O multiipleks sklerozi (MS) se još uvijek dovoljno ne zna. Samim tim što još uvijek nije do kraja istražen uzrok MS iako se i o posljedicama zna na osnovu individualnih iskustava, jer MS nema iste posljedice, iako ima slične simptome kod različitih osoba. Možda upravo zbog toga tekst ispod potvrđuje da MS nastaje kao kombinacija duhovnih i emocionalnih faktora, što znači da od emocionalne i duhovne jačine ličnosti vjerovatno zavisi i da li će stanje biti progresivno ili ne.
Tekst je objavila Žana Živković na svom blogu. Uz male korekcije u cilju poštovanja principa na kojima funkcioniše portal objavili smo tekst.
----
Kinezi vjeruju da MS vrlo vjerovatno predstavlja kombinaciju duhovnih i emocionalnih faktora, a da “okidač” oboljenja može biti neka infektivna bolest koja uništava vitalnost samog organizma, koja je neophodna za funkcionisanje organizma i koja omogućava da se opušti duh. Bez duhovne relaksacije, konstantna uznemirenost je prisutna, pa se narušava tjelesna harmonija.
Zapadnjačka medicina zagovara teoriju da MS nema nikakve veze sa prethodnim ličnim iskustvima ili ukupnom tjelesnom ravnotežom, već da je povezana sa nasleđenom spiralom DNK koja u kombinaciji sa još jednim dijelom DNK virusa proizvode oboljenje.
Dakle, kineska medicina se razlikuje od zapadnjačke medicine, po tome što lično iskustvo stavlja iznad nasledstva i biologije kao uzroka. Ljekari kineske medicine ne bi porekli da je MS možda nasledna, ali bi se oni ipak fokusirali na druga iskustva kako bi objasnili zašto se oboljenje javlja i opstaje.
Ipak, relativno mali broj Kineza ima MS, a moderni istrazivači vjeruju da je genetska razlika između orijentalne populacije i drugih naroda zaslužna za to.
Dok Kinezi vide ankcioznost, depresiju, preplasenost i strah kao faktore koji doprinose procesu sticanja MS, zapadnjački doktori posmatraju ove emocionalne faktore i stanja kao nešto sto se javlja kod osoba pošto saznaju da su dijagnostifikovani MS-om. To znači, da osoba kada sazna da je oboljela od progresivnog oboljenja, počinje da bude depresivna i plašljiva.
Zapadnjački doktori gledaju na demijelinizaciju nervnih vlakana kao na nešto karakteristično za MS, što grubo odgovara opisu kineskih doktora za gubitak vitalne energije (jang). Autoimuni proces kojim se stimuliše proizvodnju antitijela koja napadaju organizam umjesto da napadaju patogene organizme grubo odgovara opisu kineske medicine za disfunkciju i disharmoniju unutrašnjih organa. Dok zapadnjački doktori zamišljaju mikroskopske promjene koje se otkrivaju u izolovanom tkivu, kineski ljekari zamišljaju procese koji se odvijaju na širem, opštem planu u svakodnevnom životu.
TRETMAN: Kako bi se suzbila MS-a, savremena zapadna medicina zastupa dva načina: pronaći PROTEIN koji bi blokirao autoimuni napad, pa samim tim i demijelinizaciju i spriječio razvoj MS; drugi način je primjena jednog PEPTIDA (cytokine) malog proteina koji je sličan interferonu koji reguliše autoimune odgovore i kontroliše viruse izazivače i tako smanji broj MS napada.
Pristup kineske medicine je sličan ovome, tj. ona zastupa stav da treba nešto unijeti u tijelo kako bi se organizam ponovo snadbio esencijalnim tečnostima i kako bi se rehabilitovali unutrašnji organi i njihove funkcije, a to se postiže dijetom i travama, a ne proizvodima savremene tehnologije.
Akupunktura se takođe primenjuje kako bi se poboljšala cirkulacija koja slabi zato što organi ne funkcionišu kako treba; poboljšana cirkulaciija pomaže organima i tkivima da se vrate u normalno, zdravo stanje.
Pritom, preduzimaju se koraci kako bi se razriješili skriveni duhovni i emocionalni problemi pomoću razgovora i savjeta.
Kineski ljekar propisuje kombinaciju trava koje se biraju na osnovu prethodnog iskustva u liječenju osoba sa MS sa “sindromom mlitavosti” i na osnovu trenutnog zdrastvenog stanja individue. Simptomi se razlikuju od osobe do osobe I sve se uzima u obzir da bi se odgovarajući tretman propisao. Dakle, ne postoji jedan lijek za MS kojeg kineska medicina može ponuditi, već je to jedan složen tretman, baziran na individualnim potrebama. Na osnovu objavljenih kliničkih studija iz Kine, MS simptomi se mogu uspješno kontrolisati kod mnogih osoba konzistentnom upotrebom kineskih formula trava. Kako bi se došlo do uspješnog ishoda mora se odabrati ispravan recept trava doziranje I dužina tretmana za svakog posebno.
Dužina terapije kod osoba sa MS varira od 2 mjeseca do više od dvije godine. Trave koje sprečavaju pogoršanje treba uzimati i preko ovog perioda još par godina. Ukoliko se prekine sa uzimanjem posle osnovnog tretmana neke osobe nemaju nikakvih simptoma oboljenja za duži vremenski period, ali ima slučajeva kada se javi pogoršanje I tada treba odmah početi sa terapijom kako bi se povratila ravnoteža. Poboljšanja koja treba očekivati su poboljšanje ukupnog zdrastvenog stanja, smanjenje jačine najupornijih simptoma i smanjena upotreba ljekova koji kontrolišu simptome, kao što su antidepresivi I smanjena pojava naleta slabosti. U nekim slučajevima (oko 20%) individua bude u potpunosti izliječena.
U kineskom istraživanju sa 35 osoba, isprobane su 4 različite formule trava. Osobe su bile podeljene u 4 grupe zavisno od dijagnoze i od formule koja je korisćena. Formule trava su bile pripremljene u obliku čaja, trave su se kuvale po 45 minuta, a od svake trave stavljeno je 8-15 grama što znaci da je potrebno unijeti u organizam oko 150 gr dnevno. Napitak se koristio rashlađen (radije nego vruć jer osobe sa MS imaju slabu toleranciju na toplotu).
Osim 3 osobe koje su prekinule tretman u prvih 10 dana, poboljšanja su zabilležena kod svih koji su isprobali ovaj metod. Dvije osobe su bile potpuno izliječene posle unetih 45-68 doza; Stanje 15 osoba se značajno popravilo, dok se stanje drugih 15 donekle poboljšalo posle unijetih 20-40 doza. 11 osoba je bezuspješno prošlo kroz tretman kortikosteroida prije nego su prešli na tradicionalni tretman kombinacijama trava – od kojih se 7 značajno oporavilo, 3 se oporavilo, a samo 1 nije imao nikakvog poboljšanja.
U kineskoj medicini MS je vrsta Wei (atrofija) sindroma – za koji je karakteristična degeneracija, slabost u udovima koja vodi do atrofije, slabost u misicima i tetivama i nemogućnost hodanja što eventualno može dovesti do paralize.
Po mišljenju Kineza, MS je oboljenje koje napada slezinu, stvarajući vlažnu sredinu što dovodi do začepljena kanala (meridijana). Takođe napada jetru što znaći da se nervi ne hrane dovoljno, a može napasti I bubrege što znaći da se mozak I čitavo tijelo ne hrane kako bi trebalo. Ovo su glavni primjeri narušene tjelesne ravnoteže, ali postoje još neki.
Postoji 6 glavnih faktora koji vode do ili pogoršavaju MS:
1. Vlažnost iz spoljašnje sredine – življenje u vlažnom okruženju, nošenje vlažne odjeće, dugotrajno izlaganje vlažnom i hladnom vremenu.
2. Dijeta – previše masne, pržene hrane, rashlađene hrane (sladoledi), slatkiši ili prekomjereno konzumiranje mlečnih proizvoda napadaju stomak, slezinu I pankreas.
3. Šok – Postoje bolesti uzrokovane emocijama. One su ljutnja, tuga, briga, strah, žalost, zabrinutost i šok. Ove su emocije normalne i očekivane kao uobićajena reakcija u svakodnevnom životu, ali ako traju dugo ili se ne ispoljavaju, mogu izazvati bolesti. Prekomjereno jak šok uznemiri srce i slezinu. Slezina kontrolise misiće, a srce pokreće krv.
4. Povreda – Udar u glavu ili povreda kičme mogu poremetiti lokalni ki i krvnu stagnaciju što utiče na motorne neurone i dovodi do MS simptoma.
5. Prekomjerena seksualna aktivnost – prekomjerena seksualna aktivnost slabi bubrege. Bubrezi su skladiste esencije, pomažu ostale organe, griju i njeguju tijelo, kontrolišu kičmu, bešiku, kosti, mozak i moždinu. Slabljenje bubrega omogućava MS-u da se manifestuje ili da se simptomi pojačaju.
6. Prekomereni rad i iscrpljivanje – Forsiranje sebe van sopstvenih mogucnosti iscrpljuje bubrege. Dakle, kada imate Ms vazno je da se odmarate, spavate I da se ne naprezete.
USPOSTAVLJANJE DIJAGNOZE: Prije nego tretman otpočne sprovodi se niz ispitivanja koji uključuju um, duh I tijelo, kako osoba izgleda, boja kože, stav i držanje, na šta se žale, kao i njihove emocionalne I fizićke probleme. Svaki simptom je bitan – od tjelesnih bolova do kako osoba spava.
Svaka osoba sa MS-om imaju različitu kinesku dijagnozu, a tretman se određuje zavisno od individue.
Poslije nekoliko postavljenih pitanja, akupunkturista mjeri puls na oba ručna zgloba; ovim metodom se može utvrditi rad svakog organa i veoma je važan dio u procesu uspostavljanja dijagnoze. Nije rijetko da akupunkturista dosta toga utvrdi već poslije izmjernog pulsa. Pošto izmjeri puls, proučava se jezik – njegova boja, oblik i naslage. Različiti djelovi jezika odnose se na različite organe i njihovo stanje.
Danas je tradicionalna kineska medicina na istom rangu kao i moderna. Uči se pet godina na koledžima i univerzitetima. Tradicionalna kineska medicina nije atraktivna samo zbog uspeha koje postiže u lijecenju već i zbog toga što nije skupa. Kako je jedan od američkih doktora, pobornik ove takozvane alternativne medicine jednom izjavio: “Moderna medicina je najbolja u urgentnim slučajevima, za sve posle toga je bolja alternativna.’’
Treba pružiti šansu ljudima da odluce šta je za njih bolje i efikasnije. Jedno treba imati na umu: da tradicionalna kineska medicina nije neka magija, ona je kao i moderna medicina – nauka, i tako treba da se tretira i shvati. Ljudima treba zdravlje po najnižoj ceni koštanja, a efikasno. Da li je to kineska ili moderna medicina, odlučiće rezultati. Mi smo, nažalost, daleko od toga da prihvatimo nešto novo, možda efikasnije i na našim prostorima tradicionalna kineska medicina još uvijek nastupa stidljivo, navodi se na blogu “Desetka”.
Pripremila: Marina Vujačić