivih prepreka i problema, veću borba za ostvarivanje sopstvenih prava i sl.

UMHCG omogućava prilagođavanje literature za studente s invaliditetom kojima je to potrebno, i to radi u saradnji s Organizacijom slijepih za Nikšić, Šavnik i Plužine koja u okviru Audio biblioteke prilagođava knjige na način što se štampana izdanja prvo skeniraju, iz pdf pretvaraju u word, ispravljaju greške koje se pojave takvim konvertovanje, zatim se potpuno sređen materijal prosleđuje studentima. Dakle, nakon skeniranja, knjiga se dijeli na „pakete“ od po 10 stranica, čuva u Word formatu, pa tako na primjer ako knjiga ima 360 strana, ona će biti podijeljena u 36 „paketa“. Audio biblioteka šalje mejlom volonterima pakete teksta, najčešće u TIF formatu i dokument u Wordu na kome se vrši ispravljanje. Volonter iščitava tekst, koriguje greške i vraća finalni tekst u Word formatu. Kada se prikupe svi djelovi knjige, „paketi“ se spajaju u jedan finalni dokument u Word formatu. Gotova knjiga se postavlja na server, iz Word dokumenta konvertuje se u web HTML format, a po želji korisnika šalje se u Word ili MP3 formatu ili se na njihov zahtjev štampa na Brajevom.

Osim toga, Udruženje pruža i uslugu prevoza "od vrata do vrata" za osobe s invaliditetom koje žive, rade ili se obrazuju na teritoriji Glavnog grada Podgorica, čije dugoročno uspostavljanje i finansiranje očekujemo od Glavnog grada nakon završetka projektne aktivnosti. Uslugu je moguće naručiti pozivom na brojeve telefona: 020 282 300 i 19700.

Na kraju bih pomenula i personalnu asistenciju koja podrazumijeva pružanje pomoći osobi s invaliditetom za obavljanje aktivnosti koje u svakodnevnom životu ne može obaviti bez pomoći druge osobe ili bi je obavljala znatno sporije i uz puno više napora, vremena ili i finansijskih sredstava. Pri tom, personalni asistent podrazumijeva jednu osobu koja pruža pomoć osobi s invaliditetom na način na koji odredi sama OSI. Data usluga se pruža shodno individualnim potrebama svakog korisnika personalne asistencije pojedinačno, pri čemu korisnik određuje vrijeme i mjesto pružanja usluge, dok personalni asistent pruža pomoć korisniku isključivo na način koji korisniku najviše odgovara, a ne na način koji je naučen kao opšte pravilo.

Kao što sam sam već pomenula pomenuti servisi podrške treba da doprinesu većoj samostalnosti osoba s invaliditetom. U konkretnom smatram  da je od velikog značaja da učenici/studenti prilikom obraćanja kancelariji UMHCG navedu šta im je od konkretnih servisa podrške potrebno kako bi nesmetano tokom studiranja mogli da obavljaju svakodnevne studentske obaveze. Na osnovu dugogodišnjeg iskustva u radu s osobama s invaliditetom pokazalo se da ovi sevisi podrške doprinose da osobe s invaliditetom ne troše dodatno vrijeme i svoje zdravstvene kapacitete kako bi obavljale svoje kako studentske, tako i svakodnevne obaveze.

Pri tom ne smijemo izostaviti činjenicu da se ovi serisi podrške najčešće obezbjeđuju projektno, dakle traju po par mjeseci nažalost, gdje nakon završetka projekta OSI ostaje bez servisa koji je do tada koristila. UMHCG nastoji da u skladu s projektnim mogućnostima studentima omogući potrebne servise podrške kako bi motivisali OSI da nastave dalje školovanje.

Besplatno savjetovalište za učenike i studente s invaliditetom 

Udruženje u okviru  Studentske savjetodavne kancelarije sprovodi Savjetovalište za srednjoškolce s invaliditetom i to srijedom od 10.00h do 12.00h. Ova aktivnost ima za cilj informisanje učenika s invaliditetom o pravima i servisima podrške tokom školovanja, stvaranje ravnopravnijih uslova, kako za vrijeme srednjeg obrazovanja: upućivanjem različitih inicijativa srednjim školama, kao što su inicijative u vezi s upisom, vanrednim polaganjem nastave, poštovanjem standarda pristupačnosti, tako i za vrijeme visokog obrazovanja.

Dodatno, putem Savjetovališta budući studenti biće informisani i osnaženi za nastavak daljeg školovanja, na način što ćemo ih informisati o gore pomenutim servisima podrške koje mogu ostvariti kao studenti s invalidiretom u okviru Studentske savjetodavne kancelarije.

Svi zainteresovani nam se mogu obratiti za informacije i savjete pozivom na brojeve telefona UMHCG: 020 265 650; 067 801 761; 069 385 981 ili slanjem poruke na Fejsbuk stranicu ili Instagram nalog UMHCG.  

Ova aktivnost se trenutno sprovodi u okviru projekta Nauči – primijeni promijeni, koji je finansijski podržan od strane Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, kroz konkurs Inkluzija na djelu za finansiranje projekata/programa za NVO u oblasti institucionalnog i vaninstitucionalnog obrazovanja-podoblast podrška inkluzivnom obrazovanju za 2020.

Sadržina ovog teksta je nastala u okviru aktivnosti Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom kroz projekat Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji je UMHCG sprovodio uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Anđela Miličić, Koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 15. juna 2021, organizovalo je Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom, posljednje za sada, odnosno u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF predstavništva u Crnoj Gori

Tema savjetovališta je bila: Prava studenata s invaliditetom na nivou visokog obrazovanja i adekvatne servise podrške. Konferencija se organizovala u susret upisnim rokovima na fakultetima s ciljem motivisanja mladih s invaliditetom za nastavak obrazovanja. 

Događaj je organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 

Cilj aktivnosti je bio osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom, kao i na djevojčice i žene s invaliditetom, da se aktivnije zalažu za svoja prava. Na ovaj način pružala se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava i da ista zaštiti. 

UMHCG želi svima da se zahvali koji su u proteklom periodu pratili i aktivno postavljali pitanja tokom trajanja onlajn pravnog savjetovališta, čije su teme bile iz oblasti obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite, kulture, podizanja svijesti o pitanjima invaliditeta, vršnjačkog nasilja, i drugih oblasti života, a sve u cilju informisanja OSI i njihovih članova porodice o svojim pravima, kako bi što veći broj njih bio samostalniji.

 

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 11. juna 2021, organizovalo je Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom na teme: Ostvarivanje prava na medicinsko - tehnička pomagala  Asistivne tehnologije za djecu i mlade s invaliditetom.

Događaj je organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom, kao i na djevojčice i žene s invaliditetom, da se aktivnije zalažu za svoja prava. Na ovaj način pruža se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava i da ista zaštiti. 

Besplatnim pravnim savjetovanjem obuhvataju se i porodice osoba s invaliditetom na koje pandemija i mjere sprečavanja i oporavka od COVID-19 neprimjereno utiču, što će rezultirati njihovom boljom zaštitom i većom otpornošću na potencijalno negativne mjere. 

Pozivamo djecu i mlade s invaliditetom, kao i njihove porodice i prijatelje da predlože teme i oblasti važne za ostvarivanje prava djece i OSI o kojima treba organizovati naredno Onlajn pravno savjetovalište.

Pitanja se mogu slati putem SMS-a na telefon: 069/385-981 i 067/801-761, e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.), Fejsbuk stranice, Instagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me  ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih).

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

 

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

Strana 9 od 46

Back to top