Slušajući vijesti i čitajući po internetu saznao sam da se pojavio neki novi virus u Kini. U početku me to nije mnogo interesovalo. Mislio sam da je prolazno i da će brzo nestati. Prateći svakodnevne  informacije vezane za virus, počela je da me brine globalna situacija. Pitao sam se da li će se pojaviti i kod nas? Nije dugo vremena prošlo epidemija COVIDA-19  počela je da se širi po svijetu.

Kada sam čuo da se virus brzo širi, razmišljao sam o tome kako će se širenje virusa zaustaviti, hoće li se brzo pronaći lijek, kako ćemo se mi zaštititi, kako će raditi škole i ostale ustanove? Bio sam u školi kada su nam rekli da moramo da idemo kući zbog toga što se škole zatvaraju, jer se epidemija iz dana u dan širi sve intenzivnije... Samo sam mislio o tome kako prebroditi ovakvu situaciju. Pred nama je bio težak period, jer se do sada nikad nijesmo sreli sa takvim virusom. Osim škola počelo je sve postepeno da se zatvara. Sloboda kretanja takođe nam je bila ograničena. Zatvorili su međugradski saobraćaj. Prešli smo na novi način učenja, učenje na daljinu. Bilo mi je teže, ali sam se trudio kao i svi drugi da pratim redovno nastavu, koliko sam mogao. Ova pandemija je ostavila veoma loš trag na čovječanstvo. Ljudi su se udaljili jedni od drugih. Mnogi su izgubili članove porodice i prijatelje. Imajući u vidu da se epidemija brzo širila uvedene su mjere kako bi se usporilo širenje virusa. Ipak mnogi ne poštuju i ne pridržavaju se preporučenih mjera i tako stvaraju veću mogućnost širenja virusa. Samim tim ugrožavaju ne samo svoj život već i živote drugih i ne štite svoju okolinu. Ovo je takođe ostavilo traga na ekonomiju. Došlo je do velike nezaposlenosti, države nijesu u mogućnosti da pruže pomoć. Sva ova situacija je ostavila velike posledice i na mene i na moje vršnjake, zbog učenja na daljinu, nemogućnosti druženja, redovnog pohađanja nastave i ograničenja slobode kretanja. Jedino što je ostalo je komunikacija putem telefona sa dragim osobama i drugovima. Nauka napreduje iz dana u dan, brzo se pronašla vakcina koja može da se suprostavi ovom virusu i spasi čovječanstvo. Posljedice ove pandemije će se osjetiti na sve nas učenike, omladinu, a i starije osobe zbog sveukupne situacije koja je pogodila čitav svijet. Zahvaljujući pronalasku vakcina i poštovanju mjera, od skoro smo počeli  da se vraćamo u neki normalan život. Danas vidimo da broj zaraženih od virusa je svakim danom manji. Srećan sam zbog toga. Da bismo se vratili nekom normalnom životu potrebno je da prođe mnogo godina kako bi ljudi ovo zaboravili i razmišljali o tome šta će dalje da rade, kako se ovo ne bi više ponovilo. Osim toga ljudi više neće biti isti kao prije, neće biti srećni. Dok traje ovaj period moraćemo da nosimo maske i da se čuvamo koliko možemo, da poštujemo sve mjere. Nećemo više moći da budemo skroz opušteni, da prisustvujemo nekim dešavanjima, koncertima, raznim svečanostima, manifestacijama, utakmicama, sportskim takmičenjima itd. Naučnici iako  su naslućivali da postoji ovaj virus nijesu mogli vjerovati da se ovako brzo širi i prenosi.  Nastojali bi da pronađu vakcine i ljekove. Međutim, desilo se iznenada i brzo i nijesu mogli odmah da suzbiju pandemiju. Sve sam više slušao o koroni i zainteresovalo me je kada se i gdje tačno pojavio virus. Istaraživajući po internetu dolazim do saznanja da se virus prvi put pojavio 2002. godine, a zatim 2012. godine i sad u ovom periodu krajem 2019.godine u Kini. Moja očekivanja u skorijoj budućnosti su da ćemo se vratiti nekom normalnom životu, ne baš istom kao prije ali da bude sličan. Kao što sam i prije naveo da se  možemo  družiti, slobodno kretati i pratiti sve događaje koji nas interesuju bez ograničenja. Nadam se da nošenje maski neće biti obavezno, da će se poštovati propisane mjere. Osim toga volio bih da se organizuju putovanja, ekskurzije, u skladu sa mogućnostima, da budemo opušteniji i raspoloženiji. Želio bih da turistička sezona bude što bolja i uspješnija, jer bi za sve nas to bilo dobro, za naš bolji život. Nadam se da će vakcinacijom planeta dostići imuni sistem i da ćemo se brzo vratiti normalnom životu.

Čuvajte prirodu i zdravlje, pomozite drugima koliko možete, jer ćete tako sačuvati sebe i druge.

 Autor: Ranko Magovčević, učenik III razreda srednje škole JU Resursni centar za djecu i mlade „Podgorica“

*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.