„Neophodno je da poboljšati međuresornu saradnju, uključujući i saradnju između organizacija civilnog društva, kao i organizacija civilnog društva s nadležnim državnim institucijama, kako bi se ženama s invaliditetom s iskustvom nasilja pružila adekvatna zaštita. U skladu s tim, potrebno je dodatano edukovati žene s invaliditetom o načinima prevencije i mehanizmima zaštite od nasilja, a ujedno usvojiti adekvatniji pritup zaštite ženama s invaliditem, žrtvi nasilja u okviru nadležnih institucija“ naveli su učesnici na Edukacijama o načinima komunikacije sa ženama s invaliditetom. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) je u okviru projekta Ćutanje nije opcija! koji je finansijski podržan od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja realizovalo edukacije o načinima komunikacije sa ženama s invaliditetom žrtvama nasilja u dva različita termina, obuhvatajući dvije ciljne grupe. Edukaicje namijenjene za predstavnike/ce ženskih civilnih organizacija održane su od 14. do 16. decembra 2022, u hotelu Bianca u Kolašinu. Edukacijama su prisustvovali/le predstavnice civilnog sektora, Centra za ženska prava, Udruženja preduzetnica Crne Gore, Crvenog krsta Crne Gore i Centra „Ljubović“, Nevladine organizacije "ENNISA", kao i Udruženja za podršku osobama s invaliditetom Bijelo Polje. Edukacijama su prisustvovale 22 osobe, dvije više od broja predviđenog projektom. 

Edukacije su bile koncipirane tako da obuhvataju teme od značaja za osobe s invaliditetom, kao i praktične vježbe i primjere u pogledu zaštite od nasilja. Tako, učesnici ističu važnost razumijevanja potreba žene s invaliditetom, kao i neophodnost poznavanja i prepoznavanja mehanizama zaštite od nasilja. Kroz pratkičan rad, učesnici su prepoznali nedostakte u pružanju najbolje zaštite za žrtve nasilja, u odnosu na zajedničko djelovanje zaštite žrtava. 

Drugi set Edukacija održan je u periodu od 21. do 23. decembra, u hotelu Voco, u Podgorici, a bio je namijenjen za predstavnike državnih institucija, pa tako su prisustvovali predstavnici: Komanskog mosta, Ministarstva evropskih poslova, Suda za prekršaje Bijelo Polje, Resursnog centra za djecu i mlade iz Podgorice, Ministarstva sporta i mladih, Odbora za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore, Centra za profesionalnu rehabilitaciju, Dnevnog centra za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju Podgorica.  Oba treninga su obuhvatala teorijski dio, predavanja koja su obradila teme: Modeli pristupa invaliditetu, Pojam i vrste nasillja nad ženama s invaliditetom i mehanizmi zaštite, Filozofija samostalnog života, Servisi podrške za osobe s invaliditetom i za žene s iskustvom nasilja.  Sve obrađene teme pratile su vježbe i praktičan rad kroz određene metode, poput kafe metode, igre ograničenja, grupe samopodrške, psihološke podrške za žene s invaliditetom i iskustvom nasilja, igre uloga, kao i projekcije filmova, koji opisuju nasilje i njegove posljedice.

Edukacije su imale za cilj unaprjeđenje rada na pravovremenoj prevenciji, edukaciji i zaštiti žrtava i potencijalnih žrtava nasilja.

Edukacije su obuhvatile i obradile različite oblike nasilja, s fokusom na porodično i rodno zasnovano nasilje, kao i o samom načinu komunikacije i pružanja usluga i zaštite žena s invaliditetom. Posebna pažnja u okviru diskusije s učesnicima posvećena je ekonomskom nasilju nad ženama s invaliditetom, u odnosu na što su učesnici istakli da za isto institucije prepoznaju i usvajaju najmanje oblike mehanizama zaštite od ekonomskog nasilja, te da je ne prepopznavanje ovog oblika najučestalije. 

Modeli pristupa invaliditetu, te servisi podrške za osobe s invaliditetom i za žene s iskustvom nasilja su teme koje je obradila izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić ističući poseban značaj na uspostavljanju i adaptaciji modela pristupa zasnovanom na ljudskim pravima u crnogorskom društvu. Učesnici su imali prilike da kroz obradu ove teme steknu znanje o adekvatnoj terminologiji u odnosu na osobe s invaliditetom, te pravima osoba s invaliditetom, kao i značaju Konvencije (UN) o pravima ososba s invaliditetom. Predstavnici insiticuja koji su pohađali trening su se suočili s nedostatkom primjene modela zasnovanog na ljudskim pravima, kao i prepoznali poboljšanja koja se njegovom primjernom mogu ostvariti prilikom zaštite žena s invaliditetom, žrtava nasilja. 

Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, je obradio i približio temu Filozofija samostalnog života, koja dodatno obezbjeđuje poštovanje prava OSI, te pomaže prilagođavanje društva i sistema u skladu sa Konvencijom (UN) o pravima osoba s invaliditetom. 

Oba treninga su obuhvatala i praktične metode i vježbe, koje je obradila psihološkinja Dragana Đokić, a što su posebno učesnici istakli kao korisno jesu grupe samopodrške, te motoda simulacije psihološke podrške ženama žrtvama nasilja.  

Zaključeno je da su neophodne međusektorske saradnje, kako međusektorske saradnje u okviru državnih institucija, tako i u civilnom sektoru, kako bi se poboljšala sveukupna sistemska zaštita žena s invaliditetom žrtvi nasilja. Zaključeno je da su neophodni dodatni napori za usvajanje najboljih modela pristupa invaliditetu, te usvajanje ponašanja, kao i podizanje svijesti građana u pristupu osobama s invaliditetom, njihovim uživanjem osnovnih ljudskih prava, te smanjivanjem stepena nasilja, zanemarivanje, zlostavljanja, kao i posebnom stepenu ekonomskog nasilja usmjerenog ka ženama s invalidetom, koje su iskusile nasilje i koje mogu postati žrtve nasilja.

„Obim prava osoba s invaliditetom u Crnoj Gori usko je povezan s modelima pristupu invaliditetu koji se primjenjuju, tako da od njih zavisi i da li ćemo uopšte imati garantovana ljudska prava, odnosno, da li će kroz te garancije biti ispoštovani principi ljudskih prava, među kojima je jedan od ključnih poštovanje urođenog dostojanstva, ili će biti promovisane druge „vrijednosti”, koje su često krajnje neprihvatljive. Mnogi zakoni su „zreli" za ukidanje ili unaprjeđenje, kako bi se njima propisali minimalni standardi i uvrstili principi Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, uključujući i one koji se odnose na djecu s invaliditetom u oblasti porodičnog života. Tako je, na primjer, Analiza važeće zakonske regulative u oblasti zaštite prava djece i porodičnog života ukazala na neophodnost izmjena Porodičnog zakona u brojnim segmentima, posebno u dijelu uslova za sklapanje braka, u okviru kojih se propisuje i „sposobnost za rasuđivanje”, koja se široko tumači, zanemarujući potpuno pravo na emotivni život.”, istakao je Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore.

On je dodao da pored toga, servisi podrške moraju biti finansirani iz budžeta države i obavezno izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti moraju biti propisani novi servisi i standardi za njih, kao što su: predah roditeljstvu, savjetovalište za roditelje djece s invaliditetom i roditelje koji su osobe s invaliditetom i brojni drugi.

Božena Jelušić, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost u Skupštini Crne Gore navela je da: „Iako je država pokušala primijeniti inkluzivno obrazovanje ne može se govoriti o njegovom kvalitetu i jednakim uslovima kada su nejednake polazne pozicije i kada ne postoji afirmativna akcija. Naime, u Crnoj Gori postoje snažne institucionalne prepreke, koje u stvari i dovode do invaliditeta kao takvog jer upravo prepreke proizvode stanje invaliditeta. Invaliditet, dakle, nastaje onda kada ga društvo stvori.” 

Ona je dodala da iako je Odbor za rodnu ravnopravnost, nažalost, nadležan samo za praćenje Zakona o rodnoj ravnopravnosti smatra kao zanačajnim pokretanje inicijative za osnivanje Centra za rani razvoj i učenje, koji će djelovati u oblastima zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite, a uključivaće i druge sektore u cilju pružanja stručne podrške djeci od strane tima koji će raditi u ovom Centru. 

„Posebno ističem važnom oblast obrazovanja jer se upravo kroz oblast obrazovanja treba prekinuti sa praksama stereotipizacije invaliditeta. Sjetimo se samo Fride Kalo i Stivena Hokinga i njihovih sjajnih dostignuća, koja trebaju biti promovisana, kako bi reformisala naš sistem vrijednosti.”, dodala je Jelušić. 

„Istakla bih kao posebno značajnu pripremu Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, u čijoj su izradi učestvovale i osobe s invaliditetom, posebno očekujuči značajne reforme koje će ovo zakonsko rješenje pokrenuti. Naime, njegova primjena će povući sa sobom izmjene seta zakona u brojnim oblastima, koje definišu prava osoba s invaliditetom i, svakako se nadam, smanjiti oblike i stepen diskriminacije s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u praksi.”, navela je Budimirka Đukanović, načelnica za rizične grupe u Ministarstvu rada i socijalnog staranja.

Takođe, dodala je, da je važno pomenuti i Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti, koji je bio u fokusu analize ovog projekta i za čije su izmjene i dopune date određene značajne preporuke.

Nada Đurović-Martinović, koordinatorka programa dječje zaštite u UNICEF (Predstavništvo u Crnoj Gori) je navela da u UNICEF prava djece sa smetnjama u razvoju i njihovih prorodica tretiraju multisektorski i rade na umrežavanju različitih institucija sistema i promociji inkluzije. „Navedeno znači da promovišemo ranu intervenciju djece i aktivnosti koje u tom segmetu trebaju sprovoditi različite institucije. Kada je u pitanju oblast dječje zaštite, svakako je značajno pomenuti broj servisa podrške koji je još uvijek mali i njihovu raznovrsnost, koja nije adekvatna. Dnevni centri moraju adekvatnije biti uvezani sa sistemom obrazovanja, ali i sa sistemom zdravlja a u okviru Strategije o deinstitucionalizaciji, koja je u pripremi, treba definisati mjere koje će dovesti do toga da djecu od tri, četiri ili više godina ne ne budu izmiješana sa mladima, kao što je to danas slučaj.” Ona je dodala da imajući u vidu da hraniteljstvo nije zaživjelo u dovoljnoj mjeri, moraju se jačati centri za socijalni rad, posebno u dijelu vođenja slučaja, uključujući i kroz povećanje broja zaposlenih u njima, imajući u vidu njihovu preopterećnost poslom. Naime, kako je navela, centri trebaju raditi i na jačanju roditeljskih kompentencija, ali i na razvoju drugih usluga u zajednici. „Istraživanja pokazuju da su djeca u visokom stepenu izložena nasilnim metodama vaspitavanja, u visokom stepenu od 66%, dok su čak djeca sa smetnjama u razvoju ovim metodama izložena i do 83%. Stanovanje uz podršku za odrasle osobe s invaliditetom treba biti razvijeno kao usluga. Uz sve navedeno, trebaju adekvatnije biti finansirane nevladine organizacije koje pružaju podršku porodicama.”, zaključila je Đurović-Martinović.

Panel je organizovan u okviru Dvodnevne konferencije o zabrani diskriminacije OSI s osvrtom na oblast zaštite prava djece i porodičnog života, a u okviru projekata Roditeljstvo = za sve, finansijski podržanog od strane Ministarstva rada i socijalnog sraranja i P(O)(S)stupc(I)ma do prava OSI, finansijski podržanog od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava, kroz konkurse za nevladine organizacije.

Podgorica, PR pres servis –  U Crnoj Gori žene i djevojčice s invaliditetom su nedvosmisleno višestruko diskriminisane i nedovoljno su osnažene da prepoznaju diskriminaciju i bore se protiv nje.

To je poručeno je na panelu Zabrana višestruke i intersekcijske diskriminacije OSI s posebnim akcentom na žene i djevojčice s invaliditetom, koji je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru dvodnevne konferencije.

Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić kazala je da su žene i djevojčice s invaliditetom nedvosmisleno višestruko diskriminisane. 

„Ohrabruje me činjenica da u Crnoj Gori, iako su nam žene obespravljene i obeshrabrene, imamo aktivizam koji je sve značajniji. Međutim, i dalje nemamo dovoljnu osnaženost žena i djevojčica s invaliditeom da prepoznaju diskriminaciju i da se bore protiv nje“, istakla je Vujačić.

Prema njenim riječima, Zakon o zabrani diskriminacje lica s invalidtetom iz 2015. ne tretira diskriminaciju nad ženama i djevojčicama s invaliditetom, iako Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom u članu 6 i 7 tretira upravo žene s invaliditetom i djecu s invaliditetom. 

Takođe, kako je dodala, Strategija o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i promociji jednakosti iz prošle godine, iako ima oblast koja se odnosi na žene s invalidtetom, ne tretira oblast nasilja nad njima, niti prepoznaje sve oblike diskriminacije..

„Ukoliko nijesmo svjesni problema, onda ni politike ne mogu biti adekvatne, ni praksa, a onda smo daleko i od međunarodnih standarda“, rekla je Vujačić.

Ona je ponovila i da država i dalje negira da se nasilje nad ženama i djevojčicama OSI dešava, a u većini situacija na prijave nasilja nadležne institucije nijesu odgvorile kako treba.

„Ali poručujem da nas ima nas i biće nas još više koji ćemo aktivno o tome govoriti“, zaključila je Vujačić.

Predsjednica Zakonodavnog odbora Skupštine Crne Gore Maja Vukčević kazala je da Skupština nije prepoznata kao institucija koj radi dovoljno na promociji prava OSI.

“Ja sam tu kako bismo nešto promijenili ili da zajedno sa nadležnim Ministarstvom pronađemo najbolja zakonska rješenja. Mogu da kažem da postoji volja kod poslanika, ali izgleda da ne postoji dovoljno znanja”, rekla je Vukićević.

Kako je rekla, ono što je iznanadilo jeste da se nasilje nad ženama i djevojčicama s invaliditetom dešava u primarnim porodicama.

“Prosto me možete da se ne zapitate zašto je to tako, ali je odgovor prilično prost – mi kao društvo još uvijek nijesmo dovoljno napredovali, iako se stalno trudimo da govorimo da smo moderni. Mislim da smo zadržali dosta toga iz naše tradicije, što je trebalo da bude odbačeno”, rekla je Vukićević.

Napominje da se roditelji djece s invaliditetom i djeca s invaliditetom od samog starta suočavaju s ozbiljnim problemima i poteškoćama, što kao posljedicu izaziva intersekcijsku diskriminaciju, a to sve vodi siromaštvu osoba s invaliditetom i njihovih porodica. 

“Naš zakonski okvir nije idealan, treba da se mijenja, da se unaprijedi. Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti bi mogao da se unaprijedi jer u ovom dijelu podrške djeci s invalidietom i njihovim roditeljima ima prostora za rad”, kazala je Vukićević.

Glavna savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Dina Knežević istakla je da se veoma mali broj žena ostvaruje u partnerskoj zajednica, a samim tim se teže odlučuju da budu roditelji.

Kada je u pitanju rodnozasnovano nasilje, kako je rekla, žene i djevojčice s invaliditetom ne prijavljuju nasilje i često ga ne prepoznaju.

„Brojna istraživanja pokazuju da je, veliki broj njih koji je upitan da li je proživjela nasilje bilo koje vrste, odgovorilo da nije. Ali, kako su odgovori produbljeni  u većini slučajeva su odgovorile da je došlo do nasilja“, rekla je Knežević.

Prema njenim riječima, kod prijavljivanja rodnozanovanog nasilja postoji bojazan da će ostati bez njege koja im se pruža. 

Knežević je kazala i da žene koje su smještene u ustanovama trpe određeno nasilje, poput prinudne sterilizacije, nedavanja ljekova ili prisilne medikalizacije i slično.

Ona je napomenula i da određeni problemi postoje i prilikom zapošljavanja, kao i da ne postoje podaci koliko je među nezaposlenima žena s invaliditetom koje su na marginama, žena romkinja, žena koja se zavisnice od psihoaktivnih supstanci.

Knežević je istakla da je Nacrtom zakona o zabrani diskriminacije i promociji jednakosti prepoznata intersekcijska diskriminacija i da se nada da će novi zakon o biti okosnica „poslije koje ćemo se svi jače i odlučniji boriti protiv diskriminacije“.

U toku diskusije navedeno je da samo četiri odsto žena s invaliditetom ima nekretninu, kao i da se generalno ženama nameće obrazac ponašanja po kojemu one prihvataju da imovinu ustupaju muškarcima. Istaknuto je i da u velikom broju slučajeva nijesu pozivali OSI u postupku oduzimanja njihove poslovne sposobnosti, kao i da je u više postupaka utvrđeno da lica s invaliditetom nijesu pozivana na raspravu i na taj način im se uskraćivala mogućnost da izraze svoju želju i volju.

Konferencija je organizovana uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja, kroz projekat Roditeljstvo = za sve i Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kroz projekat P(O)(S)tupc(I)ma do prava OSI.

Podgorica, PR pres servis – Osobe s invaliditetom (OSI) u Crnoj Gori nijesu priznate kao partneri i roditelji i za njih se često smatra da nijesu sposobne za te uloge i da ne bi trebalo u njima da se ostvaraju, poručeno je na konferenciji Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG).

Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić rekla je da je položaj i poštovanje prava osoba s invaliditetom (OSI) bolji u odnosu na period od prije deset godina.

“Bilo bi zaista poražavajuće da nije tako i da nema napretka i rezultata”, kazala je Vujačić.

Prema njenim riječima, OSI u Crnoj Gori nijesu priznate kao partneri i roditelji zbog stavova da se invalidnost genetski prenosi, što je netačno, iako, naravno, ima situacija kada invalidnost jeste nasljedna, i nijesu priznate i zbog toga što društvo nije u dovoljnoj mjeri promijenilo svijest kada su u pitanju OSI i njihova prava.

Vujačić je istakla i da je apsolutno neprihvatljivo ukidanje Direktorata za zaštitu lica s invaliditetom jer sve pozitivne prakse ne smiju tako biti poništene i prekinute.

Takođe, kako je dodala, sve što je postignuto na polju poštovanja i poboljšanja prava OSI bilo bi nezamislivo da nije aktivizma OSI.

Poručuje da bi trebalo više govoriti o samostalom življenju OSI jer je postajala i dalje postoji praksa smještanja osoba s invaliditetom u rezidencijalnim ustanovama, bez više opcija i mogućnosti da osobe s invaliditetom biraju usluge podrške, a posebno usluge podrške za život u zajednici.

“To je potpuno suprotno Konvenciju UN o pravima osoba s invaliditetom. Ustanove moraju postojati, ali ne smiju biti rješenja”, istakla je Vujačić.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković upozorio je da većina OSI živi u uslovima siromaštva.

„Djeca s invaliditetom predstavljaju jednu od najmarginalizovanijih ranjivih grupa u Crnoj Gori, i često žive u porodicama koje se mogu okarakterisati kao najugroženije populacije kojima je pristup obrazovnim, zdravstvenim i socijalnim ustanovama ograničen“, rekao je Bjeković.

Kako je rekao, nedostatak statističkih podataka o djeci s invaliditetom otežava planiranje i pružanje usluga kako vlastima, tako i organizacijima koje se bave ovomproblematikom.

„Ključni cilj je da nijedno dijete ne smije biti izloženo zanemarivanju, zlostavljanju. Izlaganje djece ovim pojavama predstvalja kršenje njihovih prava“, napomenuo je Bjeković.

On je poručio i da dobar socijalni rad ne predstavlja samo preduzimanje rizika, već njegovo smanjivanje i upravljanje na dugoročno postizanje najboljih rezulatata.

Takođe, kako je dodao, predrasude su nešto što je u crnogorskom društvu i dalje i te kako prisutne, a „djeca s invaliditetom su sve više izolovana, lišena mogućnosti za uživanje svojih osnovnih prava”, kazao je Bjeković.

Kako je istakao, nedostatak svijesti prisutan je u mnogim institucijama sistema. 

Ministar ljudskih i manjinskih prava Fatmir Đeka rekao je da Crna Gora mora djelovati složno i organizovanije kroz uspostavljanje politika i programa koji će osigurati nesmetano ostvarivanje ljudskih prava djeca s invaliditetom odnosno djeca sa smetnjama u razvoju.

Prema njegovim riječima, jedan od evidentiranih problema u Crnoj Gori jeste nedostatak preciznih podataka o ukupnom broju djece s invaliditetom/djece sa smetnjama u razvoju u crnogorskom društvu. 

„Ova djeca i njihove porodice se svakodnevno suočavaju sa specifičnim problemima, kao što su nedostatak pomoći i podrške za njihovo uključivanje u škole, iskustvom nasilja i nedostatkom odgovarajućih alata za njihovo prijavljivanje, poteškoćama u pristupu zgradama ili uslugama, kao i problemi u vezi sa mogućnošću učešća u procesima donošenja odluka koje utiču na njihove živote“, rekao je Đeka.

Kako je istakao, djeca sa invaliditetom su „djeca svih nas, naše države, naša odgovornost“.

„Njima osim ostvarivanja prava treba ljubavi, pažnje i osjećaj da nisu zapostavljeni. Njihovo danas i njihovo sjutra ogledalo su našeg odnosa prema svemu“, dodao je Đeka.

On je pozvao sve da budu uporni i odlučni kako bi se osiguralo da sva djeca, bez obzira na njihove sposobnosti, budu zaštićena i zbrinuta i da u potpunosti uživaju svoja ljudska prava.

Državni sekretar u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Darko Stojanović kazao je da je neophodno stvoriti pravne pretpostavke za uvođenje standarda kojima se obezbjeđuje puno uživanje ljudskih prava i sprečavanje ili otklanjanje diskriminacije osoba s invaliditetom.

Podsjetio je da je najznačajniji međunarodni ugovor koji je Crna Gora ratifikovala u ovoj oblasti, Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom.

“Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti propisana su prava iz socijalne i dječje zaštite u cilju unapređenja životnog standarda OSI i djece sa smetnjama u razvoju”, naveo je Stojanović.

Prema njegovim riječima, Pravilnikom su propisani bliži uslovi za pružanje i korišćenje normativima i minimalnim standardima usluga podrške za život u zajednici.

Takođe, kako je naveo, Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti uveden je povremeni porodični smještaj hraniteljstvo, koji se obezbjeđuje djetetu sa smetnjama i teškoćama u razvoju koji živi sa roditeljima ili koristi uslugu porodičnog smještaja-hraniteljstva.

Na konferenciji je predstavljeno Istraživanje o diskriminaciji OSI i članova porodice OSI, poznanika ili srodnika OSI, kao i Analiza za važeće zakonske regulative u oblasti zaštite prava djece i porodičnog života.

Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 200 ispitanika, od čega su polovinu činile osobe s invaliditetom.

Prema stavovima OSI, više od polovine smatra da su najugroženija i najmarginalizovanija grupa. Stavovi članova porodice OSI su, takođe, isti po ovom pitanju.

Na pitanje ko se najviše bori ljudska prava OSI ispitanici su mišljenja da se upravo najviše bore njihove porodice.

Prema istraživanju više od 40 odsto ispitanika smatra da su osobe s invaliditetom diskriminisane u društvu.

Analiza važeće zakonske regulative u oblasti zaštite prava djece i porodičnog života izrađena je u cilju pokretanja procesa javnog zagovaranja u svrhu upućivanja inicijative za izmjenu pojedinih zakonskih rješenja u navedenim oblastima.

Analizom se, između ostalog, može zaključiti da crnogorsko zakonodavstvo u oblasti porodičnih odnosa i roditeljstva OSI ne propisuje adekvatne garancije njihovih prava, ne prepoznaje oblike diskriminacije i ne propisuje podršku za život djece s invaliditetom u primarnoj porodici, kao ni podršku za sklapanje braka.

Konferencija se organizuje uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja, kroz projekat Roditeljstvo = za sve i Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kroz projekat P(O)(S)tupc(I)ma do prava OSI.

Današnji način življenja je koliko nezdrav, toliko prilagođen našem svakodnevnom tempu. Zahvalni smo činjenici da nam je svijet na dlanu, najčešce na  ekranu od telefona ili komjutera. Ušuškani u sofama svog doma, nemamo potrebu da se drmnemo iz zone komfora, već sve gledamo, biramo, saznajemo, upoznajemo preko pametnih uređaja. Čudno je kada neko ima dosta negativnih stavova koje ponosno iznosi, zato što smo svi mi pristalice olakšanog sistema funkcionisanja, iako smo nesvijesni da smo mi robovi u tom sistemu.

Manjina je nezadovoljna postupkom robovanja kroz svakodnevnicu, dok je većina podsvijesno svijesna činjenice o zoni iz koje jednostavno ne žele izaći. Prihvatili smo i ušli u ovoj zoni iz nama prioritetnih razloga i zato smo donekle zahvalni. Možemo zaključiti da je čovjek baš tvorac ovog sistema, pa je razumijevanje prihvatljivije i privlačnije. Da li se stvarno isplati to negodovanje u današnjem svijetu? Baš mislim da ne jer smo mi ti koji biramo svijet u kome ćemo rasti. Svijet u našoj glavi, stvoren vizualizacijom nam odvraća pažnju od stvarnosti. Sigurna sam da je stvarnost, sa svojom oštrinom, posjekla većinu života, koji iluziju olako odbijaju jer nisu uvjereni u moć vizualiranja. 

Smatram da je zona komforna, naizgled najprikladnija za život, dok sa neke malo sakrivene strane vidimo sebe u pozi, skeptičnog borca za rušenje ovog naviknutog stanja. Mislimo da kada su stvari uklopljene u nekom najprijatnijem ritmu, da smo u balansu življenja. Mogli bismo da probamo promjene, odnosno disbalans, baš kako bi istražili svoju moć u ovom čarobnom svijetu, širokog spektra. Iluzija je zapravo svijet u kome živimo, sa prihvaćenim i ažuriranim sistemom, kom smo adaptirani. Brza umreženost I povezanost na planeti je neophodna za razvijanje i napredovanje.

Usavršavamo se u fukncionisanju plivanja u virtuelnom svijetu, pa tako i nismo sigurni u istinitost priloženog sadržaja. 

Nisam sigurna koliko ćete se potruditi da izađete iz ove ušuškanosti, koja postaje primarna u današnjem svijetu. 

Zahvalimo se sebi i svijetu, bilo to u realnom ili virtuelnom svijetu, što nam je jasna slika istine koju možemo da vidimo i osjetimo u našim životima. Bilo da smo robovi sistema, zbog kojeg upadamo u zonu komfora, ipak smo mi tvorci takvog svijeta.

Tihana Prelević

Prvenstvo Crne Gore u stonom tenisu za osobe s invaliditetom okupilo je u dvorani hotela Voko 19 takmičara, saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POKCG).

U spojenim kategorijama 2-5 (osobe koje igraju iz invalidskih kolica) kod stonotenisera trijumfovao je Ambroz Nikač, ispred drugoplasiranog Senada Husovića i Nedžada Pepića na trećem mjestu.

U konkurenciji takmičarki, u istoj kategoriji, slavila je Slobodanka Gurešić, koja je u finalu bila bolja od Samre Kojić.

U kategoriji 6-7 (stojeći stav) prvo mjesto osvojio je Đuro Krivokapić.

Kao drugoplasirani završio je Slobodan Mihailović, dok su pobjedničko postolje kompletirali Miloš Mudreša i Zoran Čabarkapa.

Titulu šampiona u spojenim kategorijama 8-10 odbranio je Uroš Gugolj, a u finalu bio je bolji od iskusnog šampiona Dejana Bašanovića.

Kao trećeplasirani završio je Miljan Cerović.

U kategoriji 6-10 najbolja je bila Milijana Ćirković, a u finalu bila je bolja od Andree Cebalović.

Šampionat u dvorani Voko odigran je inkluzivno u okviru turnura Podgorica open.

Organizatori devetog Državnog prvenstva za OSI bili su Stonoteniski klub osoba sa invaliditetom Luča i Udruženje paraplegičara Podgorica, uz tehničku podršku Stonoteniskog kluba SPIN (STK SPIN), a pod pokroviteljstvom Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POKCG).

Izvor: Portal CDM

Priredio: Ivan Čović

Na inicijativu Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u toku javne rasprave Ministarstvu pravde je upućen predlog izmjena i dopuna na Nacrt​ zakona o izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, a Marina​ Vujačić je ključne sugestije iznijela i na okruglom stolu organizovanom u decembru tim povodom, a sugestije su podržane i od strane 48 drugih nevladinih organizacija.

Naime, predložili smo da se izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći NVO prepoznaju kao pružaoci​ besplatne pravne pomoći, i da im se na taj način obezbijedi finansijska podrška od strane države, na istoj ravni kao i advokatima i sudijama, imajući​ ​u vidu da građanke i građani imaju neuporedivo​ veće povjerenje u NVO, što i statistika potvrđuje. Samo UMHCG je u toku 2021. pružilo više pravnih savjeta i informacija,​ nego svi sudovi u Crnoj Gori od početka primjene Zakona. 

Takođe, predložili smo da se prepozna nova kategorija građanki i građana - žrtve govora mržnje, kojima će se garantovati pravo na besplatnu​ pravnu pomoć. Na kraju, tražili smo da se pojam osobe sa posebnim potrebama zamijeni korektnim pojmom osobe s invaliditetom, koji je u skladu s modelom pristupa invaliditetu zasnovanom na ​ljudskim pravima. Uostalom, nezamislivo je i apsolutno neprihvatljivo da u bilo kojem zakonu u 2022, punih 13 godina od ratifikacije Konvencije UN o pravoma osoba s invaliditetom, imamo ovakvu​ terminologiju u crnogorskim propisima, koja degradira ličnost, omalovažava i diskriminiše osobe s invaliditetom. ​ ​

Očekujemo da Ministarstvo pravde ozbiljno razmotri naše sugestije i uzme u obzir poziciju građanki i građana, al ii značaj nevladinih organizacija koje se bave pružanjem besplatne pravne pomoći. 

Inicijativu UMHCG podržale su sljedeće NVO (Redosljedom date podrške): 

1. Udruženje raseljenih Roma i Egipćana sa Kosmeta u Crnoj Gori; 
2. Maslinarsko društvo Boka - Boka Kotorska; 
3. Udruženje multiple skleroze Crne Gore; 
4. NVU "Djeca Crne Gore"; 
5. NVO Prva multikukturalna ženska organizacija "Dijalogom do sloge"; 
6. Organizacija slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin; 
7. NVO Centar za multimedijalnu produkciju (CEZAM); 
8. NVO "Prvo udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju"; 
9. NVO Multimedijalni studio Bijelo Polje; 
10. NVO 35mm;
11. NVU Pružite nam šansu;
12. Udruženju raseljenih Roma i Egipćana sa Kosova u Crnoj Gori;
13. Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO); 
14. Udruženje Korina; 
15. Organizacija slijepih za Pljevlja i Žabljak; 
16. Udruženje zaštite na radu Crne Gore; 
17. Savez slijepih Crne Gore (SSCG); 
18. Mreža ženskih i dječjih prava; 
19. NVO Opštinsko udruženje multiple skleroze Bijelo Polje; 
20. Crnogorski ženski lobi; 
21. NVO Prima; 
22. Centar za regulativu i usklađenost hrane; 
23. SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica; 
24. Centar za ženska prava; 
25. NVO Ksena; 
26. NVU NAŠA DJECA; 
27. NVO „Novska kredenca " Herceg Novi; 
28. NVO MOZAIK NIKŠIĆ; 
29. Građanska inicijativa Sačuvajmo Sinjajevinu; 
30. Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHNK); 
31. Udruženje za razvoj civilnog društva; 
32. NVO ZLATNA ŽICA; 
33. NVO IKRE Rožaje; 
34. Udruženje paraplegičara Bijelo Polje; 
35. Fond za aktivno građanstvo – fAKT; 
36. NVO Alternativa (Iz Pljevalja);  
37. NVU Jednako; 
38. Spektra; 
39. NVU INTER MONT; 
40. NVO Naša djeca Crne Gore; 
41. Nacionalna organizacija za rijetke bolesti Crne Gore; 
42. NVO Katarinine čarolije; 
43. NVO Nova šansa u Novom; 
44. NVO Trening Centar TARABA; 
45. NVO ,,BRAIN'' Bijelo Polje; 
46. NVO Ozon; 
47. NVO 35mm; 
48. NVO Olakšajmo život djeci sa posebnim potrebama iz Rožaja.

Problem nasilja nad djecom s invaliditetom je nedovoljno istražen, zvanični statistički podaci ne postoje, o ovom problemu se i ne govori, tako da je nepoznanica u kojoj mjeri i kroz koje oblike su djeca s invaliditetom izložena nasilju u našoj društvenoj zajednici. Pisati o ovoj temi nije ni malo lako, posebno ako se ima u vidu činjenica o izuzetno ranjivoj populaciji, koja je pored nasilja u porodici može i najčešće jeste izložena institucionalnom i društvenom nasilju. 

Možda bi na početku bilo od značaja upoznati se sa činjenicama do kojih se došlo različitim međunarodnim istraživanjima ovog fenomena, a koje bi svakako mogle biti polazne tačke za kreiranje nacionalnog istraživanja ove pojave.

Podaci sprovedenih međunarodnih istraživanja govore da je:

*Nasilje nad djecom s invaliditetom kontraverzna tema, naročito u društvima tradicionalnističko patrijarhalnim strukturama;

*Stigmatizacija, marginalizacja, izolacija, zavisnost od sistema (institucija), staratelja i roditelja povećava rizik da djeca s invaliditetom budu izložena nasilju;

*Nasilje nad djecom s invaliditetom može se javiti kroz različite oblike, u različitim okruženjima (u institucijama, porodici) i na različitim nivoima, 

*Situacija se dodatno pogoršava ukoliko prethodnim činjenicama dodamo elemenat roda/pola, etničke pripadnosti, socijalnog statusa, mjesto življenja (selo/grad);

*Procjenjuje se da će djeca s invaliditetom tri do četiri puta vjerovatnije češće doživjeti fizičko ili seksualno nasilje ili zanemarivanje nego djeca bez invaliditeta (UNICEF);

*Djeca s invaliditetom se kod prijavljivanja nasilja često sreću sa preprekama različite vrste od institiucionalnih do ličnih;

*Sistemi za zaštitu djece često nijesu prilagođeni potrebama djece s invaliditetom i slučajevima nasilja nad djecom s invaliditetom čime se dodatno otvara prostor za marginalizaciju i izolaciju odnosno za pojavu svojevrsnog institucionalnog nasilja nad ovom osjetljivom grupom;

*Neformalni sektor često ne posjeduje ni u strukturalnom, ni u ljudskom smislu, dovoljne kapacitete da adekvatno odgovori na potrebe djece s invaliditetom, koje su pretrpjele nasilje; 

*Sistem je u obavezi da sagleda višestruke rizike sa kojima se suočavaju djeca s invaliditetom, kada je u pitanju nasilje i djeluje primjenjujući holistički pristup i međusektorsku saradnju na svim nivoima djelovanja, od kreiranja strategija i smjernica javnih politika do njihove neposredne implementacije;

*Djeca s invaliditetom se u porodičnom okruženju suočavaju sa nasiljem zbog nedovoljne i neadekvatne podrške društvenog sistema ukupnoj porodičnoj zajednici djeteta s invaliditetom;

*Nedostatak finansijske, emocionalno psihološke i uopšte društvene podrške porodici djeteta s invaliditetom rezultira stvaranjem osjećanja nemoći, usamljenosti, neshvaćenosti, izolacije  porodice u cjelini;

*Činjenica je i da djeca s invaliditetom u nekim slučajevima ne posjeduju kapacitete da procjene određeni oblik ponašanja drugih osoba nasilnim odnosno djeca s invaliditetom često nijesu svjesna da je neki oblik ponašanja neprihvatljiv;

*U društvima u kojima postoje stereotipi, predrasude i stigma prema djeci s invaliditetom roditelji mogu da u odnosu na dijete i zadovoljenje njegovih potreba odgovore nasiljem, koje je proizvod srama ili nedostatka adekvatne podrške.

Mr Mirjana Popović

Dvodnevna konferencija o Zabrani diskriminacije OSI  s osvrtom na zakonsku regulativu u oblasti zaštite prava djece i porodičnog života biće organizovana u utorak i srijedu, 27. i 28. decembra 2022, u hotelu Hilton, u Podgorici.

Konferencija se organizuje s ciljem pokretanja šireg javnog dijaloga o pravima osoba s invaliditetom (OSI), kako bi se, između ostalog, sagledalo trenutno stanje o vrstama i stepenu diskriminacije OSI u Crnoj Gori, kao i o mehanizmima zaštite prava djece s invaliditetom i njihovih porodica, a sve s ciljem ukazivanja na značaj smanjenja rizika od zlostavljanja i zanemarivanja, te prevencije izmještanja iz primarne porodice i prevencije institucionalizacije u ustanovama socijalne i dječje zaštite djece s invaliditetom i djece čiji roditelji ili staratelji imaju invaliditet.

Na konferenciji će biti prezentovani rezultati i preporuke proistekle iz Istraživanja o diskriminaciji osoba s invaliditetom (OSI) i članova porodica OSI, poznanika ili srodnika OSI i Analize važeće zakonske regulative u oblasti zaštite prava djece i porodičnog života.

U uvodnom dijelu, prvog dana, planirano je da konferenciju otvore ministar ljudskih i manjinskih prava Fatmir Gjeka, državni sekretar u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Darko Stojanović, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković, i izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Drugi konferencije dan je rezervisan za dva panela na teme: Zabrana višestruke i intersekcijske diskriminacije OSI s posebnim akcentom na žene i djevojčice s invaliditetom, u okviru kojeg će učešće uzeti predsjednica Zakonodavnog odbora Skupštine Crne Gore Maja Vukićević, glavna savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Dina Knežević i izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić, dok će na temu Zaštita prava djece s invaliditetom i njihovih porodica govoriti, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore i partner na projektu Roditeljstvo = za sve Goran Macanović, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost u Skupštini Crne Gore Božena Jelušić, načelnica Direkcija za zaštitu rizičnih grupa u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Budimirka Đukanović, kao i koordinatorka programa dječje zaštite UNICEF (Predstavništvo u Crnoj Gori) Nada Đurović-Martinović.

Ovim putem pozivamo sve zainteresovane osobe s invaliditetom, građane i građanke da se prijave za učešće na pomenutoj Konferenciji, te da istu isprate putem Fejsbuk stranice. 

Za sve dodatne informacije, možete nas kontaktirati putem mejla Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili na broj telefona 069/385-981, 067/801-761 ili 020/265 - 650. 

Konferencija se organizuje uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja, kroz projekat Roditeljstvo = za sve i Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kroz projekat P(O)(S)tupc(I)ma do prava OSI.

Amerikanac Zijon Klark (Zion Clark) imao je još jedan značajan podvig u svom životu jer je uspio da upiše svoj debi u Mješovitim borilačkim vještinama (MMA).

Klark ima 25 godina i svojevremeno je bio rvač, a sada je ušao u istoriju MMA, tako što je postao prva osoba bez nogu koja je pobijedila sposobnog protivnika. On je u subotu u San Dijegu (San Diego) dobio Eugena Mareja (Eugene Murray), i to jednoglasnom odlukom sudija.

Klark je, inače, rođen sa sindromom kaudalne regresije, koji otežava razvoj donje polovine tijela. Prije svog MMA debija je jasno rekao da će nastaviti da prkosi izgledima i dokaže da ne postoji ništa što ne može da uradi.

Pored toga što je trenutno ušao u MMA, gdje se takmičio na turniru Gladijator Čelendž (Gladiator Challenge), Klark trenira rvanje za Olimpijske igre 2024. Takođe, želja mu je da završi trku u invalidskim kolicima na Paraolimpijskim igrama.

Izvor: Portal CDM

Pripremio: Ivan Čović