Djeca širom Evrope konačno su se vratila nazad učenju nakon višemjesečnog zatvaranja škola zbog koronavirusa. Ali, dok većina ponovo ide naprijed sa svojim obrazovanjem, djeca s oštećenjem sluha ostaju da rade po strani. Zahtjev za nošenje maske u učionici ostavio je one koji imaju oštećenje sluha da se muče dok shvate šta učitelj govori. Aktivisti kažu da bi se situacija mogla riješiti prozirnim maskama, omogućujući djetetu da ponovo čita s usana. Ali, nekoliko velikih evropskih zemalja tek treba da odobri takve maske, ostavljajući tako mlade da se snalaze s ad-hoc rješenjima. 

„Kada se moj sin vratio s nastave prvog dana rekao nam je da ništa ne razumije zbog maski“, kaže Marija Navarete (Maria Navarrete) iz Valensije u Španiji, čiji četrnaestogodišnji dječak Fran ima urođeno duboko obostrano oštećenje sluha. „Ako se ovo nastavi, znam da će ovo biti školska godina u kojoj će Fran dati sve od sebe i to je to. Ako ne ubrzamo standardizaciju providnih maski, sav napor koji je Fran uložio odlazi u vodu. Nadam se da će uskoro stići pristupačne maske i da ova prepreka neće biti dodata mnogima koje imaju tokom svog života. To je nešto što mora da se uradi brzo, na jednostavan način i mora se što prije riješiti, jer ako ne, zašto idu u školu?“ 

Prozirne maske omogućavaju osobama oštećenog sluha da vide izraze lica i pokrete usana govornika, što je od vitalnog značaja za njih da razumiju šta se govori. Ali u Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj, Irskoj i Italiji ne postoji model koji je prihvaćen kao siguran.

Neke kompanije ili organizacije su proizvele prozirne maske, ali ih vlasti nijesu odobrile. To znači da postoji mogućnost da su nebezbjedne ili da imaju nedostatke poput neudobnog nošenja ili zamagljivanja. 

Đuzepe Petruči (Giuseppe Petrucci), predsjednik italijanskog Nacionalnog odbora osoba s oštećenjem sluha, rekao je za Euronjuz (Euronews): „Od početka karantina, Nacionalni odbor poziva na usvajanje i širenje odobrenih prozirnih maski za lice, kako bi se osiguralo sigurno čitanje s usana i istovremeno se zaštitili učenici, osoblje i nastavnici. Izolacija kojoj su osobe oštećenog sluha već izložene znatno se povećava zbog pandemije, a potrebno je uspostaviti nove usluge i alate kako bi se osigurala zaštita posebno slabe i rizične grupe stanovništva. Ovo je ozbiljna situacija jer uobičajene maske koje su do danas u upotrebi čine pristup komunikaciji još problematičnijim, ako ne i nemogućim, prekrivajući usta, sakrivajući tako veći dio izraza lica.“

S tim se složila i Anja Gutjar (Anja Gutjahr), portparolka Njemačke federacije osoba s oštećenjem sluha.

„Za učenike s oštećenjem sluha koji u komunikaciji zavise od jasne slike usana da bi komunicirali, upotreba maske je nepovoljna“, rekla je ona. 

„Neke škole koriste vizire umjesto maski kako bi izbjegle pokrivanje izraza lica i gesta i slike usta, ali vizir takođe može biti reflektujući i nije toliko siguran kao nošenje maske. 

Đuzepina Kovino (Giuseppina Covino), generalna sekretarka Evropske unije studenata s oštećenjem sluha, rekla je da upotreba znakovnog jezika nije rješenje jer bi svakom studentu trebao njegov tumač. Takođe, zankovni jezik u velikoj mjeri koristi i izraze lica, nešto što je teže ako nosite tradicionalnu masku za lice.

„Pandemija je u velikoj mjeri uticala na obrazovanje učenika s oštećenjem sluha jer s početkom nastave nije bilo moguće da svi dobiju odgovarajuću asistenciju“, rekla je ona. „Korišćenje maske znatno otežava učešće učenika s oštećenjem sluha jer većinu vremena moraju da čitaju s usana sagovornika. S  maskama to postaje nemoguće. Dodavanjem znakovnog jezika problem je riješen, ali oni moraju garantovati tumača znakovnog jezika za sve osobe oštećenog sluha, a to se sada ne dešava.“ 

Prevela s engleskog: Marina Đurović

Izvor:  Euronews 

Stručnjak UN-a za ljudska prava poziva na priznavanje prava korisnika znakovnog jezika kao manjina

ŽENEVA (22. septembra 2020.) - Znakovni jezik je potpuno razvijeni prirodni jezik. Njegovi korisnici imaju svoje bogate kulture i identitete i imaju pravo na čitav niz ljudskih prava kao pripadnici jezičke manjine, rekao je stručnjak UN-a za ljudska prava.

Fernand de Varennes, specijalni izvjestilac UN-a za pitanja manjina, dao je sljedeću izjavu uoči Međunarodnog dana znakovnog jezika 23. septembra, koja obilježava značaj znakovnog jezika u potpunom ostvarivanju ljudskih prava osoba oštećenog sluha.

„Međunarodni dan znakovnog jezika usvojen je konsenzusom na Generalnoj skupštini UN 19. decembra 2017. godine u znak sjećanja na datum kada je Svjetska federacija osoba oštećenog sluha osnovana 1951. Ova organizacija čiji je cilj očuvanje znakovnog jezika i kulture kao preduslovi za ostvarivanje ljudskih prava osoba oštećenog sluha. Međunarodni dan znakovnog jezika jedinstvena je prilika da se podrži i zaštiti jezički identitet i kulturna raznolikost svih osoba oštećenog sluha i drugih korisnika znakovnog jezika. Nakon imenovanja za specijalnog izvestioca UN-a za pitanja manjina, i nekoliko nedjelja prije rezolucije Generalne skupštine UN-a, na 10. godišnjem Forumu UN-a za manjinska pitanja u Ženevi objavio sam da će se korisnici znakovnog jezika smatrati članovima jezičke manjine. Ova poruka biće pojačana u mom godišnjem izvještaju Generalnoj skupštini u oktobru koji sadrži detaljnu studiju o četiri manjinske kategorije priznate u sistemu UN-a. Ovim se potpunije utvrđuje značaj i obim ovih kategorija, objašnjava se zašto su korisnici znakovnog jezika očigledno takođe pripadnici jezičke manjine i stoga ne mogu biti ograničeni samo na to da su osobe s invaliditetom. Kao pripadnici jezičkih manjina, korisnici znakovnog jezika imaju jedinstvene identitete i kulture povezane sa njihovim vlastitim jezicima i imaju pravo na punu i jednaku zaštitu međunarodnih ljudskih prava u odnosu na poštovanje i upotrebu njihovih jezika.

Pozivam vlade da nastave proces priznavanja i prilagođavanja ljudskih prava korisnika znakovnog jezika kao pripadnika jezičkih manjina. Ovo je posebno potrebno u oblasti obrazovanja i pristupa zdravstvenoj zaštiti i drugim javnim uslugama bez diskriminacije. Na ovaj važan datum, takođe podstičem države da podignu svijest o značaju znakovnog jezika u potpunom ostvarivanju ljudskih prava osoba oštećenog sluha i da blisko sarađuju u saradnji s nacionalnim udruženjima osoba oštećenog sluha kao i drugim organizacije “.

Fernand de Varennes (Kanada), imenovan je za Specijalnog izvjestioca UN-a za pitanja manjina od strane Savjeta za ljudska prava u junu 2017. godine. Savjet UN-a za ljudska prava ima zadatak da promoviše primjenu Deklaracije o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim , Između ostalog i vjerske i jezičke manjine. Vanredni je profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Pretoriji u Južnoj Africi; Gostujući profesor Cheng Iu Tung na Pravnom fakultetu Univerziteta u Hong Kongu; i gostujući profesor u Irskom centru za ljudska prava na Nacionalnom univerzitetu Irske-Galvai. Jedan je od vodećih svetskih stručnjaka za prava manjina u međunarodnom pravu, sa više od 200 publikacija na oko 30 jezika.

Specijalni izvjestioci dio su onoga što je poznato pod nazivom Posebni postupci Savjeta za ljudska prava. Posebni postupci, najveće tijelo nezavisnih stručnjaka u sistemu UN-a za ljudska prava, opšte je ime Savjeta za nezavisno utvrđivanje činjenica i mehanizme praćenja koji se bave ili specifičnim situacijama u zemlji ili tematskim pitanjima u svim djelovima svijeta. Stručnjaci za posebne postupke rade na dobrovoljnoj osnovi; nisu osoblje UN-a i ne primaju platu za svoj rad. Nezavisni su od bilo koje vlade ili organizacije i služe u svom individualnom svojstvu.

Prevela s engleskog: Marina Đurović

Izvor: www.ohchr.org 

Ni godinu dana nakon formalne inicijative za pravno regulisanje i priznavanje znakovnog jezika, kao jezika u službenoj upotrebi u Crnoj Gori Vlada Crne Gore nije odgovorila, niti je poznato da li je uopšte i na koji način razmatrala inicijativu. Prije tačno godinu dana, na ovaj datum Međunarodni dan znakovnih jezika, uputili smo inicijativu predsjedniku Vlade Crne Gore da se znakovni jezik prizna kao jezik u službenoj upotrebi, a pritom ovo nije prva i jedina inicijativa već dugogodišnja tematika kojom su se bavile razne organizacije i pojedinci. U inicijativi smo zatražili da se pravno regulisanje znakovnog jezika, kao jezika u službenoj upotrebi, planira Programom rada Vlade za 2020. i utvrdi organ koji je nadležan za taj process, što se nije desilo.

Iako smo Vladu pozvali i da, uz uske konsultacije s organizacijama osoba s invaliditetom, pristupi rješavanju nagomilanih problema u ovoj oblasti i učini konkretne korake i mjere, kako osobe s oštećenim sluhom više ne bi bile jedna od najdiskriminisanijih grupa i među samim osobama s invaliditetom, to se nije desilo u periodu od godinu dana, a naša spremnost za saradnju koju smo ponudili u tom procesu ostala je “samo na papiru”. 

Naime, Crna Gora je skoro jedina država u regionu koja nema pravno regulisan i priznat znakovni jezik, kao jezik u službenoj upotrebi. Iako znakovni jezik koriste milioni ljudi u svijetu, i njegovo priznavanje, pravno regulisanje i promovisanje je obaveza svih država koje su ratifikovale Konvenciju UN o pravima osoba sa invaliditetom, kao što je to slučaj s Crnom Gorom, njegovo korišćenje u službenoj upotrebi u našoj državi nije omogućeno. 

Naprotiv, hiljade osoba s djelimičnim i potpunim oštećenjem sluha se suočava sa svakodnevnim preprekama u komunikaciji, nemogućnostima obrazovanja, zapošljavanja na otvorenom tržištu rada, samostalnog života, zasnivanja braka i porodice, nemogućnošću učešća u političkom i javnom životu… Ove osobe su izolovane, i često segregisane u sopstvenim getoima, odnosno izopštene iz svakodnevnog života. 

Danas je Međunarodni dan znakovnih jezika, koji se obilježava pod sloganom: Znakovni jezik je za svakoga. Ovaj dan obilježava se u sklopu Međunarodne sedmice osoba oštećenog sluha, koja traje od 23. do 30. septembra.

Mi koristimo ovaj dan kako bismo izrazili zabrinutost zbog toga što Crna Gora godinama ne preduzima nikakve mjere kako bi usvojila Zakon o upotrebi znakovnog jezika. Ustav Crne Gore garantuje slobodu izražavanja i govora, slobodu mišljenja i pristupa informacijama, zaštitu identiteta manjina, te propisivanje posebnih mjera i propisa kojima se podstiče i postiže ravnopravnost onih koji su, po bilo kom osnovu, u neravnopravnom položaju. Osobe oštećenog sluha se u svijetu smatraju jezičkom, identitetskom i kulturnom manjinom. 

Nijedna javna služba, niti ustanova nema angažovane i zaposlene tumače znakovnog jezika, niti dovoljno obućene zaposlene za njegovu upotrebu. Čak ni servis interpretatora znakovnog jezika u oblasti javnih usluga nije razvijen, pa su osobe s oštećenim sluhom svakodnevno i u svim procesima diskriminisane. U vezi s tim, crnogorsko zakonodavstvo iz oblasti socijalne i dječje zaštite propisuje jedino mogućnost usluge tumača za znakovni jezik, što istovremeno ne podrazumijeva i zagarantovano pravo na njegovo korišćenje. 

Naprotiv, u Crnoj Gori postoji ograničen broj licenciranih tumača znakovnog jezika, dok nema programa za obrazovanje interpretatora za znakovni jezik na crnogorskim univerzitetima, niti se njihovo obrazovanje stipendira van Crne Gore. 

U Resursnom centru Kotor obrazovanje osoba s oštećenjem sluha na znakovnom jeziku se sprovodi u ograničenom obimu, odnosno proces je više usmjeren na osnovno osposobljavanje i komunikaciju nego na obrazovanje, dok je obrazovanje onih s visokim i potpunim stepenom oštećenja sluha u redovnom sistemu obrazovanja nemoguće. Nastava se izvodi isključivo usmenim putem bez prevoda na znakovni jezik ili kucanja na mašini (palantype).

Takođe, simboli znakovnog jezika nijesu sastavni dio elemenata pristupačnosti, niti postoje elementi pristupačnosti za osobe s oštećenim sluhom, poput signalnih indikatora (član 8, stav 2, tačka e) Konvencije)

Mediji, uključujući i one koji se finansiraju iz budžeta države i lokalne samouprave, ne proizvode informacije i sadržaje pristupačne osobama s oštećenim sluhom. Jedina informativna emisija (dnevnik na znakovnom jeziku) ne obezbjeđuje ni približno optimalan nivo informisanosti osoba s oštećenim sluhom. 

Nije poznato na koji način država postupa u situacijama rizika, vanrednim i humanitarno kriznim situacijama kako bi posebno i prioritetno zaštitila osobe s invaliditetom i posebno osobe s oštećenjem sluha.

Zakoni iz oblasti pristupa pravdi sadrže brojne diskriminatorne norme poput onih koje definišu da će se saslušanje osoba s oštećenjem sluha i/ili govora izvršiti na znakovnom jeziku, jedino ako se s ovim osobama ne može uspostaviti komunikacija pisanim putem, i to se poziva osoba koja “se sa okrivljenim može sporazumjeti”. Ovakva norma ostavlja prostor za zloupotrebe i konflikt interesa, odnosno nestručnost “tumača”, posebno imajući u vidu ograničen broj tumača koji posjeduju licencu sudskog tumača u Crnoj Gori. 

Ovakva situacija u praksi dovodi često do omalovažavanja i kršenja dostojanstva i ličnog integriteta osoba s oštećenim sluhom, te posebno ugrožene privatnosti. 

Sve navedeno konstatovali smo, i činjenicama potkrijepili, prilikom podnošenja Alternativnog izvještaja o sprovođenju Konvencije Komitetu UN o pravima OSI, a Komitet, u svojiim Zaključnim razzmatranjima, dao brojne preporuke državi koje se upravo odnose na osobe s oštećenim sluhom. Bez obzira što se prva od preporuka odnosi na priznavanje znakovnog jezika resori u sastavu Vlade još uvijek, od 2017. do danas, nijesu preduzeli vidljive i mjerljive korake kako bi počeli s rješavanjem ovog pitanja. Jedini preduzeti korak jeste definisanje pravnog regulisanja znakovnoh jezika Nacrtom akcionog plana za sprovođenje preporuka Komiteta, međutim, ostalo je da se prije usvajanja ovog dokumenta na sjednici Savjeta za brigu o osobama s invaliditetom utvrdi nadležni resor jer to se na nivou radne grupe, u čijem sastavu su bili svi ključni resori i predstavnici organizacija OSI, nije desilo. Međutim, i ovaj proces je, iako je novi Savjet, kao Vladino tijelo formiran u junu ove godine stopiran, odnosno konstituitivna sjednica nije održana, niti ima informacija da li će se održati u toku trajanja mandata ove Vlade, pa samim tim ni razmatran dokument, čijem donošenju prethodi mišljenje Savjeta. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore 25 i 26. septembra 2020. organizuje Evaluacioni sastanak Mreže volontera.

Sastanak će se održati u Baru, u hotelu Princess, a otvaranje i zvaničan početak događaja planiran je za petak, 25. septembar u 10.00 časova.

Cilj Evaluacionog sastanka će biti diskutovanje o rezultatima mapiranja potreba mladih s invaliditetom u srednjim školama i zajednici, a jedna od ključnih aktivnosti će biti i izrada Plana aktivnosti Mreže volontera za narednu godinu, čijoj će izradi doprinijeti koordinatori Mreže volontera ispred srednjih škola u Crnoj Gori u kojima su uključeni i učenici s invaliditetom.

Sastanak će se sastojati od teorijskog i praktičnog dijela, a pratiće ga radionice, vježbe i rad u grupama. Sastanak, ujedno i kao završna aktivnost, se sprovodi u okviru projekta Mladi zajedno za promjene (Youth together for change) uz finansijsku podršku UNICEF kancelarije u Crnoj Gori.

Sa zadovoljstvom Vas pozivamo da medijski ispratite pomenuti događaj i da svojim prisustvom date dodatan doprinos temi. Osoba za komuniikaciju s medijima je Anđela Radovanović (kontakt telefon: 069274737).

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru projekta OsnaŽENA, zapOSIena, uključena započinje s radionicama za žene s invaliditetom o pravu na rad i zapošljavanje. Tako će prva radionica biti organizovana u Pljevljima, 28. septembra 2020, s početkom u 12.00 časova, u hotelu Franca.

Cilj radionice je podizanje nivoa znanja žena s invaliditetom o pravima u oblasti rada i zapošljavanja. Ovom prilikom će žene s invaliditetom biti edukovane o svojim pravima, načinima njihove zaštite, i motivisane i osnažene za traženje posla ili pokretanje samostalnog biznisa i zaštitu svojih prava u toku zaposlenja i rada. Radionice će voditi iskusne trenerice koje su i same žene s invaliditetom. 

Sadržaj radionica biće motivaciono – edukativnog karaktera a biće podijeljena i Brošura o pravima žena s invaliditetom na rad i zapošljavanje. Radionicama će biti obuhvaćene sljedeće teme: modeli pristupa invaliditetu, višestruka i intersekcijska diskriminacija žena s invaliditetom, garancije prava na rad i zapošljavanje u domaćem i međunarodnom zakonodavstvu, pravo na zaštitu i zdravlje na radu i sl.

Aktivnosti projekta realizuju se u okviru granta dodijeljenog od strane Mreže žena Kosova, u partnerstvu sa Centrom za ženska prava i partnerima iz Koalicije organizacija koje se bave pravima žena na Zapadnom Balkanu, preko Fonda žena Kosova. Ovi grantovi su dio inicijative ”Unaprjeđenje radnih prava žena“, koju finansira Evropska unija, a sufinansira Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju. Organizacije, članice Koalicije angažovane u njenom sprovođenju su: Mreža žena Kosova, Fondacija Kvinna till Kvinna iz Švedske preko svog predstavništva u Srbiji, Reactor Research in Action – Istraživanje na djelu iz Severne Makedonije, Centar rodnog saveza za razvoj iz Albanije, Helsinški Parlament Građana u Banja Luci iz Bosne i Hercegovine, i Centar za ženska prava iz Crne Gore.

Prijave zainteresovanih kandidatkinja mogu se slati na Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 26. septembra u 12.00 časova, a za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode informacije se mogu dobiti na telefon: 020/265-650 i 069/385-981.

Napomena: Radionica će se održati u skladu sa aktuelnim mjerama zaštite zdravlja propisanim od strane Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti (NKT-a).

Pripremila: Dragana Sokić, koordinatorka projekta

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander kazao je u intervjuu za Pobjedu da Ministarstvo prosvjete nije uvažilo neke njihove ključne principe preporuka za organizaciju nastave od 1. oktobra, ističući da nijedna uzrasna grupa ne bi trebala u potpunosti da bude isključena iz učenja u učionicama.

Takvog mišljenja su i pojedini roditelji koji su nedavno burno reagovali na odluku Ministarstva prosvjete o načinu na koji će da organizuje nastavu dok traje epidemija koronavirusa. 

POBJEDA: Crna Gora je odlučila da kroz kombinovani model organizuje nastavu od 1. oktobra prema kome će osnovci do šestog i srednjoškolci prvog razreda ići u školu, dok će ostali učiti od kuće. Šta mislite o ovom rješenju?

SANTANDER: Mi smo dali preporuke UNICEF-a i UN-a, ali trenutna rješenja Ministarstva prosvjete nisu u potpunosti u skladu s nekim od ključnih principa tih preporuka.

Kao prvo, jedinstveni model za sve škole i za svu djecu ne samo da zanemaruje razlike u potrebama učenika na koje bi kvalitetan obrazovni sistem trebalo da odgovori, već zanemaruje i razlike u pogledu kapaciteta škola i lokalnog epidemiološkog konteksta. Stoga, preporučujemo da svaka škola bude u prilici da sama donese odluku o najboljim načinima organizovanja kvalitetnog i inkluzivnog obrazovanja za vrijeme pandemije kovida-19. Takva odluka trebalo bi da se zasniva na dva ključna faktora: procjeni lokalne epidemiološke situacije i dubinskoj analizi kapaciteta škole za stvaranje bezbjednog okruženja u kojem će rizik od zaraze učenika i zaposlenih biti sveden na najmanju moguću mjeru. Stoga bi odluku o ponovnom otvaranju škola i modalitetima rada svake škole trebalo donijeti u saradnji sa zdravstvenim stručnjacima, upravom škole, zaposlenima, roditeljima, učenicima i lokalnom zajednicom. Budući da je epidemiološka situacija još nestabilna, rezultat bi vjerovatno bio kombinovani pristup modalitetima nastave – u učionicama ili van njih, kao i onlajn nastave – koji bi se razlikovali od škole do škole.

Kao drugo, nijedna uzrasna grupa ne bi trebala u potpunosti biti isključena iz učenja u učionicama. Takođe, veoma je važno posvetiti posebnu pažnju potrebama najugroženije djece poput one s hroničnim bolestima, djece s invaliditetom, djece koja žive u siromaštvu, kao i romske i egipćanske djece. U obavezi smo da pronađemo rješenja kako bi svako dijete imalo pristup kvalitetnom obrazovanju.

Na kraju, pozivamo škole i Ministarstvo prosvjete da sarađuju sa lokalnim zajednicama i privatnim sektorom na prevazilaženju digitalnog jaza obezbjeđivanjem novih tehnologija i obuka o digitalnim vještinama i digitalnoj pedagogiji svim nastavnicima i učenicima.

POBJEDA: Pojedini roditelji oštro su se usprotivili odluci Ministarstva prosvjete, smatrajući da djeca svih razreda treba da idu u školu, jer, između ostalog, nemaju vremena da uče sa njima kod kuće, te će im se nametnuti obaveza da im plaćaju privatne časove. Kako na to gledate i je li moguće u ovoj vanrednoj situaciji pronaći rješenje kojim će biti svi zadovoljni, a da se ujedno očuva zdravlje građana? 

SANTANDER: U našim preporukama jasno smo stavili do znanja da nijedna uzrasna grupa ne smije biti u potpunosti isključena iz učenja u učionici. Nedostatak roditeljske podrške predstavlja izazov za mnogu djecu tokom pandemije, a ne samo za djecu koja žive u siromaštvu. To je jedan od razloga zbog kojih promovišemo aktivno učešće svih zainteresovanih strana, prvenstveno roditelja, nastavnika i djece, u javnoj raspravi o ovom pitanju. Moramo slušati njihov glas kako bismo prepoznali sve izazove i pronašli najbolje načine za njihovo rješavanje. Na primjer, tokom nedavnih sastanaka koje sam imao s roditeljima i nastavnicima po ovom pitanju, jedan od prijedloga koji sam čuo od njih je angažovanje studenata univerziteta, posebno onih koji su na master studijama, a koji će u budućnosti i sami postati nastavnici. Oni bi se mogli angažovati kao asistenti u nastavi koji pružaju individualnu podršku u učenju svakom djetetu kojem je to potrebno. Postoje brojna rješenja koja se mogu pronaći u saradnji sa raznim lokalnim i nacionalnim institucijama i organizacijama civilnog sektora, zbog čega su neophodne stalne konsultacije sa svim zainteresovanim stranama.

POBJEDA: Vaša istraživanja pokazala su da u našoj zemlji skoro svaka peta porodica s djecom uzrasta do 18 godina nema pristup kompjuteru ili lap topu s internetom, čime im je onemogućeno da učestvuju u nastavi na isti način kao ostala djeca. Jeste li o tom problemu razgovarali sa Ministarstvom prosvjete i kako se može riješiti? 

SANTANDER: Rezultate ovog istraživanja predstavili smo Ministarstvu prosvjete, kao i drugim relevantnim akterima. Omogućavanje pristupa digitalnim alatima koji su svoj djeci neophodni za pohađanje onlajn obrazovanja, morao bi biti najveći prioritet na nacionalnom, ali i na lokalnom nivou. Kratkoročno gledano, donacije pojedinaca i privatnog sektora mogu pomoći u rješavanju problema koji se tiču činjenice da svi učenici i nastavnici nemaju pristup novim tehnologijama. UNICEF je podržao obuku nastavnika tokom ljeta, ali je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se osiguralo da svaki nastavnik posjeduje potrebno digitalno znanje i vještine za kvalitetno onlajn obrazovanje. Ovo bi trebalo da bude dio dugoročne strategije obrazovanja za 21. vijek, bez obzira na vanredne okolnosti koje su posljedica kovida-19.

POBJEDA: Predškolske ustanove, takođe, biće otvorene od oktobra, uz najavu da će se poštovati mjere za suzbijanje korona virusa, ali da djeca nijesu u obavezi da nose maske. Neki roditelji su stava da je u takvim uslovima jako opasno slati djecu u vrtić, jer su ove ustanove i u normalnim okolnostima prebukirane. Jeste li Ministarstvu prosvjete sugerisali kako bi trebalo da funkcionišu ove ustanove i kako ocjenjujete njihovu odluku? 

SANTANDER: Prema savjetima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i UNICEF-a, od djece mlađe od pet godina ne bi trebalo zahtijevati da nose maske. Nerealno je očekivati da će svako dijete predškolskog uzrasta nositi masku, pri čemu je nošenje maski opasno po život beba i djece mlađe od dvije godine zbog opasnosti od gušenja. Iz tog razloga, naše preporuke predškolskim ustanovama odnose se na svakodnevno čišćenje učionica i dvorišta u vrtićima, uključujući i redovno čišćenje toaleta u toku dana. Kad god je to moguće, zaposleni u predškolskim ustanovama bi trebalo da nose maske. Ključno je edukovati sve zaposlene i svu djecu o prevenciji kovida-19, što znači da treba da imaju informacije o simptomima kovida-19, respiratornoj higijeni, pravilnim načinima da se održava higijena ruku... Preporučuje se organizacija čestog pranja ruku kao dijela svakodnevne rutine djece i zaposlenih, kao i povećanje protoka vazduha i ventilacije u svim prostorijama.

POBJEDA: Nedavno Vam je počeo mandat šefa UNICEF-a u našoj državi. Što će da bude u fokusu Vašeg djelovanja? 

SANTANDER: Siromaštvo djece, koje se ne ogleda samo u nedostatku prihoda, već i u nedostatku mogućnosti da svako dijete ostvari svoj puni potencijal, biće naš fokus u Crnoj Gori u narednim godinama. Rad na ovom pitanju pokriva sve sektore. Poboljšanje kvaliteta obrazovanja za svako dijete neophodno je kako bi se prekinuo međugeneracijski ciklus siromaštva. Pored toga, visok kvalitet dječje i socijalne zaštite, kao i zdravstvene zaštite, presudan je za sprečavanje brojnih uzroka siromaštva djece, kao i za njihovo rješavanje.

Procijeniti broj djece koja prose na ulici i onda riješiti problem

POBJEDA: Godinama se u Crnoj Gori ne rješava problem prosjačenja djece. Hoćete li i na koji način insistirati da se suzbije ova pojava? 

SANTANDER: Prosjačenje djece identifikovano je kao jedno od ključnih pitanja ljudskih prava u Crnoj Gori u Preporukama Komiteta UN za prava djeteta iz 2018. godine. Prema preporukama Komiteta UN za prava djeteta, Crna Gora bi prvo trebala da obavi procjenu broja djece na ulici i da uradi analizu ključnih uzraka ove pojave. Na osnovu te analize, neophodno je uraditi i sprovesti strategiju za rješavanje ovog pitanja, a ključno je da se njeno sprovođenje stalno prati i da se na osnovu podataka procjenjuje njen uspjeh. Od suštinskog je značaja da se sve to radi u bliskoj saradnji sa svim relevantnim sektorima na nacionalnom i lokalnom nivou – policijom, tužilaštvom, socijalnom zaštitom, zdravstvom i obrazovanjem. Intervencije koje uključuju pružanje boljih usluga podrške porodici i koje doprinose borbi protiv siromaštva djece ključne su za rješavanje ovog problema. UNICEF je spreman da podrži ove napore, jer nam smanjenje siromaštva djece predstavlja najvažniji prioritet.

Ponosan na grant od koga ima koristi više od milion djece

POBJEDA: Prije dolaska u Crnu Goru bili ste zamjenik šefa predstavništva UNICEF-a na Tajlandu i u Venecueli. Na koje tamošnje učinke ste najviše ponosni? 

SANTANDER: Tokom godina koje sam proveo na poziciji zamjenika šefa predstavništva UNICEF-a na Tajlandu, rezultat na koji sam bio najponosniji bio je Grant za podršku djeci. UNICEF je podržao vladu i koaliciju organizacija civilnog društva u naporima da uspostave grant za podršku djeci kao vodeću vladinu politiku. Ovaj grant odnosi se na djecu starosti do šest godina iz porodica s godišnjim prihodom od oko 3.000 eura. Preko milion djece danas ima koristi od ovog programa, a kada bude u potpunosti implementiran do 2024. godine, obuhvatiće 1,8 miliona djece.

U Venecueli sam radio kao vršilac dužnosti zamjenika šefa predstavništva UNICEF-a u okviru kratke misije unapređenja humanitarnog odgovora u toj zemlji početkom 2019. godine. Tokom tog vremena, prioritetno područje djelovanja UNICEF-a bilo je da se svakom djetetu osigura pristup obrazovanju. Humanitarni napori koje je UNICEF ulagao u podršku obrazovanju u Venecueli u to vrijeme su se ogledali u dvije glavne komponente: prva se odnosila na podršku obezbjeđivanju prijeko potrebnih materijala i sredstava za javne škole, izgradnju kapaciteta i pružanje podrške nastavnicima, dok se druga ticala organizacije integrisanih programa (obrazovanje, dječja zaštita i higijena) u školama u najugroženijim područjima zemlje.

Sa porodicom uživa u crnogorskom gostoprimstvu

POBJEDA: Kakvi su utisci o Crnoj Gori i jeste li ranije dolazili u našu zemlju? 

SANTANDER: Prvi put sam u Crnoj Gori. Moji utisci o Crnoj Gori i Crnogorcima su da ste gostoljubiv, topao i strastven narod, kao i da imate zadivljujuću zemlju. Moja partnerka, Tereza i ja, imamo troje male djece: Valentinu staru pet godina, Teiga starog tri godine, i Rokea koji ima godinu. Sada zajedno živimo ovdje i vidimo da su Crna Gora i njeni ljudi vrlo porodični. Ni sam ne bih mogao zamisliti ljubaznije, zanimljivije i ljepše mjesto za rad i život.

Izvor: Pobjeda

Nikola Nikolić i Marijana Goranović najbolji su atletičari 50. prvenstva Crne Gore u atletici za osobe s invaliditetom u Baru.

Nikolić je u bacanju diska, u spojenim kategorijama 11, 13, 40 i 41, pobijedio hicem od 37 metara i 63 centimetra i postavio novi lični rekord. Taj hitac po tablicama Svjetske para-atletske federacije vrijedi 920 bodova, što je najvredniji rezultat u istoriji crnogorske para-atletike. Nikolić je na prošlogodišnjem šampionatu u Baru disk bacio 29,19 metara. Ove sezone sedam puta popravljao je svoj najbolji rezultat.

“Zadovoljan sam rezultatom. Ozbiljnim radom za šest mjeseci uspjeli smo da popravimo rezultat za skoro osam i po metara. Vjerujem da uz dobar rad brzo mogu prebaciti 40 metara. Vjerujem u sebe, nastaviću da radim, ali će sada svaki metar dalje biti mnogo teže dostići. Želja je evropska medalja i sve je podređeno tom cilju”, kazao je Nikolić.

Kao drugoplasirani završio je Mirnes Ramović (26,71), dok je treći bio Miloš Ranitović (22,04). Lični rekord postavio je i Radmilo Baranin u bacanju koplja, koji je u spojenim kategorijama 34, 54, 55, 56 i 57, slavio hicem od 21 metar i 90 centimetara.

Baranin je evropski prvak iz Groseta 2016. u bacanju koplja, dok je prije dvije godine u Berlinu bio petoplasirani.

“Dobar rezultat, vrijedan, koji dobija na značaju jer zbog koronavirusa nijesmo mogli da treniramo.  Zadovoljan sam, posebno rezultatom u koplju. Nadam se da će se taj rezultat dodatno popraviti do Evropskog prvenstva”, rekao je Baranin.

Kao drugoplasirani završio je Senad Husović (18,79), dok je treći bio Danilo Gojković (18,27).

Baranin je bio najbolji i u bacanju kugle, u spojenim kategorijama 34, 54, 55, 56 i 57, sa rezultatom osam metara i 59 centimetara. Drugo mjesto osvojio je Husović (7,10), dok je treći bio Nedžad Peić (7,06).

U bacanju kugle, u spojenim kategorijama 11, 12, 13, 40 i 41, slavio je Miloš Spaić sa rezultatom 10,88 metara. Baranin je evropski prvak iz Groseta 2016. u bacanju koplja, dok je prije dvije godine u Berlinu bio petoplasirani.

“Dobar rezultat, vrijedan, koji dobija na značaju jer zbog koronavirusa nijesmo mogli da treniramo. Zadovoljan sam, posebno rezultatom u koplju. Nadam se da će se taj rezultat dodatno popraviti do Evropskog prvenstva”, rekao je Baranin.

Kao drugoplasirani završio je Senad Husović (18,79), dok je treći bio Danilo Gojković (18,27). Baranin je bio najbolji i u bacanju kugle, u spojenim kategorijama 34, 54, 55, 56 i 57, sa rezultatom osam metara i 59 centimetara. Drugo mjesto osvojio je Husović (7,10), dok je treći bio Nedžad Peić (7,06).

U bacanju kugle, u spojenim kategorijama 11, 12, 13, 40 i 41, slavio je Miloš Spaić sa rezultatom 10,88 metara. Drugo mjesto zauzeo je Mirnes Ramović (9,75), a treće Miloš Ranitović (8,75). Goranović je u klasi F41 do trofeja u ženskoj konkurenciji došla hicem od 6,28 metara.

Trener reprezentacije, Veljko Čegar kazao je da je zadovoljan rezultatom Nikolića, navodeći da je on na svakom takmičenju ove sezone popravljao lične rekorde.

On je pohvalio i Spaića, navodeći da je bacač kugle tri puta ove godine popravljao svoj najbolji rezultat.

“Nikolić je, maltene na svakom od sedam takmičenja ove godine popravljao lične rekorde. Njegov rezultat iz Bara je trenutno u njegovoj kategoriji najbolji na svijetu. To nije najbolji odraz trenutnog stanja, jer svuda u svijetu nije bilo takmičenja, ali je za svaku pohvalu. Gledajući bodove na tablici Svjetske para atletske federacije to je najbolji rezultat u istoriji crnogorske atletike”, rekao je Čegar.

Trofejni stručnjak kazao je da raduje Baraninov lični rekord, navodeći da je nekadašnji evropski šampion malo trenirao zbog pandemije koronavirusa.

“Morali smo voditi računa o zdravlju sportista. Goranović, Ramović i Maja Rajković u prvom dijelu imali su korektne nastupe, ali nijesu trenirali posljednja dva mjeseca i jasno je da u diskontinuitetu treninga rezultati nije mogli biti bolji. Lični i nacionalni rekordi potvrda su da se ozbiljno radi i da se možemo nadati dobrim rezultatima”, kazao je Čegar.

U revijalnom dijelu programa nastupala je srpska paraolimpijka, Saška Sokolov, koja se takmičila u bacanju kugle.

Ona je prije dvije godine u Berlinu osvojila bronzanu medalju u bacanju koplja.

U bacanju kugle takmičili su se i crnogorski reprezentativci iz redovnog programa Milica Pejović (12,65) i Risto Drobnjak (16,39).

Šampionat je okupio 20 atletičara koji su se nadmetali u kategorijama 11-13(osobe sa i bez oštećenja vida), 31-38 (osobe s cerebralnom paralizom),40-47(osobe niskog rasta i osobe sa amputacijom) i 51-57 (osobe sa povredom kičme).

Prvenstvo su, pod pokroviteljstvom Ministarstva sporta, organizovali Savez slijepih Crne Gore i Paraolimpijski komitet Crne Gore, uz tehničku podršku Atletskog kluba Mornar i Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj.

Takmičenje je svečano otvorio izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore Goran Macanović, a učesnike je pozdravio i predsjednik Paraolimpijskog komiteta Crne Gore Igor Tomić.

Takmičenje je održano bez prisustva publike, uz poštovanje preporuka Nacionalnog kordinacionog tijela.

Izvor: https: www.mina.news 

Pravo učešća na konkursu, slanjem fotografije i/li video sadržaja, imaju građani/ke, a prioritetno osobe s invaliditetom (OSI). Na fotografijama i/li video sadržajima se mogu vidjeti određeni primjeri nepristupačnosti odnosno pristupačnosti bilo sredstava prevoza, drugih usluga u saobraćaju, javnih površina, javnih prostora kojima se kreću OSI, ili sredstava komunikacije i informisanja u oblasti saobraćaja.

Fotografijama i/li video sadržajem mogu biti prenesena lična iskustva.

Članovi komisije UMHCG neće razmatrati fotografije i video snimke starijih datuma i s kojima su negdje ranije konkurisali, ali hoće u slučaju da su ti sadržaji objavljeni ali da je izostalo rješenje od strane nadležnih.

Fotografije i video zapisi s kojima će građani/ke, a prvenstveno osobe s invaliditetom moći da konkurišu treba da sadrže neki od elemenata nepristupačnosti ili pristupačnosti (rampa za korisnike kolica, linija upozorenja za osobe s oštećenjem vida, označeno parking mjesto za osobe s invaliditetom, parking mjesto za OSI koje je ograđeno/zagrađeno pa samim tim je nepristupačno...).

Svi zainteresovani za učešće na konkursu trebaju do petka, 15. januara 2021. do 15.00 časova poslati fotografiju/video snimak na mejl adresu:  Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. , s naznakom „Konkurs za fotografije i video snimke – PUTokaz za OSI“.

Zainteresovani kandidati/kinje koji šalju svoje fotografije ili video snimke u pratećem mejlu treba da napišu ime i prezime, mjesto u kojem žive, mjesto i datum kad je fotografija ili video snimak nastala/o i kontakt telefon. Kada je riječ o broju poslatih fotografija ili video snimaka od strane jednog kandidata/kinje, ne postoji nikakvo ograničenje. 

Konkurs za slanje fotografija i video materijala je dio projekta PUTokaz za OSI, kojeg UMHCG realizuje uz finansijsku podršku Ministarstva saobraćaja i pomorstva u sklopu konkursa za NVO u oblasti zaštite lica s invaliditetom u 2020.

Ujedinjene nacije su u periodu od aprila do juna sprovele brzu procjenu socijalnog uticaja epidemije Covid 19 u Crnoj Gori, kojom su obuhvaćene i osobe s invaliditetom.

Izvještajem su obuhvaćene i oblasti života prije epidemije Covid 19 koje su osobe s invaliditetom smatrale najmanje pogodnim za ostvarivanje svojih prava a to su: zapošljavanje, napredovanje na radnom mjestu, učešće u sportskim i rekreativnim aktivnostima i pristupačnost javnih ustanova (što se ne odnosi samo na ulaze u zgrade, već i na toalete, na mogućnost kretanja po prostorijama, uslove za kretanje osoba s oštećenjem vida ulicom itd.).

Istraživanje koje je sprovedeno tokom trajanja koronavirusa pokazalo je da su prihodi porodica čiji su članovi osobe s invaliditetom značajno smanjeni zbog epidemije, naročito tokom prvih mjeseci. Među primarnim potrebama navode da im je na prvom mjestu hrana, a nakon toga higijenski proizvodi, sport i rekreacija, te pristup internetu u informativne svrhe. Neki ispitanici su isticali da im nedostaju dezinfekciona sredstva, ljekovi i  novac za plaćanje računa. Iako je pristup informacijama u vezi s COVID-om-19, ali i bilo kojim drugim informacijama, od velike važnosti za osobe s invaliditetom, relevantni sadržaji obično nisu prilagođeni osobama s oštećenjem vida, a često ni osobama s oštećenjem sluha. Izuzetak predstavlju TV emisije i pres-konferencije NKT-a tokom kojih je dostupan prevod na znakovni jezik. Ispitanici su takođe istakli i da im je transport i mobilnost predstavljao poseban izazov tokom mjera potpunog zatvaranja. Usluge taksi prevoza bile su obustavljene, a boravak i zadržavanje na javnoj površini ograničen samo na jednu osobu. Treba naglasiti da osobe s invaliditetom često imaju asistente koji ne moraju biti članovi njihovog domaćinstva. Nevladine organizacije su prijavile značajan broj slučajeva gdje su se osobe sa invaliditetom suočile sa izazovima u ostvarivanju prava iz radnog odnosa uvedenih tokom COVID-19 pa samim tim oni koji su ostali bez posla suočili su se s poteškoćama u pogledu pribavljanja potrebne dokumentacije i potvrda za sticanje prava na materijalnu pomoć, kao i pristupa pravima socijalne zaštite, zbog različitih tumačenja zakonskih odredbi pružalaca usluga. 

Prema navodima nekih nevladinih organizacija, ključni efekat koji trenutna situacija ima na osobe s invaliditetom je ekonomske prirode. Većini osoba s invaliditetom smanjena su primanja usljed epidemije i suočavaju se s problemom održavanja prihoda i životnog standarda, što bi moglo značiti da se inače oslanjaju na dodatne izvore prihoda, pored socijalnih davanja.

Zbog prekida rada dnevnih centara i drugih servisa za podršku, kao što je pomoć u obrazovanju, roditelji djece s invaliditetom sad imaju dodatne obaveze u pogledu brige o svojoj djeci. S posebnim izazovima suočavaju se samohrani roditelji, koji su u trenutnoj situaciji prinuđeni da istovremeno rade i brinu se o svom djetetu s invaliditetom. 

Učenici i studenti s invaliditetom predstavljaju dodatno ranjivu kategoriju s obzirom na to da je barem nekima od njih potrebna pomoć oko on line učenja i prilikom upisa u srednju školu i na fakultet, što je i trenutna situacija, imajući u vidu da je početak školske godine najavljen za 1. oktobar, ali da će se za većinu razreda primjenjivati on line nastava. 

Javne usluge koje su naveli kao najpotrebnije su zdravstvene usluge, nakon čega slijede psihološka podrška i pomoć u pronalaženju posla. Zaštita od diskriminacije i pravna pomoć su vrlo važni za značajan broj ispitanika. Njihovi strahovi uglavnom se odnose na zdravstvene rizike, koje prate i strahovi od ekonomskih rizika. Kod nekih se javljaju dodatni zdravstveni problemi usljed ograničenog kretanja, kao i povišen nivo depresije i neke vrste anksioznosti. Određeni broj ispitanika istakao je i pozitivne aspekte epidemije, npr. više vremena za porodična i lična interesovanja, dok su se drugi suočili s poteškoćama zbog izolacije, straha od zdravstvenih i ekonomskih teškoća.

 Komitet za prava osoba s invaliditetom je 2017. skrenuo pažnju na nedostatak djelotvorne i pravične zaštite osoba s invaliditetom i na opasnost da budu izloženi višestrukoj diskriminaciji. Takav je slučaj s osobama s invaliditetom koje su djeca, žene, pripadnici različitih etničkih grupa, uključujući Rome i Egipćane, izbjeglice, tražioci azila i interno raseljena lica. Komitet je takođe istakao da je podrška roditeljima djece s invaliditetom nedovoljna, kao i dostupnost visokog obrazovanja. Nacionalna strateška dokumenta koje se bave položajem osoba s invaliditetom prepoznaju potrebu za poboljšanjem stanja u pomenutim oblastima života, ali i u nekim drugim, kao što su poboljšanje pristupa osoba s invaliditetom javnim i privatnim dobrima i uslugama, bolji uslovi za samostalan život u sopstvenom domu i zajednici, olakšanje postupaka pred nadležnim organima, poboljšanje pristupa informacijama, obrazovanju, zdravstvu, učestvovanju u javnom životu.

Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore se u drugoj polovini marta i prvoj polovini aprila, veliki broj osoba javio zbog psihološke podrške i pravne pomoći, ili se požalio na nestašicu hrane i drugih osnovnih resurs, kao i da će posljedice trenutne situacije postati potpuno očigledne u narednim mjesecima. Takođe, konstatovali su i da ih je mnogo ljudi kontaktiralo zbog negativnog uticaja mjera koje je predložilo Nacionalno koordinaciono tijelo, uključujući i prepreke zbog nepristupačnosti i nepoznavanja novih postupaka u ostvarivanju prava iz oblasti socijalne politike, tj. novčanih naknada i radnih prava (zaštita od raskida ugovora, obaveza plaćenog odmora, rad sa skraćenim radnim vremenom itd.).

Specijalna izvjestiteljka Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom, Katalina Devandas ističe da su žene s invaliditetom i u redovnim okolnostima izložene većem riziku od rodno zasnovanog nasilja nego žene bez invaliditeta. Za potrebe ove procjene nije bilo moguće prikupiti dokaze o nasilju nad ženama s invaliditetom u Crnoj Gori. Poznato je, međutim, da je kriza usljed COVID-a-19 već dovela do znatnog povećanja broja poziva žrtava nasilja u porodici nacionalnoj SOS liniji, pa bi bilo veoma važno utvrditi da li je ovakva vrsta nasilja u porastu i kad je riječ o ženama s invaliditetom. Na tu je potrebu ukazala, skrećući pažnju na dodatne razloge za zabrinutost u vezi sa situacijom osoba s invaliditetom tokom epidemije COVID-a-19. Ona je istakla da su fizičko distanciranje i samoizolacija nemogući zadaci za one koji se oslanjaju na podršku drugih kako bi mogli jesti, oblačiti se i kupati. Uz to, ako se želi smanjiti rizik da osobe s invaliditetom i njihove porodice dožive još veći stepen ranjivosti ili siromaštva, pristup dodatnoj finansijskoj pomoći od ključnog je značaja, smatra ona. Brojne osobe s invaliditetom zavise od usluga koje su sada obustavljene, a možda nemaju dovoljno novca za pravljenje zaliha hrane i ljekova, niti sebi mogu da priušte dodatne troškove kućnih isporuka. Specijalna izvjestiteljka UN takođe upozorava da situacija osoba s invaliditetom koje borave u institucijama, psihijatrijskim ustanovama i zatvorima može biti posebno složena. Ona skreće pažnju na visok rizik od kontaminacije i nedostatak spoljnog nadzora, u situaciji koja je već dodatno otežana usljed korišćenja vanrednih ovlašćenja iz zdravstvenih razloga.

„Ograničenja moraju biti dobro prilagođena i zasnivati se na najmanje intruzivnim sredstvima čiji je cilj zaštita javnog zdravlja“, ističe ona, dodajući: „Ograničavanje kontakta s voljenim osobama osobe s invaliditetom čini u potpunosti nezaštićenim od bilo kojeg oblika zlostavljanja ili zanemarivanja u institucijama.“

Djeca s invaliditetom koja borave u ustanovama za smještaj izložena su rizicima koji proističu iz „boravka u ustanovama koje podrazumijevaju grupni smještaj, što ih čini sklonijim stvaranju klastera infekcija, a djecu koja borave unutar njih izlažu većem riziku od infekcije, kao i riziku od zlostavljanja, zanemarivanja i iskorišćavanja. Ovaj rizik posebno je visok kad je riječ o djeci s invaliditetom koja se češće nalaze u ustanovama za smještaj, te u nekim slučajevima (zbog specifičnih postojećih zdravstvenih stanja ili oštećenja, uključujući i imunodeficijencije) mogu biti izložena većem riziku od obolijevanja od COVID-a-19 i biti teže pogođena ovom bolešću.“

U nastavku je par odgovora osoba s invaliditetom na pitanje kako je na njih uticao Covid 19. 

„Život mi se nije promijenio u odnosu na ranije, osim toga što sam sada mnogo svjesnija da moramo više razmišljati o svom zdravlju, posvetiti se sebi, truditi se da nađemo više vremena za sebe, porodicu, prijatelje, svoja zadovoljstva.“ - Žena, 23 godine, Podgorica

-----------

„Nijesam mogla da imam društveni život i to mi je teško palo. Bio je prisutan strah od finansijske nesigurnosti. A pozitivno ništa nema.“ - Žena, 25 godina, Rakite, Kotor

Izvori: Izvještaj o brzoj procjeni socijalnog uticaja epidemije Covid-a-19 u Crnoj Gori April - Jun 2020. Dokument dostupan na linku: https://bit.ly/3mqVOIX

Izvještaj o brzoj procjeni socijalnog uticaja epidemije Covid-a-19 u Crnoj Gori April - Jun 2020. Sažetak izvještaja dostupan na linku: https://bit.ly/2FzfbPr

Brza procjena socijalnog uticaja epidemije Covid-a-19 u Crnoj Gori April - Jun 2020. Dokument dostupan na linku: https://bit.ly/2FAwmjx

Zvanično je osnovana krovna organizacija mladih u Crnoj Gori. Mrežu za mlade Crne Gore osnovalo je 35 omladinskih organizacija, organizacija koje rade s mladima i za mlade, kao i savezi i unije mladih. 

Nakon više od godinu dana, tokom kojih je Inicijalni odbor radio na pripremi uslova za osnivanje ovog saveza nevladinih organizacija koje djeluju u omladinskoj politici, delegati su na osnivačkoj skupštini usvojili ključna akta za djelovanje. Takođe, na ovoj sjednici su izabrani i članovi upravljačkih struktura Mreže, kao i godišnji plan za djelovanje. 

Danas smo, uz prisustvo naših donatora, kolega iz nadležnih institucija, mladih iz političkih partija i delegata – predstavnika organizacija članica Mreže, javnosti predstavili našu misiju, viziju, ciljeve i vrijednosti za koje ćemo se zalagati. 

Andrijana Radović, članica Upravnog odbora je u uvodnom izlaganju kazala da moramo biti svjesni da pitanje mladih nije pitanje jedne institucije ili jedne organizacije, već pitanje svih nas, odnosno pitanje razvoja društva i zato svi moramo biti zajedno na istom putu, okupljeni oko jasnog cilja a to je jaka omladina u Crnoj Gori. 

Prisutne delegate i goste je pozdravio izabrani predsjednik Upravnog odbora, Miloš Marković, koji je kazao da je veoma ponosan na cijeli proces, kolegijalnost, entuzijazam i međusobno uvažavanje članica organizacija Mreže: „Zahvaljujem se na podršci i ukazanom povjerenju. Vjerujem da će Mreža postati ključni akter u zalaganju za bolji položaj mladih u Crnoj Gori i glas mladih koji mora da se čuje.” 

Događaju je prisustvovao direktor Direktorata za mlade pri Ministarstvu sporta i mladih, Nenad Koprivica, koji je kazao da su uspostavljeni svi zakonski uslovi za osnivanje ovakvog saveza i raduje ga činjenica da će mladi imati priliku da uspostavi konkretniju i formalniju saradnju sa ovom organizacijom: „Saglasan sam sa tim da pitanje mladih nije samo pitanje jednog ministarstva i da su formiranje novih mehanizama i uvezivanje s već postojećim, uzevši u obzir Direktorat i Savjet za mlade u institucionalnom smislu i nacionalnu strategiju za mlade kao pravni okvir, ključni u narednom periodu. Ministarstvo svakako možete smatrati velikim partnerom.“ 

Podršku događaju putem video poruke poslala je i nova šefica Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, Oana Kristina Popa, koja je čestitala mladima na formiranju mreže ovog tipa i poželjela uspješan rad: „Uvjeravam vas da će uspostavljanje dijaloga sa mladima biti jedan od prioriteta Delegacije tokom mog mandata, zato što je veoma bitno da se mladi uključe u procese donošenja odluka, a samim tim i proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.“ 

Takođe, uz posebnu zahvalnost Inicijalnog odbora na konstantnoj podršci procesu osnivanja Mreže, događaju je prisustvovala direktorka Fonda za aktivno građanstvo, Anica Maja Boljević, koja je čestitala delegatima na istrajnosti u formiranju Mreže: „Možda vi to još ne znate, ali moram da kažem da prisustvujemo istorijskom događaju, koliko god to neskromno zvučalo, a koji će umnogome poboljšati položaj mladih i dati priliku za njihovu saradnju i povezivanje.“ 

Jovana Majstorović ispred Upravnog odbora Evropskog omladinskog foruma, koji predstavlja krovnu organizaciju mladih na nivou Evrope čestitala je delegatima na zvaničnom osnivanju Mreže: „Crna Gora je jedina država Zapadnog Balkana u kojoj do sada nije formiran savez ovog tipa i raduje me što se to napokon dešava. Dolazim iz organizacije koja okuplja preko 100 krovnih organizacija mladih iz cijele Evrope i raduje me što će se tom društvo pridružiti i mreža iz Crne Gore.“ 

U okviru onlajn panel diskusije, koja je organizovana drugog dana skupštinskog zasijedanja, govorilo se o regionalnoj saradnji krovnih organizacija. Naime, online putem su se delegatima i gostima svečanog dijela sjednice obratili predstavnici krovnih organizacija mladih iz regiona: Krovna organizacija mladih Srbije, Vijeće mladih Federacije Bosne i Hercegovine i Mreža mladih Hrvatske. Predstavnici ovih krovih organizacija su čestitali Crnoj Gori na novoj Mreži za mlade i ukazali na potrebu za konkretnijom regionalnom saradnjom. Takođe, kolege su predstavili njihovo dosadašnje iskustvo, prilike i prepreke u radu i prijedloge za bolji rad krovnih organizacija. 

UMHCG je jedna od organizacija koje su među osnivačima Mreže, a naši predstavnici su bili i članovi Inicijalnog odbora, dok je programska menadžerka UMHCG Anđela Radovanović izabrana za članicu Upravnog odbora.