Uz sva neophodna pridržavanja preporuka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i Ministarstva za demografiju, porodicu, mlade i socijalnu politiku, a u svrhu zaštite zdravlja korisnika i personalnih asistenata kao i njihovih porodica, daje se slijedeće uputstvo

1. Korisnicima usluge personalne asistencije (uključuje i usluge tumača/prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika i videće pratitelje) kad god je to moguće, podrška se organizuje u krugu porodice.
2. Korisnicima koji žive sami, preporučuje se da potrebe zadovolje s minimalnim aktivnostima personalnog asistenta uz korišćenje zaštitne opreme (neophodni transferi, hranjenje, kupanje i slično) kako bi se što više smanjila izloženost korisnika i personalnih asistenata.
3. Personalni asistenti se u slučaju potrebe obavljanja spoljnih aktivnosti (nabavka lijekova, potrebnih namirnica i slično), trebaju što manje izlagati situacijama u kojima dolazi do neposrednih kontakata.
4. Prilikom obavljanja kućnih poslova (pranja, čišćenja i slično) nužno je osigurati personalnim asistentima zaštitnu opremu (rukavice, maske i sredstva za dezinfekciju).
5. Poslodavac može pružatelju usluge osigurati zaštitnu opremu i sredstva prenamjenom sredstava odobrenih putem programa i projekata za pružanje usluge personalne asistencije za koju će zatražiti saglasnost ili o tome obavijestiti ugovorne strane, vodeći računa o individualnim potrebama korisnika, ali pritom ne ugrožavajući potrebe cijele zajednice.
6. U slučaju ukidanja javnog prevoza, takođe, je moguća prenamjena sredstava za potrebe dolaska i odlaska personalnih asistenata na radno mjesto, za koju će zatražiti saglasnost ili o tome obavijestiti ugovorne strane.
7. U slučaju da se usluga personalne asistencije ne može pružati zbog ugroženosti ili zaraženosti koronavirusom personalnog asistenta ili korisnika, moguće je potraživati troškove zarade personalnog asistenta u navedenom razdoblju dok traje ugroženost ili zaraženost uz informisanje ugovornih strana o navedenom.
8. U slučaju da personalni asistent ne može pružati uslugu zbog izvanrednih okolnosti te pristaje koristiti odsustvo, isto mu je potrebno omogućiti.

Molimo vas da se pridržavate svih preporuka i time smanjite mogućnost širenja zaraze.

Cijelo Uputstvo za pružanje usluge personalne asistencije možete preuzeti OVDJE.                 

Izvor: Sajt https://mdomsp.gov.hr/ 

Pripremio: Ivan Čović

Kako bi osobe s invaliditetom bile na vrijeme informisane i obaviještene o svim aktuelnostima, potrebno je da se pridruže "Viber Community" kanalu “Ministarstvo rada - OSI”, navedeno je u saopštenju ovog srbijanskog resora.

Tim povodom, ministar za rad Zoran Ðorđević rekao je da resor kojim rukovodi, kako kaže, posvećuje posebnu pažnju osobama s invaliditetom.

"Ovo je još jedan od načina da pokažemo da brinemo o njima. Smatram da je izuzetno važno da budu informisani kada je koronavirus u pitanju. Zvanična saopštenja Ministarstva od danas biće im dostupna i na ovaj način", rekao je ministar Ðorđević.

Pomoćnik ministra u Sektoru za zaštitu osoba s invaliditetom Biljana Barošević navela je da je komunikacija s udruženjima i savezima osoba s invaliditetom u Republici Srbiji na visokom nivou, ali da uvijek postoji način za unaprjeđenje.
"Ovo je još jedan vid podrške osobama s invaliditetom i izuzetno sam ponosna na rezultate koje smo kao Ministarstvo postigli u ovoj oblasti", istakla je Barošević.
Pored najstarijih građana, osobe s invaliditetom su u velikom riziku od koronavirusa te se savjetuje pridržavanje svih mjera i savjeta ljekara, Vlade Republike Srbije i predsjednika Aleksandra Vučića, navedeno je u saošptenju.
Za pristup kanalu potrebno je da se uđe na link, koji automatski vodi na Viber Community kanal.

Kada se otvori prozor potrebno je kliknuti na JOIN kako biste pristupili "Viber Community" kanalu, precizira se u saopštenju.

Izvor: Tanjug

Nedelja mode u velikim svjetskim gradovima prati se već godinama, zbog čega i ne čudi što je jedan od najiščekivanijih događaja u svijetu mode. U to vrijeme, iz perspektive manekenki i modela, to je zaista stresno razdoblje, s obzirom na to da trče s revije na reviju, kako bi se pokazale u najboljem svjetlu. Ipak, ovogodišnja Nedelja mode u Njujorku postala je bogatija za još jedno iskustvo. 

Naime, kako prenosi 'Pipl', pistom u velikom američkom gradu po prvi put prošetala je manekenka Sofia Žirau.

"Jednog dana pogledala sam se u ogledalo i obećala sebi da ću biti manekenka koja će stići u Njujork. I pogledajte me sada", rekla je nedavno za 'Pipl'. 

Video na kojem ponosno hoda pistom u haljini dizajnerke Marise Santijago izazvao je lavinu pozitivnih reakcija. 

"Osjećala sam se jako dobro, svi su mi aplaudirali', kazala je Sofia koja, takođe, ima i svoj modni brend "Alavet", za koji kaže da je njen način ulaska u svijet mode. 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.story.hr

19. mart 2020. 

Ukoliko vlade i društvo ne preduzmu akciju, diskriminacija osoba s invaliditetom se može povećati tokom pandemije COVID-19, upozorava ekspertkinja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). 

Lindzi Li (Lindsay Lee), tehnička službenica u SZO koja radi na pitanjima u vezi s osobama s invaliditetom govorila je tokom sesija za pitanja i odgovore koju je UN agencija za zdravlje organizovala ovog četvrtka na svom Tviter nalogu. 

„Ono što me zabrinjava više od svega su postojeće prepreke s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju. Mogu i lično govoriti o tome”, rekla je. 

Gospođa Li, koja je korisnica kolica, objašnjava da je pristup zdravstvenoj zaštiti za neke OSI već otežan, pa čak i u mjestima s dobrim prihodima. Druge prepreke uključuju fizičke barijere, diskriminatorne zakone i postojeću stigmu.  

„Ove okolnosti, ako vlade i zajednice ne vode računa, mogu se pogoršati u kriznim situacijama”, navodi ona. “Ali, ako cijela zajednica uradi svoj dio, ovi rizici se sigurno mogu izbjeći”. 

Osjećaj zapostavljenosti 

Na globalnom nivou, oko jedna milijarda ljudi – oko 15 procenata svjetske populacije živi s nekim vidom invaliditeta, po podacima SZO, koja se bori da spriječi dalje širenje novog koronavirusa. 

Trenutno je zabilježeno više od 200.000 slučajeva zaraze i preko 8.000 smrtnih slučajeva. 

Li objašnjava da su OSI u većem riziku od zaraze COVID-19. Nekima je otežano održavanje lične higijene da bi spriječili zarazu virusom. Drugi, pak, mogu biti onemogućeni da poštuju mjere socijalne distance jer im je potrebna pomoć ili drugi vid podrške.  

Dodatno, neke OSI koje se razbole mogu razviti teži oblik bolesti jer virus može pogoršati trenutno zdravstveno stanje, posebno imuni sistem ili respiratornu funkciju. 

Dok države nastavljaju borbu protiv pandemije, OSI zaslužuju da budu uvjerene da je njihovo preživljavanje prioritet, istakla je nezavisna ekspertkinja UN za prava OSI. 

Katalina Devandas Agilar (Catalina Devandas Aguilar), specijalna izvjestiteljka UN za prava OSI, je upozorila da je malo urađeno da se ovoj populaciji pruže uputstva i podrška. 

„Osobe s invaliditetom osjećaju da su zapostavljene”, navela je ona u saopštenju objavljenom u utorak. 

Potrebne mjere podrške 

Devandas ističe da su mjere razumne adaptacije ključne tokom pandemije da bi se omogućilo osobama s invaliditetom da smanje kontakte i rizik zaraze. Isto treba da se omogući njihovim porodicama i osobama koje im pružaju podršku. 

Dodatno, OSI treba omogućiti da rade od kuće, ili im obezbijediti plaćeno odsustvo, da bi se garantovala sigurnost njihovih prihoda. 

„Pristup dodatnoj finansijskoj pomoći je, takođe, od vitalnog značaja za smanjenje rizika od dodatne osjetljivosti ili siromaštva za osobe s invaliditetom i njihove porodice”, dodaje ona. 

„Mnoge osobe s invaliditetom su zavisne od usluga koje su obustavljene i možda nemaju dovoljno novca da naprave zalihe hrane i ljekova, ili da plate dodatne troškove kućne dostave.” 

Ekspertkinja za ljudska prava je, takođe, istakla zabrinutost zbog loše situacije u kojoj su OSI koje su smještene u institucijama, gdje je rizik od zaraze visok zbog „nedostatka nadzora, pojačanog upotrebom hitnih ovlašćenja iz zdravstvenih razloga”.  

Devandas je sugerisala da ograničenja za zaštitu javnog zdravlja moraju biti pažljivo odmjerena i minimalno nametljiva, budući da ograničavanje kontakta s bliskim ljudima čini OSI „potpuno nezaštićene” od nasilja ili zanemarivanja u tim okolnostima.  

Učiniti poruke za zaštitu javnog zdravlja pristupačnim za sve 

I Li i Devandas ističu da tokom trenutne pandemije vlasti moraju obezbiejditi informacije o javnom zdravlju koje su pristupačne OSI, kao što su upotreba znakovnog jezika, titlovanje, tekstualne poruke i relej servisi (servisi koji omogućavaju osobama s oštećenjima sluha, govora ili oštećenjem sluha i vida da telefonski komuniciraju putem tastature ili asistivnih tehnologija, prim. prev.). 

Li je podsjetila publiku da svako treba da preduzme mjere predostrožnosti zbog COVID-19. Dakle, oni koji su u većem riziku možda će morati da budu „malo agresivniji”: na primjer, mogu zahtijevati da njihovi posjetioci operu ruke kad ulaze u njihovu kuću. 

Dok mnogo ljudi izbjegava javne prostore, Li, takođe, preporučuje da OSI razviju rezervne planove u slučaju da njihovi njegovatelji odbiju da dolaze na posao. 

Iznad svega, vlade moraju osigurati da je društvo pristupačno za ovu populaciju, uključujući i okruženja za zdravstvenu zaštitu, rekla je, navodeći smjernice SZO. 

Prevela s engleskog: Anđela Radovanović 

Originalni tekst dostupan je ovdje.

Osobe s invaliditetom u Srbiji svakodnevno doživljavaju diskriminaciju. Isto proživljavaju čak i njihovi partneri.

Pjevačica i umjetnica Sonja Sajzor opisala je na svom Tviteru šta prolaze ona i njen momak, koji se kreće pomoću štaka, čak i tokom najobičnijeg odlaska do pošte.

Njihovu priču prenio je Blic u cjelosti (uz saglasnost autorke):

"Vrlo neprijatna situacija danas u pošti, koja se meni i mom dečku dešava manje-više svaki dan. Da biste razumjeli kontekst: moj dečko je osoba s invaliditetom, koristi štake dok hoda...Ulazimo u poštu, obezbjeđenje skače na noge da ga prevede preko reda. Vraća se, gleda u mene i pita me vrlo navalentno: "Je l' vam to brat?" Odgovaram: "Ne, to mi je dečko."

Kao i uvijek, čak i nevjerica: šta ja ovako "lijepa i zgodna" radim sa "invalidom"? I tu kreću vrlo iritantna pitanja. I naravno, ono standardno: 'Svaka vama čast', kao da sam ja sad majka Terezija što sam 'nekom takvom dala šansu'. Onda: 'Vi mora da ste njemu uljepšali život", kao da ja nisam sa svojim dečkom jer mi se svideo, nego 'zato što sam se sažalila'.

Najiritantnije mi je (a tek mogu da zamislim koliko je njemu) kada kažu: 'to je baš lijepo što brineš o njemu'... Moj dečko je odrasla osoba koja brine sama o sebi. Ja ne brinem o njemu', ja se zabavljam sa njim. To što je osoba s invalidetom ne znači da je nesposoban.

Da, neke stvari ne može da uradi fizički. Kada idemo u nabavku, on ne može da ponese ceger. Ali on kuva tri obroka dnevno, jer ja ne znam da kuvam. Kada nastupamo, ja nosim njegovu gitaru, jer ne može sam da ponese, ali je fenomenalno svira na nastupu, što ja ne bih znala sama.

On ne može da šeta pse, ali ih on čuva kada ja odem u grad da kafenišem sa drugaricama. Ja 'ne brinem o njemu', mi smo, kao i svi parovi, podijelili obaveze. Razlika je samo u tome što je nama njegov invaliditet odredio šta će ko raditi, jer on neke stvari fizički ne može. Ali me jezivo nervira (a mogu da zamislim tek koliko njega) ta pretpostavka da 'ja brinem o njemu', ti 'komplimenti' da sam ja kul zato što sam sa 'nekim takvim' i da sam ja njemu 'uljepšala život', kad je on taj koji kuva tri obroka, jer ja ne znam da skuvam ništa više od nudli. I kad je on taj koji je mene prošle godine izvukao iz jezivo duboke kliničke depresije i brinuo o meni kada nisam mogla da brinem sama o sebi", zaključila je Sonja.

Pripremila: Anđela Miličić 

Izvor: www.blic.rs

Okrenimo se oko sebe, prepoznajmo druge, poštujmo različitost ma kakva da je. Nikad nije kasno da se usvoji princip da je sreća put, a ne cilj i da nas srećnim čine i čuvaju prijatelji. Lakše je podnjeti muku ako imaš s kim da je djeliš. Lakše je pomoći ako znaš zašto, ako znaš zašto znaćeš i kako.

Roditelji djece s invaliditetom cijeli svoj život posvete borbi koja im je igrom sudbine nametnuta, ali i s okuženjem koje treba da uvaži i prepozna razlike među njihovom djecom. Osobe s invaliditetom, takođe. Svi se mi u svojim životima snalazimo najbolje što možemo, ali ako se bolje poznajemo... vjerujemo da svima može biti bolje.

Vrijeme je dragocjeno i ne treba ga uludo trošiti, ne treba bježati od stvarnosti jer onda nam samo mnogo toga važnog iscuri kao pijesak kroz prste. Mogućnosti ima, ljudi koji su voljni, spremni i obučeni da pomognu ima, samo ih treba na vrijeme potražiti. Ne treba stalno tražiti “dlaku u jajetu”, osuđivati, pričati o nedostacima, lošim primjerima...

Ko od nas ima pravo da osuđuje, da vrijeđa, da ponižava? Ko može da zažmuri i ne vidi biće pored sebe?

Samo onaj ko ne zna da muka ne bira i da već koliko sjutra ta ruka koju neko treba da pruži može baš njemu da zatreba.

Strah, neznanje i predrasude su ono što stvori distancu u odnosu na ljude koji su na bilo koji način različiti. Zato krenimo od onog što jeste dobro, da bismo se dobro poznavali i bili dobre komšije, poznanici, prijatelji. Da bude još bolje.

Pogledajte video ispod u kojem su prikazani primjeri kako jeste, a kamo može biti bolje. 

Izvor: portal Rtv.rs 

Tekst pripremio: Ivan Čović

Kafić u kojem vas poslužuju konobari s oštećenjem sluha, prvi ove vrste, otvoren je u Zagrebu U zagrebačkoj Ulici kneza Mislava otvoren je prvi Silent Caffe, odnosno kafić u kojem su zaposleni konobari s oštećenjem sluha. Vrijedan je to projekt koji pokazuje kako je moguće u radni odnos uključite osobe s tom vrstom invalidnosti. Gosti u Kafiću u tišini (Silent Caffe) naručuju piće pomoću tableta.

Izvor : portal Rtl.hr

Tekst pripremio: Ivan Čović

Jedan od najboljih balkanskih košarkaša u kolicima, Boban Stanković, aktivno koristi pauzu između dva profesionalna angažmana. Prošle jeseni se upisao na program stručnog osposobljavanja i usavršavanja za sportskog operativnog trenera na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Nišu – smjer košarka. Pored saradnje sa KKK „Nais“ i nastupa za taj klub, to je bio još jedan razlog njegovog češćeg boravka u Nišu. Prva liga Srbije ulazi u završnicu, a školovanje se završilo. Boban Stanković je postao sportski operativni trener košarke.

"Iako mogu da igram na vrhunskom nivou još nekoliko godina, uvijek sam sebi postavljao pitanje šta poslije igračke karijere. Na predlog predsjednika KKK „Nais“, Marka Aleksandrovića, upisao sam „trenersku školu“. Mišljenja sam da mogu da dam doprinos razvoju srpske košarke u kolicima kao trener. Iza sebe imam višegodišnje iskustvo igranja u nekoliko različitih regionalnih i nacionalnih liga i tri kontinentalna prvenstva. Želim da ga nesebično podelim”, kaže  Boban Stanković.

Ono što čini drugačijim njegovo školovanje je praksa koju je obavljao u klubu za koji trenutno nastupa, KKK „Nais“. Stručni štab KKK „Nais“ je dobio orgomnu pomoć, a Boban Stanković da testira sebe u novoj ulozi.

„KKK „Nais“ mi je dao šansu da na poziciji pomoćnog trenera dam doprinos. Verujem da su zadovoljni svi, počev od uprave, glavnog trenera i igrača. Moja trenerska karijera je, praktično, počela u KKK „Nais“. Ponosan sam na to”,  naglasio je Boban Stanković.

Stanković ima neke inostrane ponude da bude trener i igrač, ali kako kaže ne žuri, jer prvo treba završiti započeto u KKK „Nais“ i Prvu ligu Srbije. Sada je, po njemu, najpotrebnije, da se više osoba s invaliditetom privuče u košarku u kolicima, a postojeće košarkaše u kolicima napraviti boljim igračima.

Bavio se mnogim sportovima, atletika, plivanje, džet-ski, ali je najuspešniji u košarci u kolicima. Igrao je za: KKK „Singidunum“ – Beograd, KKK „Bijeljina“ – Bijeljina, KKK „Vrbas“ – Banja Luka, KKK „Megas Aleksandros“ – Solun,  KKK „Atlas“ – Atina. Učestvovao je kao reprezentativac Srbije na tri EP C divizije: 2015. u Lisabonu, 5. mesto, 2017. u Brnu, 5. mesto i 2019. u Sofiji, 2. mesto i plasman u B diviziju. Izabran je u idealnu petorku posljednjeg EP C divizije. Na posljednjoj utakmici reprezentacije Srbije održanoj prije nepunih mjesec dana u Beloj Palanci protiv Bugarske, prvoj na tlu Republike Srbije, bio je u ulozi kapitena.

Izvor: www. gradskiportal018.rs

ŽENEVA (17. mart 2020) – Malo toga je urađeno da se osobama s invaliditetom daju uputstva i podrška koji su im potrebni da se zaštite tokom trenutne pandemije koronavirusa, iako mnogo njih pripada rizičnim grupama, upozorila je danas specijalna izvjestiteljka UN za prava osoba s invaliditetom Katalina Devandas (Catalina Devandas). 

“Osobe s invaliditetom osjećaju da su zapostavljene”, rekla je ekspertkinja UN za ljudska prava. “Mjere prevencije, kao što su socijalno distanciranje i samoizolacija mogu biti nemoguće za one kojima je potrebna podrška drugih da se hrane, oblače i kupaju.” 

“Ova podrška je osnova za njihovo preživljavanje i sve države moraju preduzeti dodatne mjere socijalne zaštite da bi se garantovao kontinuitet podrške na bezbjedan način tokom trajanja krize.” 

Ekspertkinja UN je naglasila da su mjere razumne adaptacije ključne da bi se osobama s invaliditetom omogućilo da smanje kontakte i rizik zaraze. Treba im omogućiti rad od kuće ili plaćeno odsustvo da bi im se garantovala sigurnost prihoda. Članovima porodica i njegovateljima, takođe, mogu trebati razumne adaptaciji da bi osobama s invaliditetom pružili podršku tokom ovog perioda. 

“Pristup dodatnoj finansijskoj pomoći je, takođe, od vitalnog značaja za smanjenje rizika od dodatne osjetljivosti ili siromaštva za osobe s invaliditetom i njihove porodice,” objasnila je. 

“Mnoge osobe s invaliditetom su zavisne od usluga koje su obustavljene i možda nemaju dovoljno novca da naprave zalihe hrane i ljekova, ili da plate dodatne troškove kućne dostave.” 

Devandas, takođe, naglašava da je situacija osoba s invaliditetom koje su smještene u institucijama, psihijatrijskim ustanovama i zatvorima posebno teška, imajući u vidu visok rizik kontaminacije i nedostatak eksternog nadzora, te pogoršanje stanja usljed upotrebe hitnih ovlašćenja iz zdravstvenih razloga. 

“Ograničenja moraju biti pažljivo odmjerena i koristiti najmanje nametljive mjere za zaštitu javnog zdravlja”, kaže ona. “Ograničavanje kontakata s bliskim osobama ostavlja osobe s invaliditetom u potpunosti nezaštićene od bilo kog oblika nasilja ili zanemarivanja u institucijama.” 

“Države imaju povećanu odgovornost prema ovoj populaciji zbog strukturne diskriminacije kojoj su izložene.” 

Ekspertkinja UN naglašava da osobe s invaliditetom treba da budu uvjerene da je njihovo preživljavanje prioritet i urgira da države obezbijede jasne protokole u slučajevima ugroženosti javnog zdravlja da bi se osiguralo da kada su medicinski resursi u deficitu, pristup zdravstvenoj zaštiti, uključujući mjere zaštite života, nije diskriminatoran za osobe s invaliditetom.  

“Da bi se suočili s pandemijom, ključno je da informacije o tome kako se zaštititi od koronavirusa budu pristupačne za sve”, objašnjava. 

“Kampanje javnog informisanja i informacije od nacionalnih tijela u oblasti zdravlja moraju biti obezbijeđene na znakovnom jeziku i na pristupačan način, u pristupačnom vidu i formatu, uključujući pristupačne digitalne tehnologije, titlovanje, relej servise (servisi koji omogućavaju osobama s oštećenjima sluha, govora ili oštećenjem sluha i vida da telefonski komuniciraju putem tastature ili asistivnih tehnologija, prim. prev.), poruke, lako razumljiv i jednostavan jezik.” 

“Organizacije osoba s invaliditetom moraju biti konsultovane i uključene u sve faze odgovora na COVID-19,” zaključuje Devandas. 

Obraćanje ekspertkinje podžale su i specijalna izvjestiteljka UN za eliminaciju svih oblika nasilja nad osobama pogođenim leprom i njihovim porodicama, Alis Kruz (Alice Cruz) i nezavisna ekspertkinja za uživanje svih ljudskih prava starijih osoba, Roza Kornfeld-Mate (Rosa Kornfeld-Matte).

S engleskog prevela: Anđela Radovanović 

*Katalina Devandas (Kostarika) imenovana je kao prva specijalna izvjestiteljka za prava osoba s invaliditetom u junu 2014 od strane Savjeta za ljduska prava UN. Aktivno se bavi pravima osoba s invaliditetom i inkluzivnim razvojem posljednjih 20 godina, uključujući i rad za Svjetsku banku, Ujedinjene nacije i međunarodne donatorske institucije. Prioriteti u njenom radu su socioekonomska inkluzija, promocija punog građanskog učešća osoba s invaliditetom i promovisanje različitosti/razumijevanje da su osobe s invaliditetom dio raznolikosti čovječanstva. 

Specijalni izvjestitelji, nezavisno eksperti i radne grupe dio su tzv. Specijalnih procedura Savjeta za ljudska prava UN. Specijalne procedure su najveće tijelo nezavisnih eksperata u UN sistemu za ljudska prava, što je opšte ime za nezavisne istraživačke i monitoring mehanizme koji su usmjereni kako na situaciju u pojedinačnim zemljama ili na specifične teme u cijelom svijetu. Eksperti Specijalnih procedura rade na volonterskoj osnovi. Oni su nezavisni od bilo koje vlade ili organizacije i služe kao pojedinci. 

Stranka moderne Srbije (SMS) apelovala je protekle nedjelje na državne organe i na Regulatorno tijelo za elektronske medije da ulože sve napore kako bi omogućili da se osobama s oštećenjem sluha obezbijede dostupne informacije o svim okolnostima u vezi s aktuelnim virusom korona.

„Oko 30.000 osoba s oštećenjem sluha u Srbiji ne zna da je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju, niti osobe s oštećenjem sluha koje komuniciraju putem srpskog znakovnog jezika, mogu dobiti precizne i pouzdane informacije i uputstva o tome na koji način treba da reaguju kako bi se zaštitili od virusa ili kako bi se javili nadležnoj zdravstvenoj ustanovi ukoliko se jave simptomi koje izaziva virus korona“, naveo je SMS u saopštenju za javnost.

Podsjetili su da je to i zakonska obaveza koja je definisana Zakonom o elektronskim medijima, a u vezi sa zaštitom prava na informisanje osoba s invaliditetom.

Izvor:  www.autonomija.info