Građanski aktivisti i aktivistkinje pružaju punu podršku neformalnoj studentskoj grupi Kamo Śutra i njihovom pravu da mirno izraze nezadovoljstvo zbog tragičnih događaja u Crnoj Gori. U ovim teškim trenucima, kada je potrebno zajedništvo i odgovornost, posebno osuđujemo primjere targetiranja mladih od strane pojedinih političkih partija vlasti, kao i pokušaje njihovog svrstavanja u određene partijske tabore, a u očitoj namjeri da se spontan i legitiman studentski protest svede na nivo prizemnih partijskih obračuna.

Oni koji su se vodili parolama Pobjede, a ne podjele sada, u najizazovnijim trenucima za Crnu Goru, pokušavaju dijeliti mlade ljude i njihove opravdane zahtjeve predstaviti kao dio partijskih igara. Osim toga, opasno targetiraju mlade i druge učesnike mirnih skupova, što je nedopustivo, jer svi građani/ke imaju pravo na mirna okupljanja. Ovakvo ponašanje je i politički neodgovorno, šteti demokratskom procesu i obeshrabruje građanski aktivizam koji je ključan za razvoj svakog društva.

Pokušaji izbjegavanja odgovornosti prate neprihvatljivo targetiranje i relativizacija trenutne situacije, uz podsjećanje na slične prakse prethodnih vlasti, čime se potvrđuje potreba stavljanja ličnih interesa ispred javnih.

Podsjećamo i da slični pritisci na studentske pokrete u regionu nisu uspjeli, već su proteste učinili masovnijim i dodatno mobilisali građane. Vjerujemo da će studenti u Crnoj Gori, kao nosioci promjena, nastaviti s dostojanstvenom borbom za pravdu i odgovornost, inspirišući širu zajednicu na učešće i solidarnost.

Važnost angažovanja mladih u ovakvim trenucima je neprocjenjiva. Njihova inicijativa pokazuje da građanska hrabrost i solidarnost mogu postati pokretači promjena u društvu.

Pozivamo sve političke aktere da prestanu s praksom targetiranja i da podrže pravo mladih na slobodno izražavanje i mirne proteste.

Mladi iz grupe Kamo śutra nas podsjećaju da je pravo na pravdu univerzalno, a da je istina osnovni preduslov za ozdravljenje svakog društva. Njihova borba nije samo njihova to je borba svih nas za bolju Crnu Goru, u kojoj će građani biti sigurni a institucije odgovorne.

Apelujemo na sve ostale političke subjekte, civilne organizacije, građane i građanke, da podršku studentima/studentkinjama iskažu poštujući njihove upute i zahtjeve koje komuniciraju sa zvaničnih kanala, te da se uzdrže od suvišnih medijskih eksponiranja.

Podršku studentima za sada je dalo 159 aktivista/kinja. Inicijalnom spisku potpisnika/potpisnica podrške mogu se priključiti svi zainteresovani građanski aktivisti i aktivistkinje slanjem mejla na adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Građanski aktivisti i aktivistkinje koji su do sada pružili podršku (abecedno):

1. Anja Adamović - Digital den
2. Elida Adrović - Ekopatriotizam
3. Alen Adrović - Sociološki centar Crne Gore
4. Alexandra Aubertin - Zero Waste Montenegro
5. Radmila Bajagić - Demokratske evropske inicijative
6. Dina Bajramspahić - Građanska aktivistkinja
7. Amra Bajrović - Akcija za ljudska prava
8. Marko Banović - Atlanski savez/DFC
9. Staša Baštrica - Kvir Montenegro
10. Marko Begović - Građanski aktivista
11. Milena Bešić - Građanska aktivistkinja
12. Jovan Bojović - Juventas
13. Dušan Brajović - Unija srednjoškolaca Crne Gore
14. Mustafa Canka - UL Info
15. Vanja Cicmil - Zero Waste Montenegro
16. Rebeka Čilović - Poligon za žensku izuzetnost - Sofija
17. Ivana Čogurić - Ekopatriotizam
18. Jelena Čolaković - Juventas
19. Ranko Dacić - Crnogorska mreža za smanjenje štete Link
20. Jelena Danilović - Atlanski savez/DFC
21. Ana Dedivanović - Udruženje LBTQ žena Stana
22. Fana Delija - Centar za romske inicijative
23. Rizo Dervishaga - Udruženje roditelja djece i omadine sa smetnjama u ravoju - Pravo na život Ulcinj
24. Dejana Dizdar - Građanska aktivistkinja
25. Almedina Dodić - Građanska aktiviskinja
26. Milica Đokđurić - 35 mm
27. Aleksandar Dragićević - Građanski aktivista
28. Marko Dragićević - Crnogorska mreža za smanjenje štete Link
29. Balša Dragojević - Kvir Montenegro
30. Nikoleta Đukanović - Građanska aktivistkinja
31. Saša Đuretić - Mreža za evropske politike MASTER
32. Iskra Đurišić - Asocijacija Spektra
33. Tatijana Đurišić
34. Ana Đurković - Atlanski savez
35. Gordana Đurović - Crnogorska panevropska unija
36. Goran Đurović - Media Centar
37. Mirza Džeferadžović - Zero Waste Montenegro
38. Maja Gardašević - NVO Diši
39. Teodora Gilić - Centar za monitoring i istraživanje - CeMI
40. Veneranda Gjonaj - Društvo dijabetičara “Plavi krug” - Ulcinj
41. Shefika Gjoni - Globalna mreža albanske žene
42. Hadixha Gjoni - Dulcinea
43. Zylfije Gjoni - NVO Anime
44. Aleksandra Gligorović - Građanska aktivistkinja
45. Tea Gorjanc Prelević - Akcija za ljudska prava
46. Ajša Hadžibegović - Građanska aktivistkinja
47. Jelena Ivančević - ŠkArt
48. Darko Ivanović - 35 mm
49. Draško Jabučanin - Atlanski savez/DFC
50. Ana Jaredić - Centar za ženska prava
51. Nada Jaredić - Građanska aktivistkinja
52. Kristina Joksimović - Zero Waste Montenegro
53. Marija Jovanović - Asocijacija Spektra
54. Lukas Junković - Mladi evropski ambasador
55. Danijel Kalezić - Građanski aktivista
56. Milica Kankaraš Berber - Građanska aktiviskinja
57. Azra Karastanović - Atlanski savez
58. Ksenija Klikovac - Mreža za evropske politike MASTER
59. Petar Knežević - Centar za razvoj nevladinih organizacija - CRNVO
60. Nina Kolenović - SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Plav
61. Sava Kovačević - Građanski aktivista
62. Itana Kovačević - Psihološki centar Mirta
63. Jelena Lacman - Ekopatriotizam
64. Miloš Lazarević - Koalicija za održivi razvoj
65. Laze Lazari - Creative city
66. Zenepa Lika - Martin Schneider Jacoby Association - MSJA
67. Lana Lješković - Unija srednjoškolaca Crne Gore
68. Katica Maksan - Građanska aktivistkinja
69. Bojana Malović - Akcija za ljudska prava
70. Martina Markolović - Akcija za ljudska prava
71. Ivana Markolović - Juventas
72. Zorana Marković - Centar za razvoj nevladinih organizacija - CRNVO
73. Ida Marković - Građanska aktivistkinja
74. Sanja Marljukić - Cedem
75. Jelena Marojević Galić - Građanska aktivistkinja
76. Jovana Marović - Građanska aktivistkinja
77. Adnan Metanović - Mreža za evropske politike MASTER
78. Ajna Metanoviq - NVO Naš Ulcinj
79. Andrijana Mićanović - Građanska aktivistkinja
80. Andrea Mićanović - Građanska aktivistkinja
81. Kristina Mihailović - Udruženje Roditelji
82. Marija Mijović - Juventas
83. Neda Mijović - Digital den
84. Miloš Milačić - Juventas
85. Milva Milić - Asocijacija Spektra
86. Anja Milić - Unija srednjoškolaca Crne Gore
87. Biljana Milićević - NVO Prima
88. Boško Milović - Građanski aktivista
89. Suzana Milović - Strukovno udruženje socijalnih radnika Crne Gore
90. Ana Milović Jasikovac - Optimisti
91. Gordana Mitrović - Centar za monitoring i istraživanje - CeMI
92. Elizabeta Mrnjačević - Akcija za ljudska prava
93. Milica Mugoša Simonović – Juventas
94. Mina Nenadić - Regionalna Sportska Inicijativa - REGSPO
95. Hatidže Neljaj - SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Ulcinj
96. Snežana Nikčević - 35 mm
97. Danijela Nikić - Asocijacija Spektra
98. Olivera Nikolić - Institut za medije
99. Marko Nikolić - Građanski aktivista
100. Vahida Nimanbegu - Art Dolcinuim
101. Matija Otašević - Atlanski savez
102. Luka Pavićević - Centar za monitoring i istraživanje - CeMI
103. Milica Pavlović - Građanska aktivistkinja
104. Mišo Pejković - Cazas
105. Marina Pejović - Juventas
106. Aida Perović - NVO Prima
107. Miloš Perović - Alfa Centar
108. Aida Petrović - Crnogorski ženski lobi
109. Emir Pilav - Građanski aktivista
110. Bojana Popadić - ŠkArt
111. Andrea Popović - Mreža za evropske politike MASTER
112. Marija Popović Kalezić - Cegas
113. Aleksandra Radoman Kovačević - Centar za obuku i obrazovanje Crna Gora
114. Aleksa Radonjić - Asocijacija Spektra
115. Andrijana Radović - Građanska aktivistkinja
116. Marija Radović - Juventas
117. Andrijana Radulović - Juventas
118. Momčilo Radulović - Evropski pokret u Crnoj Gori
119. Maja Raičević - Centar za ženska prava
120. Petar Raičević - Crnogorska panevropska unija
121. Dubravka Raičević - Mare Mare
122. Vesna Rajković Nenadić
123. Sanda Rakočević - Građanska aktivistkinja
124. Andrea Rovčanin - Centar za monitoring i istraživanje - CeMI
125. Marija Ružić Stajović - Juventas
126. Budislavka Mira Saveljić - Sigurna ženska kuća
127. Boban Sekulić - Hepatitis Crna Gora
128. Tara Serhatlić - Mreža za evropske politike MASTER
129. Vladimir Simonović - Centar za monitoring i istraživanje - CeMI
130. Marko Sošić - Institut Alternativa
131. Anastasija Stefanović - Akcija za ljudska prava
132. Marica Stijepović - Psihološki centar Mirta
133. Anita Stjepčević - Centar za ženska prava
134. Sanja Šišović - Cazas
135. Esmeralda Šuvahić - SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Plav
136. Milka Tadić Mijović - Cin-CG
137. Sabina Talović - Otvoreni centar Bona fide Pljevlja
138. Dubravka Tomić - Centar za monitoring i istraživanje – CeMI
139. Marina Tomović - Regionalna sportska inicijativa - REGSPO
140. Bojana Tošić - Digital den
141. Jovan Ulićević - Asocijacija Spektra
142. Petar Ulićević - Juventas
143. Daliborka Uljarević - Centar za građansko obrazovanje
144. Nazif Velić - Novi Horizonti
145. Nina Vučić - Centar za monitoring i istraživanje - CeMI
146. Marina Vujačić – Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore – UMHCG
147. Aleksandra Vujačić - Juventas
148. Dragana Vujisić - Zero Waste Montenegro
149. Nenad Vujošević - Centar za ekonomske i evropske studije - CEES
150. Ivana Vujović - Juventas
151. Zlatko Vujović - Centar za monitoring i istraživanje - CeMI
152. Katarina Vukadinović - Građanska aktivistkinja
153. Anđa Vukčević Zorić - Građanska aktivistkinja
154. Milutin Vuković - Mreža za evropske politike MASTER
155. Nevenka Vuksanović - CEDEM
156. Boris Vuksanović - Crnogorska fondacija za HIV i virusne hepatitise
157. Biljana Zeković – SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica
158. Anđela Žarić - NVO Prima
159. Lepa Žunjić - Udruženje Roditelji
     

Kada sistemska podrška porodici deteta sa invaliditetom izostane, a ono izgubi preduslov za kvalitetan život unutar porodične zajednice, dešava se da država preuzme stvar u svoje ruke.

Nadležni odluče da dete u svom okruženju više nema uslova za kvalitetan život u okviru porodice, te ga pošalju u neki od domova za smeštaj dece.

Ovakvih ustanova socijalne zaštite, odnosno za smeštaj dece sa invaliditetom u Srbiji ima 10, a najveće su Zvečanska u Beogradu i Kolevka u Subotici. Ustanova za smeštaj odraslih osoba sa invaliditetom ima 16, a uslovi za život u svim ovim institucijama razlikuju se od jedne do druge.

U zajedničkom izveštaju Državne revizorske institucije (DRI) i Inicijative za prava osoba sa mentalnim invaliditetom MDRI-S Zaboravljena deca, iz 2021. godine, navodi se da država radi na deinstitucionalizaciji dece, ali da neke od mera suštinski udaljavaju Srbiju od ispunjavanja njenih obaveza za zaštitu ljudskih prava dece i odraslih osoba sa invaliditetom.

Na osnovu zapažanja tokom poseta institucijama u Srbiji (kako velikim domovima, tako i malim domskim zajednicama), DRI i MDRI-S nalaze da je smeštaj u rezidencijalnim ustanovama u Srbiji opasan po psihičko i fizičko zdravlje deteta i da neminovno vodi pogoršanju poteškoća u razvoju. Smeštaj u instituciju vodi dehumanizaciji, socijalnoj izolaciji i ne doprinosi habilitaciji i razvoju veština koje doprinose uključivanju u društvo. Tretman u ovim ustanovama - ili izostanak brige i nege - vodi pogoršanju smetnji i ugrožava zdravlje i život deteta, navodi se u zaključku 2021. godine.

Snežana Lazarević iz MDRI-S objašnjava za 021.rs da su uslovi života u ovim ustanovama različiti, ali da svakako ima puno problema.

U nekim ima manjak zdravstvenog osoblja, pa tako dete koje ima složenije zdravstvene probleme često bude upućeno na lečenje u neke druge ustanove u okolini. Za to dete je onda potrebna pratnja, pa onda problem nastane i ko će u samom domu raditi. Drugi bitan problem jeste što se deci u ustanovama socijalne zaštite uskraćuju neki tretmani, kaže ona.

Objašnjava da su postojali slučajevi kada detetu nije tretiran hidrocefalus, što je stanje u kom se skuplja tečnost oko mozga, a tretman podrazumeva intervenciju kojom se ugrađuje cevčica koja tu tečnost odvodi u želudac.

Ukoliko se to ne uradi, dolazi do nakupljanja tečnosti i dete trpi velike bolove. Zbog toga je apsolutno nedopustivo da dete ne odlazi na tretmane. Prilikom te naše poslednje posete smo videli i dete koje ima rascep usne, a to nije operisano. Zbog čega je to tako, ne možemo da tvrdimo. Obično odluku o tome da li će se vršiti intervencija jeste lekarski konzilijum. Ono što mi čujemo od zaposlenih jeste da kod takvih situacija konzilijum utvrdi da bi takve operacije bile rizične, ali se postavlja pitanje da li je rizično živeti u takvim uslovima kada dete trpi velike bolove, kaže ona.

Tatjana Stojšić Petković iz Nacionalne organizacije osoba sa invaliditetom Srbije, koja je godinama radila u jednoj ovakvoj ustanovi za decu u Veterniku, ističe za 021.rs da je izuzetno bitno da postoji veći broj zaposlenih u institucijama, ali i da se radi na poboljšanju kvaliteta života deteta u svakom smislu. 

Šta ćemo sa psihološkim delom, socijalnim, sa socijalnom integracijom i razvojem emotivnog statusa koji takođe treba da bude tretiran kao i ovo drugo. Mislim da je jako bitno da se radi na što većoj inkluziji i integraciji i da te institucije ne treba da budu zatvorene. Da ta deca imaju mogućnost i da izlaze i da se druže i da izlaze na neka druga mesta, da prosto ne budu isključivo sa svojim vršnjacima koji takođe imaju poteškoće, nego da se integrišu u društvo. Da ne budu na margini i da ne budu toliko izopšteni iz društva i da se ljudi prave da ne postoje, ističe ona.

Snežana Lazarević se slaže sa tim, te ističe da je higijena unutar samih domova zadovoljavajuća, ali one poprilično izgledaju kao bolnice.

Problem je u tome što se te ustanove dom, i one bi trebalo da zamene kuću i da im budu dostupne i igračke i prostor za igru. Međutim, oni žive u sobama u kojima ima od osam do 10 kreveta. Zapravo, krevetaca koji oni retko napuštaju, vrlo retko izlaze napolje, mali broj aktivnosti imaju. Deca, pogotovo ona koja još ne hodaju, cele dane provode u tim svojim krevetima i jedino kad imaju neke aktivnosti je hranjenje, presvlačenje i kupanje, objašnjava ona.

Ističe da je, osim fizičkih uslova, mnogo biran i način na koji se zaposleni odnose prema osobama koje se nalaze u tim institucijama.

Mnogo je važno da tamo žive ljudi koji ni za šta nisu krivi, a oni su praktično lišeni slobode. Oni ne mogu da izađu iz doma kada god to žele, oni moraju da traže propusnicu, nemaju nikakvu privatnost, žive sa više ljudi sa kojima nisu ni u kakvom srodstvu. Koriste zajedničke toalete, tuševe, vrlo često se to kupanje i tuširanje obavlja grupno, veoma često na tuš kabinama i toaletima nema vrata, na WC šoljama nema daske. Prosto, lišeni su slobode na neki porodični život. Ukoliko imaju srodnike van doma, veoma često oni moraju unapred da se najave da će doći i da im se ta poseta odobri. Oni često ne mogu ni da uđu tamo gde živi taj neko koga posećuju, u njegovu sobu, nego postoje neke posebne prostorije za posetu, ali oni prosto nikada ne vide kako taj neki njihov srodnik živi tačno, kaže Lazarević.

Podseća i da su pravila o poseti dodatno postala strožija od pandemije korona virusa, ali naglašava da to nisu bolnice nego mesto gde osobe žive.

Prosto, zbog toga što žive tu gde žive, oni su lišeni prava. Kako možemo da pričamo o pravu na privatnost ako ja živim sa još osam ljudi i ako nikada nisam sama, ako nemam svoj plakar, nosim isključivo odeću iz vešernice jer nemam svoju odeću, kaže ona.

Stojšić Petković ističe da bi trebalo, unutar samih ustanova, da se radi na poboljšanju edukacije zaposlenih, kao i da se osavremene procesi.

Postoje nove tehnologije i nove tehnike i asistivne tehnologije koje bi mogle da olakšaju deci život. Prosto, ako je dete neverbalno a ima smisla za neku oblast, da se tom detetu omogući da ono to i radi. A mi i dalje to nemamo. Nemamo o zakon o radnim centrima, socijalnom preduzeću, i dalje nemamo rešena neka veoma važna pitanja koja bi omogućila da se deci olakša život u okviru institucija. Ostvarivanje prava na ortopedska pomagala, pravo na tuđu pomoć koje se naravno gubi kada uđete u takvu instituciju jer je već imate, objašnjava ona.

Promene u samim ustanovama, kako ističe Snežana Lazarević, idu jako sporo i skoro da ih nema.

Broj ljudi koji živi u domovima se ne smanjuje, bez obzira što se naša država deklarativno opredelila za deinstutitucionalizaciju. Pritisak je veliki, dekvatnu podršku države, kaže sagovornica 021.rs.

Podseća daduga je lista čekanja, ali je glavni razlog taj što deca sa invaliditetom i porodice nemaju a se niko ne odriče člana svoje porodice tek tako.

Prosto se dešava da roditelji postanu iscrpljeni, sami se više ne snalaze, sami se razbole, više ne mogu da izdrže taj pritisak jer nije ista stvar gajiti dete koje ima invaliditet i brinuti o detetu koje ga nema. Roditeljstvo je zahtevno i za jednu i za drugu grupu, ali kada imate još dete sa smetnjama u razvoju, kada imate problem kada ga odvedete kod lekara, da ga upišete u vrtić, školu, kada u školi ne dobija adekvatno i kvalitetno obrazovanje, kada nemate gde sa njim posle škole dok ste vi na poslu, kaže ona.

Tatjana Stojšić Petković ističe da je, kada bi se radilo na smanjenju dece u ovim institucijama, potrebno raditi na dve strane paralelno.

Sa jedne strane je bitno poboljšati ekonomski položaj porodica, odnosno da država obezbedi porodici ono što je neophodno za to dece. Sa druge strane, treba raditi na upoznavanju porodica sa mogućnostima tog deteta i na koji način mogu najbolje da mu pomogu. Uz to, treba raditi i na servisima usluge koji ne moraju da budu dostupni samo u većim gradovima nego i u manjim mestima, da se organizuje prevoz, da vi možete da računate na to da ako živite u nekom selu u Srbiji da možete da računate na to će vaše dete tri puta nedeljno imati mogućnost da ode do logopeda, da to budu možda neke terenske službe, neke podrške koje će zaista biti realne i dugoročne, a ne kratkoročne preko nekih projekata. Jer invaliditet nije bolest koja će proći, to je stanje koje se vrlo retko menja na bolje. Ali da bi se to stanje održavalo ili razvijalo nešto što može da se razvije, za to je potrebno mnogo truda i rada, a zna se da je taj period ranog detinjstva izuzetno bitan i ključan da bi dete moglo u punom potencijalu ostvari ono što ima i što može, kaže sagovornica portala 021.rs.

Ističe i da bi mnogo bolje bilo da u državi postoje manje institucije u lokalnim zajednicama koje bi roditeljima dece sa invaliditetom služile kao privremeno-povremene ustanove kojima se obrate za pomoć i podršku.

Trebalo bi razvijati servise podrške, od stanovanja uz podršku do malih zajednica, do dnevnih boravaka koji imaju drugačije radno vreme i omogućiti da porodice koje imaju decu sa invaliditetom da mogu da sačuvaju svoju porodicu i da imaju adekvatnu podršku u okruženju. Zaista, tu treba raditi na zakonskim okvirima i na pružanju podrške. Udruživanje osoba sa invaliditetom i njihovih porodica isto je jako bitno jer u takvom okruženju možete puno da saznate, ali i da se suočite sa tim da vi niste jedini sa nekim problemom, objašnjava ona.

U okviru Skupštine Srbije je u oktobru ove godine formirana neformalna Parlamentarna grupa za unapređenje položaja osoba sa invaliditetom, na inicijativu Nacionalne organizacije osoba sa invaliditetom Srbije.

Stojšić Petković objašnjava da je pregovaranje sa državom, donošenje strategija, zakonskih okvira i svega onoga što bi poboljšalo život osoba sa invaliditetom, bez obzira da li su u pitanju deca ili odrasli, od izuzetnog značaja.

Mi možemo da se skupimo i da pričamo šta sve ne valja, ali ako nemamo konkretne korake i ideje, neki konkretni plan kako sprovesti u delo, to nema nikakvog smisla. Shodno tome već nekoliko godina pokušavamo da dođemo do parlamenta, a ove godine smo to uspeli i da pokrenemo jednu neformalnu parlamentarnu grupu koja treba da radi na analizi postojećih i predlaganju novih zakona, kao i na analizi strategija i njihove primene u praksi, ističe ona.

Izvor: 021.rs

Pripremila: Dajana Vuković

Pristupačnost plaža licima s invaliditetom lošija je ove nego 2012. godine, a i kada je u pitanju pristupačnost nacionalnih parkova i kulturnih objekata, sve institucije treba da odrede budžetska sredstva koja bi se, na godišnjem nivou, ulagala u prilagođavanje objekata.

To je poruka sa pres konferencije na kojoj su predstavljeni rezultati projekta Povećanjem standarda turističkih usluga do veće uključenosti OSI, koji realizuju Savez udruženja paraplegičara Crne Gore i Udruženje paraplegičara Podgorica, a finansira Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Predsjednica Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore Milijana Ćirković kazala je da je tokom projekta pruženo preko 50 pravnih usluga za lica s invaliditetom.

Održali smo sastanke sa predstavnicima turističkih organizacija, nacionalnih parkova, Ministarstva kulture i medija, Javnog preduzeća Morsko dobro i lokalnih samouprava, a sve u cilju dobijanja dozvole za monitoring kulturnih objekata, nacionlanih parkova i plaža na crnogorskom primorju, objasnila je Ćirković.

Dodala je da je sproveden monitoring svih objekata kulture u opštinama na sjeveru.

Svi objekti koji su pristupačni postavljeni su na interaktivnoj google mapi, koja se nalazi na Sajtu udruženja paraplegičara Podgorica i na sajtu Ministarstva prostornog planiranja i urbanizma. Osim monitoringa objekata, urađen je monitoring plaža na crnogorskom primorju i evidentirano stanje njihove pristupačnosti, kazala je Ćirković.

Naglasila je da je tokom projekta urađena rampa na kulturnom centru Rožaje i time je još jedan kulturni centar postao pristupačan za lica s invaliditetom.

Vrlo je mali broj pristupačnih objekata, ali se radi na tome. Vrlo mali broj objekata ima toalet koji je pristupačan za lica s invaliditetom. Raduje nas što će Morsko dobro sljedeće godine izdvojiti 50 hiljada eura za prilagođavanje plaža za lica s invaliditetom. Ali nadam se da će uspostaviti komunikaciju sa organizacijama lica s invaliditetom, rekla je Ćirković.

Praksa je pokazala, kako je dodala, da su, zbog održivosti, najbolje betonske rampe, dok drvene uglavnom propadaju.

Naglasila je i da očekuje bolju međusektorsku saradnju.

Generalni sekretar Udruženja paraplegičara Podgorica Dejan Bašanović kazao je da kada je riječ o rampama na plažama moraju se tražiti rješenja koja odgovaraju, a da voda ne utiče na njih.

Neke plaže imaju urađene staze, ali to su staze za kompletnu populaciju, koja koristi kupalište. Veliki problem su toaleti neprilagođeni osobama koja koriste invalidska kolica. Generalni problem kod rampi, nije samo uraditi rampu, nego odrediti ljude koji će da je održavaju, rekao je Bašanović.

Dodao je da je kada je riječ o pristupačnosti plaža stanje lošije ove godine nego 2012. godine.

Njegov stav je da je potrebno raditi na primjeni zakonskih propisa kada je u pitanju pristupačnost plaža, nacionalnih parkova i kulturnih objekata i sve institucije bi trebalo da odrede budžetska sredstva na godišnjem nivou, koja bi se ulagala u prilagođavanje objekata.

U nacionalnim parkovima treba da se mnogo radi kada je u pitanju pristupačnost za lica s invaliditetom, ali primjećujemo njihovo interesovanje da u narednom periodu rade na prilagođavanju. Dobili su jedan projekat koji će se odnositi na prilagođavanje nacionalnih parkova za lica s invaliditetom, rekao je Bašanović.

Kada je rađen monitoring, kako je objasnio, cilj nije bio da se vidi samo da li lica s invaliditetom mogu da uđu u neki objekat, već i da li bi te osobe u tim objektima mogle da rade.

Ovi objekti, posebno centri za posjetioce nemaju toalet za lica s invaliditetom i nemaju liftove da biste mogli da koristite prostorije na spratu, rekao je Bašanović.

Prema njegovim riječima, većina kulturnih objekata ima elemente pristupačnosti, obično se to odnosi na ulazne rampe, ali veliki broj njih nema toalete, taktilne crte, oznake na Brajevom pismu, orjentaciona planove.

Kod svih instutucija vidimo problem sa podiznim platformama. One se relatiivno brzo kvare, a održavaju ih firme iz inostranstva i dok se odradi servis prođe dug vremenski period. Tako da te rampe mnogo više ne rade, nego što su u funkciji, ukazao je Bašanović.

Dobar primjer pristupačnosti, kako je rekao je, Galerija Risto Stijović.

Urađeni su toaleti, lift za gornji sprat. Ono što joj nedostaje da bi bila potpuno pristupačna je što nisu urađeni elementi pristupačnosti za lica s oštećenjm vida i sluha, kazao je Bašanović.

Izvor: Antena M

Pripremila: Dajana Vuković

Manekenka Lirik Marija Herd ranije se nije osećala prijatno noseći protetsku nogu. U međuvremenu je stekla samopouzdanje i sada na društvenim mrežama deli snimke na kojima je ponosno nosi, ohrabrujući mnoge.

Ona zapravo ima dve protetske noge. Jednu je nazvala Berta i koristi je kada nosi patike, a drugu je nazvala Tina, koju nosi sa štiklama. Prvi snimak na kojem u javnosti menja protetske noge objavila je 2023. godine i odmah je postao popularan na TikToku.

Moje prijateljice i ja snimale smo tog dana. Popravljala sam Tinu, a moja prijateljica je slučajno uhvatila taj trenutak. To je bilo potpuno prirodno, kazala je.

Ova devojka rođena je sa sindromom amnionskih brida. Tokom odrastanja susretala se s predrasudama.

Moje celokupno odrastanje obeležili su ljudi koji su me etiketirali kako su hteli. Mogli su skinuti etiketu i staviti novu u bilo kom trenutku. Očekivali su da ću raditi šta god oni požele, a ja sam to činila veoma dugo, između ostalog je navela za magazin People.

Dodala je da je u jednom trenutku postala toliko nesrećna da više nije mogla da se pretvara. Sada više ne dozvoljava da joj bilo šta naruši samopouzdanje i zalaže se za inkluzivnost.

Što je vidljivija, to je više ljudi prihvata. Imala sam mnogo neprijatnih iskustava na mestima kao što su aerodromi ili vozovi. Te situacije su mi mnogo neprijatnije nego da hodam okolo i menjam protezu, kazala je.

Izvor: Prva

Pripremila: Dajana Vuković

Odbijali su je za poslove zbog izuzetno niskog rasta, a onda je uzela stvari u sopstvene ruke i pokrenula biznis u kome zapošljava osobe s invaliditetom.

Indijska preduzetnica Gita Kupuzami je izuzetno niskog rasta i otkrila je da poslodavci nisu voljni da je zaposle, uprkos tome što je završila studije menadžmenta.

Posle niza razgovora i odbijanja na različim radnim mestima, odlučila je da pokrene sopstveni biznis.

Sada zapošljava više osoba s invaliditetom što je moguće.

Gita, koja je visoka 60 centimatara, kaže da je uspešna jer ne voli da vidi da su ljudi sputani samo zato što su osobe s invaliditetom.

Izvor: B92

Pripremila: Dajana Vuković

Osobe oštećenog vida u Crnoj Gori i ovaj Međunarodni dan Brajevog pisma dočekuju bez dovršenog procesa njegove standardizacije. Nadležne institucije ni tokom 2024. nijesu pristupile završetku standardizacije Brajevog pisma za dva nova slova u našem jeziku, uprkos inicijativama, apelima, interesovanju i učešću u ovom procesu, ističe za Gradsku predsjednik Saveza slijepih, Andrija Samardžić.

Generalna skupština UN-a je 17. decembra 2017. godine zvanično proglasila Međunarodni dan Brajevog pisma, danom podizanja svijesti o važnosti ovog pisma kao sredstva komunikacije u punoj realizaciji ljudskih prava osoba potpuno i djelimično oštećenog vida.

Šira primjena Brajevog pisma vidljivija je nego prethodnih godina, ali i dalje nije na zadovoljavajućem nivou, kaže Samardžić.

Brajevo pismo mora biti priznato kao ravnopravno pismo, sa ostalim pismima i mora biti standardizovano, s obzirom da u našem pravopisu imamo dva nova slova, koja Brajevim pismo nisu standardizovana, što znači da u nekakvoj regularnoj, pisanoj, službenoj korespondenciji nemamo način kako bismo upotrijebili ta dva slova i uopšte Brajevo pismo se ne može priznati kao ravnopravno, naveo je Samardžić.

I dok sa jedne strane u sistemu obrazovanja postoje određeni napretci kada je riječ o opismenjavanju osoba oštećenog vida na Brajevom pismu, sa druge, navodi Samardžić i dalje se suočavaju sa izazovima oko pristupačnosti udžbenika.

I dalje se udžbenici na Brajevom pismu štampaju kroj projektne aktivnosti NVO, iako to ne bi trebalo da bude njihov posao, već Zavoda za udžbenike, ono što mi insistiramo i što je obaveza da se udžbenici prilagode na Brajevom pismu kako bi se đaci i studenti edukovali na Brajevom pismu, a ne samo uz asistenciju ili skenirani tekst na računaru, kazao je Samardžić.

Uprkos napretku savremenih informacionih pa i asistivnih tehnologija za osobe oštecenog vida, Brajevo pismo je, kako objašnjava, ostalo primarni način komuniciranja.

Shodno tome, kako je rekao, važno je sačuvati Brajevo pismo ne samo kao kulturnu zaostavštinu, već kao elementarni način opismenjavanja osoba oštećenog vida.

Umjesto prebrojavanja osoba oštećenog vida koje koriste Brajevo pismo, potrebno je, zaključuje Samardžić, omogućiti njegovo korišćenje u svim sferama svakodnevnog života.

Izvor: Gradski.me

Pripremila: Dajana Vuković

Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke) je 30. decembra Ustavnom sudu Crne Gore uputila Inicijativu za pokretanje postupka ocjene saglasnosti člana 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti iz 2017. godine s Ustavom Crne Gore i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima. Pomenutom odredbom izmijenjena je odredba člana 158 stava 1 Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, na način da lična invalidnina prestaje da bude izuzeta iz primanja, prihoda i imovine, kojima osobe s invaliditetom (OSI) i njihove porodice učestvuju u plaćanju usluga socijalne i dječje zaštite, saopšteno je iz ove inicijative.

U Inicijativi I MI Boke je istakla da je član 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti suprotan Ustavu Crne Gore, Konvenciji UN-a o pravima OSI, Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Protokolu br. 1 uz ovu Konvenciju. Član 9 Ustava Crne Gore propisuje da potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori sastavni su dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva, podsjetili su oni.

Kako su kazali, nametanjem obaveze OSI i njihovim porodicama da i ličnom invalidninom učestvuju u plaćanju troškova usluga socijalne i dječije zaštite ograničava se niz ljudskih prava ove grupe koja su im zagarantovana pomenutim međunarodnim ugovorima, a koja se shodno citiranoj ustavnoj odredbi moraju neposredno primjenjivati.

Konvencija UN-a o pravima OSI nameće obavezu Crnoj Gori da progresivno postigne puno ostvarivanje socijalnih prava OSI (član 4 stav 2), kao i da im omogući pristup spektru službi podrške u svojim domovima, ustanovama za smještaj i lokalnoj zajednici, uključujući personalne asistente, neophodne radi podrške uključenosti i životu osoba sa invaliditetom u svojim lokalnim zajednicama i sprječavanja izolacije ili isključenosti iz zajednice (član 19 tačka b), navodi se u saopštenju.

Prem njihovim riječima, ovom Konvencijom se Crnoj Gori nalaže i omogućavanje OSI pristupa odgovarajućim službama, sredstvima i drugoj asistenciji za zadovoljavanje potreba vezanih za invalidnost po pristupačnim cijenama (član 28 stav 2 tačka a).

Osporena odredba u potpunosti je suprotna citiranim odredbama Konvencije, jer ograničava pristup OSI uslugama socijalne i dječje zaštite, pružajući ih po nepovoljnim i za ovu grupu nepriuštljivim cijenama. Kako je članom 32 stavom 1 Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti propisano da pravo na ličnu invalidninu ima osoba sa teškim invaliditetom, osporenom odredbom je ograničeno i pravo svojine OSI, koje je zajemčeno članom 58 stavom 1 i 2 Ustava Crne Gore i članom 1 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, istakli su iz I MI BOKE.

Pored toga, dodali su, pravo svojine se članom 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti iz 2017. godine ograničava samo licima sa teškim invaliditetom, ali ne i drugim grupama korisnika usluga socijalne i dječje zaštite, čime se prema ovoj grupi vrši neposredna diskriminacija.

Stoga je osporena odredba suprotna i članu 8 Ustava Crne Gore, članu 5 stavu 1 i 2 Konvencije UN-a o pravima OSI, i članu 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koji zabranjuju diskriminaciju po bilo kom osnovu. Takođe, ova pravna diskriminacija OSI je suprotna i članu 25 stavu 4 Ustava Crne Gore, koji čak i u vrijeme ratnog ili vanrednog stanja zabranjuje ukidanje zabrane diskriminacije, naglasili su oni.

Kako su pojasnili, zbog navedenog osporena odredba je suprotna i članu 68 Ustava Crne Gore, koji jemči posebnu zaštitu OSI, kao i članovima 28 i 40 Ustava i članu 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer osobe sa teškim invaliditetom, kojima su potrebne usluge socijalne i dječije zaštite ne mogu ostvarivati svoja ljudska prava na dostojanstvo i nepovredivost ličnosti i privatni i porodični život bez korišćenja ovih usluga.

Ljudska prava koja su zagarantovana Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima ne mogu se ograničavati nečijim materijalnim stanjem ili ličnim svojstvom, kao što je invaliditet, a naročito se ova ograničenja ne mogu vršiti regresivno, tj. ograničavati već propisani uslovi za ostvarivanje ljudskih prava. U tom smislu, osporena odredba člana 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti iz 2017. godine nije u saglasnosti ni sa članom 24 Ustava Crne Gore, jer se ljudska prava osoba s invaliditetom na usluge socijalne i dječije zaštite ne ograničavaju u obimu koji dopušta Ustav u mjeri koja je neophodna da bi se u otvorenom i slobodnom demokratskom društvu zadovoljila svrha zbog koje je ograničenje dozvoljeno, mišljenja su iz I MI BOKE.

U Inicijativi, I MI Boke je, kako su kazali, Ustavnom sudu Crne Gore predložila da obustavi izvršenje osporenog člana 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti čim pokrene postupak za ocjenu njegove ustavnosti, a kako bi zaustavila neotklonjive štetne posljedice po ostvarivanje osnovnih ljudskih prava i sloboda OSI, koje već nastupaju.

I MI Boke se nada da će Ustavni sud Crne Gore u što kraćem roku pokrenuti postupak za ocjenu saglasnosti osporene odredbe s Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima, te da će je proglasiti neustavnom. Inicijativa za pokretanje postupka ocjene saglasnosti člana 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti iz 2017. godine s Ustavom Crne Gore i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima je izrađena u okviru projekta Razumimo i jačajmo samostalan život OSI, finansiranog od strane ULOBA, zaključili su u saopštenju.

Izvor: CDM

Pripremila: Dajana Vuković

Gutić kaže da su Skupštini poslali izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti kojim je prvi put prepoznat institut civilne žrtve rata, članovima njihovih porodica biće omogućeno da ostvare prava u okviru sistema boračke i invalidske zaštite.

Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije sprema reformu sistema vještačenja invaliditeta po kriterijumima Ujedinjenih nacija (UN), odnosno po modelu ljudskih prava, umjesto trenutno dominantnog medicinskog modela, a biće i osnovan zavod koji će raditi procjenu invaliditeta.

To je za Vijesti kazao ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damir Gutić, navodeći da se ovaj posao radi u saradnji sa UNPD-om (Program Ujedinjenih nacija za razvoj).

Novom metodologijom vještačenja invaliditeta neće se revidirati postojeća prava. Revidiraće se status osoba sa invaliditetom jer će se invaliditet vještačiti na drugačiji način u skladu sa modelom ljudskih prava. Sveobuhvatna procjena pojedinca biće osmišljena tako da se procijene oštećenja, ali što je još važnije i barijere za puno i efektivno učešće u društvu na osnovu jednakosti sa drugima. Biće uveden i inkluzivni dodatak koji će biti različitog iznosa utvrđen na osnovu nivoa podrške, pojasnio je Gutić.

Ministar je kazao i da su Skupštini poslali izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti koje predstavljaju značajan korak ka unapređenju socijalne pravde jer će po prvi put, zakonom biti prepoznat institut civilne žrtve rata i članovima njihovih porodica biće omogućeno da ostvare prava u okviru sistema boračke i invalidske zaštite.

Ovo priznanje predstavlja ispravljanje nepravde prema civilnim žrtvama rata, koje su godinama bile nevidljive u pravnom i institucionalnom smislu, naglasio je Gutić.

Kada će biti završen predlog Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta i kada očekujete njegovo usvajanje? Šta je osnovni cilj ovog zakona? Kada se očekuju najavljeni početak rada i osnivanja Zavoda za procjenu invaliditeta?

Ministarstvo sprovodi reformu sistema vještačenja invaliditeta uz podršku UNDP. Opšti cilj reforme i Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta je promjena nacionalnog sistema vještačenja invaliditeta radi uspostavljanja pravednijeg, ravnopravnijeg i lakšeg pristupa pravima na sve vrste materijalnih davanja i usluga za osobe s invaliditetom, u skladu s nacionalnim pozitivnim zakonodavstvom i ratifikovanom UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Na ovaj način biće uspostavljeni jedinstveni nacionalni kriterijumi i metodologije za vještačenje invaliditeta zasnovanih na modelu ljudskih prava umjesto trenutno dominantnog medicinskog modela. Urađen je Nacrt zakona i poslat Sekretarijatu za zakonodavstvo na mišljenje. Planirano je da se Zakon usvoji u I kvartalu (januar-mart) 2025. godine. Ovom reformom planirano je i uspostavljanje Zavoda za vještačenje invaliditeta. Vlada je na sjednici 6.12.2024. godine usvojila predlog za ustupanje na korišćenje poslovnih prostorija za osnivanje i rad Zavoda za vještačenje invaliditeta, Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije bez naknade. Početak rada Zavoda očekujemo nakon što se usvoji Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, kao i nakon usklađivanja niza zakona kojima su OSI ostvarivali prava sa Zakonom o jedinstvenom vještačenju invaliditeta.

Na koji način će biti kažnjeni oni za koje se u novoj procjeni statusa i stepena invaliditeta utvrdi da su zloupotrebom i kršenjem zakona dobili takav status? Da li će morati da državi vrate sav novac koji su po svim osnovama dobijali na osnovu lažnog invaliditeta i da li će biti pozvani na odgovornost članovi komisije koji su im dodijelili taj lažni status?

Novom metodologijom vještačenja invaliditeta neće se revidirati postojeća prava. Revidiraće se status osoba sa invaliditetom jer će se invaliditet vještačiti na drugačiji način u skladu sa modelom ljudskih prava. Sveobuhvatna procjena pojedinca biće osmišljena tako da se procijene oštećenja, ali što je još važnije i barijere za puno i efektivno učešće u društvu na osnovu jednakosti sa drugima. Biće uveden i inkluzivni dodatak koji će biti različitog iznosa utvrđen na osnovu nivoa podrške. Ukoliko se kroz procese utvrdi da je status stečen zloupotrebom ili kršenjem zakona, nadležni organi će odlučivati o daljim koracima da bi se zaštitila prava osoba sa invaliditetom.

Osim statusa invaliditeta da li se planira revizija i statusa korisnika materijalnog obezbjeđenja, tuđe njege i pomoći i drugih oblika socijalne pomoći zbog sumnji u zloupotrebe?

Crna Gora teži ka uspostavljanju sistema socijalne i dječje zaštite koji je pravedan, transparentan i usmjeren na one kojima je podrška najpotrebnija. U tom kontekstu, fokus trenutnih aktivnosti je na izradi novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti kojim će se preispitati uslovi za ostvarivanje svih materijalnih davanja, uz paralelno jačanje kontrolnih mehanizama, posebno Inspekcije za socijalnu i dječiju zaštitu kako bi se spriječile eventualne zloupotrebe.

U kojoj je fazi izrada novih izmjena i dopuna Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, koji je krajem prošle godine povučen iz skupštinske procedure? Šta je cilj ovih izmjena i dopuna, da li se planira proširenje dosadašnjih kategorija civilnih i vojnih žrtava rata, da li će i za koliko bitu uvećana njihova primanja?

Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti je usvojen od strane Vlade. Sada slijedi njegovo usvajanje u Skupštini. Izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti predstavljaju značajan korak ka unapređenju socijalne pravde. Prvi prvi put, zakonom će biti prepoznat institut civilne žrtve rata i članovima njihovih porodica biće omogućeno da ostvare prava u okviru sistema boračke i invalidske zaštite. Ovo priznanje predstavlja ispravljanje nepravde prema civilnim žrtvama rata, koje su godinama bile nevidljive u pravnom i institucionalnom smislu. Njihovo uključivanje u sistem boračke zaštite donosi novu dimenziju jednakosti i brige za sve one koji su pretrpjeli stradanja u ratnim okolnostima. Posebno je važno napomenuti da će svim postojećim korisnicima prava biti izvršen preračun, čime će im iznosi prava biti povećani. Ova mjera pokazuje da zakon nije usmjeren samo na nove korisnike već i na unapređenje položaja svih postojećih korisnika, osiguravajući pravedniji i adekvatniji tretman.

Koliko sada iznosi naknada za materijalno obezbjeđenje porodice po kategorijama i da li se očekuje njeno povećanje u 2025. godini kroz redovna usklađivanja?

Visina materijalnog obezbjeđenja za porodicu sa jednim članom iznosi 89,84 eura, za dva 107,89 eura, za tri 129,52 eura, za četiri 152,88 eura i porodicu sa pet i više članova 170,82 eura. Navedene naknade se redovno usklađuju polugodišnje na osnovu pola procenta rasta troškova života i pola procenta rasta zarada iz prethodnog polugodišta. Materijalno obezbjeđenje je osnov za ostvarivanje i drugih prava tako da se navedeni iznosi ne mogu uzimati kao jedina njihova primanja. Ako u porodici imaju djecu, dodatak iznosi 56,98 eura po djetetu, jednokratna novčana pomoć, besplatne predškolske ustanove, besplatno ljetovanje i zimovanje za djecu, po drugim propisima subvencije računa na električnu energiju, besplatni udžbenici i školski pribor i veći broj subvencija na lokalnom nivou. Možemo reći da se naknada za materijalno obezbjeđenje porodice ne svodi na početnu naknadu jer je ona osnov za dodatna prava, a u većini slučajeva i dodatna ostvarena prava.

S obzirom da ovu naknadu primaju najsiromašniji građani i da je njen rast bio značajno niži u odnosu na rast plata i penzija proteklih godina, da li planirate i vanredno povećanje ova naknade?

Programom rada Vlade za II kvartal (april-jun) 2025. godine planirano je donošenje novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Novim Zakonom unaprijediće se pokrivenost i usmjerenost materijalnih davanja i usluga, mjera i programa, odnosno efikasnosti i finansijske održivosti sistema u cilju sveobuhvatnog i pravovremenog odgovora na potrebe korisnika. Posebno ćemo preispitati uslove za ostvarivanje prava na materijalna davanja, prava na materijalno obezbjeđenje, kao i eventualno prepoznati nove korisničke grupe. Činjenica je da su troškovi života u proteklom periodu značajno povećani, te ćemo o tome voditi računa prilikom izrade novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i posebno se fokusirati na uvećanje iznosa materijalnih davanja u skladu sa finansijskim mogućnostima države. Pored toga, neophodno je unaprijediti i mehanizme nadzora nad radom u cjelokupnom sistemu socijalne i dječje zaštite, čime će se obezbijediti veća transparentnost i odgovornost.

Kako se prati i unapređuje kvalitet dnevnih boravaka za decu sa smetnjama u razvoju, a posebno u pogledu finansiranja i kadrovskih kapaciteta?

Ministarstvo kroz stručni i inspekcijski nadzor vrši kontrolu kvaliteta usluge dnevnog boravka za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju. U smislu kadrovskih kapaciteta pružaoci usluge dnevni boravak za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju da bi dobili licencu za obavljanje djelatnosti, između ostalog, moraju da ispunjavaju i propisani standard u odnosu na stručne radnike i saradnike. U skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti Ministarstvo je u oktobru 2024. godine odredilo učešće države u finansiranju usluge dnevni boravak za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju na način što je povećalo učešće države u sufinansiranju usluge za 32,25%.

Postoji li plan za digitalizaciju usluga socijalne i dečje zaštite kako bi one bile brže i dostupnije svim građanima?

Ministarstvo radi na razvoju i digitalizaciji sistema socijalne i dječje zaštite, u saradnji sa UNDP-om i drugim partnerima. Ključnu ulogu u tome ima Informacioni sistem socijalnog staranja (poznat i kao e-Socijala), jedno od najnaprednijih digitalnih rješenja u sistemu javne uprave. Ovaj sistem omogućava brzu i efikasnu obradu zahtjeva građana, a od 2015. do danas kroz njega je izdato više od 1.4 miliona rješenja, uz mjesečne isplate za više od 200 hiljada korisnika. Sistem e-Socijala povezan je sa devet različitih institucija, omogućavajući prikupljanje svih potrebnih podataka elektronskim putem, bez potrebe da građani sami skupljaju dokumentaciju. Upravo princip one-stop-shop značajno olakšava proces ostvarivanja prava i smanjuje administrativni teret za korisnike. Za svoj doprinos reformi javne uprave, sistem e-Socijala je nagrađen u novembru 2024. godine prestižnim priznanjem Regionalne škole javne uprave (RESPA-e) kao jedan od tri najbolja projekta u javnoj upravi na Zapadnom Balkanu. Digitalizacija usluga dodatno je unaprijeđena lansiranjem portala porodiljsko.gov.me, prve elektronske usluge u ovoj oblasti, koji je pušten u rad decembra 2024. godine. Portal omogućava poslodavcima da brzo i jednostavno podnesu zahtjeve i ostvare pravo na refundaciju naknade zarada za porodiljsko i roditeljsko odsustvo, čime se značajno smanjuje potreba za fizičkim dolascima u CSR. Od samog početka rada, portal bilježi veliki broj registrovanih poslodavaca i zahtjeva podnijetih elektronskim putem, što jasno potvrđuje njegovu korisnost i efikasnost. Za nepunih mjesec dana registrovano je oko 500 poslodavaca.

Unapređenje e-Socijale, kao koraka koji je dio Reformske agende za Plan rasta, uključuje i kreiranje novog portala esocijala.gov.me. Ovaj portal ima za glavni cilj ostvarivanje prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite elektronskim putem, uključujući podnošenje zahtjeva, praćenje statusa predmeta, primanje obavještenja o njihovom napretku, krajnjem ishodu, te dodatno pregled detaljnih informacija o pravima i mjesečnim isplatama. Portal će biti povezan sa centralizovanim portalom elektronskih usluga euprava.me, čime će se osigurati jedinstven i integrisan pristup javnim uslugama.

​​​​​Nedavno su usvojene i Strategije razvoja sistema socijalne i dječje zaštite za period od 2025. do 2028. godine i Strategije za prevenciju i zaštitu djece od nasilja 2025-2029. godine.

Stariji u zajednici, ne samo u domovima

Koji su konkretni planovi Ministarstva za unapređenje kapaciteta i kvaliteta usluga u domovima za stare u Crnoj Gori, s obzirom na rastuće potrebe starije populacije?

Smještaj odraslih i starih lica u ustanovu je usluga namijenjena korisnicima kojima podrška ne može da se obezbijedi u okviru porodice, putem usluge porodičnog smještaja ili pružanjem drugih usluga koje podržavaju život korisnika/korisnica u zajednici. U Crnoj Gori 7 licenciranih pružalaca usluga pruža uslugu smještaja u ustanovu odraslih i starih lica. Pet javnih ustanova se nalaze u: Risnu, Bijelom Polju, Pljevljima, Nikšiću i u Podgorici. Za odrasle i stare osobe s invaliditetom uslugu smještaja u ustanovu pruža JU Zavod Komanski most u Podgorici. Jedna od reformskih mjera u sistemu socijalne i dječje zaštite podrazumijeva transformaciju ustanova za smještaj. Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti propisano je da javne ustanove koje obavljaju poslove smještaja djece, mladih, odraslih i starijih lica treba da se transformišu s ciljem razvoja usluga podrške za samostalni život, savjetodavno-terapijskih, odnosno socijalno-edukativnih usluga, a transformacija ustanova je u fokusu Strategije deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine. Smještaj u ustanovu bi trebalo da postoji kao posljednja varijanta kada se iscrpe sve opcije u zajednici, s tim da bi boravak u ustanovi trebalo da bude privremen. Osim usluge smještaja u ustanovu, JU Dom starih Bijelo Polje, JU Dom starih Pljevlja i JU Dom starih Grabovac u Risnu pružaju uslugu dnevnog boravka za odrasla i stara lica. Takođe, JU Dom starih Grabovac u Risnu pruža uslugu pomoći u kući odraslim i starijim osobama s invaliditetom i licima kojima je usljed posebnih okolnosti i socijalnog rizika potreban odgovarajući oblik zaštite u opštinama Budva, Kotor, Bar i Herceg Novi, smještaj u prihvatilište ‒ sklonište odraslog i starog lica koje je beskućnik i savjetovanje za beskućnike. Ukupan smještajni kapacitet domova za odrasla i stara lica je 1103 mjesta, od čega je 93% u javnim ustanovama. U narednom periodu, kroz realizaciju aktivnosti predviđenih Strategijom deinstitucionalizacije radiće se na povećanju aktivnog učešća korisnika u zajednici; kreiranju programa podrške za samostalan život ili život uz podršku; razvijanju integrativnog pristupa; izradi planova transformacije ustanova za smještaj; kao i uspostavljanju usluga koje podržavaju život korisnika u porodici i/ili zajednici čime će se stvoriti uslovi da korisnici ostaju u svojim porodicama i zajednicama, odnosno u najmanje restriktivnom okruženju.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje projekat BrižnOSt (I) (ZA)JEDNištvO, uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Projektom se želi doprijenijeti razvoju usluga u oblasti socijalne i dječje zaštite, koje su namijenjene roditeljima, njihovoj djeci i mladima s invaliditetom, koji su u riziku od nasilja.

Takođe, želi se unaprijediti pružanje podrške roditeljima, njihovoj djeci i mladima s invaliditetom u ostvarivanju besplatne i blagovremene pravne, socijalne i zdravstvene zaštite, kao i jačanje kapaciteta roditelja djece s invaliditetom, roditelja s invaliditetom, zaposlenih u vrtićima i školama za kvalitetno roditeljstvo i prevenciju nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja djece.

Aktivnosti projekta usmjerene su na: roditelje s invaliditetom, roditelje i/li staratelje djece s invaliditetom, djecu i mlade s invaliditetom, porodice osoba s invaliditetom, dok će indirektno biti obuhvaćeni/e: osobe s invaliditetom, šire porodice korisnika/ca usluga, lokalne zajednice u kojima porodice žive, zaposleni/e u javnim obrazovnim ustanovama (vrtićima i školama), organizacije osoba s invaliditetom (OOSI), društvo u cjelini i mediji. Posebno će se podsticati učešće osoba koje u svojoj porodici imaju člana s invaliditetom, ili člana porodice koji je bio, i/li može biti potencijalna žrtva nasilja.

Projekat BrižnOSt (I) (ZA)JEDNištvO realizuje se u okviru Javnog konkursa za finansiranje projekata/programa NVO u 2024. u oblasti društvene brige o djeci i mladima, raspisanog od strane ranijeg Ministarstva rada i socijalnog staranja, aktuelnog Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Realizacija projekta traje 12 mjeseci, počev od 16. decembra 2024.

Neophodno je podsticati osobe s invaliditetom da se bave digitalnim marketingom, jer im ove vještine omogućavaju profesionalni razvoj, povećavaju šanse za zapošljavanje, otvaraju vrata novih karijernih mogućnosti i pomažu im da postanu aktivni učesnici/e u savremenom digitalnom društvu. Korišćenjem alata kao što su društvene mreže, SEO, analitika i online kampanje, osobe s invaliditetom mogu stvoriti vlastite projekte, unaprijediti profesionalni imidž i pristupiti većem broju radnih mjesta, čime postaju konkurentnije i vidljivije na tržištu rada. Ovo je zaključak sa tri modula obuka u oblasti digitalnog marketinga, koje je od 14. oktobra do 20. decembra 2024, organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji s Opštinom Kotor i firmom MAMM DOO iz Nikšića.

Obuke je pohađalo 25 osoba s fizičkim invaliditetom iz Podgorice, Nikšića, Bara, Bijelog Polja i Petnjice. Cilj je bio da se unaprijede digitalne vještine i kompetencije osoba s invaliditetom, kako bi postale konkurentnije i vidljivije na tržištu rada, prije svega na platformama za rad na daljinu, ali i šire. Učesnici/e su imali/e priliku da se upoznaju sa temama kao što su: Strategija digitalnog marketinga, Marketing na društvenim mrežama i Marketing sadržaja, čime su stekli/e osnovna znanja koja im omogućavaju da razvijaju vlastite biznise, unaprijede svoje vještine i povećaju konkurentnost na tržištu rada. Takođe, kroz ovu edukaciju, učesnici/e su imali/e priliku da nauče kako da koriste digitalne alate za efikasnu promociju, analiziraju rezultate svojih kampanja i postanu aktivni učesnici/e u savremenom digitalnom društvu. Trenerica na obukama je bila Anđela Đokić, dugogodišnja edukatorka u oblasti digitalnog marketinga za male i srednje biznise i direktorica firme MAMM iz Nikšića.

„Izuzetno sam ponosna na ovu grupu, jer su postigli značajan napredak od prvog modula do danas. Posebno me veseli činjenica da imamo mnogo učesnika/ca koji/e su već pokrenuli/e vlastite biznise, dok s druge strane imamo i buduće frilensere koji su motivisani da razviju svoje profile na raznim platformama, čime će postati konkurentni na tržištu rada. To je i bio ključni cilj ovog projekta“, izjavila je Đokić.

Učesnici/e su izjavili da su im pomenute obuke omogućile da se obuče za poslove koji mogu biti profitabilni i koji su danas veoma traženi. Ovakav pristup im je omogućio da rade od kuće, na način koji im je pružao sigurnost u smislu kontinuiranog prihoda, bez brige da li će sljedećeg mjeseca imati posao. Sloboda i fleksibilnost u radu bile su im od velike važnosti. Smatraju da im je obuka kroz tri modula pružila sve neophodne vještine i znanja koja su im bila potrebna da bi obavljali posao na najbolji mogući način.

Jedan od polaznika obuke je izjavio da mu se dopada što digitalni prostor omogućava fleksibilnost, jer ne zahtijeva kancelarijski posao i fiksno radno vrijeme. „Radimo 24/7, kada to nama odgovara, i onoliko koliko želimo ili koliko je potrebno. Upravo ove obuke predstavljaju odličnu osnovu za eventualnu promjenu karijere, naročito za osobe s invaliditetom koje planiraju da rade van kancelarije ili da se distanciraju od tradicionalnog zapošljavanja na koje smo inače navikli.“

„Osobe s invaliditetom često nemaju dovoljno prilika da se upoznaju s konceptom digitalnog marketinga i načinima na koje mogu postati aktivniji na tržištu rada u ovom sektoru. Smatram da je ovaj projekat izuzetno značajan, jer smo imali priliku da kroz konkretne primjere iz prakse naučimo kako možemo postati konkurentniji, a u saradnji s trenericom Anđelom, dobili smo praktične savjete o tome kako da iskoristimo stečena znanja i podijelimo ih s drugima“, riječi su jedne od polaznica obuke.

Obuke u oblasti digitalnog marketinga su održane u okviru projekta Osnaživanje osoba sa fizičkim invaliditetom za rad na daljinu kroz unaprjeđenje digitalnih marketing kompetencija (Digital Marketing Capacity Building – Empowering Persons with Physical Disabilities for Remote Work – DI MARC) čiji je koordinator i nosilac –  Institut ekonomskih nauka iz Beograda, a partnere čine ustanove, kompanije i nevladine organizacije iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske,  uz finansijsku podršku Evropske komisije, kao i uz koofinansiranje od strane ranijeg Ministarstva javne uprave, aktuelnog Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.