utorak, 03 mart 2020 10:48

Samostalni život OSI - Moj put ka ostvarenju

Written by

Odrastao sam u okolini kojoj je pojam samostalnog života osoba s invaliditetom potpuno nezamisliv. Kroz odrastanje su me pratili pogledi sažaljenja, obraćanje pratiocu u moje ime: „Kako se zove on?“, „Šta voli da radi?“ i sl. Oni koji bi mi se čak obratili pričali bi sa mnom kao da sam dijete vrtićkog uzrasta: „Što radiš to?“, „Igraš li se?“. Frustrirujaće je kad znate da neko nema strpljenja ni volje da sačeka i da sasluša što imate za reći samo zato što govorite sporije nego oni, kada znate da neko nema strpljenja i volje da prošeta sa vama samo zato što treba da vozi vaša kolica. Nezamislivo im je da osobe s invaliditetom imaju prava kao i svi drugi, pravo da budu prihvaćeni i jednaki u društvu, pravo na zaposlenje, pravo da žive, odlučuju i kreiraju život onako kako žele, bez da im neko sugeriše kako i što treba, pravo da osnivaju porodicu bez osuđujućih pogleda jer dobar roditelj nije onaj koji vidi, koji čuje, nego onaj koji pruža ljubav, sigurnost, koji vaspita pravim vrijednostima. Okolina koja se zgražala na to što umijem da koristim telefon, laptop, što sam naučio da vozim auto, jer kako sam ja to sposoban, a imam nevoljne pokrete. Kada bih im navodio primjere nekih osoba s invaliditetom koje su mnogo uspješne u svojim poslovima, uvijek bih dobijao odgovor: „Ah, pa oni su drugo“. Nisam i još uvijek ne mogu da im objasnim suštinu samostalnog života osoba s invaliditetom. 

Samostalni život nije „Eh, ja ću sad da živim sam, pa idemo grlom u jagode“, ne. Idemo od malih stvari, da imam pravo na mišljenje, saslušaj ga i usvoji. Da nema ništa loše u tome što imam asistenta koji je tu da mi pomogne da se neke stvari koje ne mogu ili koje obavljam sporo obave što prije. Trebalo mi je vremena da shvatim da, bez obzira što je okolina takva, imam šanse za uspjeh i da neću odustati od svoga cilja. Odlučan sam i istrajan u tome. 

Prvi i po meni najbitniji veći korak je bio po završetku srednje škole kada sam odlučio da upišem obuku za koju mislim da će mi u budućnosti biti i te kako od koristi u pronalaženju posla, trenutno sam i zapsolen dok traje projekat. Osim što sam upoznao mnogo ljudi, kroz obuku sam stekao nova znanja i vještine koje će mi sigurno koristiti. 

Ne planiram da ostane samo na ovoj obuci, pokušavam što više da se aktiviram, da sudjelujem u što više aktivnosti koje se nude. Takođe, mislim da će mi biti od pomoći seanse na koje idem jednom sedmično, jer sigurno ima stvari na kojima trebam da poradim i da ih usavršim. Nekog iskustva sa samostalnim životom još uvijek nemam, ali sam na putu ka tome. 

”Život je čovjekov onakav kakvim ga oblikuju njegove misli”, Marko Aurelije. 

Autor : Ivan Čović

*Autor je nagrađen trećom nagradom u okviru Konkursa za najbolji tekst o samostalnom životu OSI, koji je sproveden kao aktivnost projekta Samostalnost je izbor! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Glavnog grada Podgorice, kroz XXIII javni konkurs za raspodjelu sredstava za projekte nevladinim organizacijama za 2019.

Pročitano 2199 put(a)

Back to top