utorak, 06 april 2021 11:43

Diskriminacija i zapošljavanje OSI u BiH

Autor:

Osobe s invaliditetom (OSI) se svakodnevno bore za svoja prava i  ravnopravnost u našem društva. Diskriminacija koja je vidljiva na svakom koraku, posebno je izražena kada je u pitanju zapošljavanje OSI. 

Ana Kotur-Erkić je diplomirana pravnica koja živi na relaciji Banja Luka–Brčko i osoba je s invaliditetom.

Za posao se obraćala svima, od državnog sektora do nevladinih organizacija.

 „Ako pričamo o broju konkursa, u javnom i privatnom sektoru je to oko 70, za koje imam pisani trag da sam sjedila i pripremala dokumentaciju. Bilo je toga još, uzevši u obzir da sam se svim institucijama - od Grada Banja Luka, Vlade Republike Srpske (RS), Narodne Skupštine i Vijeća naroda RS, Vlade Brčko distrikta, Skupštine, Instituciji Ombudsmana za ljudska prava, Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, nekima i u više navrata, obraćala. Također, bilo je poslodavaca iz privatnog sektora sa kojima sam komunicirala po preporuci, no bez uspjeha. Do sad imam radno iskustvo i u privatnom sektoru, i u organizacijama civilnog društva, i u javnom sektoru - na određeno, u slučajevima kad je sve ono što sam stekla kao iskustvo i kompetencije, bilo potrebno“, ipak kako naglašava većina prijava za posao je bez odgovora. „Čak ima i konkursa, za koje znam da je prednost izabranog kandidata bila manja od jednog boda, uz formalne pretpostavke na mojoj strani, ako gledamo regulativu o zapošljavanju u javnom sektoru”, rekla je Kotur–Erkić. 

Dodaje da je nekada bila odbijana na čak četiri prijave za posao u jednome danu, dok se to danas dašava na sedmičnom nivou, što bi se, ironično, tumačilo kao uspjeh.  

„Sasvim sigurno, razlozi su u ukupnom zbiru stranačkog zapošljavanja, nedovoljno objektivnih kriterija za zapošljavanje“ jer, kako kaže, usmeni intervju uvijek nekako ispadne kao mehanizam na kojem se dobrom kandidatu uskraćuje prednost. To se obično dešava zbog nedovoljnog povjerenja i poznavanja sposobnosti osoba s invaliditetom, što se kako kaže dešavalo i njoj.

 

Konkretni slučajevi diskriminacije

Ana navodi da su bila dva ili tri konkretna slučaja, koja može navesti kao primjere. 

 „Moje prvo stručno iskustvo nakon diplome, kad sam dokazivala diskriminaciju u procesu traženja pripravničkog staža u advokatskoj kancelariji u Banjaluci, povodom čega su i Ombudsmani izdali preporuku, zatim intervju u jednoj većoj kompaniji, gdje sam upitana - šta mislim, kako će poslodavac platiti nekoga ko bi mi bio vozač u slučaju da moram putovati, a predmetom razgovora je bilo da li imam vozačku dozvolu - za šta sam prolazila posebnu proceduru dok nisam ostvarila pravo, i u konačnici, jedno javno poduzeće i jedna - tad državna banka, u kojoj mi je rečeno da - nemaju lift i da nisu planirali zaposliti osobu s invaliditetom”, kazala je Kotur – Erkić. 

Ona dodaje da poslodavci osobu s invaliditetom ne vide kao radnika, već kao socijalni slučaj. 

„Moram biti i potpuno iskrena, oni koji eventualno imaju osobu s invaliditetom u radnom okruženju - ne i na radu, uglavnom brinu o tome da li su dovoljno društveno vidljivi zbog zapošljavanja osoba s invaliditetom i da li imaju neku korist od toga. Moje lično iskustvo je da je poslodavac kod kojeg sam bila u volonterskom angažmanu nagrađen za zapošljavanje, a da istovremeno meni nisu uplaćeni doprinosi i porezi, što je otežalo sam proces polaganja stručnog ispita”, rekla je ona. 

Izvještaj revizije u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) govori da je odnos zaposlenih osoba s invaliditetom, u odnosu na zakonsku obavezu, nedovoljan i da taj broj ne ispunjava ni polovinu traženog.

         Kaže da u FBIH  svakih par mjeseci imaju novi slučaj zloupotrebe položaja poslodavaca nad osobama s invaliditetom. „A u Brčkom distriktu još uvijek nemamo zakonsku regulativu koja ovo uređuje, i jedva dvocifren broj osoba s invaliditetom koje se mogu prijaviti na evidenciju zavoda za zapošljavanje, jer to tako uslovljava regulativa u socijalnoj zaštiti”, smatra Kotur – Erkić

 

Najefikasniji mehanizmi  

Ana Kotur–Erkić smatra da je potrebno naći način da se pristupi stvaranju afirmativne  akcije prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom, na način što će se stvoriti prednost prilikom zapošljavanjaukoliko kandidat ispunjava, opšte i posebne uslove konkursa, što je trenutno samo djelimično regulisano. 

„Dosljedno je pratiti primjenu ovog djela, a pošto naše institucije izuzetno vole projekte u ovom pogledu - za prvu ruku, projektom zaposliti one koj imaju najbolje kvalifikacije i najduži staž na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, u onim institucijama kojima nemaju ispunjenu zakonsku obavezu onako kako je propisana, jer je to suštinski Preporuka UN komiteta za prava osoba s invaliditetom, u zaključnim razmatranjima i preporukama BIH, da se otvoreno tržište rada prilagodi osobama s invaliditetom i prestane s praksom stvaranja posebnih preduzeća, koja su najbrojnija u ovom sistemu. Druga komponenta projekta bi bila zapošljavanje u privatnom sektoru, što bi značilo stvaranje posebnih budžetskih linija za sve osobe s invaliditetom, bez obzira na uzrok invaliditeta, što sad nije slučaj i stvaranje kapaciteta u zavodima za zapošljavanje za posredovanje u zapošljavanju za ovu skupinu”, istakla je ona.

Zbog diskriminacije, Ana je poslala i žalbu Ombudsmanu za ljudska prava u BiH. Oni su ustanovili da su prekršena prava podnositeljke žalbe koja su zagarantovana Ustavom BiH kao i Zakonom o zabrani diskriminacije BiH.

„Veoma često postupci istraživanja Ombudsmena, pokazuju da organi različito tumače propise na koje se pozivaju, uglavnom na štetu građana, što ukazuje i na neefikasnost  nadležnih organa kao i na činjenicu da isti ponekad ne pokazuju nimalo dobre volje  da riješe pitanje zaštite podnositeljice žalbe iako su sa problemom upoznati već  određeni vremenski period”, ova izjava je iz Preporuke Ombudsmana za ljudska prava BiH povodom žalbe Ane Kotur-Erkić.

Preporukom nadležnim organima ukazuju „da standard dobre uprave ne dozvoljava nečinjenje i pasivnost, već traži aktivan, angažovan stav organa prema obavljanju poslova radi ostvarivanja cilja zbog koga su organu data javna ovlaštenja, u suprotnom dolazi do propusta koji za neposredne posljedice po pravilu imaju stvaranje pravne nesigurnosti, otežavanje pravnog položaja građana, onemogućavanje i kršenje njihovih prava”:

„Propuštanje organa i službenih lica da se bave suštinom stvari, već umjesto toga iscrpljivanje u opravdanjima, uskom tumačenju propisa i prebacivanja odgovornosti na drugi organ, karakteristično je obilježje ,,loše uprave“. Ovo takođe stoji u  Preporuci Ombudsmana BiH.

Ova priča/prilog je dio projekta neVIDLJIVI koji sprovodi SUMERO u partnerstvu s produkcijsom kućom SOURCE, a koji se realizuje uz podršku USAIDa (Američke agencije za međunarodni razvoj) u okviru IMEP ( Programa osnaživanja nezavisnih medija) programa koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH.

Priredio: Ivan Čović

Izvor: portal Source.ba



Pročitano 1383 put(a)

Back to top