U Opštini Bijelo Polje prema popisu stanovništva 2011, ima 6552 ili 14,2 odsto osoba s invaliditetom. Analizom je utvrđeno da u Bijelom Polju samo jedna raskrsnica ima adekvatan prilaz za OSI, dok u Beranam od 25 raskrsnica čak 20 nema spušteni prilaz. Zaključak je da je generalno problem taj što se ne razmišlja o ovome dok se pravi plan izgradnje (u početnom planiranju).

Projekat Imam i ja prava da se krećem finansiran je od strane Ministarstva kapitalnih investicija, i posvećen povećanju fizičke dostupnosti saobraćaja i javne saobraćajne infrastrukture za osobe s invaliditetom, realizovan je od NVO Multimedijal Montenegro (MMNE).

„Projekat Imam i ja prava da se krećem je obuhvatio informisanje i podizanje svijesti javnosti i zagovaranje za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom za lakše korišćenje usluga prevoza i saobraćajne infrastrukture. Kroz projekat smo imali za cilj da povećamo razumijevanje javnosti o preprekama sa kojima se suočavaju osobe s različitim vrstama invalidtiteta tokom svakodnevnih aktivnosti, a posebno u saobraćaju", istakao je direktor NVO MMNE Željko Đukić.

Projekat je trajao šest mjeseci.

„Za to vrijeme vođena je aktivna kampanja na društvenim mrežama. Urađene su dvije kraće reportaže s OSI, gdje posebnu zahvalnost dugujemo našem sugrađaninu Benjaminu Bahoviću, koji je kroz čitav ovaj projekat bio uključen. Bahović je dao doprinos na način što je radio na skretanju pažnje o problemima s kojima se OSI u našem gradu suočavaju, i sam je bio učesnik u realizaciji jedne od naših reportaža. MMNE je, takođe, u sklopu ovog projekta, realizovala i uličnu aktivnost kroz koju je dijeljenjem edukativno-promotivnog materijala pokušala da skrene pažnju građanima na potrebe osoba s invaliditetom. Moramo pomenuti, da je posebna pažnja bila usmjerena na mapiranje kritičnih tačaka pristupačnosti u Bijelom Polju i Beranama, na osnovu čega je napravljen predlog poboljšanja uslova pristupačnosti OSI u saobraćaju”, kazao je Đukić.

Stručna saradnica na projektu bila je Aida Idrizović, koja je iznijela zabrinjavajuće podatke s terena, a to su da većina institucija nema prilagođen prilaz za osobe s invaliditetom kako u Bijelom Polju tako i u Beranama.

Osim institucija, Idrizović je istakla da ni saobraćajna infrastruktura nije prilagođena ovim osobama, što zvuči poražavajuće.

Izvor: portal Vijesti

Priredio: Ivan Čović

Postoji nekoliko programa u Americi koji pomažu osobama s invaliditetom da dođu do posla. Reporter Glasa Amerike Arzuma Kompaore (Arzouma Kompaore) donosi priču o čovjeku koji je pronašao posao i vjeru u samog sebe.

Izvor: portal VOA

Priredio: Ivan Čović

Golbal klub Nikšić, kao drugoplasirani, završio je debitanski nastup u Ligi šampiona.

Nikšićki tim poražen je danas u Roštoku, u finalnom meču završnog turnira, od aktuelnog prvaka, litvanskog Saltinisa rezultatom 8:3.

Izabranici trenera Nikole Čurovića, koji su ove sezone debitovali u Ligi šampiona, plasmanom u finale obezbijedili su nastup na klupskom prvenstvu svijeta.

Takmičenje u Roštoku završili su s pet trijumfa i tri poraza.

Slavili su u grupi protiv domaće Hanze 12:7, finskih timova Old Pauer 8:7 i Aisti sport 7:4 i portugalskog Andvisa 11:6, dok su poraženi od njemačkog Čemnicera 15:5 i litvanskog Saltinisa 8:5.

U polufinalnom meču, možda jednom od najboljih na turniru, pobijedili su njemački Čemnicer 11:9 i revanširali se rivalu za poraz u prvoj fazi takmičenja.

Trener Čurović kazao je da zadovoljam ostvarenim rezultatom i ponosan na momke koji su ostvarili veliki uspijeh kada je klupski sport u Crnoj Gori u pitanju.

„Smatram da smo na najbolji mogući način promovisali državu i grad Nikšić, na terenu i van njega. Ostvareni rezultat daje nam snagu i uliva dodatni optimizam da u narednom periodu, uz dobar i predan rad, možemo i na reprezentativnom nivou da napravimo sličan rezultat”, rekao je Čurović.

Čemnicer, po mnogima i prvi favorit turnira, nastup je završio s bronzanim odličjem, a u meču za treće mjesto pobijedio je Old Pauer 10:6 (5:1).

Nikšićki tim u Roštoku nastupao je u sastavu Goran Macanović, Marko Nikolić, Nikola Nikolić, Miloš Ranitović, Mirnes Ramović i Velizar Obradović.

Predvodio ih je trener Nikola Čurović, a asistirao mu je Branislav Bulatović.

U ženskoj konkurenciji trofej je osvojio Malme, trijumfom u finalu protiv Old Pauera 1:0.

Bronzana je bila Hanza, domaćin turnira.

Izvor: portal Informativna agencija MINA

Priredio: Ivan Čović

Nikšićki tim savladao je večeras u polufinalnom meču njemački Čemnicer 11:9, i revanširao se rivalu za poraz u prvoj fazi takmičenja.

Golbal klub Nikšić plasirao se u finale završnog turnira Lige šampiona u Roštoku.

Nikšićki tim savladao je večeras u polufinalnom meču njemački Čemnicer 11:9 i revanširao se rivalu za poraz u prvoj fazi takmičenja.

U najboljem meču na turniru debitant u Ligi šampiona nadigrao je rivala, vodio je 4:0 i 6:2, a u odlučujućim trenucima bio prisebniji i koncentrisaniji.

Junak trijumfa bio je Nikola Nikolić s devet pogodaka, dok je ostala dva postigao njegov brat Marko Nikolić.

Važnu ulogu u defanzivnim zadacima odradio je treći član crnogorskog tima Miloš Ranitović.

Rival Nikšića u sjutrašnjem finalu biće bolji iz duela Saltinisa i Old Pauera.

Nikšić je ranije danas ostvario dva trijumfa i kao četvrtoplasirani, s četiri pobjede pobjede i dva poraza, završio prvi dio takmičenja i izborio polufinale.

Konačan plasman odlučivala je gol razlika, nakon što su četiri ekipe imale po 12 bodova.

Izabranici trenera Nikole Čurovića savladali su danas finski Aisti sport 7:4 i portugalski Andvis 11:6.

U Roštoku slavili su i protiv domaće Hanze 12:7 i finskog Old Pauera 8:7, dok su poraženi od njemačkog Čemnicera 15:5 i litvanskog Saltinisa 8:5.

Nikšićki klub u Roštoku nastupa u sastavu Goran Macanović, Marko Nikolić, Nikola Nikolić, Miloš Ranitović, Mirnes Ramović i Velizar Obradović.

Predvodi ih trener Nikola Čurović, kome asistira Branislav Bulatović.

Izvor: portal Vijesti

Priredio: Ivan Čović

Doba pandemije koronavirusa u svijetu i mjere koje su preduzete od strane država u borbi protiv ove bolesti bacila je svijetlo na jedna od temeljnih egzistencijalnih pitanja ljudskog duha u savremenom svijetu: usamljenost, samoću, izolaciju. Oduvijek je čovjek kroz sistem naučnih, ali i drugih svjetonadzora pokušavao da odgovori na pitanje ljudske usamljenosti, dimenzija samoće i fenomena izolacije. Paradoksalno jer se čini da je savremeni čovjek, zahvaljujući razvoju tehnologije povezan sa ljudima na razne načine, sve usamljeniji. Zbog brzog načina života, nastajanja novih sistema vrijednosti i razaranja već postojećih vrijednosnih konstrukcija, čovjek je u savremenom svijetu zarobljen u površnim i kratkotrajnim vezama i odnosima koje kada im dođe kraj za posljedicu imaju još veću usamljenost. Međutim, čovjek po svojoj prirodi jeste društveno biće, te kao takav, tek u odnosu sa drugim ljudima, zadovoljava osnovne potrebe za sigurnošću, zaštitom, ljubavlju, rešavanjem određenih problema.

Nekada su se pojmovi samoće, usamljenosti i izolacije izjednačavali i sinonimno upotrebljavali, danas se vrlo precizno pravi dinstinkcija između ovih termina; važno je razlikovati samoću od izolacije. Izolacija kao jedan tip odvojenosti od drugih jeste stanje koje osoba ne može promijeniti i koje je uzrokovano različitim barijerama (pravnim, vjerskim, političkim i slično). Izolacija sa kojom se savremeni svijet susreo u ovom trenutku jeste ona koja je izazvana specifičnom epidemiološkom situacijom. Naučnici različitih profila ističu da je dugotrajna izolacija štetna i negativno utiče na mentalno i tijelesno zdravlje (Lacković-Grgin, 2008). Sve negativne posljedice izolacije se višestruko uvećavaju kada govorimo o izolaciji djece s invaliditetom i njihovih porodica. Čovjek može biti gurnut u izolaciju, pa samim tim i u usamljenost protiv svoje volje, ali ono što se često dešava kod porodica djece s invaliditetom jeste ta vrsta izolovanosti koja je posljedica ljutnje na sistem izazvana osjećajem uskraćenosti prava.

Tako na primjer, norveški filozof Svensen jasno razlikuje samoću i usamljenost, smatrajući da samoća može da bude korisna za čovjeka jer mu ona zapravo omogućava da se on udalji od svog okruženja, okrene sebi i dođe do samospoznaje, ali isto tako upozorava da preduga samoća može dovesti do usamljenosti, osjećaja odbačenosti od sredine u kojoj živi, i ozbiljnije patologije. Istraživanja koje je Svensen sproveo u Norveškoj govori da su žene usamljenije od muškaraca, stariji ljudi od mlađih, a posebno su pogođene osobe s invaliditetom i njihove porodice. 

Većinu nas je izolacija sa kojom smo se suočili prisilila da se u zavisnosti od postojećih ličnih i društvenih kapaciteta suočimo sa njom uopšteno posmatrano na dva načina:

• da li da postojeću situaciju prihvatimo kao ukazanu mogućnost da u miru i saglasju sa sobom posmatram sebe, svoje unutrašnje biće, upuštajući se u različite oblike kreativnog djelovanja u odnosu na sebe sama i svijet koji nas okružuje, 
• ili nam izolacija stvara negativno osjećanje usamljenosti, napuštenosti, izopštenosti od sebe samog i svega što nas okružuje.

Preferirana samoća kao željeno stanje je potrebna pojedincu za filozofsku refleksiju i vijećanje sa samim sobom (Lacković-Grgin, 2008), produbljivanje vlastitih misli te bavljenje intelektualnim i kreativnim aktivnostima (Burger, 1995). Prethodno navedene tvrdnje dobijaju na važnost naročito u savremenom društvu koje kao dominantne karakteristike ima: otuđenost, površnost, strah, usamljenost.

U izolaciji ukoliko kao ličnost ne posjedujemo individualne kapacite za preispitivanje sebe samog i svijet koji nas okružuje i dobijene odgovore transformišemo u intelektualne i kreativne aktivnosti različitih nivoa suočavamo se sa usamljenošću kao neugodnim, averzivnim i stresnim iskustvom koje se javlja kada je mreža socijalnih odnosa pojedinca deficitarna, ili u svom kvalitetu ili kvantitetu (Perlman i Peplau, 1984). 

Možemo razlikovati dva različita tipa usamljenosti: socijalnu i emocionalnu usamljenost. Kod socijalne usamljenosti, pojedinac je nezadovoljan zbog manjka socijalne mreže prijatelja i poznanika, dok je emocionalno usamljena osoba nezadovoljna zbog nedostatka bliskih, privrženih odnosa. Stepen usamljenosti i u jednom i u drugom obliku dobija na intezitetu onda kada u porodici imamo dijete s invaliditetom, naročito u onim društvenim sistemima koji nijesu u stanju da ponude adekvatan odgovor na potrebe djeteta s invliditetom i njegove porodice.

Umjesto zaključka, možemo postaviti niz pitanja koja mogu biti inicijativne hipoteze za neka buduća istraživanja o uključenosti djece s invaiditetom i njihovih porodica u savremene tokove društvene zajednice u kojoj živimo:

• Šta se dešavalo unutar porodica djece s invaliditetom koje su u procesu izolacije bile fizički, ali ono što je možda i najznačajnije duhovno dislocirane, 
• Da li se porodice djece s invaliditetom osjećaju usamljeno i izolovano i u uslovima kada za većinu nas sve teče uobičajno? (nažalost, nemamo istraživanja na tu temu koja bi potvrdila ili opovrgla naše pretpostavke da su se porodice djece sa invaliditetom osjećale izolovano, usamljeno i prije pojave korona virusa i izrečenih mjera u spriječavanju njegovog širenja),
• Koliko kao društvena zajednica prihvatamo različitosti,
• U kom obimu se na institucionalnoj dimenziji trudimo da na različitim sektorima prihvatimo, umrežimo se i pružimo podršku zajednički postavljenim institucionalno definisanim mjerama (poštujući principe: uvremenjenosti, univerzalnosti, empatije),
• Koliko smo kao pojedinci koji egzistiramo u okviru društvene zajednice oslobođeni potrebe da etiketiramo i odbacimo onog koga poimamo kao drugačijeg po različitim osnovama,
• Koliko smo kao pojedinci spremni da napustimo poznati okvir kretanja prihvatimo i pružimo podršku onome što nas, možda u krajnjoj instanci naše ličnosti: plaši, što ne razumijemo ili želimo da zaboravimo,
• Koliko smo spremni da shvatimo borbu koju roditelji djece s invaliditetom svakodnevno vode na različitim nivoima: na nivou društva (u sistemu obrazovanja, socijalne zaštite, zdravstva):, ali i na ličnom nivou (proces prihvatanja, osjećaj nesigurnosti, nepravde, ugroženosti),
• Da li smo uopšte razmišljali o načinima njihove borbe u uslovima izolacije, u situaciji pandemije,
• Novonastala situacija nas je kao sistem, ali i na pojedinačnom nivou prisilila da afirmišemo alternativne kanale komunikacije, ali bez obzira koliko su nam savremene tehnologije umnogome olakšale rad i komunikaciju, s druge strane okolnosti su nam ipak još jednom ponudile potvrdu da je  ljudski dijalog odnosno razgovor ipak nezamjenjiv.

Možda nam iskustva nastala specifičnom organizacijom funkcionisanja u uslovima pandemije izazvane novim virusom mogu kao društvu dati osnovu za nove početke, za preispitivanje efikasnosti ranije upotrebljavanih ili primjenu novih mehanizama rada sa djecom sa smetnjama i njihovim porodicama i njihovog revidiranja, kako na institucionalnom tako i na individualnom nivou. Jedno je sigurno: situacija je nametnula odgovornost (bar bi to trebalo biti slučaj sa praktičarima) da analiziramo naš pređašnji način rada sa djecom sa invaliditetom (u različitim sferama) sada iz novog, potpuno neočekivanog ugla.

Literatura

Burger, P. M. (1995): Individual differences in preference for solitude. Journal of Research in Personality, 29, 85-108.

Lacković-Grgin, (2008): Usamljenost: Fenomenologija, teorije i istraživanja. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Perlman i Peplau, (1984): Loneliness research: A survey of empirical findings. U: L. A. Peplau i S. Goldston (Eds.) Preventing the harmful consequences of severe and persistent loneliness (pp. 13-46). Rockville, MD: U.S. Government Printing Office.

Svensen, H. Fr. Laš (2017): Filozofija usamljenosti, Geopeotika, Beograd.

Mr Mirjana Popović

„Osobe s invaliditetom su posebno osjetljiva grupa i suočavaju se s mnogobrojnim problemima u svakodnevnom životu koji se ogledaju u fizičkim i socijalnim preprekama i predrasudama u stavovima prema invalidnosti“, naglašava Radivoje Bogavac.

Nevladine organizacije Novi poredak i Korak promjene realizuju projekat Slobodni u kretanju-Ravnopravni u saobraćaju koji ima za cilj podizanje nivoa svijesti i edukaciju mladih po pitanju promocije prava osoba s invaliditetom kao učesnika u saobraćaju. Fokus je na ukazivanju na prepreke s kojima se susreću OSI i smanjenje socijalne distance.

Koordinator na projektu profesor Radivoje Bogavac kaže da su aktivnosti programa usmjerene na promociju prava osoba s invaliditetom u saobraćaju i na mehanizme njihove implementacije u praksi.

„Projekat je fokusiran na primjenu formalno - pravnog okvira u procesu eliminisanja prepreka koje postoje u kretanju osoba s invaliditetom i saobraćajnih barijera sa kojima se svakodnevno susreću. Poštovanje prava osoba s invaliditetom je od značaja za poboljšanje indeksa ljudskih prava. Osobe s invaliditetom su posebno osjetljiva grupa i suočavaju se s mnogobrojnim problemima u svakodnevnom životu koji se ogledaju u fizičkim i socijalnim preprekama kao što su ograničenost kretanja u fizičkom prostoru, u saobraćaju, u prisutnim predrasudama kao i u stavovima prema invaliditetu“ naglašava Bogavac.

Radionice u Mojkovcu i Andrijevici

U nastavku realizacije projekta projektovane su radionice u SMŠ Vuksan Đukić u Mojkovcu i SMŠ Andrijevica u Andrijevici s ciljem podizanja svijesti učenika o problemu participacije OSI u kretanju u saobraćaju. Planirano je i održavanje okruglog stola s osobama s invaliditetom kojom prilikom će se markirati njihovi bazični problemi u kretanju kao učesnika u saobraćaju i biti evidentirane sve prepreke u ostvarivanju prava OSI.

Projekat Slobodni u kretanju-Ravnopravni u saobraćaju finasijski je podržalo Ministarstva kapitalnih investicija Crne Gore.

U okviru projekta su realizovane tri informativno edukativne radionice s 60 učenika treće godine Gimnazija Miloje Dobrašinović u Bijelom Polju u cilju povećanja stepena informisanosti, razumijevanja i znanja učenika o zaštiti prava OSI kao učesnicima u saobraćaju, otklanjanju barijera u njihovom kretanju kao i o značaju društvene inkluzije osoba s invaliditetom.

Prema riječima profesorice Milene Drobnjak, koja je bila predavač na radionicama, mnogo je bitno da mlade ljudi, koji su budući nosioci državnih i javnih funkcija, budu na pravi način edukovani po pitanju prava osoba s invaliditetom.

„Mladima je neophodno ukazati na administrativne prepreke s kojima se suočavaju OSI, odnosno neagilnost nadležnih institucija vezano za implementaciju ljudskih prava, razne pravne i proceduralne prepreke kao i na socijalne prepreke, odnosno socijalnu distancu i stigmatizaciju prema osobama s invaliditetom koji pokreću diskriminatorsko ponašanje“,  naglasila je Drobnjak.

Predavač na projektu Dragana Božović akcentovala je neinformisanost mladih o pravima osoba s invaliditetom i o formalno pravnim procedurama za njihovo ostvarivanje. Ukazala je na mnoge prepreke u fizičkom okruženju koje potpuno blokiraju ili otežavaju kretanje OSI.

Izvor: portal Dan

Priredio: Ivan Čović

,,Osobe s invaliditetom i njihovi predstavnici biće uključeni i konsultovani u procesu izrade svih javnih politika u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, posebno u dijelu kreiranja politika koje se odnose na pitanja pristupačnosti jer smo i danas u procesu izrade novih zakonskih rješenja", navela je ministarka Ana Novaković Đurović, obraćajući se prisutnima na platou između Biblioteke ,,Radosav Ljumović" i zgrade Skupštine Glavnog grada.

,,Sigurna sam da će nove javne politike biti urađene u konsultativnom procesu i na zadovoljstvo i samih osoba s invaliditetom. S druge strane, trudimo se da kroz izradu kvalitetnih sektorskih analiza i podršku projektima nevladinim organizacija, posebno u dijelu poboljšanja položaja osoba s invaliditetom, u odnosu na one iznose iz budžeta kojima raspolažemo, podržimo vaše aktivnosti koje apsolutno doprinose realizaciji naših javnih politika. I to je sa jedne strane da kažem pozitivni dio ove teme, ove saradnje, ali istovremeno da naglasim da smo potpuno svjesni da položaj osoba s invaliditetom u Crnoj Gori, i ostvarenje svih njihovih ljudskih prava su daleko još uvijek od evropskih i apsolutnih standarda", dodala je Novaković Đurović.

Ona je dodala da u tom pravcu svi mi treba mnogo više da radimo, mnogo više da se trudimo, posebno u oblasti pristupačnosti uz veliku posvećenost Ministarstva, ali i Vlade Crne Gore, a „ja vjerujem i svih drugih državnih institucija, pa da krenemo od svog primjera, i naše prostorije, i naše institucije, za početak da učinimo pristupačnim osobama s invaliditetom, i na taj način im omogućimo ostvarivanje elementarnih ljudskih prava. Još jednom danas na ovom događaju izražavam veliku podršku svim aktivnostima i Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore i kompletnog NVO sektora koji je u odnosu na ovu temu, ali i na druge teme, strateški partner Vlade Crne Gore, i otvoreni smo za vaše predloge i nadamo se da ćemo i u perspektivi donositi dobre i kvalitetne odlike, koje će zaista kreirati jedan mnogo, mnogo bolji ambijent za osobe s invaliditetom u Crnoj Gori”, zaključila je Đurović.

„Iako je Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom ratifikovana prije 13 godina, mi  u Crnoj Gori nemamo situaciju u praksi da Ministarstvo rada i socijalnog staranja, niti centri za socijalni rad, priznaju pravo osobama s invaiditetom na personalnu asistenciju, niti procjenjuju njihove potrebe za ovom uslugom, iako je već nekoliko godina donešen pravilnik koji definiše standarde, iako se pružaoci usluga obavezuju na licencu koju između ostalog posjeduju i ustanove, kada sprovode usluge, i iako postoji cjenovnik usluge još od septembra prošle godine.“ navela je Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG, na Trgu Vektre, ispred prostorija nekolicine ministarstava. Ona je dodala da je Ministarstvo tada u komunikaciji s UMHCG prihvatilo da definiše cijenu usluge, "koja je nešto adekvatnija u odnosu na ono što smo imali kada smo je projektni sprovodili, međutim, nažalost državni organi ne čine dovoljno ili ne čine ništa da bi se ova usluga sprovodila u praksi, posebno ne onaj broj sati koji je potreban svakom korisniku individualno, niti opredjeljuju sredstva u budžetu da se usluga redovno sprovodi", dodala je Vujačić.

„NVO se ne mogu i ne smiju uslovljavati da sprovode uslugu personalne asistencije kroz projekte koji se finansiraju posredstvom Zakona o nevladinim organizacijama jer je personalna asistencija pravo OSI, a prava se ne mogu ostvarivati posredstvom NVO, već pred državnim organima“, dodala je .

„Uslovljavanjem NVO da posjeduju licencu prilikom konkursa, ili da dobijanje iste planiraju projektom. NVO se na taj način pretvaraju u paradržavne organizacije, odnosno pokušava se vršiti neprimjrena vrsta pritiska na njih jer ako finansijski zavise od nekog ministarstva onda će sigurno mnogo teže govoriti kritički i onako kako razmišljaju i kako bi inače govorili. Međutim, to Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore nikada neće stopirati i zaustaviti da se zalažemo za prava i položaj osoba s invaliditetom kako radimo godinama, u stvari evo više od dvije decenje. I upravo smo bili motivisani tim što smo mi vidjeli u Briselu 2019. na njihovom Freedom Drive, kada su se zaustavii ispred institucija Evropske unije i Evropske komisije i na simboličan način pokazali kakva je podrška EK pravima osoba s invaliditetom, tako što je jedna od osnivačica ENIL-a iz Švedske, zemlje na koju bismo se definitivno trebali na neki način, neću reći ugledati, ali itekako preuzimati pozitivne primjere koje oni imaju već decenijama i decenijama unazad. Na kraju krajeva, najrazvijenija su zemlja u tom smislu kada su u pitanju prava osoba s invaliditetom u praksi. Ona je bila zaključana u kavezu, metalnom, koji je stajao ispred ovih institucija i na kavezu je bio logo EU, a na njemu je pisalo: Ovaj projekat je podržan sredstvima EU. Oni su na simbolčan način onima od kojih zavise finansijski jer je Evropska komisija najveći donator ENIL-a, pokazali šta oni misle o njihovoj podršci i načinu na koji oni finansiraju države članice, koje iako EK podržava u izgradnji i otvaranju novih institucija, a s druge strane u svojim dokumentima se zalaže za deninstitucionalizaciju i poziva države članice i države kandidate da omogućavaju samostalan život  i ona radi potpuno suprotno u praksi." dodala je Vujačić.

Ona je navela da se osjećala ponosno što je dio takvog pokreta koji kritički ukazuje na nešto što su zaista negativne prakse, posebno imajući u vidu da mnoge osobe s invaliditetom cijeli svoj život provedu u takvim institucijama, potpuno ne samo odvojeni od porodica, nego i od prijatelja, poznanika, od generacije svoje, isključeni iz procesa obrazovanja, bez ikakve mogućnosti zapošljavanja, rada i sopstvenih prihoda i samim tim itekako zavisne od drugih, ne samo fizički nego u svakom mogućem smislu.

 "Oni koji ne odlučuju kada će se ustati, šta će obući, šta će i kada jesti, jednostavno ne mogu samostalno donositi odluke niti se to od njih treba očekivati. To je negdje bio motiv da i mi nešto slično organizujemo u Crnoj Gori, i zbog toga mi je jako drago da je makar relatvno  puno građana/ki s nama i mnogi su nas ovih dana podržavali na društvenim mrežama. Zaista je bila velika podrška medija danas tokom cijelog dana od jutra, a i sada, i neki resori odnosno njihovi predstavnici su tu sa nama, iako je otežaba komunikacija s njima, i zato im kažem, pozivam Ministarstvo da u najkraćem mogućem roku raspiše poziv za uslugu personalne asistencije i da makar pružaocima usluga koji su liencirani omogući to u praksi, kako ne bismo imali situaciju, kao što je sada, da samo jedna osoba s invaliditetom ostvaruje ovo pravo i trenutno je u potrazi za personalnim asistentom, i to nakon što je dobila sudski spor protiv države jer je upravo tužila zbog uskraćivanja prava na samostalan život i uslugu personalne asistencije.", dalje je kazala Vujačić.

Vujačić je dodala da to ne bi smjelo da se dešava, isto kao što ne bi trebalo da se dešava da  Zavod za zapošljavanje od februara nije isplatio subvencije poslodavcima koji ostvaruju zakonom ovo pravo ili su u ovom periodu podnijeli zahtjev po prvi put.

„Mogu misliti u kakvom su finansijskom problemu neki od njih. Tokom godine nam se obraćaju osobe s invaliditetom, koje su ostale bez radnog angažmana ili zbog raskida ugovora od strane poslodavaca, ili zato što im poslodavci nijesu ponudili produžetak ugovora nakon isteka onog na određeno vrijeme." dodala je Vujačić.

Na kraju pozvala je sva ministarstva da u najkraćim rokovima raspišu javne konkurse za finansiranje projekata NVO, kako bi se odluke donijele do kraja ove godine jer bi nezamislivo bilo da se sredstva vrate u budžet, odnosno ostanu neutrošena.

Događaju je prisustvovalo oko 70 građana, a isti je aktivnost projekta Samostalnošću do slobode, finansijski podržanom od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja posredstvom konkursa za NVO.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji sa Savezom slijepih Crne Gore (SSCG), a uz finansijsku podršku UNDP kancelarije u Crnoj Gori, u okviru projekta Inkluzija osoba s invaliditetom, vrši procjenu fizičke pristupačnosti prostorija i procjenu digitalne pristupačnosti među agencijama Ujedinjenih nacija (UN) u Crnoj Gori.

Projektnim aktivnostima je neophodno izvršiti procjenu prostorija UN sa konačnim ciljem da ih učini fizički pristupačnim za osobe s invaliditetom (uključujući osobe sa fizičkim, senzornim, intelektualnim, mentalnim i psihosocijalnim invaliditetom) prema univerzalnom dizajnu.

Fizička procjena treba da se uradi za dvije zajedničke prostorije u Crnoj Gori: UN Eko kuća, u kojoj su smještene četiri UN agencije: ILO, UNDP, UNICEF i RCO, kao i u poslovnom centru Hilton, u kojoj su smještene dvije agencije UN-a: IOM i UNHCR. 

Procjene treba da se vrše na osnovu principa univerzalnog dizajna i neophodno je da budu obuhvaćeni: pristupi zgradi, uključujući i kapije, ulazni prostor, recepcije, toaleti, prostorije za sastanke i konferencije, pristupačne radne površine, kafeterije, parkiralište. Zatim bitna je mobilnost između različitih oblasti, npr. od radnog prostora, do sala za sastanke, kafeterije, do pristupačnih toaleta, kao i mobilnost između spratova, uz upotrebu lifta. 

Kad je riječ o digitalnoj pristupačnosti, biće izvršena procjena za rezidentne agencije UN u Crnoj Gori, i to su: Međunarodna organizacija za migracije (IOM), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Međunarodna organizacija rada (ILO), Program razvoja Ujedinjenih nacija (UNDP), Fond Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF), Komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR), Kancelarija Ujedinjenih nacija za projektne usluge (UNOPS) i Kancelarija rezidentnog koordinatora Ujedinjenih nacija (RCO). Procjena će se odnositi na sljedeće domen pristupačnost informaciono-komunikacionih tehnologija: softver koji se koristi u svakodnevnom kancelarijskom radu, uključujući platforme za video prenos konferencija, kako bi se osiguralo da su pristupačne i da imaju ugrađene funkcije pristupačnosti, zatim sadržaj koji se kreirao ili nabavio u digitalnim formatima i objavio na veb-stranici. Procjena bi trebalo da se zasniva na usaglašenosti sa postojećim standardima i praksama u vezi sa pristupačnošću u odgovarajućem domenu i treba da razmotri dodatne resurse o inkluziji osoba s invaliditetom.

Na osnovu procjene, biće izrađen Izvještaj o procjeni, zajedno s listom preporuka o tome kako poboljšati pristupačnost u kratkom, srednjem i dugoročnom periodu.

Realizacija projekta traje od 20. juna do 30. septembra 2022.

Kanje Vest je da se uhvati toplota da se koristi reč „R“ za opisivanje predsjednika Bajdena osuđen od ljudi koji se zalažu za osobe s  invaliditetom.

Kritikovali ste Bajdena u njegovom intervjuu s Piers Morgan rekavši da je POTUS „jebena r-reč“ jer ne traži unos od Elon Musk sada, nadimak izaziva gnev.

Jordan Coog, izvršni direktor Nacionalne konferencije o Daun sindromu, rekao je za TMZ da je reč „R“ mrska za sve osobe s invaliditetom i veoma je frustrirajuće videti kako je Kanje prihvata. Što je još gore, Koge misli da je znao da je veoma uvrijedljiv.

Kanje Vest naziva predsednika Bajdena rečju „R“, kaže da mu je dozvoljeno da to izgovori.

NDSC kaže da R-riječ dehumanizuje ljude s invaliditetom. Kough podstiče Kanjea i druge s velikim platformama da razmisle o moći svojih riječi.

U Nacionalnoj mreži za prava osoba sa invaliditetom, Kanje je izgubio tonu podrške. Izvršni direktor Marilin Salo kaže da su zagovornici invaliditeta cijenili kada je Kanje jednom rekao ima bipolarni poremećaj. To je bila njegova velika snaga, ali ti isti ljudi su bili veoma uznemireni kada su vidjeli da koristi riječ „zastarelo i mrsko“.

NDRN ide korak dalje pozivajući Kanje da se izvini. Srećno s tim.

Nacionalno društvo za Daun sindrom je takođe osudilo. Tamošnji delegat nam kaže da „R“-reči nema mjesta u javnom diskursu, bez obzira da li cilja na osobu s invaliditetom ili ne.

Kako smo javili, Kanje je bio u nevolji protiv mnogo kombinacija. Mnogo antisemitskih izjava, nedavno tokom njegovog razgovora s Peresom, kada je rekao da samo želi da ode „Death con 3“ Jevrejima koji su ga razmazili.

A tu je i ovo tokom tog intervjua Kanje je bio više nego srećan što je priznao da su njegovi stavovi rasistički.

Izvor: portal Beogradska nedelje

Priredio: Ivan Čović

Dva dana uoči lokalnih izbora u 14 opština, osobe s oštećenjem vida neće moći da ostvare biračko pravo samostalno i tajno u svim opštinama.

Državna izborna komisija (DIK) na sjednici održanoj krajem marta, usvojila je izmjene podzakonskih akata, kako bi OSI bilo omogućeno samostalno i tajno glasanje. Pomenutim izmjenama, predviđeno je da osobe s invaliditetom samostalno stavljaju listić u glasačku kutiju, a ne kao do sada, uz pomoć člana biračkog odbora, spuštanjem glasačke kutije. Takođe, izmijenjen je šablon za glasanje za osobe s oštećenjem vida, propisivanjem da na istom moraju biti umetnuti metalni prstenovi, pa tragovi olovke više neće biti vidljivi na šablonu, čime će se eliminisati mogućnost narušavanja tajnosti glasanja. DIK uputila je Opštinskim izbornim komisijama (OIK) instrukcije prema kojima je, prilikom određivanja biračkih mjesta, neophodno voditi računa o njihovoj pristupačnosti za birače s invaliditetom.

Dodatno, preporučeno je postavljanje traka u vidu etisona na svim biračkim mjestima, čime bi bilo omogućeno nesmetano samostalno kretanje biračima s oštećenjem vida, kao i štampanje glasačkih listića na Brajevom pismu, u vidu brošura informativnog karaktera, koje mogu poslužiti kao podsjetnik kada je riječ o redosljedu izbornih lista.

Napominjemo da su u cilju unapređenja uslova za samostalno, tajno i dostojanstveno učešće osoba s invaliditetom u izbornom procesu izrađene Smjernice u saradnji s Misijom OEBS.

Ovim izmjenama, uspostavljena je dobra polazna osnova koja bi mogla dovesti do obezbjeđivanja uslova za ostvarivanje biračkog prava u skladu s principima jednakosti i ravnopravnosti svih građanki i građana.

Predstavnici OIK ističu da su učinili sve kako bi u što većoj mjeri bile ispoštovane instrukcije DIK i organizacija koje se bave pravima OSI i aktivno zagovaraju njihovu punu uključenost u javni i politički život. Ipak, dva dana uoči lokalnih izbora u 14 opština, uvidom u podatke dostavljene od strane OIK, može se konstatovati da nijesu preduzete sve neophodne mjere, u cilju adekvatne implementacije odluka DIK-a u praksi.

Prema informacijama OIK Žabljak, osobe s oštećenjem vida 23. oktobra neće moći da glasaju samostalno i tajno, budući da nijesu obezbijeđeni adekvatni šabloni za glasanje. Prema podacima OIK Bar, OSI moći će da se samostalno kreću po biračkim mjestima u urbanom, ali ne i u ruralnom dijelu grada. Takođe, osobama s invaliditetom će tek nakon dolaska na biračko mjesto biti omogućeno postavljanje glasačke kutije na određenoj visini. Na svega dva, od 24 biračka mjesta u Plužinama, biće omogućeno samostalno kretanje OSI, pokazuju podaci OIK Plužine. Prema podacima OIK Budva, ni na jednom biračkom mjestu u ovoj opštini neće biti omogućeno samostalno kretanje biračima s invaliditetom. U opštini Šavnik, OSI neće moći samostalno da ostvare biračko pravo, prema podacima Opštinske izborne komisije. Na samo 4, od 26 biračkih mjesta u Zeti, obezbijeđeni su uslovi za samostalno kretanje OSI. Prema podacima OIK Kolašin, samostalno kretanje OSI biće omogućeno samo na najbrojnijim biračkim mjestima. Na 57 biračkih mjesta u Bijelom Polju, OSI će moći samostalno da se kreću, dok će na svim biračkim mjestima biti postavljena niža polica u okviru jedne kabine i glasačka kutija na odgovarajućoj visini. Kada je riječ o Glavnom gradu Podgorici, od ukupno 208 biračkih mjesta, na 121 će biti omogućeno samostalno kretanje biračima s invaliditetom. Dakle, evidentno je da su usvojene izmjene i preporuke DIK samo djelimično ispoštovane.

Važno je pomenuti i činjenicu da su pitanja koja se tiču OSI bila van fokusa izbornih kampanja, te da u samim kampanjama nije predstavljeno nijedno konkretno rješenje vezano za OSI. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, predstavnici Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) navode da uprkos pomacima u odnosu na parlamentarne izbore iz 2020., kada su osobe s oštećenjem vida bile izložene diskriminaciji, što je nedvosmisleno potvrdio i Ombudsman u mišljenju povodom pritužbe SSCG, ne mogu biti zadovoljni trenutnim stanjem, te da tokom tekućeg izbornog ciklusa, nije pokazana istinska spremnost da se OSI obezbijedi ostvarivanje biračkog prava na jednakim i ravnopravnim osnovama.

Savjetnica za međunarodne odnose u Savezu slijepih, Katarina Bigović Kulić ističe da u kampanjama, video spotovima i debatama uoči lokalnih izbora, nije bilo riječi o unaprjeđenju kvaliteta života OSI. „Imamo ispoštovane elemente pristupačnosti, ali ne možemo biti do kraja zadovoljni, zbog toga što osobe s oštećenjem vida neće moći da glasaju potpuno samostalno i tajno u svih 14 opština", kazala je Bigović Kulić. Prema njenim riječima, iako je stanje poboljšano u odnosu na posljednje parlamentarne izbore, nije obezbijeđena mogućnost za jednako ostvarivanje biračkog prava osobama koje žive u urbanim i ruralnim predjelima, te je situacija u kojoj se nalaze birači s oštećenjem vida i dalje nepovoljna. Dodaje da je diskriminacija u političkom životu podjednako prisutna i kada se radi o ostvarivanju pasivnog biračkog prava.

„Očekivanja društva i predrasude prema sposobnostima osoba s oštećenjem vida, uzrok su problema s kojima se ove osobe suočavaju prilikom kandidature za odborničko mjesto, ili neku drugu javnu funkciju, čime se onemogućava njihovo aktivno učešće u političkom i javnom životu", naglašava Bigović Kulić.

Predsjednik Državne izborne komisije (DIK), Nikola Mugoša, kazao je da ovaj izborni proces dočekujemo s bitno promijenjenim propisima koji se tiču prava OSI u izbornom postupku. „Ipak, čini se da uprkos unaprijeđenom pravnom okviru, izbornu administraciju čeka još dosta posla kada je u pitanju njena implementacija. Dostupni podaci pokazuju da veći dio OIK nijesu ispoštovali pomenute izmjene, niti obezbijedile samostalno glasanje OSI", ističe Mugoša. Kako dodaje, pozdravlja napore koje su učinile pojedine Opštinske izborne komisije (OIK), kako bi implementirale navedene propise. „Jasno je da je u pitanju proces koji će iziskivati vrijeme, ali takođe smatram da su pojedine novine mogle biti implementirane i tokom ovog izbornog procesa. Ovo pokazuje da se prava OSI i dalje ne poštuju i da smo, nažalost kao društvo još uvijek daleko od ravnopravnosti", kazao je Predsjednik DIK-a. Mugoša naglašava da će DIK, u skladu sa svojim nadležnostima nastaviti da daje doprinos unaprjeđenju prava OSI, kako bi svi građani i u dijelu izbornog postupka mogli uživati jednaka prava.

SSCG će pratiti dešavanja tokom izbornog dana i ukazati na eventualne nepravilnosti. Nadaju se da će dogovoreni elementi pristupačnosti biti ispoštovani, te da se neće dešavati situacije poput one s lokalnih izbora u Nikšiću, kada uprkos postojanju šablona s metalnim prstenovima, usljed neadekvatne edukacije članova biračkih odbora, određenom broju birača nije bilo omogućeno samostalno i tajno glasanje.

Izvor: portal Saveza slijepih Crne Gore

Priredio: Ivan Čović