četvrtak, 26 april 2018 16:10

ZNAČAJ KRETANJA OSOBA OŠTEĆENOG VIDA UZ POMOĆ PSA VODIČA

Written by

Danas je Međunarodni dan pasa vodiča. Danas se podsjećamo šta je naše društvo uradilo kako bi osobe oštećenog vida i sve osobe s invaliditetom mogle doći do pune samostalnosti, odnosno kako ova grupa građana i građanki može računati na pravo izbora u načinima za samostalno funkcionisanje.

U martu 2008. godine je stupio na snagu prvi Zakon o kretanju osoba s invaliditetom uz pomoć psa vodiča, odnosno pomagača. Stupanjem na snagu ovog zakona preduzet je prvi korak u uređivanju oblasti kretanja osoba s invaliditetom uz pomoć psa pomagača. Do izmjena i dopuna ovog zakona došlo je 2009. godine, ali uprkos tome zakon se nije suštinski promijenio. Ovaj akt uređuje samo oblast pristupa osobama s invaliditetom u pratnji psa pomagača objektima u javnoj upotrebi. Sistemski način finansiranja i obezbjeđivanja ovih pasa nije uređen i na ovaj dan možemo samo konstatovati da država s nadležnim institucijama nije napravila nikakav korak kako bi prihvatila odgovornost u vezi s ovom oblašću.

Nakon punih deset godina primjene ovog zakona samo možemo još jednom apelovati na nadležne institucije da uzmu aktivno učešće u obezbjeđivanju sredstava za pse pomagače i njihovu promociju u društvenoj zajednici.

Ono što je najvažnije od svega jeste akcentovati  značaj pasa vodiča i naglasiti koliko su oni korisni za zajednicu osoba s invaliditetom.

Šta je pas vodič za mene kao osobu oštećenog vida?

Prvi pas vodič kojeg sam imao priliku da upoznam je bila Ksena. Ona je vodila Marijanu Mugošu Šćekić od 2008. do 2018. godine. Nakon Ksene u Crnu Goru su došli i Luna, Jan, Ori i Uran. Na dan pasa vodiča samo možemo da konstatujemo da je prošlo deset godina od dolaska prvog i početka priče zvane pas vodič u Crnoj Gori. Vodiči su plaćani novcem koji je Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore kao nosilac programa dobijalo od raznih donacija, dok je država ostala pasivni subjekt, nezainteresovan za bilo koji segment ove priče. Ja bih takvu poziciju ironično nazvao dopisnik iz inostranstva. I nakon svega kao korisnik opet ponavljam ono što je već  mnogo puta rečeno.

U mom kretanju asistira pas po imenu Jan. Od kada me Jan vodi, krećem se bezbjednije, brže i relaksiranije. Moji pokreti i stav na ulici kao i na raznim drugim mjestima su opušteniji, svedeniji, a ono što je za mene kao osobu s invaliditetom posebno važno jeste i da je moje samopouzdanje znatno poboljšano. Meni je pripala uloga da na ovaj dan pišem o tome koliko mi znači moj pas. Ja na to danas samo mogu istaći da se u posljednjih osam godina promijenilo tako mnogo i da je ovaj pas postao sastavni dio mene, iako dobro znam da je u ozbiljnim godinama, te da naše druženje ne može trajati onoliko koliko ja želim. Prvi crnogorski vodič Ksena nas je 10. aprila ove godine napustila i sada kao korisnik samo mogu da se zapitam gdje su sada institucije? Da li se iko ko je nadležan za brigu o osobama s invaliditetom pita šta je s dostojanstvom tih osoba? Kako će ljudi koji nemaju podršku za kretanje uz pomoć pasa vodiča biti u mogućnosti da dođu do njih ukoliko to žele i ukoliko je to za njih jedino prihvatljivo rješenje?

Zabrinjavajuća je i činjenica da osobe s invaliditetom nakon svih godina moraju da izlaze u javnost i umjesto struke koja u Crnoj Gori u vezi s ovom oblašću i ne postoji informišu i edukuju građane o značaju kretanja i funkcionisanja uz pomoć psa pomagača.

Najzad, ovo je dan pasa vodiča, njihovog iskrenog razumijevanja, svega onog što nam oni daju, njihove bezrezervne podrške i neograničene ljubavi. Na današnji dan se radujem zato što su oni tu sa nama i u nama zauvijek. Zato što su ostavili neizbrisiv trag na nas i na našu zajednicu, na sve ljude koji ih poznaju.

Ako mogu da me čuju i ukoliko možda i oni tako nesebično ponekad kao i mi ljudi vode računa o važnim datumima i jubilejima, ja im od srca želim njihov dan . Želim da im svaki korak sa nama bude ljepši i da dobiju što više pohvala i nagrada od svojih zahtjevnih korisnika.

Želim im da budu zdravi, da ih se niko na ulici ne plaši, da im niko ne zamjeri što su drugačiji i što sve ono što imaju i što nam daju stoji na četiri šape. 

Andrija Samardžić

Pročitano 2938 put(a)

Back to top