Već smo mnogo naučili o ovom opakom virusu, što od doktora, stručnih lica, što od tudjih iskustava a što iz svog ličnog iskustva. Naravno, mi koji smo to prebolovali. Nezahvalno je bilo šta pretpostavljati ili prognozirati šta će se dalje dešavati.

Kako čujemo na televiziji pojavljuju se sve neki novi sojevi i čak i mi koji smo prebolovali i mislili da imamo antitijela, nismo opet zaštićeni. Ja ću pisati o tome šta sam ja doživio, i šta su moje pretpostavke da će se dešavati posle korone. Meni je život ionako težak. Sad su se dodali još strah, nervoza, briga, samoća i još mnogo toga. Sa mukom sam prolazio neke prepreke u životu, a u toku korone su mi te prepreke još teže pale zbog izolacije i zabrane okupljanja.

Koronu sam dobio u avgustu i jedva sam se „izvukao“. Ne mogu da podnesem tu riječ korona, jer me podsjeća na najgori doživljaj u mom životu. Preživio sam užasnu diskriminaciju u O.Š. Dzafer Nikočević baš u toku korone. Izbacili su me sa polumature! Izdešavale su mi se toliko ružne stvari tako da sam u podsvijesti za sve okrivio koronu. Za moju nervozu, za veliku napetost i razočarenje ja sam rekao: možda bi bilo drugačije da nije bilo korone. A onda, kad sam sagledao sve stvari pomislio sam: kako nije jos korona. Onda ne bi niko mogao da ide na tu proslavu. Ali, tada smo bili free-zona i svi su otišli. Mene ta riječ više podsjeća na to vrijeme nego na zarazu. Taman kad sam pošao u drugu srednju školu opet je došlo zatvaranje. Baš tad sam našao novo društvo i počeo zaboravljati te nemile dogadjaje. Kad smo prošle godine u avgustu bili free-zona to je bilo vrijeme posle korone. Svi smo jedva čekali da izadjemo, da ˝izmilimo˝ iz kuće, medjutim, primijetio sam da opet narod radi po istom. Nekako svi jure za novcem, najviše oni što ga već imaju. Valjda nas je korona trebala opametiti da se više družimo, izlazimo sa prijateljima ,i provodimo više vremena u prirodi. Umjesto toga, mi sve više vremena provodimo u jurnjavi za parama zaboravljajući na ono sto se zove život. Ali, korona je učinila svoje da se tako i mora. Ne mogu da ne pomenem,da će posle korone situacija kod svih nas biti veoma teška. U cijelom svijetu će biti veoma teška situacija ali ja ću se fokusirati na našu zemlju.

U Crnoj Gori se svakako teško živjelo a sad posle korone će biti još teže.

Osobe sa invaliditetom posle korone će još teže funkcionisati. Postoje osobe koje su npr.bolesne od plućnih bolesti i njima je teško i bez maske da dišu i da se kreću a sada će im biti još teže.

Ja sam na primjer, pokretan i intelektualno očuvan, ali osjećam da gubim orijentaciju u prostoru kad sam na nekom većem mjestu. Potrebno mi je više vremena da se snadjem, i više prostora u apoteci, prodavnici ili ispred neke ustanove. Zato mi se mnogo dopada distanca. Negdje sam pročitao lijep citat ˝Distanca je najbolja ljudska osobina ˝. Znam da se nije mislilo na fizičku distancu ali mene i  na tu posjeća. Jer ja jesam pokretan ali sam dezorjentisan tako da mi baš treba prostora kad sam, recimo u prodavnici, i ta distanca mi odgovara.

Sad svi nosimo maske, rukavice, ne pitamo se, ne dodirujumo jedni druge. To i nije neki problem. Veći problem je to sto smo dugo bili zatvoreni. Televizija, telefon pa opet televizija pa opet telefon.

Sreća pa ja živim u maloj sredini i imam kuću u prirodi, na selu ali nedaleko od grada, pa sam mnogo lakše podnio zatvaranje. Posle korone ću život voditi na drugačiji način, ako budem u mogućnosti zbog mjera.

Vodiću računa o svakom provedenom minutu. Nadam se da će me zdravi ljudi bolje shvatiti.

Imali su ograničenje pa će razumjeti kako je nama što smo u nečemu ograničeni.

Penzioneri posle korone će takodje biti nervozni i teško će se prilagoditi. To su starije osobe koje često sretnemo da zajedno šetaju po parkovima, voze unučad ili ih zajedno vode u park za djecu. To je sada teže jer je zabranjeno okupljanje i pogotovo dječja igrališta moraju biti pod kontrolom. Na njih je pretpostavljam, izolacija mnogo uticala.

Oni su od ovog virusa najugroženiji, kako su objavile zdravstvene organizacije, tako da se najviše i plaše. Čak i posle korone i vakcinacije penzioneri i stare osobe moraju biti uvijek oprezne.

Radnici posle korone su ti koji su najviše oštećeni. I u toku korone su bili najviše izloženi infekciji. Što se tiče virusa i bolesti to su osobe sa invaliditetom i stara lica, ali što se tiče zarade to su definitivno radnici. Mnogima su smanjene zarade, a mnogi su čak ostali bez posla.

Djaci posle korone su shvatili da to nije onaj odmor kome su se nadali. Oni su koronu dočekali nekako najopuštenije. Mislili su da će to što neće ići u školu biti dobro i da će se ˝odmarati˝.

Medjutim, svo to gradivo je postalo prenatrpano tako da su shvatili da je to, u stvari teže po njih.

Da ne pričam o društvu koje im neizmjerno nedostaje. Posle korone, broj djaka u učionici je ograničen, tako da je opet sve nekako drugačije. Radi se u grupama, radi se u dvije smjene tako da odjeljenje nije potpuno. Na času se nose maske, na ulazu dezinfikuju ruke i mogu se približiti samo po dvoje.

Studenti posle korone moraju i dalje poštovati pravila i mjere u studentskim domovima. Teško će biti i što se nastave tiče da ispune sve propušteno jer je i za njih nastava bila on-line.

Majke sa malom djecom takodje su osjetile veliki teret korone. Teško je smiriti dvoje ili troje, pa čak i jedno dijete kod kuće, u zatvorenom prostoru i objasniti mu da ne smije da izlazi, da je ono u opasnosti od virusa. Posle korone one nose isti teret. Kako objasniti malom djetetu da ne dodiruje stvari na igralištu? Da ne govorim o djeci sa posebnim potrebama. Posle virusa se jednako moraju čuvati kao i u toku virusa. Mnogima od  njih smetaju maske, a distancu da ne pominjem jer djeca najviše vole da se igraju u grupi, šta više, jedva čekaju da se sastanu.

Trudnice-posle korone im je sigurno ostao strah, od korone su se plašile za svoju trudnoću a posle korone za svoju bebu.

U cijelom svijetu posle korone su sve oblasti osjetile značajne gubitke.

Saobraćaj posle korone-što se tiče ove oblasti tu je prepoznatljiv veliki gubitak. Ljudi slabo putuju, mnogo manje nego ranije, granice su bile zatvorene. Avio-linije su imale slab promet. Posle korone će sigurno biti veći ali ipak nije to ono na šta smo mi navikli.

Mnogo naših ljudi koji žive u inostranstvu imali su odmore pa su dolazili čak i po dva puta godišnje. Posle korone je  veliki strah i opasnost od nove infekcije koja je i njih zabrinula tako da su mnogi odustali od putovanja.

Opet se moram osvrnuti na finansijsko pitanje. Manje gostiju-manje novca, manje turista-manje prometa.

Kod nas, na primjer vozači autobusa štrajkuju, ali njihov posao je pokvarila baš korona i posle nje će se osjećati dugo gubitak u tom poslu. Ljudi se plaše da se opet ne zaraze te izbjegavaju voznju autobusima i taxijem i javna mjesta. I oni što nisu bolovali čuli su iskustva oboljelih pa sad prezaju. Sve to utiče umnogome na život ljudi u cijelom svijetu. Sa smanjivanjem broja zaraženih biće vjerovatno bolje.

Trgovina, posle korone su, po mom misljenju radnici u trgovini trebali biti prioritet u vakcinisanju. Oni su mnogo izloženi zarazi. Njihov strah je opravdan i nadam se da će u budućnosti oni biti prioritet. Tu je najviše šanse da se čovjek inficira jer ima najviše i prometa.

Ugostiteljstvo-prema istraživanjima u cijelom svijetu najvise od svih grana je zbog korone pogodjeno ugostiteljstvo. Šta onda reći za našu zemlju? Iskreno, mi smo u Crnoj Gori takav narod da ne možemo bez kafana, kafića,     uopšte bez druženja uz kafu. Mjere koje se donose svakog dana najviše se odnose na rad ugostiteljskih objekata. I u ovoj grani su mnogi radnici ostali  bez posla. Ugostitelji su kod nas iz par navrata štrajkovali, mnogi su čak i zatvorili svoje kafane i restorane. Posle korone je teško organizovati rad jer moraju se pratiti gosti kako sjede za stolovima. Posle korone ugostiteljima će biti vrlo teško da povrate promet koji su imali ranije.

Poljoprivreda posle korone je takodje ugrožena. Samim zatvaranjem granica mnogi poljoprivredni proizvodi se nisu mogli izvoziti i oni su se i štetili. Vidim u mom kraju da poljoprivrednici siju manje njiva nego prethodnih godina. Naveo bih primjer čovjeka iz Gusinja koji je poklonio 2 tone krompira nekoj školi u Podgorici jer nije mogao prodati. Ali je dobro što se krompir nije pokvario već će se iskoristiti. Sa otvaranjem granica i izvozom poljoprivrednih proizvoda po mom skromnom mišljenju, poljoprivrednici će nastaviti sa radom i zaradom.

Privreda posle korone, vrijedi li je uopšte i pominjati? Šta reći? Svjetska privreda je u kolapsu. Kod nas je takvo stanje bilo loše, a tek sad posle korone? Čak i ovi mali privrednici što su zapošljavali mali broj radnika i oni su u velikim gubicima. I ti radnici su mahom ostali bez posla.

Turizam u svijetu posle korone je najviše pomenut u svim  zemljama. Već sam rekao da ću fokus staviti na našu zemlju. Mi smo turistička destinacija , naša zemlja ima najviše prihoda od turizma. U jednom periodu smo imali veoma visoku stopu zaraženosti što turiste naravno, plaši.

Posle korone će sigurno taj strah ostati, ako ne kod svih, a ono kod odredjenog broja ljudi sigurno hoće.

Rade se testovi koji su dosta skupi, i ako neko želi da dodje na ljetovanje sa porodicom više koštaju testovi nego samo ljetovanje.

Posle korone će naša zemlja biti još više ugrožena što se turizma tiče. Nadam se da će biti malo bolji seoski turizam jer svi će željeti možda da dodju na čist vazduh i osjete planinsku svježinu.

Na sjeveru ima manje ljudi tako da je i manje kontakata a samim tim i manje straha od zaraze. Iskreno se nadam da će se ljudi u velikom  broju vakcinisati jer će za sve biti to sigurnije, pa i za turiste što posjećuju našu zemlju.

Posle korone u cijelom svijetu će maske postati modni trend. Moramo se privikavati na to da će i posle vakcinacije one biti obavezne. Zato će vjerovatno mnoge od modnih kuća to iskoristiti i uvrstiti ih u modni detalj. Već su počele da se nose na vjenčanjima, da ih uparuju sa odijelom i vjenčanicama. Dizajneri će sigurno zaraditi jer će praviti razno-razne maske. Najviše će ih kupovati djevojke jer one su uvijek više pratile modu od nas dječaka. Posle korone se više nećemo rukovati, izmislićemo nove pozdrave, a neke smo već izmislili: pozdrav boksom, pozdrav laktom, pozdrav nogom-takozvani „patika o patiku“, mada je taj pozdrav za sada zastupljen samo kod mladjih osoba i to samo čini mi se kod dječaka srednjoškolaca. Djevojke se najviše pozdravljaju mahanjem i ako su jedna blizu druge. Nekako elegantno skupe prste, kažu ˝ćao˝ i dva-tri puta ih otvore i zatvore. Sve su to nova pravila ponašanja posle korone. Ranije je bilo sramota da nekom ne pružimo ruku. Posle korone sam primijetio da mnogi koji se sretnu kažu „Nećemo se pitati“. Ili kažu: „Mi se ne pitamo“. A neki pitaju: „Pružate li ruku“ ili „pitate li se“? To je najizraženije kod starijih osoba jer se one, sa razlogom, najviše i plaše. Najviše smo upozorenja preko medija za njih i dobili. Da sačuvamo starije jer su najviše skloni tome da dobiju virus. U cijelom svijetu posle korone se apeluje da higijena bude mnogo veća. Uslovi života sad su takvi da je skoro svuda čisto, ali pranje ruku da bude češće. Pogotovo kod djece.

Slušao sam u jednoj emisiji da su djeca najveći prenosioci. Odredjen je broj djaka u učionici, broj putnika u autobusu, broj potrošača u prodavnici, svuda je broj ljudi odredjen. Ne znam jesam li u ovom sastavu obuhvatio sve oblasti i sve ljude ali su posle korone njen teret osjetili i oni koje sam,   nenamjerno izostavio. Svi su nekako ˝oštećeni˝. Najviše oni koji su zbog virusa izgubili svoje najdraže.

Iskreno se nadam da ćemo se svi više okrenuti životu jer smo svi shvatili šta je izolacija. Tada smo svi bili isti, i bogati i siromašni, i djaci i penzioneri, i radnici i funkcioneri. Hej svijete-vidjeli smo što je korona. Družimo se posle nje. Ali, pazimo sebe od drugoga i drugoga od sebe.

Nosite masku, poštujte distancu i držite do sebe-higijena je glavna. Čistoća je pola zdravlja.

Autor: Ivan Mitrović, učenik drugog razreda Srednje mješovite škole Baćo Bašić

*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.