Željko

Željko

Povodom 2. aprila – Svjetskog dana osoba sa autizmom danas je NVO Trophy Montenegro u saradnji sa Dnevnim centrom za djecu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom organizovala Reli karavan za djecu iz autističnog spektra i njihove roditelje. Maršruta je bila duga oko 70 km, a karavan je prošao kroz živopisne predjele Vučja, Krnova i Lukavice gdje su učesnici bili u prilici da uživaju u ljepotama Velikog i Malog Žurima, brojnih izvora i nepreglednih pašnjaka jedne od ljepših crnogorskih planina.

Radovan Dragnić, direktor Dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju kazao je da je ovo četvrto druženje koje organizuju sa džip relijem i da je, za razliku od ranijih, ovoga puta povod bio Svjetski dan osoba sa autizmom.

Željko Labudović iz NVO Trophy Montenegro istakao je da je njihov glavni motiv bio da ovim hrabrim ljudima i njihovim porodicama bar jedan dan učine drugačijim. Cilj je, poručuje Labudović, da se skrene pažnja javnosti na ovu djecu ali i na njihovu potrebu da se u našem gradu otvori Dnevni centar za osobe sa autizmom.

Vikica, majka Vuka Novakovića, je istakla da su djeca zadovoljna i srećna što su ovaj dan provela u prirodi sa drugarima i vaspitačima.

Inače, svim učesnicima današnjeg druženja uručene su zahvalnice za doprinos obilježavanju Svjetskog dana osoba sa autizmom.

Izvor: RTVNK

Pripremila: Dajana Vuković

Potpredsjednik Vlade Crne Gore i ministar sporta i mladih gospodin Dragoslav Šćekić sastao se sa direktoricom Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore gospođom Marinom Vujačić i sa predsjednicom Fondacije „Ognjen Rakočević” gospođom Valentinom Rakočević.

One su na sastanku potpredsjednika Šćekića upoznale o ciljevima, misiji i nekim od aktivnosti koje sprovode UMHCG i Fondacija ,,Ognjen Rakočević“, kao i o problemima sa kojima se suočavaju u radu i praksi.

Sagovornici su se saglasili da je položaj mladih s invaliditetom u Crnoj Gori veoma izazovan i svakako da država mora kontinuirano odlučnije raditi kako bi se, uz stalnu međuresornu i međusektorsku saradnju, taj položaj poboljšao.

Na sastanku je, takođe, istaknuto da se djeca, mladi i osobe s autizmom u Crnoj Gori suočavaju sa izazovima kao što su nedovoljni resursi i neujednačene prakse i pristupi, a da unapređenjem ljudskih i povećanjem prostornih kapaciteta, te uvođenjem savremene opreme država može poboljšati taj položaj. 

Nedostatak stručnog kadra se može premostiti stipendiranjem u okviru stručnih programa za obrazovanje kadra neophodnog u ovoj oblasti. Unapređenje multisektorskog rada nadležnih institucija, sektora i zajednica u oblasti usluga za djecu sa smetnjama u razvoju treba da donese direktne koristi i djeci i njihovim porodicama. 

Dostupni podaci za Crnu Goru govore da ima oko 4 000 djece iz spektra autizma na nivou države, dok njih oko 270 koristi usluge Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju „Ognjen Rakočević”. Uz neophodnost adekvatnijih baza podataka i registara, naglašena je i važnost rane identifikacije i intervencije.

Ravnopravnost položaja svih mladih osoba u svim društvenim oblastima u crnogorskom društvu je ono za šta se zalaže i Resor za demografiju i mlade i Ministarstvo sporta i mladih

Istaknuto je i da se kroz aktivnosti Savjeta za prava djeteta mogu sprovoditi brojne inicijative koje će doprinijeti postizanju ravnopravnosti i stvaranja jednakih šansi. U tom kontekstu, biće održana i tematska sjednica posvećena položaju djece i osoba s autizmom i njihovih porodica. 

Sastanku su prisustvovale i Sanja Jokić, savjetnica potpredsjednika Vlade za demografiju i mlade i Tijana Ivančević, sekretarka Savjeta za prava djeteta.

ŽIVOT S BARIJERAMA: DISKRIMINACIJA NA SVIM NIVOIMA - JEDAN OD KLJUČNIH IZAZOVA S KOJIM SE SUSRIJEĆU ŽENE S INVALIDITETOM U CRNOJ GORI

Loš položaj žena s invaliditetom je u korelaciji sa neadekvatnim položajem žena u Crnoj Gori uopšte, zbog patrijarhalnih obrazaca ponašanja, istakla je novinarka portala Analitika Nevena Kovačević.


PODGORICA: Predrasude o majčinstvu i osnivanju porodice, nedostatak adekvatnog obrazovanja i zapošljavanja, veća izloženost nasilju, kao i prepreke u ostvarivanju prihoda ključni su izazovi s kojima se suočavaju žene s invaliditetom u Crnoj Gori, ocijenile su za Pobjedu izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić i novinarka portala Analitika Nevena Kovačević.

Prepreke sa kojima se posebno suočavaju žene s invaliditetom, kaže Vujačić, su i činjenice da su one često marginalizovane i isključene generalno u aktivnostima kompletnog društva.

MARGiNALiZACiJA

- Ovo ukazuje na potrebu za širim razumijevanjem, prilagođavanjem politika i aktivizma kako bi se osigurala inkluzija i jednakost za sve žene, kazala je Vujačič i istakla da je država dužna da pruži podršku u društvenoj participaciji žena s invaliditetom na svim nivoima, pa i u osnivanju organizacija civilnog društva koje se bave specifično pravima ovih žena.

Ne samo u Crnoj Gori, već i u svijetu, žene s invaliditetom, kako kaže Vujačić, u nepovoljnijem su položaju u odnosu ne samo na žene uopšte, već i u odnosu na muškarce s invaliditetom, zbog čega trpe višestruku diskriminaciju.

- U mnogim zemljama svijeta, žene s invaliditetom su izložene sterilizaciji i abortusu bez pristanka, što predstavlja ozbiljan problem, navodi ona.

Iako postoje zakoni koji garantuju prava osoba s invaliditetom, naglašava ona, ti akti nemaju specifične garancije za žene s invaliditetom, ali i kada su garancije zakona adekvatne, nedostaje njihova efikasna primjena i sprovođenje u praksi. 

Zbog svega toga, poručuje Vujačić, za poboljšanje položaja žena s invaliditetom potreban je i kontinuirani aktivistički pristup koji bi podstakao promjene i obezbijedio pravednost i jednakost za sve.

Od velike je važnosti osigurati uključivanje osoba, a posebno žena s invaliditetom u proces donošenja odluka koje nas se tiču, kako bi se čuo naš glas i potrebe bile adekvatno adresirane naglasila je ona, konstatujući da to zahtijeva i promjene u institucionalnim strukturama kako bi bile inkluzivnije i odgovornije.

Da je proaktivnije djelovanje svih institucija neophodno, kako bi ženama s invaliditetom bilo omogućeno da vode samostalan život i slobodno odlučuju o izboru obrazovanja, zanimanja i zasnivanju porodice, saglasna je i Nevena Kovačević.
- Samo stvaranjem društva jednakih šansi, može se prevazići širok spektar sveprisutnih barijera, počev od arhitektonskih, pa do onih koje se tiču pristupa zdravstvenoj zaštiti, informacijama... kazala je ona.

INVALIDNOST NE MORA BITI BARiJERA

Sa nama je podijelila neka od svojih iskustava i istakla da, iako sa oštećenjem vida, nije se suočavala sa ozbiljnijim primjerima diskriminacije u društvu, međutim dodala je i da je uvjerena da je njeno iskustvo drugačije od ostalih, prije svega zbog čvrstog karaktera i podrške u okruženju.

- Svakako se radilo o jednoj velikoj borbi da dokažem kakve su naše sposobnosti, da naši potencijali nemaju veze sa invaliditetom, da invaliditet nije karakteristika koja određuje moje sposobnosti. Naišla sam na razumijevanje po tom pitanju, ali sam upoznata i sa drugim, ne baš pozitivnim primjerima, pojasnila je ona.

Na studijama je u početku primjećivala da postoji određeni strah kod kolega kako da komuniciraju sa njom. Nije imala utisak da je ne prihvataju, već, kako kaže, da postoji nesigurnost. I samaj e pobijedila strah da se neće uklopiti, što je, sigurnije, prevagnulo u odnosu sa kolegama. Ključne barijere s kojima se suočila tokom studija su nedostatak literature koja je za osobe oštećenog vida, te proces praktične nastave.

- Profesori i saradnici su mi pomagali i tako su mi te procese prilagođavali u određenoj mjeri. Kada bi kolege nešto radile pismeno, ja sam onda to radila preko računara ili telefona, a gradivo sam pripremala uz pomoć personalne asistentkinje koju sam imala iz Udruženja mladih sa hendikepom,  objašnjava ona.

Osim što je danas uspješna novinarka i ekonomski nezavisna, Nevena Kovačević je i na postdiplomskim studijama, ali, kako kaže, većina žena sa invaliditetom, nažalost, zavisi od okruženja porodice ili prijatelja, koji raspoložu njihovim finansijskim sredstvima.

Ono što joj smeta u odnosu okruženja prema ženama sa invaliditetom koje su uspješne, pa i prema njoj, je takozvani herojski pristup prema njima. Uvjerena je da tome u znatnoj mjeri doprinose institucionalna ograničenja s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom.

- Loš položaj žene s invaliditetom je u korelaciji sa neadekvatnim položajem žena uopšte u Crnoj Gori, zbog patrijarhalnih obrazaca ponašanja, zaključila je Kovačević.


PROAKTiViSTiČKE PODRŠKE FALi

Da je diskriminacija osoba s invaliditetom prisutna u mnogim sektorima društvenog života, poručuju i iz Centra za ženska prava (CžP).

- Nijedna osoba sa invaliditetom se ne nalazi među parlamentarcima i parlamentarkama ili na nekom drugom istaknutom mjestu u državi gdje se donose odluke i politike. Ustanove su nepristupačne, čime se ove osobe ograničavaju u ostvarivanju svojih osnovnih građanskih i političkih prava, kakvo je recimo i pravo glasa. Ekonomska diskriminacija i pravo na samostalan život su sljedeći problemi kojima se politike moraju baviti, naglasili su iz CžP-a. Smatraju da, iako postoje važne organizacije koje se bave pravima osobama s invaliditetom, takvih udruženja i aktivista mora biti više.

- Za nas je intersekcionalnost podrazumijevajuća. To znači da sa aktivistkinjama za prava žena sa invaliditetom svakodnevno sarađujemo, u želji da svojim znanjima doprinesemo snaženju njihovih kapaciteta kazali su iz ove nevladine organizacije i istakli daje borba za ženska prava uvijek borba za prava svih žena, bez izuzetka.

Ističu da su žene sa invaliditetom posebno ranjiva kategorija, zbog čega su ozbiljno izložene i partnerskom i porodičnom nasilju.

U Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, međutim, ne raspolažu podatkom koliko je žena s invaliditetom bilo žrtva bilo kod vida nasilja (porodičnog, partnerskog, nasilja nad ženama). Nemaju ni podatke koliko ima žena s invaliditetom u Crnoj Gori, koliko ihje zapošlj eno i kakva je struktura posla kojim se bave, kao ni koliko su žene s invaliditetom uključene u državne institucije.

- Nadležnost Ministarstva ljudskih i manjinskih prava ne uključuje prikupljanje statističkih podataka. Upravo zbog sistematskog prikupljanja i analize podataka, predviđeno je osnivanje zavoda za vještačenje invaliditeta, radi primjene nove metodologije za procjenu invaliditeta zasnovane na modelu ljudskih prava, a u okviru ko je je planirano i uspostavljanje nacionalnog elektronskog registra osoba sa invaliditetom, kazali su iz Ministarstva. Istraživanja iz prethodnog perioda su, kako navode iz Ministarstva, pokazala da su žene s invaliditetom jedna od najugroženijih kategorija društva, jer se suočavaju sa višestrukom diskriminacijom po osnovu pola i invalidnosti, a koja dalje vodi do izolacije, što rezultira manjkom samopoštovanja i samobitnosti. Podaci kojima raspolažu, na osnovu istraživanja, ukazuju da je jedna od oblasti gdje se žene i djevojčice s invaliditetom posebno suočavaju sa diskriminacijom oblast rada i zapošljavanja. Nezapošljeno je dvostruko više žena nego muškaraca s invaliditetom sa istim stepenom stručne spreme.

- Godine, invaliditet i pol utiču na to da je gotovo 156 posto više nezaposlenih žena nego muškaraca s invaliditetom, starijih od 50 godina. Najveći broj nezaposlenih žena s invaliditetom čine žene sa lakšim oblikom invaliditeta, dva puta više u odnosu na muškarce s istim stepenom invalidnosti, saopštili su Pobjedi iz Ministarstva.

Naša sagovornica Marina Vujačić jedna je od prvih žena s invaliditetom u Crnoj Gori kojaje digla glas za svoja, ali i tuđa, prava i upozorava daje i dalje dug put do pune jednakosti. Žene s invaliditetom, kako kaže, i u Crnoj Gori i u svijetu još se posmatraju kao manje vrijedne, inferiorne i manje sposobne.

- Ovakvi stavovi i uvjerenja ogledaju se u tzv. moralnom modelu pristupa koji promoviše paternalistički (zaštitnički) odnos prema ženi s invaliditetom i njeno isključenje iz društva, ali i iz društvenih uloga, poput uloge aktivistkinje, donositeljke odluka, i/li one koja ima svoje adekvatno obrazovanje, posao, prihode i nezavisnost, do partnerke i majke, zaključilaje ona.

Nepristupačnost zdravstvenoj zaštiti

Marina Vujačić je ukazala i na činjenicu da opremljenost zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori nije adekvatna za potrebe žena sa invaliditetom od nedostatka pristupačnih toaleta, kreveta, do ginekoloških stolova. Na to su upozorili i iz Centra za ženska prava, ističući da ima slučajeva da medicinsko osoblje ne zna da upotrijebi ginekološke stolove na pravilan način.

Pobjedi su iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava rekli da sa Ministarstvom zdravlja planiraju da definišu niz aktivnosti radi smanjenja diskriminacije i barijera s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom prilikom pristupa zdravstvenoj zaštiti.

Zabrinjavajuće je da su upozorili i na činjenicu da je „i dalje u Crnoj Gori kod zdravstvenih radnika prisutno mišljenje da najvažniji cilj u pogledu na život lica s invaliditetom treba da bude potpuno ili makar djelimično izlječenje"

Herojski pristup vrijeđa

Nevena Kovačević upozorava da takozvani herojski pristup osobama sa invaliditetom u društvu nije prihvatljiv, jer ih percipira ili kroz prizmu sažaljenja ili herojstva, pa se čak i svakodnevna postignuća veličaju kao herojska jer su ostvarena „uprkos“ invaliditetu.

- Nijesam neka heroina koju neko treba da veliča zbog mog invaliditeta, da se moji postignuti rezutati posmatraju kroz tu prizmu. Iste rezutate postigla bih i da nemam invaliditet poručila je Kovačević.

Izvor: Pobjeda

Usluga stanovanje uz podršku mogla bi da bude jedan od odgovora na pitanje koje roditelji osoba s invaliditetom sebi svakodnevno postavljaju: šta će biti sa mojim detetom kada o njemu više ne budem mogao da brinem. Udruženje Za osmeh iz Pančeva pred sobom ima cilj da ovu uslugu razvije i tako osobama s invaliditetom obezbedi sigurnu i dostojanstvenu budućnost.

Usluga stanovanja uz podršku u Srbiji skoro i da ne postoji i to nije parafraza ili neki proizvoljni zaključak, to je citat iz strategije koja je usvojena pre dve godine, a koja zapravo predviđa razvoj ove usluge.

U tom kontekstu, ona bi trebalo da doprinese jednom procesu, koji se pomalo rogobatno zove, deinstucionalizacija. Zapravo ona predviđa izvođenje korisnika, odnosno osoba s invaliditetom iz institucija i predviđa njihovo uklapanje u lokalnu zajednicu.

Međutim, zbog nedostatka stabilnog izvora finasiranja i institucionalne podrške, potrebna je podrška građana.

Dragana Radogosić iz udruženja Za osmeh istakla je da je pored tih malih kućnih zajednica u neposrednom okruženju ideja je da se izradi i jedna farma odnosno poljoprivredno gazdinstvo.

Ljudi u skladu sa svojim mogućnostima i uz pomoć i podršku uključivali bi se u rad na tom gazdinstvu i od prihoda koji bi na taj način ostvarivali finansijski bi pokrivali tu uslugu stanovanja uz podršku, potpuno ili delimično, rekla je Radogosić u emisiji Novi dan.

Dodala je da je usluga stanovanje uz podršku jako skupa jer ona podrzumeva ceo sistem podrške.

Za sada je kupljen jedan plac, međutim pošto institucionalne podrške nema, pozivaju se svi dobronamerni ljudi da pomognu na žiro račun:

Dinarski račun205-528644-09

Devizni račun0070800070080

Izvor: N1

Pripremila: Dajana Vuković

Direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić smatra da država jedino pokušava smanjiti broj nezaposlenih osoba s invaliditetom projektima za zapošljavanje grant šemama, ali ne i drugim redovnim aktivnostima i mjerama.

Marina Vujačić je to saopštila u intervijuu za portal PRESS:

PRESS: Koliko država i opštine vode računa o licima sa invaliditetom?

Marina Vujačić (M.V) Država Crna Gora, pa prema tome i cjelokupan sistem na nacionalnom i lokalnom nivou, je propisala neka od prava osobama s invaliditetom, njihovo ostvarivanje i zaštitu, te se prema tome obavezala i na poštovanje tih prava u praksi.

U tom smislu, obaveza je države da promoviše, garantuje i štiti sva ljudska prava osoba s invaliditetom, ne zbog toga što je humana, već zbog toga što je to dužnost svakog društva i države da osigura ravnopravnost, pa i onda kada treba, da propiše posebne mjere za ljude koji su u nepovoljnijem položaju, kao što je to nesporno slučaj s osobama s invaliditetom.

To znači da država treba da garantuje prava osobama s invaliditetom opštim zakonima, ali i posebnim zakonima, kada opštim nije moguće neku oblast i neko pitanje adekvatno urediti. To isto se odnosi i na druge mjere, pa tako i na dužnost opština i lokalnog nivoa, odnosno zajednica u kojima žive osobe s invaliditetom.

Zbog toga govorim često da je pogrešan odnos ljudi u institucijama i ukupnom sistemu koji govore da nama izlaze u susret, imaju dobru volju razumiju naše potrebe.

Naime, sve navedeno odražava pogrešne pristupe i invaliditetu i odgovornostima kakve ima jedna država, a to je da garantuje, osigura, obezbijedi i zaštiti poštovanje ljudskih prava i urođenog dostojanstva svakog ljudskog bića.

Sve suprotno govori u prilog činjenici da država ne postupa u skladu sa svojim nadležnostima i da ljudi u institucijama sistema i drugi nadležni ne rade (dobro) svoj posao.

Praksa i na nacionalnom i na lokalnom nivou je različita, što znači da, bez obzira na neke pozitivne primjere i prakse kojih svakako ima, ne postoji adekvatan sistemski pristup pravima osoba s invaliditetom. Samim tim, mnoga rješenja nijesu održiva i dugoročna i često neke od uspostavljenih praksi, nestanu s promjenom vlasti ili pojedinaca na pozicijama donošenja odluka i/li sprovođenja javnih politika i mjera.

To dovodi do toga da se iznova zagovaraju prava, gubi dragocjeno vrijeme, resursi i energija.

U tom smislu, postoje i primjeri kada nadležne institucije i onda kada garantuju prava zakonom, podzakonskim aktima ograniče korisnike/ce prava, obim prava ili, u slučaju osoba s invaliditetom, izvrše diskriminaciju po osnovu vrste oštećenja (invalidnosti), procenta oštećenja, a nekada i po osnovu uzroka nastanka/sticanja i godina starosti.

Pored toga, neka ranije garantovana prava ili obim tih prava je ukinut osobama s invaliditetom, što nije smjelo da se dogodi i suprotno je međunarodnim standardima.

PRESS: Koji su glavni izazovi sa kojima se suočavaju?

 M.V: Prvi i osnovni izazov a ujedno i najveća prepreka s kojom se suočavaju osobe s invaliditetom je odnos društva prema nama, odnosno stavovi, predubjeđenja i uvjerenja o invaliditetu koja su najčešće negativna, pogrešna i štetna po osobe s invaliditetom, naše porodice, ali i cijelo društvo. Naime, i dalje se suočavamo s kontinuiranom potrebom promjene i unaprjeđenja stavova i svijesti o osobama s invaliditetom i promjenom percepcije o nama, kao o dostojnim i tretiranjem invaliditeta kao društvenog fenomena, a ne nikako problema pojedinca/ke.

I dalje postoje stavovi da su osobe s invaliditetom manje sposobne, manje vrijedne, štetne, nedovoljne i pogrešne, odnosno nesreća porodice i tragedija društva. Takav pristup nerazumijevanja, pogrešnog odnosa i neprihvatanja dovodi do stalne diskriminacije osoba s invaliditetom, izopštavanja, segregacije i getoizacije, ali i mnogo šteti i utiče i na odnos osoba s invaliditetom prema sebi samima. Proces samoprihvatanja kod samih osoba s invaliditetom zbog toga je dugotrajan, a za neke se nikada i ne desi upravo zbog negativnih stavova, okruženja u kojem su i nedostatka podrške.

Iz stavova proizilaze i norme i garancije u zakonima, mjere u strateškim i planskim dokumentima, akcije u praksi i sve ostalo što se radi ili popušta da se radi za osobe s invaliditetom, s osobama s invaliditetom i od strane samih osoba s invaliditetom, jer je taj proces naravno uzajaman i međuzavisan. Onda se nadalje izazovi ogledaju u nedovoljnoj pristupačnosti okruženja, objekata, saobraćaja, informacija i komunikacija, usluga i servisa za osobe s invaliditetom, kao i nedostatkom podrške za ravnopravnost, samostalan i dostojanstven život.

Osobe s invaliditetom cijelog života moraju da dokazuju da nešto mogu, da su sposobne i da im pripadaju prava, dok se za mnoge druge podrazumijeva da im to pripada po rođenju.

PRESSImate li tačan podatak koliko je broj nezaposlenih lica sa invaliditetom u Crnoj Gori i da li postoji neki plan za smanjenje tog broja?

M.V: Zavod za zapošljavanje je objavio podatke o broju osoba s invaliditetom koje su zaposlene na dan 31. 12. 2023, kao i broj onih prijavljenih na evidenciji Zavoda. Prema tim podacima9.522 osoba s invaliditetom (od čega je 5.620 ili 59,02% žena) posljednjeg dana 2023. bilo je prijavljeno na evidenciji nezaposlenih. S druge strane, po evidencijama Zavoda, na određeno vrijeme zaposleno je 1.093 osoba s invaliditetom, dok su 3.105 njih zaposleno na neodređeno vrijeme.

Navedeni podaci predstavljaju evidenciju onih koji ostvaruju prava propisana Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, što znači da ne moraju biti konačni, imajući u vidu činjenicu da osobe s invaliditetom mogu biti zaposlene, a da njihovi poslodavci ne koriste prava propisana ovim zakonom.

Moguće je da u Crnoj Gori i dalje postoji određen broj osoba s invaliditetom koje nijesu korisnici/e ovog zakona i nijesu registrovani/e na taj način, odnosno nemaju utvrđen status, kako zbog neadekvatnog zakonodavstva, tako i zbog straha od neprihvatanja kojem su izložene same osobe s invaliditetom, vjerujući da će na taj način izgubiti posao ili doživjeti diskriminaciju od strane kolektiva i poslodavaca.

S pozicije aktivistkinje i direktorice UMHCG-a, smatram da država jedino pokušava smanjiti broj nezaposlenih osoba s invaliditetom projektima za zapošljavanje grant šemama, ali ne i drugim redovnim aktivnostima i mjerama. Država još uvijek nije stvorila pretpostavke i mogućnosti za radno angažovanje teže zapošljivih kategorija i među samim osobama s invaliditetom jer najveći broj onih sa evidencije Zavoda spada u kategoriju dugoročno nezaposlenih, ali i nezapošljivih, dakle onih koji nemaju ni adekvatne kvalifikacije za potrebe tržišta rada. Naime, mnoge osobe s invaliditetom su se ranije obrazovale u tzv. specijalnom sistemu obrazovanja i imaju kvalifikacije vrstu i stepen obrazovanja za kojim nema potreba na današnjem tržištu rada. I dan danas, većinu osoba s invaliditetom sistem usmjerava u srednje stručne škole što dalje ograničava njihove izbore obrazovanja i zanimanja. Dodatno, i samo zakonodavstvo je definisano na pretpostavci preostalih radnih sposobnosti osoba s invaliditetom, što je diskriminatorno i pogrešno. Pretpostavka da osobe s invaliditetom, kakve god kvalifikacije i obrazovanje da imaju, imaju preostalu radnu sposobnost je zasnovana, takođe, na pogrešnom pristupu invaliditetu.

Ovaj koncept se samo primjenjuje prema osobama s invaliditetom za koje se smatra da su manje sposobne za rad i to zbog njihovog ličnog svojstva, a ne nepristupačnosti i neprilagođenosti radnog mjesta i uslova rada, dok se za sve druge podrazumijeva da imaju radnu sposobnost.

U tom smislu, država ne sprovodi redovne obuke, edukacije, dokvalifikacije i kontinuirano sticanje kompetencija osoba s invaliditetom, kako bi se one lakše i brže zaposlile, zadržale posao i napredovale u karijeri. Ne realizuje kampanje kojima se promoviše pravo na rad i pozitivni primjeri, ali ni efekti zapošljavanja osoba s invaliditetom, već sve svodi na volju poslodavaca, a osobe s invaliditetom nerijetko ostavlja bez stvarne podrške.

PRESS: Koju vrstu posla osobe sa invaliditetom najlakše mogu pronaći i kome se najčešće obraćaju kada traže posao?

M.V: Dugo vremena su osobe s invaliditetom u najvećoj mjeri i procentu bile zaposlene u nevladinom sektoru, posebno u organizacijama osoba s invaliditetom. U posljednje vrijeme, upravo posebno najviše zbog grant šema za zapošljavanje, ima ih zaposlenih u privredi, odnosno u privrednim društvima i kompanijama, kao i u javnoj upravi, ali dominantno na lokalnom nivou ili u nekim ustanovama i institucijama u okviru sistema, ali premalo u državnoj upravi, pa su samim tim skoro nikako zastupljene u okviru sve tri grane vlasti.

Izvor: PRESS

Pripremila: Dajana Vuković

Starijim ženama i ženama s invaliditetom prijeti poseban rizik da postanu žrtve nasilja i zlostavljanja, ali je njihova situacija u većini globalnih i nacionalnih izvještaja o nasilju slabo vidljiva, saopštila je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO).

SZO je u dva obavljena izvještaja pozvala da se u zemljama članicama sprovedu bolja istraživanja, kako bi se obezbjedilo da te žene postanu vidljive, odnosno da njihovi problemi naiđu na veće razumijevanje i da se izađe u susret njihovim specifičnim potrebama.

Mali broj istraživanja posvećenih ovim kategorijama žena pokazuje da su upravo one srazmerno zastupljenije među žrtvama nasilja.

Tako je jedno istraživanje pokazalo da žene s invaliditetom imaju veći rizik da postanu žrtve partnera i da one čine srazmjerno veći udio među žrtvama seksualnog nasilja.

Starije žene i one s invaliditetom su manje zastupljene u većini raspoloživih istraživanja o nasilju nad ženama, što potkopava kapacitet da se izađe u susret njihovim specifičnim potrebama, izjavila je doktorka Linmari Sardinja, stručnjak SZO i autorka izvještaja.

Ona je naglasila da je razumijevanje načina kako nasilje različito pogađa različite žene, i da li, i na koji način traže da im se pomogne, ključno da bi se stavila tačka na svaki oblik nasilja.

Iako je partnersko i seksualno nasilje i dalje najrasprostranjeniji oblik, koji pogađa približno jednu od tri žene, starije žene i žene s invaliditetom su uz te oblike izložene i drugim, specifičnim oblicima nasilja, koje često vrše i negovatelji ili medicinski radnici.

Takvo nasilje može da se ispolji i kroz prinudu ili dominaciju, kao što je uskraćivanje ljekova, medicinskih pomagala ili drugih oblika njege, pa i finansijsko iskorišćavanje.

Izvor: Beta

Pripremila: Dajana Vuković

Iako im je zadatak da sankcionišu vozače koji se nepropisno parkiraju, objavljene fotografije svjedoče i da su vozila Komunalne inspekcije takođe parkirana mimo propisa. 

Direktor Uprave za inspekcijske poslove Branko Kovačević, za Gradsku RTV tvrdi da će službenici koji su počinili prekršaj biti sankcionisani.

Zakon je jednak za sve i Uprava za inspekcijske poslove isto i bez izuzetka postupa prema svim građanima Podgorice, tvrde u rukovodstvu te institucije.

Procedure su potpuno iste, kako za službena vozila, tako i za sva fizička lica. Nesavjesno parkiranje vozila, bilo da je od strane fizičkih lica ili službenika i službenih vozila, pristupamo i postupamo potpuno isto kada je riječ o sankcionisanju takvih vozila i te vrste prekršaja, ističe Kovačević.

Komentarišući fotografije nepropisno parkiranog službenog vozila na više lokacija u gradu, koje je objavio opozicioni odbornik Miloš MaškovićKovačević kaže da je pokrenuta procedura.

Uz onu sankciju koja slijedi kada je učinjen prekršaj, u ovom slučaju je pokrenut i disciplinski postupak, jer iako se sve dešavalo u par minuta, pristupamo potpuno isto kao da se radi o svakom drugom građaninu Glavnog grada, tvrdi Kovačević.

Disciplinska komisija odlučiće kako će biti sankcionisan službenik koji je počinio prekšaj, objašnjava Kovačević. Poručuje i da se naročito vodi računa da se sankcionišu oni koji nepropisno zauzimaju mjesta namijenjena osobama s invaliditetom.

Izvor: CDM

Pripremila: Dajana Vuković

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda objavio je danas javni poziv za izbor članova Mreže zlatnih savjetnika Ombudsmana, koja je osnovana u cilju postizanja većeg stepena učešća djece u svim oblastima društvenog života.

Iz institucije Zaštitnika kazali su da je mreža zlatnih savjetnika Ombudsmana osnovana i zbog afirmacije i zaštite garantovanih prava i sloboda djece.

Draga djeco, ukoliko ste zainteresovani da postanete dio kreativnog tima koji pomaže Ombudsmanu u promociji i zaštiti dječjih prava, pozivamo vas da se prijavite kako bi zajedno radili na poboljšanju uslova za postizanje većeg stepena učešća djece u svim oblastima društvenog života, navodi se u saopštenju.

Iz institucije Ombudsmana objasnili su da članstvo, odnosno mandat, traje tri godine, dok se Mreža sastoji od najviše 20 članova.

Kroz obrazovne kampove i druženja djeci je na prilagođen i zanimljiv način obezbijeđeno učenje o ljudskim pravima i njihovoj ulozi svojevrsnih ambasadora i predstavnika mišljenja djece iz svojih škola i lokalnih zajednica, navodi se u saopštenju.

Dodaje se da su prethodne generacije zlatnih savjetnika učestvovale na konferencijama i drugim skupovima na kojima su javno predstvaljani stavovi djece i institucije o aktuelnim pitanjima.

Zlatni savjetnici su, kako se navodi, učestvovali u izradi specijalnih izvještaja Zaštitnika, a jedna od najvažnijih aktivnosti bilo je učešće na sjednici Komiteta Ujedinjenih nacija za prava djeteta u Ženevi.

Troje zlatnih savjetnika bilo je nominovano za Međunarodnu dječju nagradu za mir, koju dodjeljuje organizacija KidsRights fondacija, naglasili su iz institucije Zaštitnika.

Oni su objasnili da je, za prijavu, potrebno poslati lične podatke, kratku biografiju i sastav, najviše jedna pisana ili naslikana stranica o nekom ljudskom, dječjem pravu koje bi trebalo poboljšati u narednih 20 dana.

Kako se navodi u saopštenju, zainteresovani se mogu prijaviti slanjem prijave na adresu: Ulica Svetlane Kane Radević br. 3 Podgorica, ili na e-mail adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli..

Izvor: RTCG

Pripremila: Dajana Vuković

Ako ljudska prava u praksi nemaju sinergetski efekat, postoji bojazan da se ista povrijeđuju zato je važno da rješenja kreiramo zajedno, poručeno je sa radnog doručka predstavnika/ca Ministarstva ljudskih i manjinskih prava sa predstavnicima/ama saveza i udruženja iz oblasti zaštite prava lica sa invaliditetom.

Ministar Fatmir Đeka (Gjeka) zahvalio je svima što su se odazvali pozivu Ministarstva i potvrdili važnost saradnje u oblasti koja je jedna od prioritetnih u radu Ministarstva ljudskih i manjinskih prava. On je istakao da su obaveze resornog ministarstva započele sa realizacijom u predmetnoj oblasti, budući da su iste stagnirale dugo, te da će resor kojim rukovodi opravdati očekivanja i jačati povjerenje, ubrzavajući dinamiku njihove realizacije.

Iz različitih uglova, cilj nam je zajednički  kroz implementaciju preuzetih obaveza na međunarodnom, nacionalnom i lokalnom nivou, obezbjeđivaćemo bolji kvalitet života i jednakost licima sa invaliditetom u Crnoj Gori, poručio je ministar prisutnima.

Vršiteljka dužnosti direktorice Direktorata za zaštitu i jednakosti osoba sa invaliditetom, Irena Rakočević saopštila je da je uloga ministarstva u ovoj oblasti kreiranje politika usmjerenih na koordinaciju aktivnosti koje imaju za cilj zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju njihove jednakosti.

Važno je da rješenja kreiramo zajedno, uvažavajući različite, ali komplementarne uloge i odgovornosti u ovom procesu. U suprotnom, stiče se utisak da izolovani, nedovoljno zapaženi pojedinačni poduhvati, čak i kada sami po sebi daju značajne rezultate, ne mogu imati dugotrajno dejstvo, zbog čega je ovaj sastanak nesumnjivo značajan.

Iz ministarstva očekujemo da je ovo početak kontuinuiranog dijaloga na koji nas obavezuje, ne samo adekvatna implementacija preuzetih međunarodnih standarda u oblasti zaštite od diskriminacije lica sa invaliditetom, već i nužnost realizacije obaveza koje su dugo na čekanju, saopštila je Rakočević.

Iz civilnog sektora pozdravili su dijalog s institucijama kao značajno sredstvo komunikacije i unapređenja saradnje. Oni su poručili da su po prvi put uvaženi na ovaj način od resornog ministarstva i izrazili spremnost na partnerski odnos sa ministarstvom u cilju bolje implementacije politika u oblasti zaštite od diskriminacije i promocije jednakosti lica sa invaliditetom.

Razmjenjena su mišljenja oko ključnih izazova koji predstoje i usaglašeno je da će svako, iz okvira svojih nadležnosti i djelovanja, nastojati da da svoj maksimum kako bi se unaprijedilo uživanje ljudskih prava lica s invaliditetom u Crnoj Gori.

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Međunarodni dan za skretanje pažnje na Daun sindrom (DS) je 21. mart.

Ovaj dan Ujedinjene nacije obilježavaju od 2012. 

Pada na 21. dan trećeg mjeseca u godini kako bi ukazao na jedinstvenost triplikacije (trizomija) 21. hromozoma koji izaziva Daun sindrom, objašnjavaju organizatori.

Ovogodišnja tema je Okončanje stereotipa.

Njen cilj je borba protiv postojećih ideja o ljudima sa Daun sindromom, kakvi bi mogli da budu ili šta bi mogli da rade.

Šta je Daun sindrom?

Daun sindrom znači da je osoba rođena sa dodatnim hromozomom.

Ovo genetsko stanje obično utiče na nečije sposobnosti učenja i fizička obelježja.

To nije bolest, oboljenje ili stanje kojim neko može da se zarazi.

Daun sindrom se dešava prirodno i nema poznati uzrok.

Ljudi rođeni sa njim obično dobiju slučajno hromozom viška, zbog promjene u spermatozoidu ili jajnoj ćeliji prije rođenja.

Zastupljen je u svim djelovima planete i za posljedicu često ima promjenljive efekte na stilove učenja, fizičke karakteristike i zdravlje, kažu iz UN-a.

Na svakih 800 beba biće jedna sa ovim stanjem, prema organizatorima Svjetskog dana ljudi sa Daun sindromom.

Postoje tri tipa: trizomija 21 (koji je i najčešći tip – gde postoje tri kopije 21. hromozoma), translokacija i mozaicizam.

Sindrom je dobio ime po doktoru Džonu Lengdonu Daunu, koji je ga je prvi kategorisao.

Pet znakova Daun sindroma

U fizičke znake spadaju

Spljošteno lice, naročito koren nosa

Oči oblika badema iskošene nagore

Kratak vrat

Jedna linija na dlanu

Niža visina kod djece i odraslih

Da li Daun sindrom može da se liječi?

Ovaj sindrom ne može da se liječi.

Može da se ukaže pomoć na osnovu fizičkih i intelektualnih potreba, snage i ograničenja svake osobe.

Odgovarajući pristup zdravstvenoj njezi, programi rane intervencije i inkluzivno obrazovanje, kao i odgovarajuće istraživanje, ključni su za rast i razvoj pojedinca, kažu iz UN-a.

Kvalitet života ljudi sa Daun sindromom može da se unaprijedi zadovoljavanjem njihovih zdravstvenih potreba, dodaju.

U to mogu da spadaju redovni pregledi kod medicinskih radnika da bi se pratilo mentalno i fizičko stanje i pružile pravovremene intervencije kao što su fizioterapija, okupaciona terapija, govorna terapija, savetovanje ili specijalno obrazovanje, objašnjavaju stručnjaci.

Ovo pospešuje njihovo učešće u društvu i ispunjenje njihovog ličnog potencijala.

Mnogi od njih uspjevaju da žive kvalitetno, odlaze u redovne škole i na posao, a neki od njih se vjenčaju i žive samostalno.

Pojedini uspjevaju da obezbjede istaknute poslove, kao što je Mar Galseran u Španiji, koja je izabrana poslanica regionalne skupštine Valensije na istoku zemlje.

Vjeruje se da je prva osoba sa ovim stanjem koja je ušla u neki evropski regionalni ili nacionalni parlament.

Tu je i Eli Goldstin, koja je ušla u istoriju kao prvi model sa Daun sindromom na naslovnici časopisa Vog, iako su ljekari tvrdili da nikad neće moći da prohoda ili progovori zbog toga što ima sindrom.

Hajdi Krauter je britanska aktivistkinja za osobe sa invaliditetom koja ima Daun sindrom i osporava zakonodavstvo omogućujući fetusima sa ovim stanjem da budu abortirani sve do pred samo rođenje.

Ona je vlastiti slučaj uspjela da dovede na Evropski sud za ljudska prava.

Tvrdi da su postojeća pravila diskriminatorska.

Izvor: Medical

Pripremila: Dajana Vuković

Strana 13 od 100

Back to top