Povodom Međunarodne nedjelje gluvih i Međunarodnog dana znakovnih jezika, a imajući u vidu da je ovogodišnji 22. septembar posvećen pravu na kvalitetno višejezičko inkluzivno obrazovanje, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva Vladu Crne Gore da konačno preduzme efektivne, mjerljive i vidljive korake ka utvrđivanju Predloga zakona o upotrebi znakovnog jezika.

Dok se na svjetskom nivou današnji i sjutrašnji dan posvećuju razgovorima o kvalitetnom inkluzivnom obrazovanju, odnosno obrazovanju na nacionalnom znakovnom jeziku, koje je od suštinskog značaja za razvoj, identitet i uključivanje djece oštećenog sluha, mi u Crnoj Gori i dalje čekamo da se institucije dogovore ko je nadležan za pripremu teksta Predloga zakona.

Zbog toga, pozivamo da institucije, bez odlaganja, odgovore na pitanje: zašto, nakon toliko godina, pravo na znakovni jezik još uvijek nije uređeno sistemskim zakonom i zašto, nakon devet mjeseci, Vlada ne postupi u skladu sa svojim nadležnostima i ne odredi resor koji će voditi proces pripreme ovog zakonskog teksta, kad ministarstva u njenom sastavu neće ili ne uspijevaju da se dogovore?!

Crna Gora je Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom ratifikovala još u julu 2009, čime je preuzela obavezu da preduzme zakonodavne, administrativne i druge mjere za puno ostvarivanje prava osoba s invaliditetom, bez diskriminacije.

Konvencija posebno prepoznaje značaj znakovnih jezika: od prava na pristupačnost, pristup informacijama i korišćenje izabranog načina komunikacije, preko obrazovanja, do priznavanja i podrške specifičnom kulturnom i jezičkom identitetu, uključujući znakovne jezike i kulturu Gluvih. Ovim se potvrđuje da pitanje znakovnog jezika nije samo pitanje postojanja tumača za znakovni jezik, već šire društveno pitanje.

Ovaj zakon mora uspostaviti jasan sistem prava i obaveza države i javnih službi, i omogućiti osobama koje koriste znakovni jezik da ga ravnopravno koriste u svim oblastima života: obrazovanju, zdravstvu, pravosuđu, tržištu rada, komunikaciji sa javnom upravom, ostvarivanju političkih i ekonomskih prava, u pristupu informacijama i tako dalje.

Ipak, za 17 godina naše institucije su samo „uspjele“ da utvrde ko nije nadležan za pripremu Predloga zakona, ali ne i ko jeste – niti da preuzmu odgovornost za ono zbog čega smo im, kao građani, povjerili javna ovlašćenja.

Aktuelna Vlada pozvala se na Konvenciju i obaveze koje su njome propisane kada je razmatrala Predlog zakona koji je grupa poslanika podnijela Skupštini i ocijenila da ga ne treba prihvatiti, između ostalog i zbog izostanka adekvatnog učešća reprezentativnih organizacija. Međutim, istu obavezu koju je „prepoznala” u slučaju poslaničkog Predloga Vlada ne primjenjuje dosljedno na sopstveno postupanje. Ni nakon devet mjeseci od inicijative Savjeta za prava lica sa invaliditetom nije određen resor koji će voditi pripremu Vladinog Predloga zakona, niti je zajednica Gluvih uključena u proces koji bi vodio ka njegovoj izradi.

Uz sve navedeno, neprihvatljivo je bilo makar se ne pojaviti na događaju Saveza organizovanom 18. septembra i ne preuzeti odgovornost.

Navedeno nije stvar samo odsustva političke pristojnosti, već odnosa prema ovoj problematici i populaciji na koju se najneposrednije odnosi. Zbog takvog odnosa Vlade svi smo na gubitku i trpimo posljedice: zajednica Gluvih ostaje marginalizovana i izopštena iz društva dok nam nadležni pričaju o prosperitetu i suštinskoj posvećenosti.

Zato pozivamo Vladu Crne Gore da konačno preduzme mjerljive i vidljive korake i da:

-         bez daljeg odlaganja odredi resor odgovoran za pripremu Predloga zakona o upotrebi znakovnog jezika;

-      formira radno tijelo za pripremu zakona u kojem će od početka i ravnopravno učestvovati predstavnici reprezentativnih organizacija Gluvih, kao i relevantni stručnjaci;

-         utvrdi jasan rok za izradu Nacrta i Predloga zakona i taj rok javno objavi;

-     obezbijedi da se tokom izrade zakona sprovedu stvarne, pravovremene i kontinuirane konsultacije sa zajednicom Gluvih;

-         ovim zakonskim tekstom uredi sva pitanja koja se odnose na područje njegove primjene; i,

-         najvažnije, utvrdi Predlog zakona i uputi ga Skupštini Crne Gore na razmatranje.

Vrijeme nemilosrdno curi i nemamo ga više za čekanje. Nema više izgovora – sad je vrijeme za prava koja moraju biti ostvariva.