ponedeljak, 14 novembar 2022 08:52

DRAŽ U UMJETNOSTI

Written by

Da li vas inspiriše kada vidite osobu s invaliditetom u umjetnosti? Ja svakog puta budem nadahnuta  kada vidim da se dešava promjena, da se generalano prihvata ta raznolikost u društvu. Međutim, u modnoj industriji, smatram da je ovo jedan veliki propust. Ali kada se priča o umjetnosti, onda mi najljepši opisi idu uz to.

Ljubav se krije u stvaranju. Često sam naišla na ljude koji su me ohrabrivali kad sam počela studije modnog dizajna. To znači da se promjene i prihvatanja dešavaju. Dok osluškujem, čujem komentare da su modeli na modnim revijama dosadni, imaju čist bijeli ten, previše su mršave i imaju već viđeni standard ljepote. S ovim sam shvatila da svijet hoće promjenu u modnom svijetu. A možda čak i na širem polju u umjetnosti. 

Puno sam čitala koliko su žene kao umjetnice mnogo manje priznate, nego muškarci. To je bilo dugo vremena, ali mislim da se taj propust već sada pozitivno mijenja, sad se dešava velika promjena u svijetu. Ljudi vole različite standarde, a ne kalupe. Sada smo s otvorenim srcem prihvatili  inspirišućeg slikara bez ruku, Huan Gafua (Huang Gafua), koji crta ustima ili nogama, Ninu Marker, inače jednu od mojih omiljenih manekenki, koja ima autizam, manekenku s Daun Sindromom ili (Winnie Harlow) Vini Harlov, koja ima Vitiligo, i to je čini upečatljivom manekenkom. Na modnim revijama, komentarišemo samo ono što vidimo na samoj modnoj pisti, ali osim odjeće i modela, najveću slavu zaslužuje dizajner kao i njegov tim, koji su iza kamera. Imamo situacije kada je dizajner ili član tima osoba s invaliditetom. Uvijek postoji određena grupa ljudi koja ima predrasude prema ovim zakašnjelim promjenama, ali mislim da svi mogu da vide da hendikep ne oduzima ljepotu.

Koliko puta ste poželjeli adekvatnu odjeću, šivenu po vašim mjerama, odjeću bez određenih djelova ili sa dugmićima koji se kače, pa se ne morate pomjerati? Poželim tako nekad da i sama kreiram liniju za nas, osobe s invaliditetom, jer je jako malo dizajnera koji stvarno obrate pažnju na ovaj problem, zato bi bilo najbolje osvježiti modnu scenu i inspirisati sve mlade ljude koji se žele baviti modom, a misle da im je prepreka njihov invaliditet.

Ja sam prošla kroz par iskušenja na fakultetu za modni dizajn, kada je fizicki dio posla bio glavni, ali tu sam istražila i otkrila da u stvari granice ne postoje. Na praktičnim predmetima sam malo sporije završavala određene stvari, ali uz kvalitetne profesore sam shvatila da to nije znak da treba da stanem. Moje najdivnije profesorice rekle su da je to odlično jer vježbam strpljenje na taj način. Podstaknuta sam i motivisana da granice ne vidim, spomenuću opet onu lijepu rečenicu ,,invaliditet je u glavi’’.  I zaista je tako. U umjetnosti je vizija ključ svakog djela, nije fizička sposobnost. 

Sve što smatrate preprekom, gledajte na to kao izazov i ne sumnjajte da ga nećete preći jer želja je glavni vodič na životnom putu.

Smatram da je posebna draž u tome da umjetnost zapravo znači sloboda, zato nerijetko biramo da se izrazimo kroz djelo. 

Nemamo osobe iste boje kose, istog karaktera, istog oblika tijela, iste boje kože i drugih osobina i to samo ohrabruje i motiviše novije generacije.  Mislim da je modna industrija tek sada počela da osviješćuje i prihvata sve standarde i razlike na svim granama, te se dešava velika revolucija. 

Ponosna sam što sam dio ove priče i što svojim primjerom mogu da inspirišem sve osobe s invaliditetom, da trebaju da prate svoj instikt i viziju u ostvarivanju svog sna da studiraju modni dizajn ili mozda neku drugu sferu u umjetnosti. Volim da istaknem da vaš život trebate da vizalizujete do najsitnijeg detalja i sa velikom vjerom sačekate ono što ste odredili. Energiju treba otpustiti i samo odrediti cilj, koji će da se dogodi.

Tihana Prelević

Pročitano 1121 put(a)

Back to top