Svakodnevno slušamo i čitamo o povećanju različitih oblika nasilja, diskriminacije, stigme, govora mržnje, mizoginije nad ženama i djevojkama u Crnoj Gori. Koliko je tek  slučajeva o kojima se nikada i ništa ne sazna jer žene i djevojke žrtve rodnog nasilja ćute zbog  straha od nasilnika.

Institucije sistema, shodno patrijarhalnom ustrojstvu koji brižljivo njeguju,  i dalje ne shvataju ozbiljnost rodnog nasilja i posljedice koje ono može izazvati, pa se minimalno ili nikako ne bave otkrivanjem, privođenjem i sankcionisanjem nasilnika po važećim nacionalnim i međunarodnim normama.

Svojim (ne)činjenjima mnogi muškarci, posebno oni na pozicijama moći i odlučivanja nastoje disciplinovati žene i djevojke i vratiti ih u, po njima, jedino prirodno stanište koje se odnosi na kuću, kućne poslove, brigu o djeci. Nepoželjno je i neprihvatljivo da žene i djevojke imaju svoje mišljenje, stav ili da učestvuju u javnom, političkom, životu posebno ne na mjestima odlučivanja i visokim funkcijama. Intenzivno se radi na obezvrjeđivanje i urušavanju svega što je do sada postignuto u oblasti poštovanja ženskih ljudskih prava.

Nasilne, bahate „muškarčine" kako iz svakodnevnog života tako i iz javnog i institucionalnog života trebali bi da znaju da ukoliko im za sva nepočinstva prema ženama i djevojkama ne budu sudili u institucijama sistema, sudiće vam feministkinje permanentnim OTPOROM i NEPRISTAJANJEM NA LANCE PATRIJARHATA I UGNJETAVANJA!

Izvor: Fejsbuk stranica Crnogorskog ženskog lobija