Konvencija o dječjim pravima univerzalni je i pravno obavezujuć dokument za gotovo sve države svijeta. Donošenje jednog takvog dokumenta bilo je potrebno da bi sva djeca uživala, na isti način, sva ona prava koja svakom djetetu, bez obzira na pol, na nacionalnu i vjersku pripadnost, na zdravstveno i psihičko stanje pripadaju. To znači da sve što se tumači - svaka potreba djeteta, svako pravo se mora tumačiti u njegovom najboljem interesu. Dijete ima pravo da se izjasni u skladu sa svojim uzrastom u odnosu na sva pitanja koja ga se tiču, poručila je Irena Rakočević ispred Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, na otvaranju Škole dječjih prava koja je započela juče u Mojkovcu.

Država je dužna da omogući svoj djeci apsolutno uživanje prava koja im pripadaju i treba da nađe model da garantuje ostvarivanje svih dječijih prava u skladu sa Konvencijom o dječijim pravima, ali i Konvencijom o pravima lica sa invaliditetom, jer djeca sa invaliditetom moraju da uživaju ista prava, odnosno da budu ravnopravna sa drugom djecom. Svi smo različiti i imamo različite potrebe, zaključila je Rakočević.

Ona je istakla da vjeruje u moć znanja jer znanje otvara naše mogućnosti i dozvoljava nam da upoznamo ovaj svijet i upoznamo sami sebe kroz upoznavanje svijeta, a traganje za znanjem je najviše što bismo sebi mogli dati da ostvarimo svoja prava.

Marina Vujačić ispred Udruženja mladih sa hedikepom Crne Gore govorila je o (samo)određenju, (samo) prihvatanju i (samo)poštovanju naglasivši da ove tri stvari u velikoj mjeri zavise od toga kako nas drugi ljudi vide, ali svakako i od nas samih. Kako je navela, ovo je ključna tema za život bilo kog ljudskog bića, nezavisno od toga da li je riječ o osobama s invaliditetom ili osobama bez invaliditeta jer svi mi prolazimo različite faze samoprihvatanja. Nažalost, dodala je, neke osobe nikada ne prođu fazu samoprihvatanja zbog različitih okolnosti u kojima se nalaze i kojima su okružene.

Vujačić je naglas govorila da bi se drugi promijenili, da bi bolje prihvatili i razumjeli sebe i da bi bili drugačiji prema drugima, kako bi se bolje razumjeli, a ne osuđivali jedni druge zbog onoga što jesmo i kakvi smo. Ona je podijelila sa polaznicima/ama svoja iskustva u borbi za ljudska prava, raniju potrebu da se sakrije, da ne bude vidljiva drugima zato što je mislila da će se tako zaštititi i da je tako niko neće povrijediti, ali je to nemoguće zato što to vodi u samoizolaciju i to nas potpuno odvaja od drugih.

Mi na ovaj svijet nismo došli da bismo sami živjeli. To tako ne funkcionše, mi moramo da budemo jedni s drugima i jedni pored drugih. Samo od nas samih zavisi naša sreća i naše zadovoljstvo sobom, naglasila je i dodala da vjeruje kako svako od nas pruža ono što ima u sebi i da svako daje ono što nosi sa sobom. Kako se ponašamo prema drugima u stvari prvenstveno govori o nama samima, šta mi imamo u sebi i kakvi smo. Najviše na svijetu treba voljeti sebe nije sebičnost, jer ne bismo bili/e u stanju da pružamo ljubav drugima da ne volimo sebe, nezavisno od toga kako izgledamo, koje su naše spoljašnje karakteristike, kazala je Vujačić.

Ona je poručila polaznicima/ama Škole da ne treba da osuđuju sebe zbog svojih emocija, već da svaku emociju moraju prihvatiti i artikulisati i da su svaka emocija i svaki osjećaj bitni.

Zaključak prvog dana Škole bio je da prava treba spoznati, za njih se treba zalagati kako bi nam bila osigurana i zaštićena, a to jedino možemo ako na adekvatan način spoznamo i sebe, svoje potencijale, želje, sposobnosti i htjenja.

Škola dječjih prava, koja se održava od 29. do 31. jula, dio je projekta Škola antidiskriminacije, finansijski podržanog od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, kroz konkurs za projekte NVO u oblasti zaštite lica sa invaliditetom od diskriminacije u 2023. godini.

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković