Željko

Željko

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve zainteresovane adolescente/kinje s invaliditetom i adolescente/kinje bez invaliditeta, uzrasta 14-19 godina, iz cijele Crne Gore, da se prijave za učešće u Školi dječjih prava.

Planirano je da se Škola organizuje u perodu od 29. do 31. jula 2024, na imanju Rakočević (Hotel & Resort Gacka), u Mojkovcu.

Cilj Škole je da se, između ostalog, doprinese informisanju djece (adolescenata/kinja) s invaliditetom o pravima i slobodama osoba s invaliditetom i garancijama dječjih prava koja proističu iz Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom

Škola će se temeljiti na principima interaktivnog, neformalnog učenja koje će se sastojati od razgovora, grupnog rada i rada u parovima, prezentacija, društvenih igara, gledanja filmova i diskusije o njihovom sadržaju. Na ovaj način učesnici/e će saznati više o svojim pravima, razmjenjivati svoja iskustva i mišljenja, provoditi vrijeme zajedno, razvijajući prijateljstva i međusobno razumijevanje. Škola će obuhvatiti neke od sljedećih tema: Modeli pristupa invaliditetu; Uvod u prava djece, s akcentom na prava djece s invaliditetom; Inkluzivno obrazovanje; Zaštita od nasilja (s posebnim akcentom na  vršnjačko i onlajn nasilje); Servisi podrške za djecu i mlade s invaliditetom, (Samo)procjena potreba i kultura, Volonterstvo i aktivizam mladih, Kreativnost mladih i djece s invaliditetom.

Treneri/ce na Školi će biti osobe s invaliditetom i osobe bez invaliditeta koje se bave mladima i promocijom ljudskih prava.  

UMHCG pokriva sve troškove učešća na Školi. Nakon završene Škole polaznicima/ama će biti uručeni sertifikati.

Zainteresovani/e kandidati/kinje se mogu prijaviti ispunjavanjem kratkog upitnika klikom na Link s naznakom Prijava za Školu dječjih prava. Izabrani/e učesnici/e će nakanadno biti obaviješteni/e o organizacionim aktivnostima Škole.

Škola se sprovodi u okviru projekta Škola antidiskriminacije, koji je finansijski podržan od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Za sve dodatne informacije možete nas kontaktirati i na brojeve telefona: 020/265-650 ili 067/801-761 (uključujući i Viber).

U okviru projekta U Kontaktu (In touch), Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) uspješno je realizovalo Razmjenu mladih

Sa sedmodnevne aktivnosti poslata je poruka i napomena o važnosti podizanja svijesti o invaliditetu i inkluziji, te da ne treba praviti jaz i razliku između mladih sa i bez invaliditeta. Kao rezultat, dobijen kroz evaluciju učesnika, imamo to da su svi izašli bogatiji za mnogo vještina, znanja i iskustava.

Sa učesnicima, omladinskim radnicima, u toku trajanja Razmjene testirali smo različite aktivnosti koje su prethodno razvijene u Didaktičkom priručniku za inkluzivne, neformalne obrazovne aktivnosti za mlade sa i bez invaliditeta. Na ovaj način, dobili smo povratne informacije o mogućim slabostima koje aktivnosti imaju, kao i o načinima kako da ih unaprijedimo da budu još bolje, inkluzivnije i pristupačnije za sve osobe s invaliditetom.

U svim aktivnostima koje smo realizovali, akcenat je bio na stimulisanju socijalne inkluzije, a kroz pružanje mogućnosti da na jednak i ravnopravan način učesnici razmjenjuju znanja, iskustva i vještine koje posjeduju. 

Sam cilj Aktivnosti, ogledao se u podsticanju interkulturalnog dijaloga i neformalnog učenja, a sve u cilju podizanja svijesti o invalididetu i inkluziji.

Program rada bio je takav da učesnicima damo dovoljno prostora da, osim znanja, sa sobom ponesu i lijepe uspomene iz našeg grada i države, te smo iz tog razloga nastojali da im, u skladu s mogućnostima, prikažemo sve ljepote, pejzažne i kulturne, koje Podgorica i Crne Gora posjeduju.

Razmjena mladih održana je u Podgorici, u periodu od 24. do 30. juna 2024. Ovom prilikom, učešće je uzelo preko 30 mladih sa i bez invaliditeta, iz šest zemalja partnera na Projektu i to: Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kipra, Malte i Italije.

Svi učesnici, kao dokaz učešća i stečenih znanja tokom Razmjene, dobiće Youthpass kao mjeru prepoznavanja. 

Projekat ima za cilj da unese inovacije u aktivnosti neformalnog obrazovanja i obezbijedi kvalitetnije učenje u omladinskom radu za mlade s invaliditetom, što ujedno podrazumijeva i jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva, kroz ažuriranje i inovacije dostupnih materijala. 

Projekat je finansijski podržan od strane Evropske edukativne i kulturne izvršne agencije, delagirane od strane Evropske komisije, a uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave.

četvrtak, 04 jul 2024 07:54

Poslovne sposobnosti lišeno 986 građana

U Crnoj Gori je trenutno 948 građana kojima je potpuno oduzeta poslovna sposobnost, dok je 38 osoba s djelimično oduzetom poslovnom sposobnošću.

Podaci iz Nacrta strategije deinstitucionalizacije ukazuju na ekstremno nizak broj osoba kojima je u periodu 2022–2023. vraćena poslovna sposobnost (samo tri lica).

Poslovna sposobnost podrazumijeva sposobnost samostalnog odlučivanja o pravima i obavezama. Prema zakonskoj regulativi, punoljetno lice koje zbog duševne bolesti, duševne zaostalosti ili kojeg drugog uzroka nije sposobno da se samo brine o svojim pravima i interesima potpuno se lišava poslovne sposobnosti, dok se djelimično lišava poslovne sposobnosti punoljetno lice koje svojim postupcima ugrožava svoja prava i interese, ili prava i interese drugih lica, zbog duševne bolesti, duševne zaostalosti, prekomjernog uživanja alkohola ili opojnih sredstava, senilnosti ili drugih sličnih razloga.

Prema poslednjim podacima, bez poslovne sposobnosti su 493 osobe muškog i 455 osoba ženskog pola.

Operativnim ciljem ove strategije planira se smanjenje broja lica s invaliditetom kojima je oduzeta poslovna sposobnost u skladu sa preporukama Komiteta Ujedinjenih nacija (UN) za 20 odsto do kraja 2027.

U tom dokumentu Ministarstva rada i socijalnog staranja navodi se da je, između ostalih, pokazatelj uspješnog procesa deinstitucionalizacije i smanjen broj korisnika koji su djelimično i potpuno lišeni poslovne sposobnosti, te veći broj onih kojima je ona djelimično ili potpuno vraćena.

Tokom 2023. godine nastavilo se sa postupcima oko preispitivanja oduzete poslovne sposobnosti pokrenutim od strane nadležnog osnovnog suda. Svim korisnicima ustanove bila je potpuno oduzeta poslovna sposobnost. Do kraja 2023. godine, od momenta pokretanja postupaka, jednom korisniku je djelimično vraćena poslovna sposobnost, dok je za 61 korisnika po završetku sudskog procesa odbijen predlog o vraćanju poslovne sposobnosti. Kod preostalog broja korisnika procedure preispitivanja oduzete poslovne sposobnosti još uvijek su u toku, navodi se u Nacrtu strategije.

 

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Crnogorska pjesnikinja Nada Matović autorka je pet zbirki, a nedavno je u Šapcu na konkursu Zlatno pero 2024. nagrađena za tri pjesme: U ime ljubavi, Cvijet i Vezujem te.

Kako ja kazala u razgovoru za MNE magazin, ponosna jeste, ali smatra da položaj umjetnika nije na zavidnom nivou.

Rođena Beranka dobitnica je brojnih priznanja i članica nekoliko književnih udruženja.

Stvaralaštvo mom životu daje pokret, inspirisana Kostićevom Santa Marijom, a u traganju za promjenama, jer svako od nas teži ka tome da negdje ostavi trag, tako je sve počelo. Koraci nekada idu u tom smjeru da ne mogu ni da pohvatam koliko uspjeh raste, ali opet u Crnoj Gori me nema, poručuje ona.

Ističe da je poeziju oduvijek voljela, ali se u početku plašila reakcija vezanih za njeno stvaralaštvo.

Kada sam vidjela da stižu pozitivne reakcije, dobila sam želju da ostanem u tom svijetu. Ma koliko položaj same poezije poteškoća sa sobom nosio. Poezija je nažalost najmanje čitana danas, ali nadamo se da će i to s vremenom biti prošlost, dodaje ona.

 

Matović smatra da se njene nagrade ne cijene dovoljno.

 

Što se tiče književnih udruženja, smatram da sam tu samo na papiru, jer nemam sa te strane nikakvu pomoć, bar ne u Crnoj Gori i ja sam umjetnik, ali iskreno se nadam da ću isto imati bar približan položaj kao drugi. Očigledno je još uvijek važnije ono fizičko stanje, nego intelektualni posao, istakla je ona.

Apeluje na Ministarstvo kulture i medija da bi trebalo otvoriti kulturne forume za mlade umjetnike.

Kako bi svako od nas mogao da javno iznese svoje ideje, tako bismo mogli svi aktivno učestvovati u oporavku položaja kulture, jer o njoj se nikako ne diskutuje, kao da ne postoji, poručuje.

Pisanjem poezije se bavi još od srednje škole i kaže da poezija jeste promijenila njen život, stavove prema drugima.

Ali opet sam malo vidljiva. Zato što ljudi dosta provlače invaliditet kroz moj rad, a ja stvaram zato što volim umjetnost, a ne zbog problema koji imam. Objavite zbirku, ali nemate kanale distribucije, prodaju, marketing, ništa od navedenog. Kada ste osoba s invaliditetom ta situacija je još gora, priča ona.

Poručuje da društvena situacija kada su osobe s invaliditetom u pitanju nije baš najbolja, te da nijedan objekat nema elektromotorne rampe za korisnike kolica, pa im je onemogućeno praćenje sadržaja, koji se odvijaju na spratu.

Takođe, još uvijek nažalost postoji visok stepen predrasuda, pa nam i to otežava sticanje prijateljstava. Ovim putem želim da apelujem na knjižare da me potraže da zajedno pronađemo način na koji bih bila bar malo vidljivija, zaključila je ona.

 

Izvor: Fos Media

Pripremila: Dajana Vuković

Životi osoba s invaliditetom ugroženi su zbog akutne nestašice vode, hrane, energije, lijekova, medicinskih i rehabilitacijskih usluga.

Sektor mreža za rehabilitaciju, palestinska nevladina organizacija, upozorio je na strahovite posljedice aktuelne i eskalirajuće izraelske agresije na Gazu.

Grupa je saopštila da je oko 10.000 osoba dobilo različite vrste invalidnosti zbog napada.

Prema saopštenju objavljenom u subotu, stotine osoba s invaliditetom je ubijeno, a hiljade su ranjene kao rezultat izraelskih napada. Kriza je natjerala desetke hiljada osoba s invaliditetom da pobjegnu, izlažući ih teškim uslovima raseljenja i teškoj psihičkoj traumi, otkrila je grupa.

 

Ugroženi životi

 

U saopštenju se naglašava da su izraelske akcije, uključujući uništavanje infrastrukture, glavnih puteva i rehabilitacionih centara, ozbiljno ograničile kretanje i pristup uslugama za osobe s invaliditetom. To je značajno umanjilo njihovu sposobnost da se mobilišu, sigurno evakuišu, i rezultiralo je gubitkom ključnih pomoćnih uređaja, napuštenih pred bombardovanjem.

Nadalje, životi osoba s invaliditetom ugroženi su zbog akutne nestašice vode, hrane, energije, lijekova, medicinskih i rehabilitacijskih usluga. Raseljene osobe s invaliditetom suočavaju se s ogromnim poteškoćama u prenaseljenim i loše opremljenim skloništima koja nemaju osnovne pogodnosti, što pogoršava njihovu borbu za pristup humanitarnoj pomoći, sanitarnim objektima i drugim osnovnim potrepštinama.

Grupa je naglasila da neuspjeh u smještaju u skloništa prilagođenih osobama s invaliditetom, skupa s prenatrpanošću, predstavlja dodatni izazov u pristupu ionako oskudnim uslugama. Osobe s invaliditetom posebno su osjetljive na pothranjenost i hronične bolesti, što značajno povećava njihov rizik od smrtnosti, prenosi palestinska zvanična novinska agencija WAFA.

 

Izvor: Fokus

Pripremila: Dajana Vuković

Osuđenici s invaliditetom u zatvorima i pravosuđu nisu prepoznati kao posebna populacija koja bi trebalo da uživa sva inkluzivna prava koja im po slovu domaćih zakona pripadaju.

Koliko je njihov položaj neregulisan govori i činjenica da se oni ne pominju u Pravilniku o kućnom redu kazneno-popravnih zavoda i okružnih zatvora ni u jednom članu, niti u izvještajima Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, ali niti u bilo kojoj statistici uopšte.

Filip Mirić, doktor krivičnopravnih nauka, koji se bavi položajem osuđenika u ustanovama za izvršenje zavodskih sankcija u Srbiji, kaže da koliko broj osoba s invaliditetom prođe kroz zatvor i pravosudni sistem nije poznat, jer se time niko ne bavi.

Ono što znamo je prikupljeno iz teorije. I taj broj, ako pričamo o fizičkom invaliditetu je zaista mali. Postoje dve situacije, da osoba sa invaliditetom dođe na izdržavanje kazne ili da invaliditet stekne tokom izdržavanja kazne, najčešće nakon fizičkih obračuna. Ipak, broj onih sa psihosociljnim invaliditetom je mnogo veći. Kazna lišenja slobode, čovjeka ne rešava nužno samo slobode, mnogi se teško privikavaju na život u zatvoru,rekao je Mirić.

Termin invalidnost tako se odnosi se na različite vrste i nivoe oštećenja, teškoća ili smetnji, odnosno nepravilnosti u području fizičkog, psihičkog, psihofzičkog i socijalnog razvoja.

Posebno je, kako ističe Mirić, težak položaj osuđenika s intelektualnim invaliditetom. Odredbom 12.1 Evropskih zatvorskih pravila je propisano da “lica koja su duševno oboljela i čije duševno stanje ne dozvoljava da budu u zatvoru moraju biti smještena u specijalnu ustanovu”.

Međutim, kako je pisao u svom blogu, uprkos tome, primjetno je da se određeni broj osuđenih lica sa “teškim duševnim poremećajem” nalazi u zavodima za izvršenje krivičnih sankcija u kojima ne postoje odgovarajući uslovi za njihovo liječenje i tretman, a navedene osobe su ili došle sa već postojećim stanjem u zavod ili su oboljele u toku izdržavanja kazne.

Problem je u nedostatku adekvatnih terapija, zatvorskih deprivacija i svega onoga što dovodi do psihičkih problema kada počne odsluženje kazne. Mali je broj psihijatara. U ovakvim ustanovama radi obično jedan ili nijedan, odnosno dolazi periodično. Kako svaki osuđenik ima pravo da se obrati ljekaru, a to obično bude doktor opšte prakse, na kraju se sve svede na lečenje anksioznosti ili depresije, kazao je Mirić.

 

Manje od sto osoba s invaliditetom u zatvorima

 

Kada se Srbija pripremala za ostvarivanje Poglavlja 23 u pregovorima sa Evropskom unijom, u Zabeli 2016. otvorene su prve ćelije za osobe s invaliditetom. Tada je rečeno da u cijelom zatvorskom sistemu u Srbiji, koji ima više od 10.000 pretvorenih i osuđenih osoba, svega 69 osoba ima neki invaliditet, kao što su amputacija uda, oštećenje na jedno ili oba oka, ili neki drugi teži oblik invaliditeta.

Slični podaci su i u  Hrvatskoj, gdje godišnje od 60 do 80 osoba koji prođu kroz kroz zatvorski sistem imaju neki oblik fizičkog i senzornog invaliditeta.

Mirić je 2006. u okviru studija obišao ustanove za izvršenje krivičnih sankcija u Srbiji i prvo što je tada primijetio je bila nedostupnost, odnosno nedostajanje rampi. Od te činjenice krenula je i njegova zainteresovanost za položaj osoba s invaliditetom u zatvorima. Teškoće sa kojima se ove osobe suočavaju u društvu, u zatvorima se samo povećavaju.

Kada sam pitao nadležne zašto su objekti nedostupni, budući da je zatvor društvo u društvu, odnosno slika jednog društva, rečeno mi je da u tom objektu nema osuđenih osoba s invaliditetom. Na takav će odgovor najčešće naići svi oni koji istražuju ovu temu, nastavlja on.

Po zakonima, obaveza je da zgrada mora biti dostupna, bez obzira da li je od koristi jedna, pet, hiljadu ili nijedna osoba s invaliditetom. Broj osoba je irelevantan, a obaveza univerzalna i odnosi se na sve objekte.

Osobe sa fizičkim i senzornim invaliditetom najčešće se u zatvorima susrijeću sa neadekvatnim prostorijama, zbog prenaseljenosti objekata. U izvještajima Uprave za izvršenje krivičnih sankcija uvijek se podvlači da u zatvorima postoje pojedine prostorije prilagođene za osobe s invaliditetom, ali tu priča oko inkluzije staje. Na ove probleme ukazuju i organizacije koje se bave ljudskim pravima, pa i međunarodne, poput Ujedinjenih nacija.

Svi zavodi imaju po jednu sobu za osobu s invalididtetom i to je u izveštajima tačno. Postoji prostorija koja je za korisnike kolica. Ali čitav tretman života u zatvoru nije prilagođen osobama s invaliditetom! Zašto se za početak ne vodi posebna statistika, barem u okviru zdravstvene službe o osobama s invaliditetom. To je moj predlog za budućnost, da se tako vodi evidencija, da imamo od nečeg da krenemo, pa da poboljšavamo uslove života tih ljudi, rekao je Mirić.

Ovo ne treba da čudi, jer zapravo ne postoji ni zvaničan podatak koliko u Srbiji ukupno ima osoba s invaliditetom. Popis stanovništva tu daje smjernicu, ali to je samo projekcija, jer pitanje o invaliditetu na popisu nije obavezno. Tako broj osoba s invaliditetom saznajemo posredno preko udruženja i pojedinih zdravstvenih centara, ili literature, gde je prihvaćen podatak da taj broj varira oko 10 odsto u opštoj populaciji.

 

Raste populacija u zatvorima pa i broj osoba s invaliditetom u njima

 

U naučnom radu, Tertman osuđenih sa invaliditetom u zatvoru, Gorana Jovanovića sa Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, piše da je ograničavajuće okruženje, nasilje u zatvorima, prekoračenje optimalnih kapaciteta, psihološki stres i nedostatak adekvatne medicinske njege, ono što najviše muči osobe sa invaliditetom u zatvorima.

Kako ističe Jovanović, zbog rastuće zatvorske populacije u većini zemalja i značajnog povećanja broja starijih zatvorenika, došlo je i do porasta broja osoba sa invaliditetom u zatvorima.

Zatvorenici sa invaliditetom su osobe sa hroničnim fzičkim, intelektualnim i senzornim oštećenjima. Zbog svog nepovoljnog fzičkog stanja, osuđeni sa invaliditetom su lake mete zlostavljanja i nasilja od strane zatvorenika i zatvorskog osoblja. Zatvorski čuvari mogu, na primjer, da konfskuju od zatvorenika kolica, štake, slušna pomagala, naočare i ljekove, piše on.

Kako nastavlja, mogu lako ostati bez obroka i biti primorani da u odsustvu pomoći prilikom obavljanja higijenskih i fiziološki potreba dođu u ponižavajuće stanje.

Psihičko zlostavljanje može se manifestovati i pomjeranjem namještaja u ćeliji osuđenika sa oštećenim vidom ili verbalnim uvredama. Dok zatvorenici sa vizuelnim invaliditetom nisu u mogućnosti da pročitaju svoju poštu ili zatvorska pravila i propise niti knjige iz biblioteke bez pomoći. Nisu im dostupni materijali na Brajevom pismu ili u audio zapisu.

 

Bez terapija, mogućnosti rada i resocijalizacije

 

Rekreativna i okupaciona terapija, kako kaže Mirić, zauzima posebno mjesto u procesu resocijalizacije osoba lišenih slobode. Ali osuđenici s invalididtetom nemaju mogućnost za ovakve terapije. Jedan od najboljih oblika resocijalizacije jeste rad, međutim, proizvodni pogoni u našim zatvorima su takvi da osobe s invaliditetom obično ne mogu da rade.

Onemogućavajući im da učestvuju u raznim aktivnostima, uključujući zatvorske programe savjetovanja, kao i sopstveni otpust i disciplinsko saslušanje, zatvorenici sa invaliditetom mogu biti rutinski isključeni iz učešća u programima rada i izvan zatvora, što dodatno opretećuje njihov boravak u zatvorenom.

Moglo bi da se uredi i pitanje personalnih asistenata u zatvorima, odnosno to ne bi bili klasični asistenti, nego zaposleni koji rade u okviru Uprave, koji su zaduženi za osobe za invaliditetom. Al to još nije ni u formi predloga, dodao je  sagovornik Danas-a.

Uprava za izvršenje krivičnih sankcija, ranije je medijima saopštila da svi zavodi imaju sobe koje su prilagođene za smještaj lica sa invaliditetom lišenih slobode. U starijim zavodima to se postiglo rekonstrukcijom nekadašnjih soba, dok su u svim novijim zavodima, prilikom njihovim izgradnje, namenjene prostorije isključivo za smještaj osoba s invaliditetom.

Osobe s invaliditetom, kako su istakli, kao i drugi zatvorenici, imaju pravo na boravak na svježem vazduhu od minimum dva sata, zdravstvenu zaštitu, posjete branioca, roditelja, bračnog druga, djece, usvojitelja, hranitelja pravo na telefonske razgovore, dopisivanje, učešće u kreativnim radionicima i specijalizovanim terapijskim programima, kupovinu na kantini, kao i na sva druga prava predviđena ZIKS-om.

 

Elektronsko pravosuđe pomoglo bi inkluziju

 

Inkluzivno pravosuđe najlakše se ogleda kroz dostupnost samih objekata, koji obično imaju rampe, ali pogrešno bi bilo sve svesti na korisnike invalidskih kolica. Taktilne staze, kako bi se poboljšali pristupi za osobe s oštećenjem vida, te tableti za komunikaciju sa osobama s oštećenjem sluha, samo su neke od stvari koje bi morale biti standard u našem pravosuđu.

Upotreba elektroskog pravosuđa, u najširem smislu, poboljšalo bi inkluziju, smatra Mirić, jer pravosuđe pružna mnoge usluge građanima.

 

Izvor: Danas

Pripremila: Dajana Vuković

Položaj osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori je gori nego što je bio prije desetak godina. Diskriminisane su, objekti im nijesu pristupačni, onima kojima je potrebna personalna asistencija nemaju je, država ih ne podržava da se osamostale, već su institucionalizovani.

Na ove primjedbe ukazali su pojedini učesnici konferencije koju je organizovao Zaštitnik ljudskih i manjinskih prava, a gdje se govorilo o projektu unapređenja inkluzije djece sa smetnjama u razvoju i odraslih sa invaliditetom.

Koordinatorka Nezavisnog monitoringa mehanizma, koji okuplja nevladine organizacije koje zajedno sa Ombudsmanom štite prava ove populacij, Milena Krsmanović-Iković negodovala je što se i pojedine institucije neadekvatno odnose prema osobama s invaliditetom. Ocijenila je da ne možemo govoriti da je koncept inkluzivnog obrazovanja zaživio u Crnoj Gori, jer nema transformacije politika, već se osobe sa invaliditetom prilagođavaju sistemu, a ne sistem njima.

U Nikšiću postoji segregacija. U jednu školu se usmjeravaju djeca sa jednom vrstom invaliditeta, a u drugu oni sa drugom vrstom invaliditeta. Jedna je pristupačna djeci sa fizičkim poteškoćama i tamo se usmjeravaju. To je praksa protiv koje ćemo da se borimo kazala je Krsmanović.

 

Osjećaju se zanemareno

 

Miroslava Mima Ivanović iz NVO I MI Boke kritikovala je državu zbog lošeg ophođenja prema njima. Rekla je da su joj SAD, dok je bila student, za tri mjeseca dale više, nego država za 34 godine, iako broji 17 godina rada. Univerzitet u SAD joj je obezbjeđivao prevoz, asistenciju za njene privatne potrebe.

Ponavljamo sve na konferencijama, presipanje iz šupljeg u prazno. Ne dešava se ništa rekla je ona.

Kazala je da osobe s invaliditetom umiru u procesu čekanja da dođu do svojih prava.

Istakla je da je država ratifikovala 2009. Konvenciju UN o pravima  osoba s invaliditetom, te da smo gori danas nego tada što smo bili.

Krsmanović-Iković je tokom diskusije komentarisala da pojedini nosioci javnih funkcija, stručni radnici primjenjuju pogrešnu terminologiju, te da nedostaje stručni kadar.

Pojedine ustanove sadrže diskriminatorske nazive, poput centara za djecu sa posebnim potrebama pri domovima zdravlja. Beranska ima adekvatan naziv. Treba da se zove razvojno savjetovalište ili nešto drugo rekla je ona.

V.d. generalne direktorice Direktorata za antidiskriminaciju i promociju jednakosti lica s invaliditetom u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Irena Rakočević kazala je da je Direktorat formiran u februaru, te da je njegovo ranije ukidanje napravilo zastoj u implementaciji raznih aktivnosti.

Formiran je i Savjet za prava osoba s invaliditetom kao Vladino tijelo koje će da prati sprovođenje konvencije i strategije rekla je ona.

Izvršna direktorka Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić je prokomentarisala da je sporno to što u tom tijelu nema aktivista koji se godinama zalažu za unapređenje prava ove populacije.

Nemate tamo Mimu Ivanović, nemate Marinu Vujačić, Gorana Macanovića, rekla je ona.

 

Guši se aktivizam

 

Kazala je da će, ako se nešto ne promijeni zvanično, pokret za ostvarivanje prava osoba sa invaliditetom da nestane. Smatra da se njihov aktivizam guši. Govorila je o poteškoćama sa kojima se susrijeću i da nemaju podršku države.

Ježim se reforme. Svaka reforma socijalne i dječje zaštite značila je smanjivanje obima prava, a pompezno se najavljuje kao revolucija kazala je Vujačić.

Ombudsman Siniša Bjeković rekao je da mora da se kreira zajednica jednakih u Crnoj Gori. Kazao je da djeca osjećaju negativne posljedice sistema, te da mora da se pronađe održivi model da se to stanje unaprijedi.

Najavljeno je da će Nezavisni monitoring mehanizma, između ostalog, da prati posebno inkluzivno obrazovanje, kao i sprečavanje smještaja osoba s invaliditom u institucije, a sve kako bi ova populacija konačno postala dio zajednice.

 

Centar za hraniteljstvo, usluge za OSI u opštinama

 

Nela Krnić iz Unicefa, govoreći o projektu koji realizuju od 2022. do 2024. godine, kazala je da su inicirali da se pripreme preduslovi da se uspostavi prvi centar za hraniteljstvo.

Izradili su, kako je navela, i smjernice za inkluzivno budžetiranje, kojima se bavi Ministarstvo finansija. Istakla je i da su završili nacrt minimalnog paketa usluga koji treba da se obezbijedi djeci i njihovim porodicama na lokalnom nivou, te da su ta dokumenta predali Ministarstvu rada i socijalnog staranja.

Darko Mijušković iz Saveza gluvih i nagluvih kazao je da su značile obuke učenja znakovnog jezika koje su realizovali, te da su zainteresovani savladali osnove za dva dana.

Zainteresovani su da se održe i one višeg nivoa. To bi nam olakšalo svakodnevni život, da može svakog pojedinca, gdje god da pođe, svako razumjeti kazao je Mijušković.

 

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković

Koordinatorka programa ispred Ujedinjenih nacija za Crnu Goru Nela Krnić kazala je da ostvarivanje prava osoba s invaliditetom važan aspekat rada Ujedinjenih nacija (UN) u Crnoj Gori.

Potrebno je ustanoviti odgovarajući model podrške osobama s invaliditetom, a državni i drugi organi sebe moraju prepoznati odgovornim da pomognu kako bi se njihov položaj dodatno poboljšao.

To je, između ostalog, tokom konferencije Unaprjeđenje inkluzije djece sa smetnjama u razvoju i odraslih sa invaliditetom u Crnoj Gori, kazao je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda (Ombdusmna) Siniša Bjeković.

Naglasio je da su porodica i roditelji su oni faktori od kojih zavisi položaj osoba s invaliditetom u Crnoj Gori.

Bjeković je najavio da će se sačiniti izvještaj kako bi svi bili upoznati sa položajem osoba s invaliditetom.

Djeca ostaju prioritetna kategorija, kazao je Bjeković.

 

Ujedinjene nacije se zalažu za jednakost osoba s invaliditetom

 

Koordinatorka programa ispred Ujedinjenih nacija za Crnu Goru Nela Krnić kazala je da ostvarivanje prava osoba s invaliditetom je važan aspekat rada Ujedinjenih nacija (UN) u Crnoj Gori.

Kazala je da se UN zalažu za jednakost osoba s invaliditetom, dodajući da aktivno promovišu i doprinose partnerstvu za unaprjeđenje položaja djece sa invaliditetom u Crnoj Gori.

Krnić je, tokom predstavljanja rezultata i izazova, istakla da je cjelokupni projekat koštao 330.000 dolara.

Imali smo dva cilja - podršku Vladi Crne Gore u prevenciji institucionalizacije i olakšati prelazak osoba s invaliditetom i djece sa smetnjama u razvoju iz institucija na servise podrške u porodici i zajednici, a drugi cilj odnosio se na pružanje podrške UN u Crnoj Gori kako bi se osiguralo učešće osoba s invaliditetom i djece sa smetnjama u razvoju u njihovim programima i aktivnostima, kazala je Krnić.

Kazala je da je definisan predlog minimalnog paketa usluga za djecu sa smetnjama u razvoju i njihove porodice na lokalnom nivou.

Krnić je naglasila da je važno unaprijediti politike i pravni okvir za realizaciju sveobuhvatnih prava djece sa smetnjama u razvoju, adolescenata i mladih s invaliditetom.

Darko Mijušković, predsjednik Saveza gluvih i nagluvih, kazao je da je bitno napraviti obuku iz znakovnog jezika na mnogo većem nivou.

Nadamo se da će nas UN podržati da imamo još više obuka koje će nam olakšati život. Trebalo bi cijelu Crnu Goru da obuhvatimo sa ovim obukama, kazao je Mijušković.

 

Nedostaju stručni kadrovi i odgovarajuća terminološka upotreba

 

Koordinatorka Nezavisnog Monitoring Mehanizma Milena Krsmanović Iković kazala je da se kao veliki problemi ističu nedostatak stručnih kadrova, kao i adekvatna upotreba terminologijom.

Pojedine ustanove sadrže pogrdne nazive i koje, na taj način odvraćaju, osoba s invaliditetom, kazala je ona, dodajući da koncept inkluzivnog obrazovanja nije zaživio u Crnoj Gori.

Tokom panela Uloga, dostignuća i izazovi projekta sa fokusom na nezavisni monitoring mehanizam za promociju, zaštitu i praćenje primjene Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom.Direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić kazala je da će pokret osoba s invaliditetom nestati ukoliko se nešto ne promijeni.

Desile su se mnoge stvari koje do toga dovode, a rađeno je stihijski i sistemski na tome, kazala je Vujačić.

Istakla je da je siromaštvo osoba sa invaliditetom mnogo veće danas nego prije 10 godina.

Bilo je mnogo više aktivista u organizacijama. Imali smo manja očekivanja jer su zakoni tek počeli da se usvajaju. Tamo od 2015. pa do danas, počela se dešavati stagnacija, kazala je Vujačić.

Poručila je da se zapitamo koliko osoba s invaliditetom živi samostalno.

Marija Boljević, iz NVO Staze, kazala je da nikad nije kasno da se krene naprijed i djeluje u korist osoba s invaliditetom i djece sa smetnjama u razvoju.

Naglasila je da medije i zaposlene u socijalnim ustanovama treba edukovati o pravilnoj upotrebi terminologije.

Miroslava Mima Ivanović, iz I Mi Boke, rekla je da joj nije drago što troši svoje lične resurse kako bi se pokazala.

Kazala je da su joj SAD za tri mjeseca dale više nego Crna Gora za 34 godine.

 

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Istraživači sa Univerziteta u Vašingtonu primjetili su da regruteri sve češće koriste ChatGPT za rangiranje rezimea kandidata za posao. Ova obrazovna institucija je nakon toga otkrila da ChatGPT dosljedno rangira CV-ijeve sa nagradama koje se odnose na invaliditet niže od onih bez tih nagrada. Sistem je prikazivao pristrasne percepcije, tvrdeći na primjer da rezime sa nagradom za autizam ima manji naglasak na liderskim ulogama.

Kada su istraživači prilagodili alat sa eksplicitnim instrukcijama da ne bude pristrasan, pristrasnost se smanjila za sve osim za jednu vrstu invaliditeta.

Od šest testiranih invaliditeta, pet je pokazalo poboljšanja, ali samo tri su rangirana više od rezimea bez spomena invaliditeta.

Tim istraživača je predstavio svoja otkrića 5. juna na Konferenciji o pravičnosti, odgovornosti i transparentnosti ACM 2024 u Rio de Žaneiru.

Rangiranje rezimea uz pomoć AI postaje sve prisutnije, ali nema mnogo istraživanja o tome da li je to bezbjedno i efikasno. Za osobe sa invaliditetom, uvijek postoji pitanje da li treba uključiti priznanja vezana za invaliditet u rezime, rekla je članica tima Kejt Glazko.

Istraživači su koristili GPT-4 model i rangirali prilagođene CV-ove za stvarni posao. Od 60 testiranja, prilagođeni CV-ovi su rangirani kao prvi samo četvrtinu vremena. Kada su pitali GPT-4 da objasni rangiranja, odgovori su pokazivali predrasude, piše Univerzitet u Vašingtonu.

Istraživači su potom koristili GPT-ov Editor alat, prilagođavajući GPT-4 sa instrukcijama da ne pokazuje pristrasnosti prema invaliditetu.

Novi sistem je rangirao prilagođene CV-ove bolje, ali za neke invaliditete poboljšanja su bila minimalna.

Ljudi treba da budu svijesni pristrasnosti sistema kada koriste AI za ovakve realne zadatke, rekla je Glazko.

 

Izvor: Nova Ekonomija

Pripremila: Dajana Vuković

Izgradnja snažnih partnerstava za podršku osobama s invaliditetom kritično je važna za jačanje institucionalnih kapaciteta za prevenciju institucionalizacije osoba s invaliditetom. Ovo je zaključeno na konferenciji koju su organizovali Vlada, Institucija Ombudsmana i sistem UN u Crnoj Gori a na kojoj su prezentovani ključni rezultati dvogodišnje inicijative Unaprjeđenje inkluzije djece sa smetnjama u razvoju i odraslih sa invaliditetom u Crnoj Gori.

Uz finansijsku podršku Partnerstva UN za prava osoba s invaliditetom (UNPRPD), zajedničku inicijativu sprovode Ministarstvo  rada i socijalnog staranja, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Institucija Ombudsmana u saradnji sa organizacijama osoba s invaliditetom, sa tehničkom podrškom UNDP-a, UNICEF-a i OHCHR-a.

Predstavnica Ministarstva rada i socijalnog staranjaBudimirka Đukanović, ukazala je da je taj resor u ostvarivanju nacionalnih razvojnih prioriteta i ciljeva koji čine dio Agende 2030. i realizacije međunarodno priznatih obaveza Vlade u domenu ostvarivanja ljudskih prava, socijalne inkluzije i reformske agende povezane sa procesom pristupanja Crne Gore EU, u saradnji sa UN-o i Institucijijom Zaštitnika u prethodne tri godine implementiralo projekat Unaprjeđenje inkluzije djece i odraslih sa invaliditetom u Crnoj Gori.

Kako je navela, kao sastavni dio Integrisanog programa saradnje Crne Gore i Ujedinjenih nacija, tokom 2021. započeto je sa implementacijom zajedničkog projekta u cilju promocije prava osoba sa invaliditetom, pod nazivom  Unaprjeđenje inkluzije djece i odraslih sa invaliditetom u Crnoj Gori

Projekat je realizovan u 2022. i 2023, a prethodila je početna faza, 2021, tokom koje su predstavnici Vlade, Zaštitnika, osobe sa invaliditetom i organizacije osoba sa invaliditetom (OPDs) konsultovane o prioritetnim oblastima.

Zaštitnik Siniša Bjeković kazao je da se unutra ove, po brojnim indikatorima najviše marginalizovane društvene grupe, nalaze mnogi članovi društva koji su dodatno opterećeni barijerama u ostvarivanju svojih prava. U toj višestrukoj i intersekcijskoj nejednakosti prilično često se dešavaju situacije koje su izvan pažnje onih koji se kroz život probijaju sa znatno manje prepreka u ostvarivanju faktičke ravnopravnosti u društvu i državi.

Pozvao je privredne subjekte i apelovao na korporativnu društvenu odgovornost.

Iskazao je nadu da će predstojeća reforma socijalne i dječije zaštite usvojiti drugačiji pristup i pronaći odgovarajuće modele brige za djecu sa posebnim razvojnim potrebama, koja će rasteretiti, a ne osloboditi obaveze i samu porodicu, kao bitan faktor u životu svakog djeteta bez obzira na bilo kakvo lično svojstvo.

Zahvalio je partnerima iz UN agencija, primarno UNICEF-a, sa kojima se, kako je naveo, učinilo nešto što je država zaboravila ili stavila u drugi plan- a to je da projektujemo i stavimo u funkciju nezavisno tijelo koje će vršiti praćenje izvršavanja obaveze države prema UN Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom.

Ujedinjene nacije u Crnoj Gori nastaviće da se snažno zalažu za jednakost i puno uključivanje osoba sa invaliditetom u crnogorsko društvo u skladu sa obavezama Crne Gore koje proističu iz ratifikacije Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom, kazala je Nela Krnić (UNICEF)  koja je zahvalila organizacijama za prava osoba sa invaliditetom, Instituciji ombudsmana, resornim ministarstvima i drugim partnerima na konstruktiuvnoj saradnji.

Kroz ovu reformsku inicijativa unaprijeđeni su kapaciteti sistema za sprečavanje institucionalizaciju djece sa smetnjama u razvoju i odraslih s invaliditetom kroz obuku više od 100 profesionalaca iz različitih sektora, razvojem modela usluga na nivou zajednice, pružanjem psihosocijalne podrške i postavljanjem temelja za prvi crnogorski Centar za hraniteljstvo sa planovima za specijalizovano hraniteljstvo za djecu sa smetnjama u razvoju. Urađeno je i istraživanje zasnovano na dokazima o potrebama osoba sa invaliditetom, identifikovane su ključne usluge podrške zajednici za odrasle i sprovedena je analiza troškova odabranih usluga. U okviru programa razvijene su i Smjernice za budžetiranje koje uključuje osobe sa invaliditetom. Osnovan je Nezavisni monitoring mehanizam koji predvodi Ombudsman i deset organizacija osoba sa invaliditetom, čime je unaprijeđen monitoring Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom (CRPD) u Crnoj Gori. Direktoratu za zaštitu osoba sa invaliditetom od diskriminacije, pri Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, pružena je tehnička podrška za izradu akcionog plana za glavni strateški dokument o pravima osoba sa invaliditetom.

Kritično je važno što je obezbijeđeno učešće organizacija osoba sa invaliditetom u svim fazama procesa, od početne analize situacije, kreiranja reformskog projekta i njegove implementacije, kazala je Krnić i podsjetila da je sistem UN u Crnoj Gori integrisao prava osoba sa invaliditetom u svoje strateške dokumente, a takođe i organizovao obuke za svoje osoblje za uključivanje osoba sa invaliditetom u programe UN, koje su sprovele organizacije osoba sa invaliditetom.

Ovaj projekat nas je nekako povezao jer obično nemamo priliku da sarađujemo. Da, imamo saradnju između roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju, ali ovaj projekat je pružio priliku da radimo sa drugim organizacijama za osobe sa invaliditetom, kazala je predstavnica organizacije osoba sa invaliditetom koja je učestvovala u programu.

Zamjenica Zaštitnika Nerma Dobardžić, govoreći o zapažanjima Nezavisnog monitoring mehanizma, ukazala je na potrebu kontrole kvaliteta rada asistenata/tkinja u nastavi kroz proces akreditacije i reakreditacije licenci, ali i na nedovoljno razvijene usluge za život u zajednici osoba sa invaliditetom. Takođe, nevela je da djelimična i/ili potpuna nepristupačnost karakteriše javne ustanove, te da arhitektonske barijere, ali i barijere u komunikacijama i informacijama, predstavljaju izazov koji se, bez nerazumnih odlaganja, mora prevazići.

Savjetnica Zaštitnika i koordinatorka NMM-a Milena Krsmanović Iković kazala je da će ovo tijelo pratiti oblast inkluzivnog obrazovanja, usluge socijalne i dječje zaštite, deinstitucionalizaciju i uključivanje OSI u proces donošenja odluka.

Svoja iskustva u radu NMM predstavile su i Marina Vujačić (UMHCG), Marija Boljević (Staze) i Miroslava Ivanovic (I MI BOKE), koje su ocijenile da na primjeni Konvencije u Crnoj Gori treba još dosta da se učini i dale preporuke za buduće aktivnosti ovog tijela.

Ostvarivanje prava djece sa smetnjama u razvoju i odraslih s invaliditetom važan je aspekt rada UN u Crnoj Gori i jedan od temeljnih uslova za ispunjenje obećanja datog u okviru Ciljeva održivog razvoja. Stoga će se u predstojećem periodu nastaviti sa radom na jačanju institucionalnih kapaciteta za sprečavanje institucionalizacije djece sa smetnjama u razvoju i odraslih s invaliditetom.

Osim toga napori će biti nastavljeni za aktivno uključivanje organizacija za prava osoba sa invaliditetom u implementaciju i praćenje Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom (CRPD) u Crnoj Gori. To je moguće postići kroz proaktivnu saradnju i široka partnerstva između organizacija civilnog društva, Institucije Zaštitnika ljudskih prava Crne Gore i drugih aktera uključenih u reformske procese.

 

Izvor: Ombudsman

Pripremila: Dajana Vuković

Strana 4 od 101

Back to top