Marina

Marina

Djeca koja se suočavaju s mentalnim problemima ne ostvaruju pravo na potpunu, adekvatnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, što je u suprotnosti sa međunarodnim i nacionalnim propisima – navodi se u Izvještaju Mentalno zdravlje djece u Crnoj Gori , koji je izradio Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Izvještaj je predstavljen  na konferenciji, koja je organizovana povodom obilježavanja 20. novembra - Međunarodnog  dana djeteta.

Zaštitnik, Šućko Baković,  čestitao je djeci njihov parznik i poželio zdravo, srećno i bezbrižno djetinjstvo, kao i da punim potencijalima uživaju svoja prava i slobode.

Govoreći o Izvještaju, Zaštitnik Baković podsjetio je da Svjetska zdravstvena organizacija zdravlje definiše kao stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo kao odsustvo bolesti ili slabosti.

Prema njegovim riječima, zaštita mentalnog zdravlja obuhvata mjere i aktivnosti u nekoliko ključnih područja djelovanja: promociji i unapređenju mentalnog zdravlja; prevenciji; ranom prepoznavanju; liječenju i rehabilitaciji poremećaja ponašanja i duševnih/mentalnih poremećaja.

Zaštitnik je kazao da su predstavnici Institucije, pored korišćenja izvještaja nadležnih organa, obišli i određeni broj obrazovnih, zdravstvenih i ustanova socijalne i dječje zaštite i sproveli individualne intervjue i fokus grupe sa stručnim licima.

Kako je rekao, za fenomen mentalnog zdravlja djece i mladih i probleme koji iz njega proističu, karakteristično je nedovoljno poznavanje i stigmatizacija opšte i stručne javnosti u društvu.

„Djeca koja imaju mentalne smetnje ne ostvaruju pravo na potpunu, adekvatnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, što je u suprotnosti sa međunarodnim i nacionalnim propisima“, rekao je Baković.

On je podsjetio da je Institucija na taj problem više puta ukazivala prethodnih godina. “Smatram da je izostanak hospitalnog tretmana djece, koja su u stanju potrebe, u potpunosti neprihvatljiv i da ugrožava njihov razvoj, kontrolisanje bolesti i pripremu za samostalni život”.

Ombudsman je naveo da je aktuelan problem u oblasti obezbjeđivanja zdravstvene zaštite djece nemogućnost adekvatnog liječenja psihičkih oboljenja kod djece, zbog nepostojanja dječjeg psihijatra angažovanog u javnoj zdravstvenoj zaštiti.

“Analiza je pokazala i nepostojanje specijalizovanih stručnjaka u oblasti socijalne i dječje zaštite, kao i nužno jačanje službi podrške u obrazovnim ustanovama”, ukazao je on.

Zaštitnik Baković naglasio je i nedovoljnu pravnu uređenost zaštite mentalnog zdravlja djece, kroz nacionalnu regulativu i strateška dokumenta i potrebu za njihovim usaglašavanjem sa međunarodnim standardima. On je dodao da je nedovoljna i implementacija već postojećih strateških dokumenata.

Zamjenica za oblast prava djeteta, Snežana Mijušković, detaljnije je predstavila izvještaj i navela da su ključne oblasti koje utiču na mentalno zdarvlje-obrazovanje, zdravstvena i socijalna zaštita.

Kako je kazala, u okviru postojećih zdravstvenih ustanova na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite nije predviđeno tretiranje djece koja imaju poteškoće sa mentanim zdravljem, niti postoje kadrovski i stacionarni uslovi za tretiranje te kategorije.

Zamjenica Mijušković je ukazala da u Crnoj Gori ne postoji institucija koja se bavi liječenjem psihičkih poremećaja kod djece, niti kadar sa završenom specijalizacijom iz ove oblasti.

“Dijagnostika i liječenje psihičkih poremećaja dječje i adolescentne dobi obavlja se u zemljama regiona, što je naslijeđena praksa iz prethodnog perioda. Iako ne postoje zvanični statistički podaci, poslednjih godina je evidentan trend porasta broja djece i adolescenata koji trebaju pomoć psihijatra, naročito onih traumatizovanih porodičnim i vršnjačkim nasiljem”, rekla je ona.

Zamjenica je konstatovala i da je na osnovu analize zapažena nedovoljna posvećenost realizovanju programa promocije važnosti mentalnog zdravlja djece od strane svih sektora i na svim nivoima. Takođe, kako je kazala, nedovoljan je broj programa podrške i usluga u zajednici djeci i porodici usmjerenih na adekvatan rast i razvoj u skladu s individualnim mogućnostima.

Ona je predstavila i preporuke koje se navode u izvještaju a upućene su Vladi Crne Gore, kao i resorima prosvjete, rada i socijalnog staranja, sporta i kulture kao i lokalnim samoupravama.

Savjetnica iz sektora za prava djeteta, Duška Šljivančanin, rekla je da su problemi mentalnog zdravlja djece i adolescenata često praćeni drugim problemima poput nezaposlenosti u porodici, problemima u školi i u porodičnim odnosima, devijantnim ponašanjem i zloupotrebom psihoaktivnih supstanci ili alkohola. Ona je kazala da širok spektar različitih stanja i poteškoća zahtijeva angažovanje još stručnjaka različitih profila koji bi obezbijedili kontinuirano praćenje i podršku kako djetetu tako i samoj porodici.

U Izvještaju se navodi da su najzastupljenija oboljenja djece koja su na tretmanima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti govorno-jezičke smetnje dislazija, disfazija, mucanje, intelektualna oštećenja,  kombinovana oštećenja,, pervazivna oštećenja, senzorna oštećenja, poremećaji raspoloženja, hiperkinetički poremećaji, poremećaji ponašanja, epilepsija i td.

Prema raspoloživim podacima Kliničkog centra, od januara do novembra ove godine pregledano je ukupno 278 pacijenata, a upućeno na liječenje 223 djece.

Izvještaj sadrži i stavove djece Zlatnih savjetnika Zaštitnika,  koji su u svojim sredinama sproveli anketu među djecom uzrasta 13-16 godina. Na konferenciji neki od njih predstavili su stavove svojih vršnjaka.

Milica Radulović je kazala  da  smatraju  da treba probuditi svijest prije svega djece, da se mogu slobodno obratiti psihologu škole kada god osjete potrebu.

“ Isto tako s ovog mjesta apelujemo na jačanje ove službe u okviru škola jer školski psiholog bi morao biti naš glavni saveznik u očuvanju mentalnog zdravlja posebno u tinejdžerskom periodu”, navela je ona.

Jovan Aleksić je, predstavljajući stavove vršnjaka, kazao da su se među njihovim odgovorima, kao ključne stvari koje izazivaju stres, neraspoloženje i nervozu  našli: školske obaveze i odnos s nastavnicima, odnos s roditeljima i prevelika očekivanja od strane istih, emotivne veze i fizički izgled.

“Pored ovih, javili su se i drugi razlozi kao što su: odnos s prijateljima, vršnjačko nasilje, ljubomora, siromaštvo, društvene mreže, želja za odlaskom iz Crne Gore i dr. U razgovorima s vršnjacima saznali smo da društvene mreže predstavljaju veliki problem kad je u pitanju mentalno zdravlje. Veliki broj djece kaže da su nekad svjedočili ili bili žrtve nasilja putem interneta”, rekao je on.

Nikola Ristić je saopštio da su djeca srećna što se govorilo o toj temi. “Nadamo se da će svi oni koji rade sa djecom i za djecu nakon ovog skupa makar da se zamisle i preispitaju da li su u svom poslu učinili sve da nam pomognu i da nam se nađu onda kada treba”.

Izvještaj je dostupan na linku: http://www.ombudsman.co.me/img-publications/25/mentalno-zdravlje-2018-1010.pdf 

 

Izvor: Ombudsman.co.me

 

 

„Dobro bi bilo kada bi se gumicom mogle izbrisati sve barijere koje nas dijele i razdvajaju čovjeka od čovjeka, čovjeka od znanja i obrazovanja“, kazao je Blagoje Šturanović, bivši učenik Osnovne škole “Mileva Lajović Lalatović” iz Nikšića, i jedan od koordinatora projekta “Jednaki i različiti”.

Dok gumica ne postane “svemoguća”, bivši učenici pomenute škole osnovali su neformalnu grupu mladih i “uzeli stvar u svoje ruke” kako bi pomogli da vaspitno-obrazovna ustanova u kojoj su stekli prva znanja dobije hidraulično dizalo.

Blagoje, koji je korisnik invalidskih kolica, odlično zna kakav problem predstavljaju arhitektonske barijere. Nada se da će neformalna grupa mladih u sklopu pomenutog projekta, koji se realizuje uz finansijsku podršku Agencije za lokalnu demokratiju, uspjeti da sve prostorije u školi “Mileva Lajović Lalatović” učini pristupačnim svakom učeniku.

U sklopu projekta organizovana je likovna radionica koju je vodio nastavnik Rajko Sušić a bivši učenici, sada srednjoškolci i studenti talentovani u oblasti likovne umjetnosti, uradili su 20 slika i u Tehnopolisu organizovali prodajnu izložbu kako bi prikupili sredstva potrebna za hidraulično dizalo.

“Uspjeli smo da utičemo na svijest javnosti o potrebi uzajamnog pomaganja i razumijevanja, na društvenu koheziju u lokalnoj zajednici i rješavanje problema”, kazao je Šturanović.

“Po prvi put se bivši učenici jedne škole okupljaju oko ideje da pomognu bivšoj školi. Njima se pridružilo i nekoliko bivših učenika iz drugih osnovnih škola. Ovo su umjetnička djela neprocjenjive vrijednosti u koja su utkani humanost, filantropija, empatija. S obzirom na to da se humana djela ne vrednuju novcem tako je cijena likovnih radova određena prema individualnim mogućnostima”, kazala je Biljana Mrkaić, jedna od koordinatorki projekta i psihološkinja u školi.

U školi “Mileva Lajović Lalatović” jedan učenik koristi invalidska kolica, dva se otežano kreću, a imaju i učenike s oštećenjem vida.

Direktorica škole, Vera Božović, zahvalila se učesnicima projekta koji su “još jednom pokazali da bez podrške svih nije moguće ići naprijed”, dok je potpredsjednica Opštine, Sonja Nikčević, kazala da su, ne samo “pružili ruku za jednu humaniju budućnost”, nego su “spojili umjetnost stvaranja i umjetnost življenja, dijeljenja s drugima”

“Mislim da ovakav poduhvat, moram ga tako nazvati, trebaju slijediti i drugi, i ovakve akcije treba organizovati u svim školama i sredinama. Opština će podržati ovu akciju i biće jedna od institucija koja će se uključiti u aukciju i time dati skroman doprinos ovako velikoj i značajnoj misiji”, poručila je Nikčević.

A mi se nadamo da će ljudi u ovoj, ali i u svim drugim školama i drugim obrazovnim ustanovama, shvatiti još jednu ključnu poruku: Ne pomaže škola učenicima, već učenici školi. Škola je u obavezi biti pristupačna!

Izvor: Vijesti.me

 

Pravo na dodatak za djecu je jedno od prava koja spadaju u domen osnovnih materijalnih davanja iz dječje zaštite, po Zakonu o socijalnoj i dječijoj zaštiti[1].

Na dnu teksta možete preuzeti smjernicu u kojoj je objašnjeno ko ima pravo na dodatak za djecu, koji su koraci potrebni da bi ostvarili ovo pravo, koja dokumentacija je potrebna za ostvarivanje prava. Smjernica sadrži i druge važne informacije u postpuku ostvarivanja ovog prava. 

 

Senatori UCG usvojili nova pravila o međunarodnoj mobilnosti visokoškolaca

Senatori Univerziteta Crne Gore usvojili su na jučerašnjoj sjednici pravila o međunarodnoj mobilnosti studenata kojima će, između ostalog, visokoškolcima biti omogućeno da obavljaju stručnu praksu u inostranstvu, u nekoj ustanovi ili kompaniji, što nije bilo propisano u ranijem dokumentu koji je usvojen prije sedam godina. Na sjednici je, kako prenosi Pobjeda, konstatovano da su ova pravila "veliki plus za crnogorske studente", te da su donešena kako bi im omogućili da steknu što bolje iskustvo u inostranstvu.

Studenti s invaliditetom imaju prednost na konkursima programa mobilnosti. - navedeno je u aktu.

 

DOKUMENT

U novom dokumentu je pojašnjeno da se ugovorom o stručnoj praksi za pojedinog studenta ugovara program stručne prakse u instituciji domaćinu i ustanovi ili kompaniji u kojoj se praksa realizuje. Kako su precizirali, ugovor se može zaključiti na osnovu institucionalnog sporazuma (ugovori, projekti i programi o međunarodnoj saradnji koje zaključuje ili u kojima učestvuje Univerzitet ili organizaciona jedinica sa jedne strane i partnerska institucija sa druge strane) ili nezavisno od njega.

- Uslovi i rokovi za učestvovanje u mobilnosti propisuju se sporazumom. Na internet stranici Univerziteta i Centra za međunarodnu saradnju i razvoj karijere objavljuju se uslovi i rokovi za konkurisanje, po različitim programima mobilnosti.

Odluku o izboru kandidata donosi komisija za izbor studenata u programima mobilnosti, a kada se ,,odlazni student” izabere za program za stručnu praksu, zaključuje se ugovor između studenta, matične institucije, institucije domaćina i ustanove ili kompanije u kojoj se obavlja stručna praksa, osim ako sporazumom nije drugačije propisano.

 

UČENJE
 
Studentima je, takođe, kao i ranije, omogućeno da budu dio programa mobilnosti za studijski boravak u sklopu kog je propisano zaključivanje ugovora o studiranju (učenju). Pri zaključivanju ugovora o studiranju (učenju), odnosno ugovora o stručnoj praksi za odlazne studente, kako je predviđeno, komisija za mobilnost fakulteta pomagaće studentu u upoređivanju i procjeni usklađenosti studijskih programa matične institucije i institucije domaćina. 
Nakon ostvarene mobilnosti institucija domaćin dužan je da studentu izda prepis ocjena na engleskom jeziku, a nakon obavljene stručne prakse ustanova ili kompanija u kojoj je praksa obavljena dužna je da izda potvrdu o obavljenoj stručnoj praksi na engleskom jeziku. Period u kom se ostvaruje mobilnost može biti najduže tri semestra, zavisno od uslova propisanih institucionalnim sporazumom po osnovu kojeg se ostvaruje mobilnost. 
Odlazni student može u toku istog ciklusa studija više puta učestvovati u različitim programima mobilnosti, u skladu s pravilima odgovarajućeg sporazuma, s tim da ukupno trajanje mobilnosti ne može biti duže od polovine trajanja studijskog programa koji je upisao navedeno je u dokumentu.         

Preuzeto s:  https://portalanalitika.me/clanak/318435/studenti-mogu-i-na-praksu-u-inostranstvo 

 

 

 

 

Na linku ispod, nakon preuzimanje dokumenta, se možete upoznati s pravom na pristupačan javni prevoz, garancije korišćenja svih vidova prevoza, pojedinačnim pravima u oblasti javnog saobraćaja, uslovima i neophodnom dokumentacijom, i ostalim važnim činjenicama za ostvarivanje ovog prava.  

Podgorica, (MINA) – Ministar sporta Nikola Janović uručio je danas paraolimpijcu Radmilu Baraninu Rješenje o utvrđivanju doživotne mjesečne naknade koju će, zahvaljujući novom Zakonu o sportu, početi da prima od kraja godine.

On je pravo na mjesečnu naknadu stekao osvajanjem zlatne medalje na Evropskom prvenstvu u Grosetu, u bacanju koplja. Na istom šampionatu bio je srebrni u bacanju kugle. Baranin je prvi crnogorski paraolimpijac koji je počeo da prima doživotnu mjesečnu naknadu.

Osvajanjem evropskih medalja zvanje sportiste sa vrhunskim reprezentativnim rezultatom stekli su još atletičarka Marijana Goranović i stonoteniser Filip Radović, a doživotna naknada sleduje ih nakon navršenih 35 godina života.

Zakonom o sportu starosna granica za doživotnu mjesečnu naknadu, stečenu na osnovu utvrđenog statusa vrhunskog sportiste pomjerena je s 40 na 35 godina.

“Na taj način Vlada Crne Gore želi jasno da stavi do znanja koliko cijeni uspjehe naših vrhunskih sportista koji su na najbolji mogući način promovisali našu državu na najprestižnijim svjetskim takmičenjima”, kazao je ministar Janović.

Baranin se zahvalio Janoviću na podršci, navodeći da mu je to velika satisfakcija za budućnost.

“Preko 20 godina se bavim sportom, iako ranije bavljenje nije bilo na ovom nivou. Nijesmo se mogli takmičiti i učestvovati na velikim takmičenjima. Sada imamo sve uslove, tako da sportista može samo da trenira i posveti se pripremama za takmičenje”, kazao je Baranin.

On vjeruje da će to biti motiv za ostale osobe s invaliditetom da počnu trenirati.

“Trudiću se da i u budućnosti na najbolji mogući način predstavim Crnu Goru na evropskim i svjetskim takmičenjima”, rekao je Baranin.

Predsjednik Paraolimpijskog komiteta, Igor Tomić kazao je da su svi u toj sportskoj asocijaciji ponosni na Baranina, navodeći da je on tipičan primjer viteza u paraolimpijskom sportu sa više od 20 godina dugom sportskom karijerom.

“Baranin je svjedok razvoja paraolimpizma u Crnoj Gori. On je zaslužio da dobije rješenje i uživa u svim privilegijama koje ono nosi kao sportista s ostvarenim vrhunskim sportskim rezultatom. Ponosan sam što je POK jedan od inicijatora u izradi nacrta novog Zakona o sportu da se granica spusti na 35 godina”, kazao je Tomić.

On se zahvalio Ministarstvu sporta i timu koji je radio Zakon što je prihvatio sugestiju.

“Drago mi je što smo u prilici da se radujemo plodovima tih zakonskih odredbi. To je poruka cijele države Crne Gore kako se treba odnositi i kakvu pažnju treba da imaju vrhunski, ne samo sportisti, već izuzetni ljudi među osobama s invaliditetom. To su konkretne stvari koja njima riješavaju životna ptanja”, kazao je Tomić.

Pripremila: Marina Vujačić

Izvor: Agencija Mina

Noel Aliks (Noelle Alix) i njena kćerka, Kejt (Cate) (21), bili su širom Simsberija, tražeći posao za Kejt.

Kejt je otvorena i prijateljski nastrojena. Bila je proglašena za kraljicu maturskog u srednjoj školi u Simsberiju, a nedavno je diplomirala. Sada je u dobi koja plaši roditelja djece s intelektualnim invaliditetom, u dobi „izlaska“: u 21 godini sve školske službe i servisi prestaju pružati podršku i prilično iznenada se porodice suočavaju s nekim hladnim stvarima: Stopa nezaposlenosti za ljude kao što je Kejt, koja ima Doun sindrom, je najviša i iznosi 80 posto.

"Postavljamo aplikacije za posao širom grada", rekao je Aliks, advokat i autor. "Mala gradska Pica je bio biznis koji joj je donio intervju za posao." Noel i Tim Aliks nisu hteli iskoristiti priliku. Angažovali su trenera za posao koji je otišao ​​da radi s Kejt tri mjeseca, kako bi se uvjerili da je ona savladala rutinu. Posao je razrađen, ali par i dalje ima zabrinutosti koje svaka porodica poput njih dijeli: Da li je važniji posao na dohvat ruke, onaj koji bi ona mogla imati toliko dugo koliko želi, u okruženju koje teško pruža podršku, učenje i rast?


Marina Derman, iz Vestporta, upoznata je s ovom pričom. Majka dvojice mladića s autizmom, godinama je pokušavala da pronađe stalni posao za svog starijeg sina.

"Tržište rada ne čini mnogo da aktivno angažuje naše ljude", rekla je Derman, zastupnica specijalnog obrazovanja koja pomaže drugim roditeljima da krenu u birokratiju. "Do nekih biznisa je, naravno, stigla poruka, ali još uvijek postoji neznanje, kao i zabrinutost za troškove, obuku, performanse, i čak postoji bojazan i o efektima na ostalu radnu snagu."

Ono što Alik i Derman i rastuća grupa roditelja i investitora uče je da postoji bolji način. To je pristup koji podrazumeva veliko posvećenost, uzimanje stvari u svoje ruke i rizik.

Aliks i njen suprug su se udružili sa Suzan Džonson (Susan Johnson) i njenim suprugom Stivom Tarsa (Steve Tarca) i Kimom i Skotom i Morisonom (Kim, Scott & Morrison), vlasnicima Nove engleske paste u Avonu (New England Pasta Co. in Avon), kako bi stvorili kuću kafe i kafić pod imenom BenZ i Ko (BeanZ & Co) unutar Morisonsove prostrane lokacija.

BenZ bi proizvodio opremu, imao bi poseban ulaz u prodavnicu. Ljudi s intelektualnim invaliditetom činili bi 50 ili 60 posto radnika. Kim Morison (Kim Morrison), čija je kćerka Megan (Meghan), stara 21 godinu, s Doun sindromom, rekla je da planira veliko otvaranje početkom januara. Džonson i Tersa, čiji je sin Harold, 21, s cerebralnom paralizom, pokrenuli su neprofitnu grupu pod nazivom Budite pažljivi (Be Thoughtful), kako bi sakupili novac i kako bi podržali plan.

Kim Morison je rekla da ju je intenzitet interesa drugih roditelja s djecom s intelektualnim invaliditetom i podrška od strane kupaca Paste Ko začudila.

Derman, devet drugih roditelja i stručnjak za ljudske resurse, pridružili su se u potrazi za pokretanjem 3D ekrana u centru Vestporta, gdje ljudi s intelektualnim invaliditetom čine 60 posto radne snage. Dermanova grupa, nazvana CAPE, za stvaranje prihvatanja kroz svjesno zapošljavanje, pokazala je interes za programera. Grupa gleda na nekoliko lokacija, a njihov plan je da stvori prostor koji, takođe, može poslužiti kao mjesto za okupljanje u zajednici, s privatnim zabavama i temama inspirisanim filmovima koji se prikazuju.
"Biće raznovrsnih poslova. ... S javnom vidljivošću, naša djeca će se smatrati sposobnima ", rekao je Derman.

Roditelji i članovi porodice, takođe, vode ili su pokretačka snaga za nekoliko osnovanih preduzeća, uključujući Ruže za autizam (Roses for Autism) u Gulfordu; Vofgang and Ko (Woofgang and Co), pekara za pse i prodavnica poklona u Fairfildu; Vilton Svag (Wilton Swag), koji prodaje predmete s Vilton temom; i The Prospektor Thiatre (The Prospector Theater) u Rigefildu. U Norvalk-u se otvara kafa Krem Tugeder pekara (Crum Togehter), koju su otvorila tri roditelja i Frida Heč (Freida Hecht) u hramu Bet Izrael.
A nekoliko mladih odraslih upravlja sopstvenim preduzeć
ima nakon dobijanja početnog podsticaja od svojih roditelja. Nik Glomb, 30 godina star, iz Elingtona, tokom dvije godine upravljao je isporukom brze hrane, uglavnom obilježavajući specijalne državne događaje.

"To je odličan izvor ponosa za njega", rekao je Valter Glomb, Nikov otac i izvršni direktor Konektikatskog savjeta za osobe s razvojnim invaliditetom. "I on uči o realnosti toga, izvan zabave - knjigovodtvo, plaćanje poreza, podnošenje prijava državi. ... Trebalo je dvije godine da položi državni ispit za nosača hrane. Nije imao nikakvih pauza. To je bio isti test koji su svi drugi polagali.“
Nik je jedini vlasnik, i on je neumoran. Većini drugih osoba s intelektualnim invaliditetom treba podsticajno okruženje za napredovanje.
"Istina je da će u konkurentnoj situaciji njihovi poslovi uvijek biti u opasnosti", rekla je Pam DonAroma, izvršna direktorka agencije Futures Inc.

Ona je, uz snažnu podršku zahvalnih roditelja, osnovala uspješnu prodavnicu odjeće i poklona u Berlinu, pod nazivom Dobri pokloni (Good Cause Gifts) i dvije komercijalne pekarske kuhinje u Middletovn-u.

DonAroma said the businesses started by parents will “create meaningful work with an element of unconditional support.”

Futures je neprofitna agencija koja vodi školu, kuhinju za učenje i druge programe. Uspešno je usaglasio zakon usvojen u 2014. koji je stvorio socijalna preduzeća, koja štite preduzeća s društvenom misijom iz tužbi koje su podnijeli akcionari ili suvlasnici.

DonAroma je rekao da će preduzeća koja su započeli roditelji "stvoriti značajan rad s elementom bezuslovne podrške".
Derman je rekao da postoji jedno neosporivo pravilo među svim roditeljima koji su uključeni u vođenje sopstvenih preduzeća: "Mi nismo ovde zbog prodaje sažaljenja", rekla je. "Kupi od nas, budi naš pokrovitelj zato što nudimo dobar proizvod."

Kada je BenZ & ko. započeo napore za prikupljanje sredstava, "odgovor koji dobijam, mogu vam reći - to je bilo ponizno", rekla je Kim Morison, koja je sa suprugom vodila kompaniju paste već 24 godine.
"Imam jednu ili dvije posete dnevno od roditelja koji pokušavaju da pronađu posao za svoju djecu - ja ih zovem djeca, mladi su. Dobili smo poziv od ljudi koji su se pitali o našem planu igre, našem planu jer se ova ideja može odvijati i drugim zajednicama i duplirati. "

ARC Farmington Vallei, poznat pod nazivom Favarh, pomoći će da se identifikuju i zaposle mladi ljudi koji će raditi u BeanZ-u, rekao je Stefen Moris (Stephen Morris), izvršni direktor. Agencija, takođe, gradi stanove, a rekao je da posao i mjesto života prolaze dug put ka osiguranju nezavisnog života.
"Znaš, svi smo imali koristi od pionira koji su bili pred nama, što je našu djecu potisnulo u mejnstrim u školama", rekla je Noel Aliks. "Sledeća prepreka za prevazilaženje je nezaposlenost. To je naša borba za borbu. "

Pripremila i prevela: Marina Vujačić 

Izvor:https: https://www.courant.com/ 

 

Caritas Bosne i Hercegovine za potrebe projekta POWER: Stvaranje novih mogućnosti za rad, zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom, raspisao je javni poziv poslodavcima u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori za zapošljavanje pripravnika osoba s invaliditetom.

Nakon prijava biće izabrano 20 poslodavaca, po deset iz obje zemlje koje učestvuju u projektu.

Pripravnički program je plačen u maksimalnom iznosu od 500,00 eur mjesečno u bruto iznosu, što uključuje cjelokupan trošak pripravničkog angažmana. Pripravnički program trajaće 12 mjeseci.  

Pravo prijava na javnom pozivu imaju registrovani pravni subjekti (javna ustanova, institucija, privredno društvo, privatni preduzetnik, nevladina organizacija i sl.) iz Sarajeva, Mostara, Kotora i Berana, koji su izmirili sve zakonske obaveze prema zaposlenima i koji nijesu u stečajnom postupku. Poslodavci iz drugih mjesta koja pripadaju području Programa prekogranične suradnje između BiH i Crne Gore se mogu uzeti u razmatranje.

Prijavni formular, ToR za pripravnike i javni poziv za pripravnike dostupni su na linku: https://www.mreza-mira.net/vijesti/poslovi/poziv-poslodavcima-zaposljavanje-pripravnika-osoba-s-invaliditetom/

Javni poziv je otvoren do 20.11.2018. Za detaljnije podatke možete se obratiti i g-dinu Marku Đeloviću, projekt koordinatoru u ime Caritasa Barske nadbiskupije putem mejla:  Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. 

Pripremila: Marina Vujačić

Izvor: https://www.mreza-mira.net/

 

Učenicima s invaliditetom je pored podrške porodice i sistema, neophodna i podrška vršnjaka bez invaliditeta, posebno u obrazovnom procesu koje mora stimulisati i razvijati različitosti, poštovati individualnost i omogućavati razvoj u skladu s interesovanjima. To je zaključeno na radionicama za učenike  VII, VIII, i IX razreda Osnovne škole “Milan Vukotić” u Golubovcima, kao i na interaktivnoj radionici s nastavnicima/ama ovih razreda.

 

Učenici s invaliditetom ne smiju biti ograničavani, sputavani, niti prezaštićeni od strane onih koji smatraju da imaju pravnu, političku i moralnu obavezu odlučivati za njih i u njihovo ime. Zbog toga je pored individualnog i individualizovanog pristupa i izjednačavanja mogućnosti važno razumijevanje, podrška, razgovor i omogućavanje sloboda koje porazumijevaju učestvovanje u odlukama, u skladu s individualnim mogućnostima, kao i preuzimanje odgovornosti.

Na radionicama učenici su, kroz interakciju i lične primjere, mogli steći sliku o barijerama koje onemogućavaju OSI, prvenstveno djecu s invaliditetom, za ravnopravno učešće u obrazovnom procesu, ali i svim segmentima života generalno. Učenici su imali priliku postavljati pitanja trenerici o njenom ličnom iskustvu, kao i  o uopšte o pojmu i shvatanju invaliditeta. Učenici bez invaliditeta su pokazali interesovanje za lična iskustva i stavove o prihvatanju invaliditeta, funkcionisanju i životu s invaliditetom, vršnjačkom nasilju, samoprihvatanju i sličnim temama, dok su se aktivno uključivale i dvije učenice koje imaju rješenje o usmjeravanju u obrazovni proces (inkluzivno obrazovanje). 

 U uslovima izostanka podrške stvaraju se pogrešni ili distancirani odnosi i među djecom

Na radionici za nastavno osoblje riječi je bilo o modelima pristupa invaliditetu u cilju podsticanja adekvatne podrške, i individualizovanog pristupa prema djeci s invaliditetom tokom obrazovanja. Kada ta podrška i adekvatan pristup izostanu djeca s invaliditetom bivaju često demotivisani, pasivna i odvojena od učenika/ca bez invaliditeta. U uslovima izostanka podrške stvaraju se pogrešni ili distancirani odnosi i među djecom.

Trenerica je s nastavnim osobljem razgovarala o izazovima inkluzivnog obrazovanja, preprekama u ostvarivanju ravnopravnosti u obrazovanju, te posebno diskriminaciji učenika s invaliditetom zbog nepristupačnosti obrazovnih institucija, obrazovnog procesa i obrazovnog sadržaja i programa, ali i načinima na koji nastavno osoblje može obezbijediti minimalne uslove koji podstiču izgrađivanje ličnosti i sticanje znanja od strane učenika s invaliditetom.

Pored toga kroz interakciju, lične primjere i teorijski osvrt nastavno osoblje moglo je steći utisak o barijerama koje onemogaćavaju učenicima/cama s invaliditetom da jednako ostvaruju pravo na obrazovanje, ali i prava u ostalim oblastima života.

 

Vjerujemo da smo ovom aktivnošću doprinijeli  da se nastavno osoblje edukuje i unaprijedi svoja znanja o radu s učenicima/cama s invaliditetom i  uticali smo  na unaprjeđenje znanja učenika/ca i nastavnog osoblja o pravima i mogućnostima OSI, s posebnim osvrtom na pitanja inkluzivnog obrazovanja i pristupačnosti kao važnog segmenta ravnopravnog učešća u obrazovnom procesu.

 

Projekat za cilj ima doprinijeti inkluziji osoba s invaliditetom na teritoriji opštine Golubovci, kao i podizanju svijesti nastavnog osoblja i učenika/ca u osnovnoj školi na teritoriji opštine Golubovci o pravima osoba s invaliditetom, posebno djece s invaliditetom. Jedan od ciljeva je i motavacija učenika/ca s invaliditetom na teritoriji opštine Golubovci za nastavak školovanja i ostvarivanje prava iz oblasti obrazovanja.

 

Na radionicama je prisustvovalo oko 60 učenika/ca s invaliditetom i učenika/ca bez invaliditeta, i 26 nastavnika/ca.

Radionice su organizovane kroz projekat "Korak ka jednakim mogućnostma" koji UMHCG sprovodi uz podršku Gradske opštine Golubovci, kroz Konkurs za raspodjelu sredstava NVO za 2018.

Pripremile: Nada Bošković i Marina Vujačić 

 

 

Boris Stoiljković reprezentativac je Srbije u stonom tenisu. Prošle godine je sa svojim kolegama stonoteniserima osvojio bronzanu medalju u ekipnom takmičenju na Evropskom prvenstvu u Sloveniji, a reprezentacija je Srbiji s ovog takmičenja donijela čak šest odličja.

Iako se već skoro dvije decenije bori protiv diskriminacije, trpi uvrede i arhitektonske barijere, naišao je na novu barijeru - nijedan stanodavac u Novom Sadu ne želi da mu izda stan jer je on osoba s invaliditetom.

Boris je, inače, iz Debeljače i aktivno se bavi stonim tenisom od 2010.

"Kao reprezentativac ponekad se osećam povlašćeno. Međutim, kao osoba s invaliditetom, svakodnevno nailazim na diskriminaciju. Najviše me pogađa parkiranje na mjestima rezervisanim za osobe s invaliditetom, ali moram da primijetim da su Novosađani drugačiji - oba parking mjesta koja su namenjena osobama s invaliditetom na parkingu kod Spensa uvijek su prazna, iako je sve ostalo zauzeto", priča Boris Stoiljković.

Trenutno se priprema za Evropsko prvenstvo u stonom tenisu koje se održava naredne godine. Zbog priprema sa kolegama iz selekcije seli se u Novi Sad, ali ima ogroman problem - ne može da pronađe stan.

Njegova prijateljica Dajana Drča mu je najveća podrška u potrazi za stanom, a iako je i sama agent za nekretnine, nije uspjela da pronađe stanodavca dovoljno "smjelog" da svoju nekretninu izda korisniku kolica.

"Kada ljudima predstavljam ko je Boris i šta mu je neophodno, nailazim na ćutanje, na razna pitanja, pa čak i na vrlo drske komentare. Neki smatraju da padaju nisko ako izdaju stan osobi s invaliditetom, da se radi o „bolesnim osobama“, da će se ta bolest nekako prenijeti na njih ako izdaju stan. Ovakve predrasude češće su nego što mislimo i Boris sigurno nije jedini koji se s ovakvim stvarima suočava u životu. Već mjesec aktivno tražimo stan i ja sam zatečena zbog komentara koje sam čula", priča Dajana.

I kada su naišli na stanodavca koji nije pobjegao glavom bez obzira, Boris i njegova prijateljica naišli su na drugu barijeru - arhitektonsku. 

"Neke zgrade jednostavno nemaju adekvatnu rampu ili je uopšte nemaju, neke zgrade nemaju ni lift pomoću kog bih došao do višeg sprata, ako mi je tamo lociran stan. Desilo se i da sam pronašao stanodavca, ali sam naknadno shvatio da ne mogu da, na primer, priđem toaletu", priča Boris Stoiljković. 

 

Podrška Borisu da pronađe stan

Povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković kaže da je potpuno nevjerovatno da se u poslovima izdavanja stanova pravi razlika među ljudima.

"Izuzetno mi je žao Borisa, ali je bitno da javnost sazna za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Ovakav slučaj advokat do sada nije imao. Slične probleme imaju i pripadnici romske nacionalne manjine, ali to samo govori da je najveća prepreka u našoj borbi za ravnopravno društvo u našim glavama. Nadam se da će se ovaj slučaj riješiti u Borisovu korist i apelujem na sve stanodavce da ne izdvajaju osobe s invaliditetom, već da ih tretiraju kao ravnopravne građane", poručuje Brankica Janković.

 

Pripremila: Anđela Miičić

Izvor: www.021.rs

Strana 16 od 29

Back to top