Ksena, moj prijatelj i obožavano biće. Pas, ženka labrador, bujne i plišano mekane, sjajne dlake sa nekoliko različitih nijansi zlatno-žute boje. Okice braon, pogled pun topline, neke nedokučive sjete, ali u isto vrijeme pogled pun lelujave radosti i života. Taj pogled je uveseljavao, mamio osmijehe, grijao nam duše i srca, dok se veseli repić radosno vijorio, a šapice lako poskakivale.

Čarolija radosti  sa Ksenči našom, trajala je gotovo deset godina, sve do 10. aprila 2018. godine.

Ksena je rođena 1. juna 2006. godine u Norveškoj, a sa svega nekoliko mjeseci života, zajedno sa svojih pet kuca-sestrica, obrela se u Republici Hrvatskoj - Centru za rehabilitaciju „Silver“ (Norveška škola za pse vodiče poklonila je leglo od šest sestrica labradorki Centru „Silver“).

Nakon strogih veterinarskih pretraga i procjena instruktora za obuku pasa vodiča u Centru „Silver“, odlučeno je da će Ksena proći kroz proces obuke i postati pas vodič za slijepe. Tako se i zbilo, ona je uspješno završila školovanje i uz divnu i veoma revnosnu instruktorku, gđu Julijanu Georgy-Matešić, položila ispit za psa vodiča sa tačno dvije godine života.

Iz Kraljevine Norveške, preko Republike Hrvatske, stigla je u moju Crnu Goru, kao prvi pas vodič.

Obasipala nas je radošću, pomjerala granice i podizala standarde, a otpore ljudi u Crnoj Gori  lagano i strpljivo pretvarala u poštovanje i prihvatanje neraskidivog jedinstva osobe oštećenog vida i njenog psa vodiča.

Punih deset godina me bezbjedno i lako vodila crnogorskim ulicama, šetalištima uz more, stazama uz jezera i rijeke, putanjama raznolikim, manje-više pristupačnim, ali uvijek savladivim i dosežnim.

Moju kćerku, Laru, dočekala je iz porodilišta, učestvovala u njenom odrastanju i vragolijama dječjim.  Svojom maznom njuškicom, omirisala je Larinu prvu đačku knjižicu i bila uključena u svaki  nama bitan događaj: druženja sa prijateljima, šetnje, putovanja... U naše živote privukla je mnoge divne ljude sa kojima smo razvili jedinstvena prijateljstva. Jednostavno, bila je neraskidivi dio našeg veselog četverca, naše male porodice.

A meni, meni je značila mnogo, beskrajno mnogo... Bila je simbol moje slobode, samostalnosti, lakog i dostojanstvenog kretanja... Ksena mi je obogatila dušu, učinila me strpljivijom, opreznijom, ali istovremeno veoma smjelom i odvažnom za hvatanje u koštac sa životnim izazovima.

A onda, nakon desetogodišnje čarolije sa mojom Ksenči, došao je 10. april, dan kada je žuti repić prestao da maše, a njeno toplo, divno srce da kuca. Iz mog zagrljaja preselila se u vječnost ostavljajući nam pun kofer ljubavi i prekrasnih sjećanja.

P.S. Danas je 25. april, Međunarodni dan pasa vodiča.

Marijana Mugoša-Šćekić