Željko

Željko

Grupa od 40 nevladinih organizacija (NVO) dostavila je danas svim poslaničkim klubovima predloge amandmana na Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama i Zakon o nacionalnom javnom emiteru-javnom medijskom servisu Crne Gore.

Saopštenje ispred grupe NVO dostavila je NVO Media centar.

Kako su kazali, cilj dostavljenih predloga je doprinos usvajanju kvalitetnijih medijskih zakona koji svojim odredbama stvaraju preduslove za unaprjeđenje samostalnosti rada javnog medijskog servisa RTCG i Agencije za audiovizulene medijske usluge (AVM).

Iz grupe NVO su poručili da se predložene izmjene u Zakonu o AVM uslugama odnose se na povećanje sopstvene produkcije Radija Crne Gore i Televizije Crne Gore.

Umjesto predloženih 20 odsto sopstvene produkcije radijskog javnog emitera predlažemo da se poveća na 40 odsto, dok umjesto predloženih svega 30 odsto sopstvene produkcije TVCG predlažemo da se minimum poveća na 60 odsto. Razlog povećanja produkcije RTCG je u činjenici da sa 20 miliona eura izdvajanja iz budžeta ovaj javni servis mora proizvoditi mnogo više sadržaja nego što je to slučaj sada. Jedino se na taj način (zakonskim povećanjem obima sopstvene proizvodnje) može doći do zadovoljenja potreba građana da dobiju potrebne sadržaje u raznim oblastima (dječji program, kultura, obrazovanje, nauka…). Takođe, predloženo je da se izbor upravljačkih organa Agencije za AVM usluge sprovede neposredno nakon usvajanja zakona. Ukoliko je cilj izmjena zakona profesionalizacija ove instutcije onda nije potrebno čekati dvije-tri godine da istekne mandate postojećem Savjetu i direktoru već odmah promijeniti nove procedure, navodi se u saopštenju.

U vezi sa Zakonom o nacionalnom javnom emiteru-javnom medijskom servisu Crne Gore, grupa NVO predlaže ponovno uvođenje zabrana oglašavanja i telešopinga na programima TVCG u periodu od 20 do 22 časa.

Ovo rješenje je usvojila radna grupa za izradu medijskih zakona (a koje postoji i u važećem zakonu) smatrajući da su prihodi od marketinga za TVCG u ovom terminu zanemarljivi u odnosu na ukupne prihode iz budžeta koje ostvaruje (u ovom trenutku oko 20 miliona eura) dok sa druge strane komercijalni mediji, čiji su ukupni godišnji budžeti manji od RTCG, mogu imati značajan izvor prihoda, dodaju.

Ističu da je rješenje koje predlažu važno prihvatiti tim prije jer se Zakonom o AVM uslugama povećava minimum sopstvene produkcije komercijalnih TV emitera na 25 odsto, pa bi položaj komercijalnih emitera, kažu, bio dvostruko pogoršan ukoliko bi TVCG dobila mogućnost da koristi marketing prostor u terminu od 20 do 22 časa.

Mnogi poznati javni medijski servisi imaju zabranu emitovanja marketinga u periodu od 20h do 22h a neki imaju i potpunu zabranu reklamiranja kao npr. BBC. Takođe, na javnom medijskom servisu u Švedskoj, kao i Njemačkoj je reklamiranje zabranjeno poslije 20h, radnim danima i tokom praznika. Ista situacija je i u Holandiji i Francuskoj. Prilikom utvrđivanja javne politike treba da se vodi računa o iznalaženju optimalnih mjera koje će dovesti do povećanja produkcije komercijalnih medija u cilju kvalitetnijeg informisanja javnosti ali i sa druge strane koje će omogućiti fer uslove na tržištu, navodi se u saopštenju.

Takođe, grupa NVO predlaže povećanje broja članova Savjeta sa devet na 11, kako je to dogovorila radna grupa za izradu medijskih zakona.

Savjet RTCG imao je 11 članova od 2002. godine nakon donošenja prvog modernog evropskog zakona o medijskom javnom servisu. Broj članova/ica Savjeta treba posmatrati u svjetlu uloge ovog tijela koje osim upravljačke ima i funkciju zastupanja što šireg opsega interesa različitih segmenata zajednice koji svojim sugestijama treba da doprinesu kvalitetnijem programskom sadržaju. Takođe, u sastav Savjeta predloženo je uključivanje predstavnika Advokatske komore koji treba ovom tijelu da donese neophodno znanje u oblasti prava kako bi se smanjile nezakonitosti u radu. Da je u Savjetu više bila zastupljena pravna struka, moguće da aktuelni Savjet ne bi donio nezakonite odluke prilikom imenovanja generalnog direktora RTCG, piše u saopštenju.

Grupa NVO, takođe, je predložila da se pooštre kriterijumi za izbor članova Savjeta, generalnog direktora i direktora organizacionih jednica sa pet na 10 godina radnog iskustva sa VII1 stepenom kvalifikacije.

Novi Zakon treba da doprinese većoj profesionalizaciji RTCG i ispunjenju zakonom propisanih ciljeva. Nije logično da se do boljeg upravljanja u RTCG može doći ukoliko se u Savjet i za generalnog direktora imenuju ljudi koji imaju manje radno iskustvo. Upravo obrnuto, veća je vjerovatnoća da će osobe sa više profesionalnog iskustva, sa propisanim VII1 stepenom kvalifikacije, doprinijeti odgovornijem donošenju odluka nego osobe sa manjim profesionalnim iskustvom. Do većeg kvaliteta u radu institucija se ne dolazi ublažavanjem kriterijuma nego upravo pooštravanjem. U važećem Zakonu propisano je da generalni direktor treba da ima VII1 stepen kavlifikacije i najmanje 10 godina radnog iskustva. Nije cilj izbora generalnog direktora RTCG da se prijavi što veći broj kandidata nego da se izabere osoba sa što većim profesionalnim iskustvom jer je to način da se dođe do većeg kvaliteta u radu javnog medijskog servisa. Ako bi bio cilj da se prijavi što veći broj kandidata za poziciju generalnog direktora, onda je najbolje da se uklone svi kriterijumi i da se dozvoli svim poslovno sposobnim građanima da konkurišu za ovo radno mjesto, ističe se u saopštenju.

Grupa NVO traži da se neposredno nakon usvajanja zakona sprovede postupak izbora novog Savjeta RTCG sa većim brojem članova i novog generalnog direktora RTCG, zaključuje se.

Podnosioci predloga su:

Media centar, Goran Đurović

Sindikat medija Crne Gore, Radomir Kračković

Unija slobodnih sindikata Crne Gore, Srđa Keković

Centar za istraživačko novinarstvo CIN-CG, Milka Tadić Mijović

Akcija za ljudska parava, Tea Gorjanc Prelević

Institut za medije Crne Gore, Olivera Nikolić

NVO Juventas, Ivana Vujović

Centar za građansko obrazovanje (CGO), Daliborka Uljarević

Udruženje mladih sa hendikepom (UMHCG), Marina Vijačić

NVO Prima, Aida Perović,

Asocijacija SPEKTRA, Jovan Ulićević

Centar za monitoring i istraživanja (CeMI), Zlatko Vujović

Savez za jednaka prava LGBTI osoba ERA, Danijel Kalezić

Crnogorski ženski lobi, Aida Petrović

Crnogorska LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro, Staša Baštrica

Društvo crnogorskih izdavača, Vladimir Vojinović

Centar za ženska prava (CŽK), Maja Raičević

Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Zorana Marković

Unija mladih preduzetnika Crne Gore, Uroš Bulatović

Crnogorski PEN centar, Milan Marković

NVO NADA-Herceg Novi, Marina Vuksanović

NVO Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju - Podgorica

NVO Udruženje za afirmaciju i podršku mladima - Podgorica

NVO Udruženje za podršku djeci sa teškoćama u razvoju i njihovim porodicama Crne Gore - Podgorica

NVO Vuča - Berane

NVO Vunov lom – Berane

Nevladina fondacija - "PomoĆ - akcija za sjever CG", Andrijevica

NVO " Stečajci u Crnoj Gori", Berane

NVO SOS telefon za zene i djecu zrtve nasilja Bijelo Polje

NVO Manifest

Bjelopoljski savez Nevladinih organizacija

NVO Evropski omladinski centar Crne Gore

NVO Agro centar

NVO Bjelopoljski demokratski centar

Udruženje za zaštitu prava radnika i nezaposlenih lica Opštine Bijelo Polje

NVO E-Roma

Udruženje Roma Novi put

NVO Demokratski progres

NVO Zelena akcija

NVO Ekološko društvo, Breznica

 

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković

Nezavisni monitoring mehanizam za promociju, zaštitu i praćenje primjene Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom (UNCRPD) u Crnoj Gori, realizovao je, 28. maja prvu terensku posjetu opštini Kotor.

Izvršen je monitoring u JU Resursni centar za sluh i govor „Dr Peruta Ivanović”; JZU Specijalna bolnica za psihijatriju Kotor i JU Dom Starih Grabovac Risan.

Tim za obilazak činili/e su Snežana Mijušković, zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Marina Vujačić iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore; Marija Boljević iz Udruženja roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju Staze iz Podgorice, Sanela Žiga iz Udruženja roditelja djece sa teškoćama u razvoju Zračak nade iz Pljevalja i Milena Krsmanović Iković, u svojstvu koordinatorke.

U JU Resursni centar za sluh i govorDr Peruta Ivanović” organizovano je predškolsko vaspitanje i obrazovanje, osnovno i srednje stručno obrazovanje. Na smještaju u internatu je 13 djece iz različitih krajeva države (šestoro iz Bijelog Polja). Ustanovu pohađa 100 učenika/ca sa fizičkim, senzornim i kombinovanim smetnjama, dok je 300 korisnika/ca usluga ove ustanove. Pri Resursnom centru se pruža i usluga Dnevnog boravka za koju još uvijek nije izdata licenca, a usluge koristi 10 djece od čega je jedno korisnik/ca kolica.

U odnosu na preporuku Zaštitnika iz aprila 2024. koja je data Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija i Resursnom centru da u međusobnoj saradnji rade na daljem jačanju kadrovskih kapaciteta Resursnog centra, a posebno u pogledu angažovanja stručnih kadrova, tokom posjete smo obaviješteni da je prema novom aktu o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji unaprijeđena kadrovska struktura, odnosno da je predviđeno 10 radnih mjesta za logopeda/icu, od čega je angažovano osam (8); kao i radna mjesta za oligofrenologe, socijalne radnike/ce; fizioterapeute/kinje i dr.

Od 82 zaposlenih, osmoro (8) je osoba s invaliditetom. Pristupačnost Resursnog centra nije na zadovoljavajućem nivou, pa osim pojedinih osnovnih elemenata pristupa, nedostaje lift, nema natpisa na Brajevom pismu i traka vodilja, kao ni toaleta za osobe s invaliditetom. Primijećeno je da se u komunikaciji koristi neadekvatna terminologija kada se govori o djeci i osobama s invaliditetom.

U JZU Specijalna bolnica za psihijatriju Kotor boravi 240 lica, i to na odjeljenju za akutne psihoze; odjeljenju za produženo liječenje; odjeljenju za liječenje bolesti zavisnosti; odjeljenju za forenzičko - sudsku psihijatriju i otvorenom odjeljenju za akutne psihoze. Odjeljenja su podijeljena na muška i ženska. Među korisnicima/ama ima i onih koji su hospitalizovani preko 20 godina, kao i mlađih od 18 godina života, što je praksa koju je neophodno prevazići. Prema dobijenim informacijama u ustanovi boravi samo jedna osoba kojoj je utvrđen status osobe s invaliditetom, što je podatak koji izaziva pažnju, odnosno potencijalno ukazuje da dugoročna stanja iz spektra izazova i promjena mentalnog zdravlja (psiho-socijalno)  nijesu prepoznata kao invaliditet, što nije saglasno sa Konvencijom. Ipak, direktor ustanove ukazuje da, a polazeći od pretpostavke dugoročnog stanja, više od polovine korisnika/ca de facto jesu osobe s invaliditetom.

Ustanova nije adekvatno tehnički opremljena, odnosno ne ispunjava ni minimalne uslove pristupačnosti, pa ni samog pristupa odjeljenima. Dakle, nema elemenata za savladavanje visinskih razlika, kao ni drugih elemenata neophodnih za nesmetano kretanje i boravak osoba s invaliditetom.

Monitoring tim je obaviješten da informisani pristanak na liječenje i smještaj daje osoba o kojoj je riječ, i to u vidu pisanog pristanka pacijenta na smještaj, kao i pisanog pristanka pacijenta na liječenje u ZU Specijalnoj bolnici za psihijariju Dobrota Kotor. Problematizovalo se pitanje pristanka, odnosno da li ono ispunjava kriterijume informisanog pristanka, u vidu jasnih, razumljivih, potpunih i blagovremenih informacija, na osnovu kojih se pristanak i daje. Ono što proizilazi iz pisanih pristanaka u koje smo imali uvid jeste da zdravstveni radnik i ljekar psihijatar/neuropsihijatar, za lice koje daje pristanak, potvrđuju da to lice razumije svrhu i eventualne posljedice smještaja u ZU Dobrota, te da je sposoban da da pisani pristanak na dobrovoljni bolnički tretman.

Iako je u pisanim pristancima navedeno da lice pristaje da se podvrgne predloženom medicinskom postupku, u obrascu pristanka nije navedeno o kojoj vrsti predloženog medicinskog postupka je riječ, odnosno izostaju podaci u vezi sa dijagnozom i prognozom ishoda; opisom i svrhom predloženog medicinskog postupka; vrstom i procjenom mogućih rizika, promjenom stanja poslije preduzimanja predložene medicinske intervencije i dr.

U ovoj ustanovi se koristi metoda fiksacije pacijenata/kinja, koje se upisuju u posebnu knjigu, sa kratkim opisom razloga zbog kojih se pribjeglo fiksaciji, a bilježi se i vrijeme fiksacije, odnosno defiksacije. Primijećeno je da je u jednom slučaju fiksacija trajala duže od dva sata. Prema kazivanju direktora svi pacijenti imaju telefone, s tim što je postojala praksa njihovog oduzimanja, što predstavlja barijeru u komunikaciji sa porodicom, a posebno kod priznanja da se doktori uvijek ne javljaju na telefon po pozivu porodice.

Od 200 zaposlenih samo je jedna osoba s invaliditetom.  I ovu ustanovu karakteriše nedostatak kadra, u prvom redu nedostaju psihijatri/ce, kao i medicinski i tehnički kadar.

U JU Dom Starih Grabovac Risan borave 222 osobe, i to na Odjeljenju demencije 17 osoba; Palijativne njege 75 i Psihogerijatrije 130 osoba. Ukupni kapacitet Doma je 238 mjesta. Među korisnicima/ama je 50 lica lišeno poslovne sposobnosti, dok su za dva (2) lica postupci u toku, od kojih je jedan pokrenuo Dom starih. U Domu boravi pet (5) lica starosti između 30 i 40 godina, što nije dobra praksa i ukazuje na nedostatak usluga za život u zajednici. Monitoring timu nije dat podatak o broju osoba s invaliditetom.

Po svim odjeljenjima se vrši rangiranje korisnika/ca prema stepenu podrške, od I do IV stepena podrške, u odnosu na koju procjenu se određuje cijena usluge. Za korisnike koji su smješteni preko Ministarstva rada i socijalnog staranja cijena usluga se kreće u rasponu od 400 do 550 eura, dok je po ugovorima cijena od 400 do 750 eura. Ovo je praksa koju će monitoring mehanizam dalje pratiti, pogotovo sa aspekta ujednačenosti cijene koštanja i izbjegavanja moguće proizvoljnosti na štetu korisnika.

Od 135 radno - angažovanih nije zaposlena ni jedna osoba s invaliditetom. Nedostaje stručnog kadra, uključujući medicinski kadar, a imaju dva (2) stalno zaposlena ljekara, kao i licenciranu ambulantu, dok angažuju ljekare konsultante koji dolaze na sedmičnom nivou.  

Dom posjeduje ambulantno vozilo, kao i vozilo prilagođeno za korisnike/ce kolica. Objekti Doma imaju elemente za savladavanje visinskih razlika (lift, rampa), ali nedostaju svi elementi pristupačnosti, kakve su taktilne trake i dr. Međutim, novi objekat u kojem je smješteno odjeljenje za demenciju i odjeljenje za palijativnu njegu je, u suštini, pristupačan za osobe s invaliditetom i dobro je opremljen, za razliku od starog objekta koji zahtijeva rekonstrukciju i adaptaciju.

 

Izvor: Ombudsman

Pripremila: Dajana Vuković

ZAŠTO OSOBE S INVALIDITETOM NISU OSTVARILE SVOJE BIRAČKO PRAVO U ANDRIJEVICI?

 

Savez slijepih Crne Gore sproveo je sistematsko nadgledanje pristupačnosti biračkih mjesta (BM) na dan lokalnih izbora u Andrijevici. Sedam (7) mobilnih posmatrača/ca, u nedjelju, 2. juna, je obišlo sva 23 BM kako bi nadgledali sprovođenje izbornog procesa u segmentu pristupačnosti BM i izbornog materijala osobama s invaliditetom (OSI).

Monitoring se vršio u pet kategorija i to: okolina BM (parking), prilaz BM, ulazni prostor u BM, rad biračkog odbora i uređenost prostorije BM u odnosu na fizičku pristupačnost i izborni materijal.

Svim posmatračima/cama na sva 23 BM u Andrijevici bilo je omogućeno nesmetano posmatranje.

U odnosu na kategoriju okolina BM, postojanje parkinga na istom, podaci dobijeni analizom pokazuju da u neposrednoj blizini BM, odnosno neposredno kod ulaza nema parkinga, što znači da nijedno BM nije bilo fizički pristupačno osobi s invaliditetom. Dakle, pristupačna okolina BM podrazumijeva postojanje parkinga u neposrednoj blizini BM, adekvatnih dimenzija sa oznakom pristupačnosti. Pristup jednom BM blokirali su nepropisno parkirani automobili.

U analizi kategorije prilaz BM, podaci pokazuju da na prilazu BM ivičnjak postoji na samo dva BM, odnosno 8,70%. Ivičnjak visine više od 2 cm postojao je na 10 BM, ivičnjaka nije bilo na tri BM, dok je na osam BM teren ravan. Teren prema BM bio je klizav (npr. mermer i glatke površine koje izazivaju klizanje) na pet BM odnosno 21.74%. Druge prepreke (betonski stubići, žardinjere) otežavale su pristup na dva BM.

Kada je riječ o ulaznom prostoru na BM, analizirani podaci pokazuju da ni na jednom BM nema rampe kojom bi se omogućilo nesmetano kretanje korisnika/ca invalidskih kolica i drugih pomagala. Od 23 BM, ulaz je ravan na samo njih pet, tačnije 21.74%, dok su se na 18 BM, tj. 78.26% prepreke ogledale u postojanju stepenika/ca.

Na 14 BM, vrata ulaznog prostora šira su od 85 cm što znači da su dovoljno široka da kroz njih mogu proći korisnici/ce invalidskih kolica, dok je na 9 BM širina vrata bila neadekvatnih dimenzija. Dvokrilna vrata na kojima su bila otvorena oba krila nalazila su se na samo dva BM, za razliku od 12 BM na kojima u slučaju dvokrilnih vrata oba krila nisu otvorena. Na 39.13%, odnosno devet BM, vrata nijesu bila dvokrilna. Hodnici širine minimalno 120 cm bili su adekvatnih dimenzija na čak 20 BM što je 86.96%, dok 13.04% BM nema adekvatne hodnike.

Od ukupno 23 BM, njih devet nema prag na ulaznim vratima ili je on niži od 2cm, dok na 14 BM korisnici/ce kolica ne mogu ući u samu prostoriju BM.

Birački odbor omogućio je nesmetano posmatranje na svim BM.

Sva BM otvorena su na vrijeme (7.00 č. ujutro). Samo sedam od 23 BM uređeno je tako da je osigurana tajnost glasanja, dok na dva BM članovi/ce biračkih odbora nisu nosili istaknute akreditacije. Na tri BM u trenutku posmatranja korišćeni su mobilni telefoni.

Tokom posmatranja, posmatrači/ce su uvidjeli da prilikom identifikacije birača/ica birački odbor naglas izgovara njihovo ime na dva BM. U odnosu na pol predsjednika/ca biračkih odbora, njih 17 bili su muškog, odnosno šest ženskog pola.

Na samo dva BM  odbor nije znao kako se koristi šablon za glasanje za osobe oštećenog vida.

Ni u jednom biračkom odboru na izborima u Andrijevici nije bilo osoba s invaliditetom.

Što se tiče kretanja i uređenosti BM u odnosu na osobe s invaliditetom, nijedno BM nije imalo postavljene etison trake izražajno vidljive, odnosno u kontrastu sa bojom poda, što je onemogućilo osobe oštećenog vida da se samostalno kreću i bez podrške drugih lica ostvare svoje biračko pravo.

Kabina s nižom policom za glasanje koja je na visini do 80 cm nalazila se na 11 od 23 posmatranih BM, dok na četiri BM osvjetljenje nije bilo adekvatno.

Glasačka kutija postavljena tako da gornja ivica ne prelazi 85 cm, kako bi osobe niskog rasta i korisnici/ce kolica mogli samostalno da ubace glasački listić u nju, bila je adekvatna na 39,13% posmatranih BM.

Na pitanje upućeno biračkom odboru da li bi omogućili potpisivanje izvoda iz biračkog spiska faksimilom, na 20 BM odgovor je bio potvrdan.

Pravilnik Državne izborne komisije propisuje da na svakom BM treba da postoje dva šablona za glasanje osoba oštećenog vida, od postojanog materijala, tamno plave boje sa metalnim prstenovima koji će biti na stolu zajedno sa drugim izbiornim materijalom, kao i dvije informativne brošure na Brajevom pismu. Na lokalnim izborima u Andrijevici, dva BM uopšte nisu imali šablone, na dva BM se nalazio samo jedan šablon, dok na četiri BM šabloni nisu bili na stolu, zajedno sa ostalim izbornim materijalom. Na tri BM nisu bile dostupne odštampane dvije informativne brošure na Brajevom pismu, dok je na jednom BM dostupna samo jedna brošura.

Ni na jednom BM, dok je trajalo posmatranje, u Andrijevici osobe s invaliditetom nisu glasale, prema riječima članova/ica biračkih odbora.

Dakle, dobijeni podaci tokom izbornog dana u Andrijevici, od posmatrača/ica sa terena ukazuju na nepoštovanje preporuka Državne izborne komisije, ali i Komisijinih pravila o određivanju i uređenju BM i mjera kojima se obezbjeđuje tajnost glasanja, što je onemogućilo osobe s invaliditetom da ostvare svoje aktivno biračko pravo samostalno, tajno i dostojanstveno.

Prema riječima naših posmatrača/ica, većina BM ne ispunjava ni osnovne elemente pristupačnosti, odnosno do nekih BM se jedva može doći, nema putne i saobraćajne infrastrukture, objekti su oronuli, neuredni i neuslovni za održavanje izbornog procesa. Nedostatak signala otežao je pravovremeno dobijanje podataka sa terena, a to što se BM nalaze u privatnim kućama bez jasno i vidljivo istaknutih obilježja da se tu odvija izborni proces dodatno su otežali i usporili nadgledanje naših posmatrača/ica. Ovim putem želimo da uputimo molbu OIK Andrijevica da ispita objekte koji su predviđeni za glasanje birača/ica u ovom gradu, jer na već postojećim BM nema uslova za prilagođavanje ovih objekata osobama s invaliditetom, zbog čega su i članovi nekih biračkih odbora imali neozbiljne komentare tokom vršenja monitoringa.

Ovo posmatranje sprovodi se uz finansijsku podršku Misije OEBS u Crnoj Gori.

 

Izvor: Savez slijepih Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Svim posmatračima/cama bilo je omogućeno nesmetano posmatranje, piše u saopštenju.

Savez slijepih Crne Gore saopštio je danas da nijedno biračko mjesto na današnjim lokalnim izborima u Andrijevici nije u potpunosti pristupačno osobama s invaliditetom.

Oni su pojasnili da se parking ne nalazi u neposrednoj blizini, nije označen znakom pristupačnosti, nije adekvatnih dimenzija ili ima nepropisno parkiranih automobila koji blokiraju pristup osobama s invaliditetom.

Savez slijepih Crne Gore sistematski nadgleda pristupačnost biračkih mjesta na dan lokalnih izbora u Andrijevici. Sedam (7) mobilnih posmatrača/ica danas je obišlo sva 23 biračka mjesta kako bi nadgledali sprovođenje izbornog procesa u pogledu pristupačnosti biračkih mjesta i izbornog materijala osobama s invaliditetom. Monitoring se vršio u pet kategorija i to: okolina biračkog mjesta (parking), prilaz biračkom mjestu, ulazni prostor u biračko mjesto, rad biračkog odbora, i uređenost prostorije biračkog mjesta u odnosu na fizičku pristupačnost i izborni materijal, ističe se u saopštenju Saveza slijepih koje potpisuje Goran Macanović, izvršni direktor.

U saopštenju se dodaje da su do 14 sati posmatrači/ce Saveza slijepih posjetili/e 23 biračka mjesta.

Svim posmatračima/cama bilo je omogućeno nesmetano posmatranje. Vezano za okolinu biračkog mjesta, nijedno od posmatranih biračkih mjesta nije u potpunosti pristupačno, odnosno parking se ne nalazi u neposrednoj blizini, nije označen znakom pristupačnosti, nije adekvatnih je dimenzija ili ima nepropisno parkiranih automobila koji blokiraju pristup osobama s invaliditetom. Prilaz biračkim mjestima u potpunosti je pristupačan na 47,83% od posmatranih biračkih mjesta što znači da je ivičnjak, ukoliko postoji, niži od propisanih dva centimetra, te da ne postoje nikakve druge prepreke za pristup u vidu postavljenih betonskih stubića, žardinjera i sl, piše u saopštenju.

Iz Saveza slijepih su kazali da je ulazni prostor u biračka mjesta u potpunosti pristupačan samo na 21,74% od posmatranih biračkih mjesta, što kakoi su naveli, pokazuje da su lokacije samo ovih biračkih mjesta pažljivo odabrane, jer je ulaz ravan ili ima adekvatnu rampu.

Isti je u potpunosti pristupačan za osobe s fizičkim invaliditetom samo na 13,04% od posmatranih biračkih mjesta. Ovo označava da su ulazna vrata dovoljno široka da kroz njih mogu proći korisnici/e invalidskih kolica, da su otvorena oba krila ukoliko postoje dvokrilna vrata, da prag ulaznih vrata, ukoliko postoji, nije viši od dva centimetra, te da su hodnici minimalne širine 120 centimetra, navodi se u saopštenju.

Iz Saveza slijepih su kazali da nijedno od posmatranih biračkih mjesta nije u potpunosti pristupačno osobama oštećenog vida.

Šabloni za glasanje koji su izrađeni u tamnoj boji od čvršćeg, postojanog materijala sa prorezima gdje su brojevi izbornih lista nalazili na 19 od ukupno 23 biračka mjesta, odnosno na 82,61%, jedan šablon nalazio se na dva od 23 biračka mjesta, odnosno na 8,7%, a na isto toliko biračkih mjesta uopšte nije bilo šablona. Ni na jednom biračkom mjestu etison trake nisu postavljene, što je jedan od preduslova da osobe oštećenog vida samostalno ostvare svoje biračko pravo, piše u saopštenju.

Kada je u pitanju glasanje osoba nižeg rasta i korisnika/ca invalidskih kolica, 30,43% od posmatranih biračkih mjesta bilo je u potpunosti pristupačno, što kako tvrde znači da je niža polica za glasanje bila pravilno postavljena, te da visina glasačke kutije nije prelazila propisanih 85 centimetara.

Do 14 časova sati Savez slijepih nije primio prijave o različitim nepravilnostima, zaključuje se u saopštenju.

 

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Crnogorski sportisti bili su danas gosti Osnovne škole Vuk Karadžić, u okviru promotivne manifestacije Paraolimpijski karavan.

Karavan je koncipiran da učenike osnovnih škola upozna sa sportistima i sportovima, koji su na programu paraolimpijskih igara, ali i paraolimpizmom i značajem inkluzije u sportu i društvu.

Učenicima su umijeće u svojim sportovima prikazali nekih od najtrofejnijih crnogorskih sportista, a zainteresovani učenici imali su priliku da se oprobaju u paraatletici, šahu za osobe oštećenog vida, košarci u kolicima, parastonom tenisu i golbalu.

Cilj ovih aktivnosti je povećanje vidljivosti para sporta i para sportista, upoznavanje učenika sa njegovim konceptom, prikazivanje izuzetnog seta vještina i sposobnosti koje posjeduju para sportisti i naravno podsticanje cjelokupne javnosti na zdrave stilove života. U konačnom cilj manifestacije je promocija punih inkluzivnih vrijednosti i poštovanja različitosti kroz široku lepezu i ljepotu para sporta, kazao je predsjednik PKCG Igor Tomić.

Učenike je pozdravio i direktor škole Budimir Vukićević.

 

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Paraolimpijci Miloš Spaić i Maja Rajković treći put uzastopno proglašeni su za najbolje atletičare Trofeja Podgorice, tradicionalnog mitinga bacača za osobe s invaliditetom.

Spaić je u bacanju kugle, u spojenim kategorijama F11-13-F41 do trofeja došao hicem od 11 metara i 39 centimetara, koji po tablicama Svjetske paraatletske federacije vrijedi 942 boda.

Kao drugoplasirani završio je Miloš Ranitović (9,46), dok je treći bio Vlado Terić (6,75).

Rajković je u bacanju koplja, kategorija F34/54, trijumfovala je sa rezultatom 12,95 metara.

Taj rezultat po tablicama vrijedi 714 bodova.

U muškoj konkurenciji pobijedio je Radmilo Baranin sa rezultatom 21 metar i 22 centimetra.

Kao drugoplasirani završio je Danilo Gojković (18.08), dok je treći bio Vladan Nikolić (17,69).

Četvrto mjesto osvojio je Nedžad Pepić (14,86), dok je peti bio Mersad Murić (11,90).

Baranin je trijumfovao i bacanju kugle, u kategoriji F34/54 (bacanja iz specijalizovane stolice) hicem od 8,98 metara.

Srebrni je bio Murić (6,76), dok je bronzana medalja pripala Pepiću (6,49 metara).

Lični rekord u bacanju diska postavio je Vlado Terić sa rezultatom 17,93 metra, koji po tablicama vrijedi 665 bodova.

Organizatori tradicionalnog petog mitinga, koji je održan na poligonu Resursnog centra za djecu i mlade Podgorica, bili su Paraolimpijski komitet i Atletski klub osoba sa invaliditetom Vihor, a pokrovitelji Ministartvo sporta i mladih i Sekretarijat za sport Glavnog grada.

 

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Crnogorski paraolimpijac Filip Radović sa 1.680 bodova zauzima drugo mjesto na junskoj seniorskoj rang listi Svjetske parastoni tenis federacije, objavljeno je na zvaničnom sajtu te asocijacije.

Radović se, nakon trijumfa na turnirima u Podgorici i Laškom, učvrstio na drugom mjestu rang liste, u kategoriji S10 i kao drugi nosilac nastupiće na Igrama u Parizu.

Plasman je, u odnosu na prethodnu listu, popravio i Luka Bakić, koji zauzima sedmo mjesto sa 1.561 bodom.

Bakić je u Podgorici igrao finale, dok je u Laškom morao da se zadovolji bronzanim odličjem.

Radović i Bakić obezbijedili su plasman na Paraolimpijske igre u Parizu.

Čelnu poziciju zadržao je zvanični olimpijski, svjetski i evropski šampion, Poljak Patrik Čajnovski sa 1.765 bodova.

Na trećem mjestu je Francuz Mateo Bohas (1.611), četvrti je Poljak Igor Mištal (1.593), peto mjesto zauzima Austrjanac Kristijan Gardoš (1.571), a šesto Španac Hoze Manuel Ruiz Rejes (1.570).

 

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

U svijetu se obilježava 30. maj, Dan borbe protiv multiple skleroze, a broj pacijenata oboljelih u Crnoj Gori je u porastu. Po evidenciji Kliničkog centra, oko 800 građana boluje od ove autoimune bolesti, a naša zemlja je lider u regionu po dostupnosti terapije, kazala je za MNE magazin prof. dr Andrijana Nikolić, predsjednica NVO Udruženja multiple skleroze.

Kako je objasnila, uzevši broj oboljelih u Crnoj Gori, u odnosu na ukupan broj stanovnika, svrstavamo se u zemlje visokog rizika.

Na osnovu prevalence (ukupne učestalosti bolesti na određeni broj stanovnika na određenoj teritoriji) govori se o zoni visokog rizika (više od 30/100.000 stanovnika), zoni srednjeg rizika (5-30/100.000) i zoni niskog rizika (manje od 5/100.000). Zona visokog rizika uključuje zemlje sjeverne Evrope, Kanadu, sjeverne države SAD, jugoistočnu Australiju i Novi Zeland. Neka područja u Škotskoj imaju najveću prevalencu koja je do sad publikovana u stručnoj literaturi i iznosi 200/100.000 stanovnika. Zona srednjeg rizika uključuje zemlje južne Evrope i južnih zemalja SAD. Zona niskog rizika uključuje ekvatorijalna područja, kao što su jugoistočna Azija, Afrika i Južna Amerika (1/100.000) i Centralna Azija (5-100.000 stanovnika) dodala je.

Nikolić ističe da iako smo po prevalenci u zoni visokog rizika, već nekoliko godina Crna Gora prednjači nad zemljama u regionu po načinu liječenja i dostupnosti imunomodulatorne terapije.

S obzirom na to da imamo oko 16 dostupnih terapijskih linija na pozitivnoj listi i s obzirom na to da se za jednog pacijenta koji uzima ovu terapiju izdvaja u prosjeku 1.200 eura mjesečno, jasno je zašto crnogorsko zdravstvo prednjači u odnosu na susjede koji su u EU. Osim ove terapije, pacijentima su dostupne i druge terapije koje dobijaju preko recepta o trošku Fonda za zdravstveno osiguranje, kazala je.

 

Poručuje da pacijentima nisu dostupni besplatno vitamini.

 

Široka je lepeza vitaminskih preparata za koje pacijenti izdvajaju u prosjeku 50,00 eura mjesečno. Za pacijente koji žive od socijalnih davanja, poput osiguranja od nezaposlenosti sa Zavoda za zapošljavanje (oko 180,00 eura mjesečno) ili od tuđe njege i pomoći (oko 80,00) eura mjesečno, uz sve mjesečne izdatke, ovo je cifra na koju se izdvaja dobar dio iz budžeta pojedinca, objasnila je.

Udruženje multiple skleroze Crne Gore je do sada podijelilo šest puta donaciju vitamina na nivou Crne Gore, u posljednje četiri godine donaciju su podijelili tri puta.

Iako je u pitanju donacija za mjesec do dva mjeseca, treba imati na umu broj pacijenata na koji dijelimo pomoć, a vitamini su sve skuplji. Baš zbog teške materijalne situacije u kojoj se nalaze mnogi nači članovi, inicirali smo sastanak skupštinskog odbora za rad, zdravstvo i socijalno staranje, koji je sazvan 19. februara 2024. Pored predstavnika političkih partija ovoga odbora, sastanku su prisustvovali i ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić, direktor Fonda za zdravstvo dr Vuk Kadić, predstavnica Ministarstva zdravlja, a u ime KCCG dr Ljiljana Radulović, , specijalni neurolog i dr Zilha Idrizović, specijalni neurolog, te direktorica domova zdravlja u Glavnom gradu, dr Dragana Perović-Durkovićistakla je Nikolić.

 

Skupština pozitivno izglasala prijedlog Udruženja 

 

Prije nekoliko dana Skupština je pozitivno izglasala prijedlog sa tog sastanka, gdje je dogovoreno da se preko ženskog kluba u Skupštini inicira prijedlog Udruženja o izmjeni i dopuni Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju po kojemu bi se dopunio član 40 toga Zakona.

Time bi se omogućilo oboljelima od multiple skleroze, koji su u radnom odnosu, da imaju plaćeno odsustvo u iznosu od 100%, ne samo po osnovu primarne bolesti, već i po osnovu bilo kojeg drugog oboljenja koje je dovelo do radne spriječenosti.

Naša sljedeća inicijativa je u pravcu izmjene i dopune Pravilnika o medicinskim indikacijama za ostvarivanje prava na materijalno obezbjeđenje, dodatka za njegu i pomoć, ličnu invalidninu i naknadu zarade za rad sa polovinom punog radnog vremena kojim tražimo da se smanji skala EDSS sa 6,5 na 5 (skala fizičke oštećenosti koja uslovljava pacijente pri ostvarivanju prava na tuđu njegu i pomoć) dodala je.

Kako je istakla, traže skraćivanje radnog vremena za oboljele od multiple skleroze, sa osam na četiri sata uz punu platu.

Pored navedenog, kroz ovaj smo pravilnik zastupali prava pacijenata koji nemaju matična udruženja, poput pacijenata sa transplantiranim organima ili pacijenata oboljelih od anemije aplastike (aplastična anemija). Pravilnik je u izradi i imaćemo uskoro sastanak na kojem ćemo biti upoznati u kojoj su fazi izmjene i dopune koje smo inicirali, priča Nikolić.

Na dobrovoljnoj osnovi, 550 pacijenata je učlanjeno u Udruženje multiple skleroze Crne Gore, a Nikolić poručuje da bez obzira što godinama nemaju finansijsku podršku od ministarstava kojima šalju projekte, ipak opstaju.

Zato smo uvijek zahvalni onima koji ne žele da ih pomenemo, ali koji uplate finansijsku pomoć koju odmah pretvaramo u kratkoročne projekte (od dva do četiri mjeseca) i putem kojih naši članovi dobijaju ili psihološku podršku ili pravnu pomoć. Tako u kontinuitetu zadnje četiri godine, kazala je.

Povoljnosti za članove Udruženja multiple skleroze

 

Iz Udruženja nastoje da budu servis njihovim članovima, da lobiraju kod donosioca odluka, jer samo tako mogu uticati na kvalitet života ove osjetljive populacije.

Naši članovi sa članskom kartom ostvaruju besplatan željeznički prevoz na nivou Crne Gore. U opštini Podgorica imaju 50% subvencioniran račun za vodu, u opštini Danilovgrad imaju 100% subvenciju na 12 kubika utrošene vode, a preko ove potrošnje plaćaju redovnu cijenu za utrošenu vodu objasnila je.

Kako je dodala, u opštinama Bar i Herceg Novi subvencija od 100% je na 6 kubika utrošene vode, a potrošnja preko ove se plaća po redovnoj cijeni po kubiku.

Zahvaljujući našem lobiranju, od januara 2010. godine svi oboljeli imaju besplatnu rehabilitaciju u institutu Simo Milošević u Igalu u trajanju od 21 dan uz mogućnost subvencionirane vožnje, sa članskom kartom, sa nekoliko autobuskih prevoznika istakla je.

 

Multipla skleroza pomjera starosne granice

 

Nikolić poručuje da u svijetu, pa i u Crnoj Gori sve je više slučajeva koji se mogu podvesti pod pedijatrijsku neurologiju, jer se sa multiplom sklerozom susrijeću djeca u dobi od osme, desete, dvanaeste ili petnaeste godine.

Takođe, nemali je broj pacijenata kojima je prvi put postavljena dijagnoza multiple skleroze u kasnim pedesetim, odnosno ranim šezdesetim godinama života. Dakle, ova nepredvidljiva bolest pomjera granice. Procjenjuje se da multipla skleroza svake godine u SAD pogodi oko 400 000 osoba, a u cijelom svijetu boluje više od 2,8 miliona osoba od ove autoimune bolesti koja predominantno pogađa mlađe odrasle ljude u najproduktivnijem dobu, obično između 20. i 40. godine života (dvije trećine), a rijetko ispod 15 i iznad 60 godina (mediana - 28 godina) kazala je.

Pojava u djetinjstvu se procjenjuje na 3-5% slučajeva i smatra se da bar 2,5 do 5% od svih pacijenata sa MS-om prvi atak bolesti doživi prije 16-og rođendana, dodaje ona.

Pojava prije 10. godine je rijetkost i procjenjuje se da se javlja u 0,2% djece ovog uzrasta. Nakon 45. godine učestalost novih obolijevanja se kontinuirano smanjuje. Žene obolijevaju češće od muškaraca u odnosu 3:2. Pojavnost ove bolesti je različita u raznim krajevima svijeta. U sjevernim zemljama prevalenca je vrlo visoka (Švedska, Norveška, Finska, Velika Britanija, Kanada100-150 / 100.000 ), dok je u tropskim krajevima vrlo rijetka. Istraživanja ukazuju da su Eskimi i Romi imuni na multiplu sklerozu, istakla je.

Kako je kazala, multipla skleroza se često poredi sa neočekivanim gostom koji dođe u vašu kuću sa svim svojim prtljagom i nikada ne ode.

Ovaj gost ima namjeru da rasprostre svoj prtljag kroz jednu sobu u kući, utičući na životni stil i aktivnosti cijelog domaćinstva. Ne postoje dvije osobe koje imaju isti tok liječenja i svaka individua iskusi promjene u ponašanju bolesti tokom vremena. Nepredvidljivost, ne samo da prouzrokuje fizičke, već i psihološke probleme kod ljudi sa multiplom sklerozom. MS je uljez na koga se cijela porodica mora navići, poručuje.

Nikolić kaže da je neminovno spomenuti da je proces adaptacije na ovu bolest konstantan.

Simptomi MS-a dolaze i odlaze, dolaze i ostaju, tako da su podnošenje i adaptacija dio procesa. Svaki član porodice će prići ovom izazovu na svoj način, dok će interaktivna komunikacija u porodici uvećati sposobnost porodice da rade zajedno i da se suoče sa svakodnevnim poteškoćama u životu, zaključila je ona.

 

Izvor: MNE Magazin

Pripremila: Dajana Vuković

Do 30. juna 2026. 16 partnera (među kojima su uz Aerodrome Crne Gore još četiri aerodroma iz regiona) radiće na razvoju pametne transportne mreže dostupne putnicima s invaliditetom i smanjenom pokretljivosti.

Aerodromi Crne Gore pridružili su se realizaciji međunarodnog projekta DANOVA NEXT koji je finansiran iz Evropskog fonda za regionalni razvoj.

Ovaj projekat usmjeren je razvoju pametne transportne mreže za pristupačnost putnicima s invaliditetom i smanjenom pokretljivosti na području zemalja Dunavske regije kroz - kako se navodi u saopštenju - inovativne usluge.

U realizaciji projekta učestvuju partneri iz Austrije, Češke, Slovačke, Slovenije, Hrvatske, Mađarske, Rumunije, Bugarske i Crne Gore. Od 16 učesnika u projektu - pet su aerodromi, odnosno aerodromska preduzeća: Dubrovnik, Sarajevo, Budimpešta, Kišinjev i Aerodromi Crne Gore.

Projekat je započeo 1. januara 2024. i traje ukupno 30 mjeseci, tj. do 30. juna 2026. Uvodni sastanak projekta DANOVA NEXT održan je u Dubrovniku 22. februara 2024.

Aerodromi Crne Gore će za realizaciju ovog projekta od EU dobiti 175.000 evra iz budžeta namijenjenog projektu DANOVA NEXT, a učestvovaće sa 35.000 evra svojih sredstava.

 

Izvor: Aero

Pripremila: Dajana Vuković

Opšti cilj projekta je doprinos unaprjeđenju rada institucija kulture u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini povećanjem socijalne inkluzije ranjivih grupa u kulturnom i kreativnom sektoru.

NVO Kulturni centar Homer danas je u Evropskoj kući u Podgorici organizovao uvodnu konferenciju posvećenu prezentaciji projekta: Muzej za sve Put ka pristupačnijim muzejima u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.

Kako ističu iz Media Biro-a, konferencija je organizovana sa ciljem informisanja javnosti o planiranim aktivnostima, ciljevima i rezultatima projekta koji se sprovodi u partnerstvu sa JU Bibliotekom za slijepe Crne Gore i Udruženjem Život sa Down sindromom Federacije Bosne i Hercegovine iz Sarajeva.

Koordinatorka projekta Anja Zagorac rekla je da projekat svoje utemeljenje ima u statistici, jer jedna od društvenih grupa koja najmanje posjećuje muzeje u naše dvije zemlje su upravo osobe sa invaliditetom.

Opšti cilj projekta je doprinos unaprjeđenju rada institucija kulture u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini povećanjem socijalne inkluzije ranjivih grupa u kulturnom i kreativnom sektoru. Specifični cilj je doprinos poboljšanoj fizičkoj i kulturnoj dostupnosti za osobe sa invaliditetom muzejima i muzejskim zbirkama u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, kazala je Zagorac.

Ona podsjeća da su Crna Gora i BiH ratifikovale Konvenciju Ujedinjenih Nacija o pravima lica sa invaliditetom, te ćemo se svi usaglasiti da je krajnje vrijeme da osiguramo uslove da institucije kulture postanu pristupačne za sve građane.

Kako dodaju, trajanje realizacije projekta je 18 mjeseci, a ukupan budžet je 95.970 eura. Kada je riječ o muzejima iz Crne Gore, projektu su se priključili Prirodnjački muzej Crne Gore, Zavičajni muzej Pljevlja, Polimski muzej Berane, Narodni muzej Crne Gore i Muzeji i galerije Podgorice. Ustanove iz BiH koje će biti dio ovog projekta su Historijski muzej BiH u Sarajevu, Umjetnička galerija BiH u Sarajevu, Muzej Hercegovine iz Trebinja i Muzej grada Mostara.

Predstavnica Udruženja Život sa Down sindromom Federacije Bosne i Hercegovine Amila Džebo, kazala je da su vrlo ponosni što je njihovo iskustvo i znanje koje su stekli u prethodnom periodu prepoznato od partnera Kulturnog centra Homer i JU Biblioteke za slijepe Crne Gore i što su uključeni u ovom projektu.

Aktivnosti koje će se realizovati u ovom projektu osiguravaju obavezujuću participativnost osoba sa invaliditetom jer sve što se tiče uživanja prava osoba sa invaliditetom i omogućavanja pristupačnosti, i same osobe sa invaliditetom moraju biti uključene, jer i pokret osoba sa invaliditetom kaže Ne o nama, bez nas. Istakla bih i doprinos mladih studenata koji će kroz svoje radove učiniti ove naše rezultate projekta jako opipljivim, vidljivim i korisnim, navela je Džebo.

Zadovoljstvo zbog značajne uloge koju će Biblioteka za slijepe Crne Gore kao partner imati u ovom projektu izrazio je direktor te javne ustanove Božidar Denda.

Imamo značajne aktivnosti na planu pospješivanja uslova za inkluzivnost ustanova kulture u Crnoj Gori i uopšte kulturnog sektora za sve građane. Inkluzivnost podrazumijeva da svi potencijalni posjetioci kulturnih sadržaja imaju jednake mogućnosti da uživaju u izložbama kada su u pitanju muzeji i bilo kom drugom kulturnom sadržaju od značaja koji se predočava najširim mogućim kulturnim krugovima, naveo je Denda.

Projekat Muzej za svePut ka pristupačnijim muzejima u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini podržao je UNESCO u okviru zajedničkog projekta CC4WBsKultura i kreativnost za Zapadni Balkan, te se prisutnima na konferenciji obratila i koordinatorka projekta ispred UNESCO-a Renata Redeka.

Iz ugla UNESCO-a se nadamo da ćemo nakon implementacije ovog projekta na terenu imati jednu poboljšanu situaciju kada su osobe sa invaliditetom u pitanju. Kroz ovaj projekat će biti angažovano jako puno ljudi koji će pomagati u implementaciji, a koji su upravo kategorija osoba sa invaliditetom. To je jedan jako dobar, kreativan, inovativan pristup. Želim vam puno sreće i da vidimo promjenu na terenu, navela je Redeka.

Veliki značaj ovog projekta prepoznalo je i Ministarstvo kulture i medija Crne Gore, te je današnjoj konferenciji prisustvovala i predstavnica Službe za poslove UNESCO-a pri tom ministarstvu, Tijana Vujović.

Kulturna politika unaprjeđenja pristupačnosti je tematika na čijem poboljšanju se konstantno radi, prepoznajući kulturu i umjetnost kao temelj socio-ekonomskog razvoja svakog uspješnog društva u čijem učešću svi imaju pravo, bez obzira na pol, identitet, kulturnu pripadnost ili invaliditet. U tom smislu smatramo da je ovaj projekat od izuzetne važnosti jer se njim jača regionalna saradnja, promoviše pristupačnost kulturnih sadržaja, osigurava finasnijska i tehnička podrška i podstiče uspostavljanje privatno-javnih partnerstava u kulturnom i kreativnom sektoru, navela je Vujović.

Na samom kraju konferencije upriličeno je potpisivanje memoranduma o saradnji NVO Kulturnog centra Homer sa odabranim muzejima, fakultetima i udruženjima osoba sa invaliditetom koji će zajedno raditi na ovom projektu.

 

Izvor: Portal Analitika

Pripremila: Dajana Vuković

Strana 4 od 96

Back to top