Prvog dana festivala PRIME, koji se premijerno održao u Crnogorskoj kinoteci u Podgorici od 14. do 16. maja, fokus je najviše bio na odnosu medija u našoj zemlji prema marginalizovanim grupama.

Najveću pažnju publike izazvala je projekcija dokumentaraca nastalih u okviru ovog projekta kojim je okončan festivalski dan, dok su preko dana kroz panel Mediji i marginalizovane grupe i radionicu Izvještavanje o marginalizovanim grupama brojni gosti iz NVO sektora i državnih institucija dali svoje viđenje situacije kada su pomenute teme u pitanju, a opšti je zaključak da su se u Crnoj Gori posljednjih decenija desili pomaci na polju poštovanja ljudskih prava, ali nedovoljni.

Projekcija dokumentaraca Barijere: Osobe sa invaliditetom i Femicid: Namjerno ubistvo žena bila je kruna prvog dana festivala PRIME održanog u Crnogorskoj kinoteci u Podgorici. Dokumentarci koji su nastali kao rezultat rada redakcije istraživačkog novinarstva PRIME projekta, finansiranog od strane Evropske unije, izazvali su veoma emotivne reakcije punog auditorijuma, bilo je i suza, a finale je dočekano gromoglasnim aplauzom.

Prije projekcije prisutnima su se obratili Milorad Radenović ispred Galileo production-a i Kristina Ćetković, programska direktorica NVO 35mm.

"PRIME je akronim za Profesionalne, odgovorne i inkluzivne medije, i upravo smo se tokom dvije godine i par mjeseci trajanja ovog projekta trudili da teme od značaja za marginalizovane društvene grupe istaknemo u prvi plan, i što je najbitnije iz njihovog ugla, smatrajući da u crnogorskim medijima ne dobijaju dovoljno prostora", objasnio je Radenović i dodao da su svi koji su učestvovali u ovom projektu ponosni što će otvoriti vrata za drugačiju percepciju marginalizovanih grupa. On se zahvalio i crnogorskoj kinoteci u čijim prostorijama se održava festival.

Ćetković je kazala da se na projektu PRIME radilo skoro dvije godine i da je nastao iz želje da marginalizovane grupe dobiju "prime time", odnosno udarni termin.

"Malo sam razočarana odnosom medija prema festivalu, jer svi govore o ljudskim pravima, a kad treba da se isprate njih nema, što pokazuju i izvještaji da se o marginalizovanim grupama izvještava samo periodično, a mi smo se tokom ove dvije godine trudili da to promijenimo", poručila je ona, tako sažimajući i zaključke sa panela i radionica održanih toga dana.

Dokumentarac o pravima žena Femicid: Namjerno ubistvo žena bavi se fenomenom femicida koji je aktuelan u Crnoj Gori, na šta ukazuju i slučajevi koji su se dešavali u proteklih godinu dana. O femicidu i generalno stanju prava žena u Crnoj Gori, iz svojih uglova u filmu  govore: Maja Raičević iz Centra za ženska prava; Biljana Zeković, direktorica SOS telefona; Fana Delija, iz Centra za romske inicijative; Milica Nikolić, antropološkinja; Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom i Nina Pavićević, koja stoji iza Instagram profila @kriticki.

Dokumentarac Barijere: Osobe sa invaliditetom prati živote Ivana Ćorovića, Nikole Zekića, Duške Vujačić i sestara Ive i Jane Vujisić – koji se suočavaju sa brojnim barijerama u svakodnevnom životu, boreći se za svoje ravnopravno mjesto u društvu. Dokumentarac o mladim osobama s invaliditetom, kroz prizmu njihovih pojedinačnih životnih priča – predstavlja izazove sa kojima se ova marginalizovana grupa susrijeće, njihovu potrebu da budu ravnopravno uključeni u svim sferama života, izbjegavajući njihovo predstavljanje u stereotipnim okvirima: ulozi „žrtve“ i ulozi „heroja“. O  barijerama sa kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u filmu govori i Anđela Radovanović iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore – UMHCG.

U izvještavanju crnogorskih medija o marginalizovanim grupama vidljiv je napredak u odnosu na to kakva je situacija bila ranije, ali je potrebno da novinari u većoj mjeri samoinicijativno i dublje zađu u tematiku, složili su se svi učesnici radionice kojom je otvoren medijski festival PRIME.

Na radionici pod nazivom Izvještavanje o marginalizovanim grupama, koja je održana u Crnogorskoj kinoteci, govorili i odgovarali na brojna pitanja zainteresovane publike programska menadžerka UMHCG Anđela Radovanović, izvršni direktor NVO Romska organizacija mladih Koračajte s nama - Phiren amenca Elvis Beriša, programska direktorica NVO LGBT Forum Progres Milica Špajak, koordinator prorama za smanjenje štete u NVO CAZAS Boban Sekulić, dok je moderatorka bila Kristina Ćetković, programska direktorica NVO 35 mm.

Milica Špajak ukazala je da se u medijskim izvještajima više govori o zakonskim okvirima i institucijama, nego o samom položaju LGBT zajednice.

"Vide se pomaci u odnosu na ono kako je zajednica predstavljanja ranije, ali sa druge strane utisak je da je u pitanju čisto, puko prenošenje sadržaja. Prenosi se ono što aktivisti sopštavaju, a diversifikacije tema gotovo da nema, ličnih priča gotovo da nema... U narednom periodu radićemo na tome da te lične priče, da ono što sama zajednica misli i govori bude više zastupljeno kako bi došlo do većeg podizanja svijesti", poručila je ona.

Da je dugačka istorija društva koje postavlja ideale ljepote, moći i dominacije na osnovu kojih osobe koje izlaze iz tih okvira osuđuje kao nepodobne ukazala je Anđela Radovanović ispred Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore. Ona je prisutnima objasnila koji su modeli pristupa invaliditetu i kakvi aspekti ih karakterišu. Istakla je da biomedicinski, funkcionalni, moralni i model milosrđa prikazuju osobe sa invaliditetom kao bolesne, kao žrtve "božje kazne", kao trošak i teret za državu i društvo, te nude neuspješna rješenja i uskraćuju im ljudska prava.

"Model koji cvjeta u crnogorskim medijima je herojski model, a prepoznajemo ga po rečenicama tipa 'uprkos invaliditetu'. Ovdje dolazi do toga da imamo dva suprotna pola - ili se od OSI ne očekuje ništa i što god se postigne je čudo, dok se kroz herojski model od OSI očekuje previše. Negiranje razlika i negiranje da OSI može da griješi je jedan od problema herojskog modela, a drugi je to što se herojstvo pripisuje invaliditetu, pa kažemo da ta osoba 'uprkos smetnjama' postiže nešto, umjesto da je fokus na preprekama na koje je ta osoba nailazila na putu do uspjeha", poručila je Radovanović.

Ispred NVO Cazas Boban Sekulić je kazao da je tek kroz medijski monitoring shvatio kolika je zapravo razmjera pogrešnog predstavljanja zavisnika od psihoaktivnih supstanci.

"Analiza je pokazala da se većina sadržaja bavi kriminalom kad su zavisnici u pitanju, rijetko se ukazuje da su ti ljudi pogođeni vrlo komplikovanom boleštću i da su mehanizmi bolesti takvi da često dovode do tih situacija o kojima se izvještava. Ne želim da opravdavam nezakonita djela, ali smatram da je potrebno da se mediji više fokusiraju na teme koje će podstaći oporavak zavisnika i skrenuti pažnju na to da je u pitanju ipak bolest. Ovo je malo društvo i svi znamo nekoga ko pati od ove bolesti, a zbog svega toga bi trebalo da se malo promijeni ta slika koja dominira medijima i u javnosti", mišljenja je on.

Sekulić je naglasio i da je dosta pozitinih priča o zavisnicima i da medijski festival PRIME omogućava da se za njih čuje.

To što je Crna Gora patrijarhalno društvo gdje je jako teško iskorijeniti predrasude i što se cijeli svijet suočava sa problemom regulacije virtuelnog prostora umnogome otežava prevenciju govora mržnje prema marginalizovanim grupama, poručeno je sa panela pod nazivom Mediji i marginalizovane grupe.

Pod vođstvom moderatorke Anđele Radovanović, programske menadžerke UMHCG, o ovoj temi govorili su direktor Direktorata za medije Neđeljko Rudović, zaštitnik ljudskih prava i slooda Siniša Bjeković, rukovoditeljka studijskog programa Medijske studije i novinarstvo na Fakultetu političkih nauka i vanredna profesorka dr Nataša Ružić, te Biljana Zeković, direktorica SOS Podgorica.

Obraćanje govornika počelo je sa pozitivnom notom, pa je Rudović primjetio da su se u "tradicionalnim medijima" prije 20 godina mogli vidjeti i vrlo sporni pristupi i izrazita distanca prema marginalizovanim grupama, te da se u kontekstu i podkontekstu mogla čitati i predrasuda, ali da danas toga više nema. Makar ne u mjeri u kojoj ima negdje drugo.

"To drugo su novi mediji, od nekakvih instant portala koji služe u određenom periodu za diskreditaciju ideoloških i svakih drugih protivnika, pa do društvenih mreža, što znači da smo svi mi koji smo korisnici njihovi medij sami po sebi, jer imamo određeni uticaj i možemo da ga koristimo na više načina. Jedan od načina je da promovišemo mržnju i na taj način drugima zagorčavamo živote, svjesno ili nesvjesno", objasnio je on.

Rudović je istakao da se cijeli svijet suočava sa zloupotrebom društvenih mreža i sajber prostora i da se odgovor na to još uvijek gradi na nivou Evropske unije.

"To je nešto što je nemoguće regulisati u punoj mjeri, ali mislim da je jedini put koji u ovom trenutku može dati rezultate dosljedna i neselektivna primjena krivičnog zakonika koji sankcioniše govor mržnje", kazao je on i dodao da bi u Crnoj Gori morali biti agilniji po tom pitanju.

Rudović je mišljenja da poštovanje ljudskih prava podrazumijeva svakodnevnu, upornu borbu, te da tako ova tema vjerovatno nikad neće biti skinuta sa dnevnog reda, pogotovo u patrijarhalnim društvima, kakvo je i dalje Crna Gora.

"Usudio bih se da kažem da imamo više tolerancije nego što je nekada bilo, ali ni približno koliko nam je potrebno", zaključio je on.

Bjeković je naglasio da institucija Ombudsmana nema samo reaktivni karakter, odnosno da ne reaguje samo na pritužbe, kako to većina građana smatra.

"Kad se nešto već desi obično je za onoga kome se to dešava zakašnjela reakcija institucija. Tako ulazimo u začarani krug pronalaženja krivca ako nemate strategiju da spriječite da se to dešava", objasnio je Bjeković.

On je poručio da se mora mnogo više poraditi na promociji, a istakao je i ulogu medija kao prirodnih saveznika u naporima da se na pravilan i blagovremen način zaštite marginalizovane grupe.

"Do sad smo primjetili da se o tim grupama uglavnom govori incidentalno, kad se nešto desi, odnosno povodom određenih događaja kad javnost uzavri da dobije pravovremenu informaciju o nečemu što se desilo. Taj pristup mora biti bitno drugačiji i mora se fokusirati na promociju prava marginalnih grupa. Jer mediji više nisu sredstvo samo prenošenja informacija, već moraju biti shvaćeni kao središte razmjene različitih ideja, stavova, informacija, ali i kao medijator različitih društvenih grupa. Ako se mediji koriste za dostizanje partikularnog cilja onda neće ispuniti svoju svrhu", smatra Bjeković.

Naglasio je da je i pored svih napora koji se ulažu, možda više od civilnog sektora, nego od države, i dalje imamo stalan trend broja predmeta nasilja u porodici, kojih je preko 2000 na godišnjem nivou.

Kao pozitivnu činjenicu, Bjeković izdvaja to što se zahvaljujući sektoru iz romske populacije mnogo toga promijenilo.

"Rađa se potpuno nova generacija Roma koja u svojoj biti nema više tu rezervisanost prema institucijama", zaključio je on i dodao da okolnost koja hrabri, pored svih govora mržnje, je da se oni koji ga sprovode prema Romima kriju iza niknejma na mrežama gdje im se ne može otkriti identitet.

"Oni koji se tako ponašaju prema Romima, sjutra će se tako ponašati i prema komšijama, oni će uvijek naći put da svoj nasilni karakter i frustraciju plasiraju možda čak i na sebi bliskoj osobi", uvjeren je Zaštitnik.

Govoreći o obučavanju novinara kada je u pitanju pravilan odnos prema marginalizovanim grupama, profesorka Ružić je istakla da fakultet nikad nije dovoljan, već da on daje bazu koja se mora nadograđivati cijelog života, jer se mnoge stvari mijenjaju.

"Mnogo toga ne zavisi samo od novinara. mi ih edukujemo da novinar mora biti i dobar psiholog. Najvažnije je da moraju biti dobri ljudi. Jer mediji imaju veliku moć, mogu izazvati ratove, ali i doprinijeti artikulaciji problema u društvu. Svjesni smo da kad stignu u redakcije često su prinuđeni da pišu tekstove koji nisu uravnoteženi i pod uticajem su i pritiskom urednika, što nije opravdanje i uvijek govorimo da ne zaborave da njihovo ime i prezime stoji ispod tog teksta i da se izvuku na neki način iz te situacije", pojasnila je ona.

Dodala je i da je u patrijarhalnoj sredini kao što je naša mnogo teže iskorijeniti predrasude i da je zato važno obratiti pažnju na način na koji se izvještava.

Biljana Zeković iz SOS Podgorica je izrazila mišljenje da su i aktivisti NVO jedna od marginalizovanih grupa koja se često diskriminiše i kojoj je upućen govor mržnje.

"Kad govorimo o društvenim mrežama, sve ovo što se dešava kada su u pitanju marginalizovane grupe zasnovano je na informacijama iz medijskih predstavljanja određenih slučajeva. Kad neka informacija ode u javnost onda vidimo reakciju na društvenim mrežama i tad postajemo svjesni da postoji čitav jedan niz predrasuda koje su opasne, a koje onda isplivaju na površinu", ukazala je ona.

Zeković je istakla i da je snažan diskriminatorski odnos medija, koji se prepoznaje i na društvenim mrežama, svakodnevnica kad je u pitanju nasilje nad ženama. Kazala je i da mediji i da državni organi prave nevjerovatno teške greške u pojedinim slučajevima, teške po nivou posljedica za žrtve nasilja.

"Taj nivo mržnje, predrasuda i stereotipa na društvenim mrežama je nešto što bi trebalo da zgrozi cijelu CG javnost. Tu doprinose i mediji, prije svega portali koi se ne kontrolišu. Nivo sankcionisanja na društvenim mrežama je jako slab, a ne pomaže ni nedostatak kažnjivosti novinara, koji moraju biti odgovorni za ono što pišu, ne mogu se zaštiti samo tako što će reći da su prenijeli informaciju", poručila je ona i navela nekoliko primjera pogrešnog odnosa medija koji su šokirali prisutne.

Zeković je ukazala da je od izuzetne važnosti da mediji kao inicijalna kapisla raščiste sa svojim stereotipima i predrasudama.

Na predstavljanju medijskih proizvoda na temu Ljudska prava i mediji u okviru PRIME festivala govorila je mlada autorka dokumentarca "Tarik" Danica Kovačević.

Publika je bila u prilici da pogleda ovaj film koji prati djelić života osmogodišnjeg dječaka koji ima autizam. Film Tarik ima za cilj da podsjeti na značaj ove teme, na potrebe djece koja imaju autizam, ali i na potrebe njihovih roditelja, istakla je autorka čije djelo je produkt Škole aktivističkog dokumentarnog filma u organizaciji Američkog ugla, a uz mentorstvo reditelja Mladena Ivanovića.

Ona je otkrila da je nakon što je posjetila seminar NVO CAZAS na kojem se govorilo o autizmu shvatila da dosta toga nije znala o ovoj temi i to ju je inspirisalo da se njom pozabavi u filmu.

"Ja i moje društvo nismo imali neku svijest o tome, sve što smo znali, znali smo iz beletristike, filmova i serija. Seminar mi je u teorijskom smislu približio o čemu se radi, a kad sam provela neko vrijeme sa Tarikom, njegovom majkom Sabinom i njenom porodicom vidjela sam što to tačno znači. Moji prijatelji su se složili sa mnom da su imali potpuno drugačiju sliku", pojasnila je Danica i dodala da bi u medijima trebalo da se prikazuje realna slika o djeci sa autizmom, te da serije i filmovi često to romantizuju.

Prisutna je bila i Tarikova majka Sabina koja je poručila da bi trebalo podizati svijest o djeci s autizmom i kroz edukaciju, ali i kroz forme kao što su film, radionice, dramske vježbe...

"Hvala Danici koja je uopšte uočila da se o autizmu vrlo malo priča i da se nekako sve uljepšava kroz serije i filmove kao što je rekla. Prije svega svi, ne samo mediji, već i medicinska struka griješe kad autizam nazivaju bolešću. To nije bolest, to je razvojni poremećaj, dakle to je stanje. Vrlo malo se priča o tome, iako organizacije pokušavaju na ovaj način da podignu svijest, a sve je veći broj autistične djece", smatra Sabina.

Ona je mišljenja da bi roditelje trebalo informisati o autizmu od prvog trenutka kad dobiju dijete, kao i da bi se trebalo fokusirati, ne samo u medijima, nego i kad su u pitanju terapeuti, na to za što su djeca sa autizmom sposobna, umjesto za što nisu.

Danica je izrazila želju da nastavi da širi svijest kad su u pitanju ovakve teme, a njen sljedeći projekat bi trebalo da se bavi ugroženim ženama.

"Ne samo osobe s autizmom, nego sve marginalizovane grupe moraju da nađu alternativne načine da istaknu svoje potrebe, preko društvenih mreža, NVO sektora...", dodala je ona.

Moderatorka na predstavljanju medijskih proizovoda bila je Milica Đokđurić.

Kada razmišljamo o psihologiji mislimo na nauku koja se bavi proučavanjem psihičkih pojava i ponašanja ljudi i životinja. Svih ljudi i svih životinja! Prema tome, psihologija se bavi svim ljudima, bez obzira na: pol, rod, rasu, starost, seksualno opredjeljenje, pripadnost, invaliditet, ekonomski status ili bilo koje druge odrednice. Još malo teorije: zadatak psihologa je osnaživanje, podrška i pružanje pomoći onima kojima je to potrebno. Ta podrška može doprinijeti da osobe povećaju svoje učešće u društvenom životu, da poboljšaju svoje komunikacione vještine, da unaprijede vještine timskog rada, da se edukuju i rade na prevenciji narušavanja mentalnog zdravlja, i još mnogo toga. Ovi zadaci bi trebali biti isti za sve i primjenjivi u radu sa svima. Ali, stvarnost je malo drugačija. Od kada? Oduvijek! Stvarnost je praksa koja često ne prepoznaje etiku, ljudska prava i zakone. 

Istorija se ponavlja

Pojam invaliditeta je kroz istoriju, kao i sama psihologija, pretrpio mnoge promjene u načinu odnosa prema invaliditetu, pristupu i razumijevanju. One bi trebale značiti nešto dobro, drugačije, nešto bolje. Ali, ni psihologija nije ostala imuna na modele pristupa invaliditetu. Još uvijek je, među laicima (samo među laicima?), duboko ukorijenjen stav da psihologija treba da „liječi“ osobe s invaliditetom. Iako psihologija ne liječi, iako osobe s invaliditetom ne treba liječiti, medicinski model pristupa invaliditetu opstaje i kroz nauku i provlači se kroz razne oblasti psihologije. Još uvijek su u upotrebi stručni udžbenici i literatura u kojima se koristi neadekvatna terminologija, dok na studijama psihologije još uvijek postoji predmet „Psihologija djece s posebnim potrebama“.

Ako još jednom pogledamo definiciju psihologije i njenu praktičnu primjenu, nećemo naći ni jednu oblast u kojoj psihologija ne bi našla svoje mjesto u pristupu i radu s osobama s invaliditetom. Osnaživanje, podrška i razumijevanje predstavljaju univerzalne potrebe, svojstvene svim ljudima, pa ničeg nema tako specifičnog u osnaživanju, podršci i razumijevanju osoba s invaliditetom. S druge strane, načini na koje se psihološka pomoć i podrška mogu pružiti, mogu se razlikovati u zavisnosti od vrste invaliditeta, ali nikako se ne smiju dovoditi u pitanje njihov kvalitet i neophodnost. 

Od medicinskog do socijalnog modela

Ali zamalo! Medicinski model pristupa invaliditetu, invaliditet tretira kao oboljenje koje treba tretirati i liječiti, dok socijalni model pristupa invaliditetu naglašava društvene barijere kojima se treba baviti, nikako samo oštećenje. To dalje navodi da invaliditet i invalidnost nisu sinonimi u jezičkom smislu, već predstavljaju ključne razlike za razumijevanje pojma invaliditeta i psihološkog pristupa invaliditetu. Dok se invalidnost najjednostavnije može opisati kao oštećenje, invaliditet predstavlja ono što dobijemo kada sagledamo invalidnost i širi socijalni kontekst. Formula je jednostavna: invalidnost + okolina = invaliditet. Čime se psiholozi onda trebaju baviti? Invalidnošću ili invaliditetom? To se i sami psiholozi sigurno pitaju. Ali, odgovor bi mogao biti tako jednostavan. S obzirom na to da se ovdje polazi od susreta osobe s invaliditetom i njegove/ne okoline i svrha ovog termina je naglašavanje barijera u okolini (npr. u komunikaciji, informisanju, obrazovanju), čime se onemogućava ravnopravno učestvovanje osoba s invaliditetom. Iz navedenog proizilazi da bi zadatak psihologa trebao biti i rad na stavovima društva. Mnoge od prepreka s kojima se susreću osobe s invaliditetom proizlaze iz stavova društva, te bi akcenat trebao biti na edukaciji i promjeni društva, a ne toliko na razvijanju psiholoških tretmana namijenjenih osobama s invaliditetom koji ih mogu još više diskriminisati i segregirati.

Od socijalnog modela do modela zasnovanog na ljudskim pravima

Ali zamalo, drugi put! Model zasnovan na ljudskim pravima bi trebao biti polazna tačka psihološke djelatnosti s osobama s invaliditetom. U ovom kontekstu, pružanje usluga bez obzira na lične karakteristike, jednako uvažavanje svih potreba, mišljenja i stavova. U fokusu je individua i njena autentičnost, što ne znači zanemarivanje društvenih faktora, već stvaranje mogućnosti jednakih za sve. Zaglavljeni još uvijek između modela, čekajući da evoluiramo, nadamo se stvaranju novih mogućnosti i mijenjanju istorije pristupa invaliditetu u Crnoj Gori.

Jasno je da je psihologija napredovala u svom opsegu djelovanja, ali i da se promjene i dalje dešavaju na mikro planu. Dug  put čeka psihologiju, kao nauku, ali i same psihologe kada je riječ o unapređenju pristupa osobama s invaliditetom. Edukacija predstavlja osnovnu alatku za unapređenje usluga, ali i vještina stručnjaka koji se bave pitanjem invaliditeta. Naposletku, psiholozi treba da rade na usredsređivanju na sličnosti, ne na razlike, jer u fokusu je čovjek, sa svime onim sa čim nam on dolazi u tom trenutku. 

Autorka: Dragana Đokić, psihološkinja

Članak je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni i Inkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od strane Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom članku isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.

Da li je obrazovanje zaista jednako za sve? Priča počinje na Žabljaku, prije četiri godine, kada se Željka Vojinović, majka Luke Vojinovića, tada učenika devetog razreda Osnovne škole „Dušan Obradović“ obratila Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) kako bi se obezbijedilo da on nesmetano upiše Srednju mješovitu školu „17.  septembar“, jedinu u njegovom gradu, naredne školske godine.  Luka će uskoro završiti i srednju školu, ali u nju, ni nakon četiri godine, i dalje ne može ući dostojanstveno. 

Udruženje je tada uputilo Inicijativu za poštovanje standarda pristupačnosti Ministarstvu prosvjete, na čijem je čelu bio ministar Damir Šehović. Nakon što Ministarstvo nije ni posle više obraćanja  reagovalo, predmet je proslijeđen na dalje postupanje Zaštitniku ljudskih prava i sloboda. Iz ove institucije krajem 2018. donijeli su preporuke u kojima se, između ostalog, navodi to da škola bez odlaganja omogući nesmetan pristup i kretanje osobama s invaliditetom u skladu s propisima o uređivanju prostora. Preporuke ni danas nijesu ispoštovane. 

Iz Institucije Zaštitnika „smatraju nedopustivim to što ova preporuka i dalje nije ispoštovana, zbog čega ovaj predmet navodimo kao primjer negativne prakse kada god se govori o (ne)pristupačnosti objekata u javnoj upotrebi osobama sa invaliditetom“. Dodaju da ih posebno zabrinjava što je u pitanju  prepreka ostvarivanju prava na obrazovanje.

Željka Vojinović, prisjećajući se tog perioda, kaže da su se prije kontaktiranja UMHCG obraćali Ministarstvu prosvjete, direktorima osnovne škole i  srednje škole, teda se sve završavalo na obećanjima i nezainteresovanosti, i da je na početku sve izgledalo užasno teško. 

Iz škola su im predlagali da Luka pohađa nastavu onlajn, priča majka.

„Što se tiče zaposlenih, đaka i roditelja svi su nekako bili po strani. U razgovoru sa nama su nas podržavali. Čak smo doživjeli da su tri roditelja napisala zahtjev i predala ga direktoru srednje škole da bi se zahtjev proslijedio u Ministarstvo prosvjete gdje su tražili da njihova djeca ne mogu biti stalno u jednoj učionici na donjem spratu već da je potrebno da mijenjaju učionice i da oni ne mogu više „ispaštati“ zbog Luke. Međutim, od dvadeset roditelja tog odjeljenja, koliko znam, tri su potpisala taj zahtjev“ – dodaje Vojinović. 

Jedna od inicijativa koju je UMHCG uputilo odnosila se na omogućavanje  pohađanja srednje škole. Međutim,  nereagovanje pomenute školje je pratio odgovor da srednje obrazovanje nije obavezno. 

Nakon tri godine i neriješenog pitanja UMHCG je u ime Vojinovića potražilo komentar od aktuelnog Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta. Iz pomenutog Ministarstva su saopštili  da su u saradnji s pomenutom školom obezbijedili asistenta u nastavi, a takođe je donesena odluka da se nastava organizuje u prizemlju, s obzirom na strukturu objekta. 

Nepristupačna škola nije samo Lukina realnost. S njom se suočavaju učenici još najmanje 22 srednje škole u Crnoj Gori koje je UMHCG obišlo tokom 2019, a koje nijesu ispunjavale standarde pristupačnosti. Od ukupno 23 škole koje su obuhvaćene monitoringom, samo jedna je bila djelimično pristupačna, dok se u čak 10 škola nije moglo ni ući, jer imaju samo stepenice na ulazu. 

S druge strane Luka, sada već učenik srednje škole, kaže da mu je period osnovne škole bio lijep i zanimljiv, a da su se drugarstva iz osnovne škole nastavila i u srednjoj školi. 

„Imao sam odlične drugove sa kojima sam se znao još iz vrtića. Što se tiče nastavnog osoblja, najviše mi je pomagao domar u školi, ali i svi ostali su bili korektni. “, prisjeća se Luka.

Njegova majka Željka smatra da je ova situacija uticala kako na Luku tako i na njihovu porodicu:

„Luka je nastavio školovanje uz našu veliku upornost i borbu… Tek kad smo zaprijetili  medijima, štrajkom sa Lukom ispred stepenica škole i uključili UMHCG i Luki je obezbijeđena učionica na donjem spratu, jer nije bilo mogućnosti da se uradi lift, mada nam je iz Ministarstva prosvjete bilo obećano da se radi lift preko ljetnjeg raspusta, čak su dolazili i inženjeri iz ministarstva i, koliko znam, urađen je i idejni projekat. Odjednom nikom ništa. Bezbroj puta sam zvala u ministarstvo prosvjete ali se nisu javljali ili su prebacivali loptu“, objašnjava Vojinović

Na pitanje kakvi su planovi da se svakom djetetu s invaliditetom omogući kvalitetno inkluzivno obrazovanje u sredini u kojoj živi, a što propisuje i Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom, iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta su se pozvali na Strategiju inkluzivnog obrazovanja i  naveli da ona predstavlja pravce razvoja u ovoj oblasti za period 2019-2025, a da Ministarstvo postupa prema aktivnostima predviđenim Akcionim planom. Iz Ministarstva dalje smatraju  da je za sve škole po pitanju pristupačnosti urađena analiza, i da su škole u obavezi da urade sopstvene akcione planove za rješavanje elemenata pristupačnosti. 

Iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda navode da su u protekloj godini imali jedan slučaj diskriminacije u oblasti obrazovanja po osnovu invaliditeta kao ličnog svojstva. 

Iako je obaveza pristupačnosti objekata u javnoj upotrebi propisana još 2008. Zakonom o planiranju i izgradnji, ostaje samo još jedno slovo na papiru. Od donošenja Zakona prošlo je više od 13 godina. Dovoljno da neko završi (obavezno) osnovno i („manje obavezno“) srednje školovanje. Ako je u školu mogao ući. 

Pripremila: Anđela Miličić

Članak je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni i Inkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od strane Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom članku isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.

Budući studenti, bliži se vrijeme upisa na fakultet. Ukoliko još uvijek nijeste odlučili koji fakultet da upišete ili nijeste upoznati koja je procedura upisa, šta je potrebno od dokumentacije, u nastavku teksta možete pročitati nešto više o tome, ali i saznati koje servise podrške možete ostvariti posredstvom Studentske savjetodavne kancelarije.

Kada i gdje se objavljuje Konkurs za upis u I godinu studija?

Upis na I godinu studija regulisan je Pravilnikom o uslovima, kriterijumima i postupku upisa na osnovne studije Univerziteta Crne Gore. Na osnovu tog Pravilnika upis studenata u prvu godinu osnovnih studija obavlja se na osnovu javnog konkursa za sve studijske programe. Isti se objavljuje u nekom od dnevnih listova koji izlaze u Crnoj Gori i na sajtu Univerziteta.

Univerzitet raspisuje konkurs za svaki upisni rok. Prvi upisni rok organizuje se u drugoj polovini juna, a u slučajevima kada je u prvom upisnom roku broj kvalifikovanih kandidata za upis manji od utvrđenog broja za upis organizuje se drugi, odnosno treći upisni rok. Drugi upisni rok organizuje se u prvoj polovini jula, dok se treći upisni rok organizuje u drugoj polovini avgusta tekuće godine.

Ko može da upiše fakultet/akademiju?

Pravo prijave za upis imaju kandidati sa završenim srednjim obrazovanjem u četvorogodišnjem trajanju.

Strani državljanin ima pravo upisa na studijske programe Univerziteta Crne Gore pod jednakim uslovima kao crnogorski državljanin koji plaća školarinu, u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju i Statutom Univerziteta Crne Gore, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije uređeno.

Tabela prohodnosti škola za upis

Pronađite informaciju OVDJE.

Šta je potrebno od dokumentacije?

Pravo prijave na konkurs za upis imaju kandidati sa završenim srednjim obrazovanjem u četvorogodišnjem trajanju. Uz prijavu za upis, kandidat prilaže sljedeća dokumenta:

• originalnu diplomu o položenom maturskom, odnosno stručnom ispitu,
• originalna svjedočanstva o završenim razredima srednjeg obrazovanja,
• izvod iz matične knjige rođenih,
• uvjerenje o državljanstvu,
• diplomu “Luča” ili ekvivalentnu diplomu,
• diplomu (ili ekvivalentni dokument) o osvojenoj prvoj ili drugoj nagradi na državnom takmičenju srednjoškolaca, organizovanom od strane ministarstva nadležnog za prosvjetu i nauku ili takmičenju većeg ranga.
• Strani državljanin podnosi i dokaz o poznavanja jezika na kome se izvode studije, izuzev u slučaju da je završio srednju školu na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Crnoj Gori.

Kako funkcioniše elektronski upis?

Detaljno video objašnjenje elektronskog upisa na faklutete Univerziteta Crne Gore nalazi se na linku https://youtu.be/ljcY_TSm1T0

Šta se vrednuje za upis na studijski program?

Za upis na sve studijske programa Univerziteta Crne Gore vrednuje se:

• Uspjeh na maturskom, odnosno stručnom ispitu koji se polaže eksterno
• opšti uspjeh na završetku pojedinačnih razreda srednjeg obrazovanja
• uspjeh iz dva predmeta iz trećeg i četvrtog razreda srednjeg obrazovanja, od značaja za savladavanje izabranog studijskog programa
• uspjeh na dopunskim ispitima - diploma "Luča " ili ekvivalentna diploma
• diploma (ili ekvivalentni dokument) o osvojenoj prvoj ili drugoj nagradi na državnom takmičenju srednjoškolaca, organizovanom od strane ministarstva nadležnog za prosvjetu i nauku ili takmičenju većeg ranga, iz predmeta od značaja za savladavanje studijskog programa.

Da li može da se konkuriše za upis na više od jednog fakuteta?

Prilikom prijave na konkurse za upis u I godinu osnovnih studija Univerziteta Crne Gore, kandidati sa završenim srednjim obrazovanjem u četvorogodišnjem trajanju, imaju pravo da predaju dokumenata za upis isključivo na jednom studijskom programu Univerziteta. U slučaju da kandidat podnosi duplikate umjesto traženih originalnih dokumenata, dužan je da prilikom predaje dokumenata potpiše izjavu da orginalna dokumenta nije iskoristio za ostvarivanje prava na upis na nekom drugom studijskom programu. Kandidat koji da netačnu izjavu biće eliminisan iz kvalifikacionog postupka.

Šta su dopunski ispiti?

Na pojedinim fakultetima, kao dodatni uslovi za upis, organizuju se dopunski ispiti, u cilju provjere znanja i sklonosti od posebnog značaja za savladavanje izabranog studijskog programa.

Riječ je o umjetničkim fakultetima (Fakultetu likovnih umjetnosti, Fakultetu dramskih umjetnosti, Muzičkoj akademiji), ali i Arhitektonskom fakultetu, Medicinskom fakultetu (Medicina i Stomatologija) i studijskom programu Psihologija, na Filozofskom fakultetu.

O rasporedu polaganja dopunskih ispita možete se informisati, odmah po objavi konkursa za upis, na oglasnoj tabli i na stranici fakulteta (www.ucg.ac.me/članice)

Kako se vrednuju dopunski ispiti možete pogledati u Pravilniku o uslovima, kriterijumima i postupku upisa na osnovne studije Univerziteta Crne Gore.

Kako se rangiraju kandidati?

Rang lista kandidata formira se na osnovu bodovnog sistema koji je definisan Pravilnikom o uslovima, kriterijumima i postupku upisa na osnovne studije Univerziteta Crne Gore (vidi član 11 Postupak bodovanja).

Gdje se objavljuju rang liste?

Rezultati kvalifikacionog postupka i rang lista objavljuju se na oglasnoj tabli i internet stranici  organizacione jedinice (www.ucg.ac.me/članice), odnosno samostalnog studijskog programa, sa kompletnim podacima koji su unešeni u bazu podataka za prijavljene studente Centra informacionog sistema Univerziteta.

Koliko traju osnovne studije?

Osnovne studije traju tri godine, osim za regulisane profesije:  doktore medicine (6),stomatologije (6), farmacije (5), arhitekte (5)  i učitelje (5). 

Studijska godina podijeljena je na dva semestra koji nose po 30 ECTS kredita, odnosno ukupno 60 za godinu.

Šta je ECTS? 

ECTS je skraćenica za evropski sistem transfera kredita. Jedan ECTS odnosi se na 30 sati rada studenta potrebnih za jednu ili više sljedećih aktivnosti: kontakt nastavu, učenje, praktični rad, pripremu i odbranu samostalnih radova, polaganje kolokvijuma i ispita.

Tako osnovne studije, u zavisnosti od trajanja, mogu nositi ukupno 180 ECTS kredita, 300 i 360 ECTS  kredita.

Da li tokom studiranja student ima mogućnost međunarodne razmjene?

Da, studenti Univerziteta imaju priliku da u toku studija pođu na razmjenu u trajanju od jednog ili dva semestra, a najviše polovinu trajanja svog studijskog programa. O mogućnostima razmjene, studenti se mogu informisati u Kancelariji za međunarodnu saradnju koja organizuje informativne dane, seminare, radionice i prezentacije programa mobilnosti i mogućnosti prijave za stipendije. Aktivni programi mobilnosti su Erasmus+, CEEPUS, Mevlana, ali i stipendije koje se nude na osnovu međudržavnih bilateralnih sporazuma.

Koju diplomu dobija student po završetku osnovnih studija i koje se zvanje stiče završetkom studija?

Bečelor je diploma koju studenti dobijaju po završetku programa trogodišnjih osnovnih studija (180 ECTS). Po završetku studijskih programa Medicine, Stomatologije i Farmacije, studentima se dodjeljuje diploma o završenim osnovnim studijama i stepen obrazovanja doktor medicine/stomatologije/farmacije.

Studentska savjetodavna kancelarija (SSK)

U okviru pomenute Kancelarije studenti s invaliditetom mogu dobiti podršku:

– pri odabiru željenog fakulteta i prilikom upisa na fakultet, redovno ili po principu afirmativne akcije (ovo uključuje i pomoć prilikom prikupljanja i predaje dokumentacije);

– u oslobađanju od plaćanja naknade (školarine) na bilo kojem fakultetu u Crnoj Gori (državnom, privatnom, ili na fakultetu koji djeluje kao samostalna institucija);

– prilikom upićivanja zahtjeva za povraćaj novca fakultetskoj jedinici, ukoliko je student uplatio dio naknade za tekuću studijsku godinu;

– prilikom apliciranja i u ostvarivanju studentske stipendije;

– prilikom upućivanja inicijative fakultetskoj jedinici/konkretnom profesoru da omogući polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način, u vrijeme i u formi koja studentu najbolje odgovara, uključujući i pomjeranje kolokvijuma/ispita ukoliko je student s invaliditetom bio spriječen da izađe u prvobitno zakazanom terminu;

– u sređivanju smještaja u studentskom domu (prioritetno dodjeljivanje smještaja studentima s invaliditetom, prikupljanje i predaja dokumentacije). Ova aktivnost podrazumijeva omogućavanje dodjeljivanja smještaja studentima s invaliditetom u studentskom domu, kao i prikupljanje i predaja dokumentacije nadležnim ustanovama, te upućivanje inicijative sa tzv. Spiskom želja i predlogom za prioritetno obezbjeđivanje smještaja. 

Pored toga u toku upisnih rokova (jun-jul) organizovaćemo info štandove na nekim od crnogorskih univerziteta ili fakulteta s ciljem informisanja mladih s invaliditetom o servisima podrške koje mogu ostvariti posredstvom pomenute kancelarije, ali i dobiti odgovore i na druga pitanja koja se tiču studiranja na fakultetu. Ova aktivnost se realizuje uz finansijsku podršku Glavnog grada Podgorica.

Izvor: sajt Univerziteta Crne Gore

Priredila: Anđela Miličić

Sloboda je najvažnija riječ u ljudskim pravima. Svi imaju pravo na govor, vjeroispovijest, mišljenje, kretanje ali i na obrazovno i kulturno uzdizanje. Društvo teži tome da osobama s invaliditetom (OSI) omogući dostojanstven i ispunjen život uz poštovanje svih standarda. Kao što imaju pravo na kretanje, govor, liječenje i rad imaju pravo i na uživanje i na zadovoljenje, pored primarnih, i onih sekundarnih potreba. Danas se često čuje krilatica larpurlartizam (umjetnost radi umjetnosti), a koliko OSI mogu uživati u umjetnosti u Podgorici bilo je pitanje za kulturne institucije na teritoriji glavnog grada.

Kulturno informativni centar "Budo Tomović" (KIC) djelimično je prilagođen OSI.

„Imamo rampu, koja se nalazi kod stepeništa za ulazak u zgradu. Ona vodi do glavne sale. Međutim, za odlazak OSI na prvi i drugi sprat nemamo rješenje“, navodi direktorica KIC-a, Snežana Burzan dodajući da su napisani projekti za lift, ali KIC nikada nije imao novčana sredstva da ih realizuje.

„Projekte šaljemo Glavnom gradu tj. Komisiji Glavnog grada koja nam određuje budžet. Na njima je da prihvate ili odbiju“, navode oni, objašnjavajući zašto još uvijek ne postoji lift koji vodi od suterena do vrha zgrade.

Iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) navode da se pristpačnost kulturnim ustanovama veoma usko posmatra i podrazumijeva postojanje rampe ili rukohvata, odnosno omogućavanje fizičkog pristupa objektu. Problem predstavlja to što se mnoge ustanove kulture nalaze u objektima koji su zaštićeni kao kulturna dobra:

„Uprava za zaštitu kulturnih dobara odlučuje o zaštiti kulturnog dobra, a rigidno tumačenje propisa u praksi dovodi do toga da se ne odobrava rekonstrukcija i adaptacija objekta.

Pored samog fizičkog pristupa pristupačnost podrazumijeva i dostupnost informacija i sadržaja:

„Naše ustanove kulture moraju preduzeti korake da omoguće i materijale i informacije na Brajevom pismu, znakovnom jeziku, u lako čitljivim i razumljivim formatima i time ih svima učine jednako dostupnim“, pojašnjavaju iz UMHCG-a.

Prirodnjački muzej Crne Gore je na dobrom putu. Iako su, kako nam je kazala direktorica Natalija Čađenović, njihove kancelarije u zgradi koja je zaštićeno kulturno dobro i čiji ulaz nije prilagođen OSI, pristup izložbenoj galeriji je u potpunosti dostupan svima koji su zainteresovani da je posjete:

„Raspored eksponata i izložbenog materijala prilagođen je kretanju OSI, tako da imaju pristup cijelom sadržaju izložbe – navode iz muzeja, prisjećajući se da su prošle godine organizovali izložbu Priroda na dodir koja je zadovoljavala sve kreiterijume jer su eksponati imali i zvučna, i vizuela objašnjenja, a mogli su se i dodirivati:

„Za tu priliku smo uveli QR kod koji je bogatu prirodnu baštinu učinio dostupnom svima. Skeniranjem koda otvara se veb stranica o tom eksponatu sa animiranim sadržajem, video i zvučnim zapisom“, objašnjavaju zaključujući da će se njihova ustanova potruditi da u budućniosti svaka izložba bude prilagođena OSI u svakom smislu.

Autorka teksta: Jana Vujisić

Izvor: DN Dan

*​Tekst je objavljen u sklopu prakse studenata druge godine studijskog programa Medijske studije i novinarstvo Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore.

Tekst priredila: Anđela Miličić

Privredna komora Crne Gore, u saradnji sa Ministarstvom evropskih poslova, sjutra 28. maja 2022. s početkom u 10.30 časova, u dvorištu Dvorca Petrovića na Kruševcu, u Podgorici, organizuje Sajam evropskih projekata. 

Sajam će otvoriti predsjednica Privredne komore Crne Gore Nina Drakić, potpredsjednica Vlade i ministarka evropskih poslova Jovana Marović i ambasadorka EU u Crnoj Gori Oana Kristina Popa.

Sajam se organizuje kao dio proslave Mjeseca Evrope, a u njemu će, pored organizatora učestvovati i ostale institucije, organizacije i kompanije koje implementiraju projekte finansirane sredstvima različitih programa pretpristupne pomoći. 

Na pomenutom događaju učestvovaće i Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) koji će predstaviti materijal iz oblasti ljudskih prava osoba s invaliditetom.

Sajam nudi mogućnost, pored upoznavanja s projektima koji su u toku i razgovore sa potencijalnim partnerima za pozive koji se očekuju u narednom periodu.

Izvor: sajt Privredne komore Crne Gore 

Priredila: Anđela Miličić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i NVU INVICTUS u okviru projekta PUT do SigurnOStI organizuju jednodnevnu Radionicu za predstavnike (lokalnih) službi o pravima osoba s invaliditetom u drumskom saobraćaju.

Radionica će se održati 20. maja 2022, u Beranama s početkom u 12.30 časova u prostorijama Polimskog muzeja. 

Cilj Radionice je informisanje o pravima osoba s invaliditetom (OSI) kao aktivnih učesnika u drumskom saobraćaju, procedurama za ostvarivanje tih prava, administrativnim barijerama, i odgovornosti navedenih institucija u tom segmentu, uz promociju proaktivnog pristupa i otvorenosti ka građanima s invaliditetom.

U okviru Radionice biće obuhvaćene neke od sledećih tema: modeli pristupa invaliditetu i njihov uticaj na garancije i zaštitu prava OSI, propisi u oblasti drumskog saobraćaja.

Učešće na Radionici mogu uzeti zaposleni/e u lokalnim sekretarijatima, Upravi carina, Komunalnoj inspekciji, autoprevoznici.

Sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode informacije se mogu dobiti na telefon: 020/265-650 i 069/385-981 od ponedeljka do petka u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Ovo je samo jedna od aktivnosti koju sprovodimo u okviru projekta PUT do SigurnOStI  koji je finansijski podržan od strane Ministarstva kapitalnih investicija.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru projekta P(O)(S)tupc(I)ma do prava OSI organizuje jednodnevnu Radionicu za zaposlene u sudstvu, tužilaštvu, inspekcijskim organima i organima policije o modelima pristupa invaliditetu i antidiskriminatornom zakonodavstvu.

Radionica će se održati 25. maja 2022, u Bijelom Polju. O tačnom mjestu i terminu organizacije Radionice svi zainteresovani/e biće blagovremeno informisani/e.

Cilj Radionice je unapređenje saradnje u oblastima od zajedničkog interesa, a naročito prilikom planiranja, ostvarivanja i zaštite prava osoba s invaliditetom (OSI), čime će se, između ostalog, uticati na poboljšanje kvaliteta života OSI. Ovo je druga od ukupno tri radionice koje će se organizovati a sve s ciljem obuhvatanja što većeg broja zaposlenih u pomenutim institucijama.

Planirano je da se na Radionici obuhvate neke od sledećih tema: modeli pristupa invaliditetu i njihov uticaj na garancije i zaštitu prava OSI, izjednačavanje mogućnosti, proceduralne adaptacije, institutut besplatne pravne pomoći i načini komunikacije s OSI. 

Učešće na Radionici mogu uzeti sudije/kinje, zaposleni/e u tužilaštvu, savjetnici/ce, inspektori/ke, zaposleni/e u organima policije iz opštine Bijelo Polje, Pljevlja, Berane i Kolašin.

Ovim putem pozivamo sve zainteresovane da nam pošalju prijave na Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 23. maja u 12.00 časova, a za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode informacije se mogu dobiti na telefon: 020/265-650 i 069/385-981 od ponedeljka do petka u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Ovo je samo jedna od aktivnosti koju sprovodimo u okviru projekta P(O)(S)tupc(I)ma do prava OSI  koji je finansijski podržan od strane Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava.

Učešćem na Međunarodnom podgoričkom Sajmu knjiga i obrazovanja Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore i ove godine pokrenulo je kampanju za upis na fakultet, koja ima za cilj motivisanje mladih s invaliditetom da nastave svoje školovanje nakon srednje škole. 

Pored toga u toku upisnih rokova (jun-jul) organizovaćemo info štandove na nekim od crnogorskih univerziteta ili fakulteta s ciljem informisanja mladih s invaliditetom o servisima podrške koje mogu ostvariti posredstvom Studentske savjetodavne kancelarije. U okviru pomenute Kancelarije  studenti mogu dobiti podršku:

– pri odabiru željenog fakulteta i prilikom upisa na fakultet, redovno ili po principu afirmativne akcije (ovo uključuje i pomoć prilikom prikupljanja i predaje dokumentacije);

– u oslobađanju od plaćanja naknade (školarine) na bilo kojem fakultetu u Crnoj Gori (državnom, privatnom, ili na fakultetu koji djeluje kao samostalna institucija);

– prilikom upićivanja zahtjeva za povraćaj novca fakultetskoj jedinici, ukoliko je student uplatio dio naknade za tekuću studijsku godinu;

– prilikom apliciranja i u ostvarivanju studentske stipendije;

– prilikom upućivanja inicijative fakultetskoj jedinici/konkretnom profesoru da omogući polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način, u vrijeme i u formi koja studentu najbolje odgovara, uključujući i pomjeranje kolokvijuma/ispita ukoliko je student s invaliditetom bio spriječen da izađe u prvobitno zakazanom terminu;

– u sređivanju smještaja u studentskom domu (prioritetno dodjeljivanje smještaja studentima s invaliditetom, prikupljanje i predaja dokumentacije). Ova aktivnost podrazumijeva omogućavanje dodjeljivanja smještaja studentima s invaliditetom u studentskom domu, kao i prikupljanje i predaja dokumentacije nadležnim ustanovama, te upućivanje inicijative sa tzv. Spiskom želja i predlogom za prioritetno obezbjeđivanje smještaja. 

Osim toga, u narednom periodu planirano je održavanje info časa u srednjim školama širom Crne Gore, s ciljem informisanja srednjošlkolaca o mogućnostima lakše tranzicije iz srednjeg ka visokom obrazovanju i zapošljavanja. Ovom aktivnošću biće obuhvaćeno više od 40 škola u crnogorskim gradovima.

Uzimajući u obzir gore navedeno, ovom prilikom pozivamo sve zainteresovane da nam se obrate za informacije i savjete  pozivom na brojeve telefona UMHCG: 020 265 650; 067 801 761; 069 385 981 ili slanjem poruke na Fejsbuk stranici.

Pripremila: Anđela Miličić, koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije

Nepropisno parkiranje glavni je problem sa kojim se suočavaju osobe s invaliditetom, istakao je Bojan Đorović iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore u emisiji Rujna zora na Gradskoj RTV.

Đorović navodi da se na parking mjestima predviđenim za osobe s invaliditetom svakodnevno parkiraju vozila koja nemaju znak pristupačnosti, a koji je preduslov za parkiranje na ovim mjestma.

“Problem je posebno izražen u centru grada, oko KBC-a i City kvartu”, naglasio je Đorović, dodajući da su nerijetke situacije kada se na parking mjestima mogu naći i vozila državnih organa vlasti.

Kao razlog nesavjesnog parkiranja, Đorović navodi velike gužve i manjak parking mjesta pri čemu vozači ne obraćaju pažnju da li je to mjesto za osobe s invaliditetom.

“Često su ova mjesta za osobe s invaliditetom neadekvatno obilježena, tj. nije jasno vidljiva oznaka na kolovozu ili vertikalna signalizacija, dok ima i nesavjesnih građana koji se namjerno parkiraju na ovim mjestima kako bi izbjegli plaćanje parkinga. Parking servisi u toku kontrole i naplate parkinga ne kontrolišu parking mjesta predviđena za osobe sa invaliditetom, već je to nadležnost komunalne inspekcije koja neadekvatno sprovodi kontrolu vozila”, kazao je Đorović.

Na taj način, upozorava, nesavjesni vozači prolaze bez sankcija.

“Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore duži niz godina sprovodi monitoring pristupačnosti parking mjesta za osobe s invaliditetom”, kaže Đorović i dodaje da je to još jedan problem sa kojim se srijeću osobe sa invaliditetom u Podgorici.

“Kada se radi konkretno o Podgorici, 90 odsto parking mjesta ne ispunjava standarde pristupačnosti. Taj problem se najviše ogleda kada su u pitanju dimenzije parkinga, koje su jako bitne za izlazak iz vozila, kretanje kolica i upotrebe drugih pomagala”, pojašnjava Đorović.

Navodi da se osobe s invaliditetom moraju kretati ulicom zbog nepostojanja iskošenih ivičnjaka, dodajući da to predstavlja potencijalnu opasnost za osobe s invaliditetom.

“Glavni grad Podgorica ima najviše parking mjesta za osobe s invaliditetom. Odlukom Glavnog grada, propisano je da osobe s invaliditetom moraju imati pet odsto od ukupnog broja parkirališta na teritoriji Glavnog grada. Mi smo prilikom sprovođenja monitoringa kontrolisali samo parking mjesta na kojima se vrši naplata parkiranja i utvrđeno je da taj procenat od pet odsto nije bio ispunjen”, kaže Đorović.

Apeluje na sve vozače da svojim ponašanjem ne ugrožavaju osobe s invaliditetom već da se ponašaju odgovorno i savjesno, i da svoja vozila ne parkiraju na parking mjesta predviđena za osobe s invaliditetom i na trotoarima.

“Vaše samo minut može nekome da ugrozi bezbjednost, a nekad i život”, zaključuje Đorović.

Izvor: Gradski portal

Priredila: Anđela Miličić