Vlada Crne Gore je na današnjoj sjednici na predlog Ministarstva sporta i mladih usvojila Strategiju razvoja sporta u Crnoj Gori za period 2024-2028. Ovaj strateški dokument stvoriće preduslove za razvijanje crnogorskog sporta u skladu sa očekivanjima cjelokupne javnosti.

Kroz implementaciju Strategije razvoja sporta Crne Gore za period 2024-2028, Vlada Crne Gore ima za cilj da podrži razvoj sportskih organizacija i njihovih projekata. To će se postići kroz razne oblike finansijske podrške, ali i kroz edukaciju sportskih radnika i trenera.
Takođe, ova Strategija će dati smjernice za osiguravanje boljih uslova za pripreme i takmičenja sportistkinja i sportista, kroz izgradnju i rekonstrukciju sportskih objekata, kao i kroz podršku organizaciji sportskih događaja, ali će i štititi integritet sporta Crne Gore.
Pored toga, Strategija će doprinijeti boljoj saradnji između sportskih organizacija i državnih institucija, kao i između sportskih organizacija međusobno. Ovo će stvoriti uslove za kvalitetniju razmjenu iskustava i znanja, te doprinijeti unaprjeđenju sportskih programa u zemlji.

Strategijom je prepoznat značaj saradnje sistema sporta sa visokoobrazovnim institucijama koje bi trebalo, pored formalnog obrazovanja, da posvete veliku pažnju i neformalnom obrazovanju gdje bi se kroz procese stručnog osposobljavanja permanentno edukovali kadrovi iz oblasti sporta.

Jedan od prioriteta Strategije jeste i siguran sport. Cilj je da se obezbijedi sigurno okruženje za sve učesnike u sportu, kao i da se spriječe i suzbiju slučajevi ne samo dopinga u sportu, već i drugih negativnih pojava u sportu kao što su zlostavljanja, maltretiranja i drugi oblici nasilja u sportu.

Važno je naglasiti da će se Strategija razvoja sporta u Crnoj Gori primjenjivati u skladu sa međunarodnim standardima i najboljim praksama u oblasti sporta. Ovo će osigurati da Crna Gora prati globalne trendove i dostignuća u sportu, te da stvori bolje uslove za razvoj sporta uopšte, kako vrhunskog tako i rekreativnog.

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Maratone trči kako bi podigao svijest javnosti o položaju osoba sa invaliditetom. Tu nije reč o egzibicionizmu pojedinca, niti o onoj sportskoj gladi za rekordima već želji da pomogne da se izgradi motivaciono-edukativni centar za pomoć osobama sa urođenim i stečenim invaliditetom u selu Velika Ivanča na padinama Kosmaja, ističe kragujevački maratonac Goran Nikolić.

Naravno, za to je neophodan novac a trenutno, globalni i lokalni događaji mu ne idu na ruku, situacija nije danas laka za donacije i sponzorstva, ali ni Nikolić nije neko ko lako odustaje. Naprotiv.

Do sada se kod nas uvek govorilo kako pomoći ljudima a moj stav je kako ih naučiti da pomognu sami sebi. Da u sebi pronađu svoje talente, veštine, sklonosti i afinitete i upravo takav jedan centar bi imao za cilj da ih osnaži i ohrabri da zarone u sebe same i uvide čimo to oni mogu da budu uključeni u svakodnevni život, kaže Nikolić za Danas.

Po njegovim riječima kod nas svima su „puna usta inkluzije”. Ali…

O tome pričaju danas svi, od onih koji znaju mnogo o tome do onih koji ne znaju ama baš ništa, pa čak ni šta sama ta reč znači. A, ako inkluzija u društvo podrazumeva uključenost onda mislim da ne treba ići u smeru da ljudima stalno neko samo pomaže već da se oni bez predrasuda uključuju u sve aktivnosti. A, koliko će biti u njih uključeni, ipak najviše, po meni, zavisi od njih samih, smatra naš sagovornik.

Maratonac-humanitarac Goran Nikolić (57), koji ima   pet procenata vida i to samo na jedno oko, iz Kragujevca postao je poznat široj javnosti, kada je prije nekoliko godina, takođe u humanitarne i promotivne svrhe, istrčao prvo 55 maratona za 55 dana a potom i 77 za 77 dana.

I prilikom ovakvih poduhvata staza je ista kao i kod svih maratonaca – 42 kilometra i 195 metara a trčanje je limitirano na šest sati. Nikolićev prosjek je negdje oko četiri i po sata za stazu svakog dana.

Nikolić se za ovakve sportske poduhvate, registrovane i kod Ginisa, opredelio inspirisan činjenicom da je sve veći broj mladih ljudi u zemlji i svijetu u zoni invaliditeta zbog posljedica socijalnih bolesti i ratnih sukoba. Namjera mu je da osnuje centar sa ciljem emitovanja programa motivacionih i edukativnih sadržaja namenjenih osobama sa urođenim i stečenim invaliditetom kojih je sve više.

Upotreba eksplozivnih sredstava u nedavnoj prošlosti kod nas i u bliskom okruženju imala je za posledicu telesne invalideitete kod velikog broja ljudi, kao i oštećenje čula vida i sluha. Imamo ljude koji imaju veliko iskustvo u rehabilitacji takvih osoba, a u neposrednoj blizini u Šumadiji dve banje Selters i Bukovičku za lečenje ljudi u ovakvom stanju, ističe on.

Po njegovim riječima banje kubure sa smeštajnim kapacitetima.

One nisu u deficitu ni sa opremom, ni stručnim kadrom, već prostorom, zaključuje Nikolić.
Njegova porodica, porijeklom iz Ivanče spremna je da ustupi dio svog imanja za izgradnju Centra, a Nikolić bi svojim dnevnim maratonima bio pokretna reklama potencijalnim donatorima i sponzorima koji bi donirali sredstva za realizaciju projekta.

U to ulažem lične potencijale ali i kapacitete svoje porodice, kako bi jedno javno dobro ostalo čitavoj zajednici, smatra Nikolić koji očekuje da će kompanije, finansijske institucije, fondacije i drugi privredni subjekti njegov jedinstveni ekstremni poduhvat prepoznati kao poziv da svoju društvenu odgovornost ispolje kroz njega pokretnu reklamu ili u vidu donacija.

Tokom trčanja maratona Nikolić obavještava javnost koz dnevne izvještaje Info centra iz koga svakodnevno emituje podkasti i emisje na You Tube kanalu.

Goran Nikolić maratone trči od 2009. godine kada je debitovao na Beogradskom maratonu. Prije toga desetak godina se ogledao u polumaratonima. Nikolić je aktivni sportista i humanista i svaki maraton je trčao sa nekim humanim ciljem i porukom.

U kragujevačkim Šumaricama počeo je sa serijom od 10 maratona za 10 dana, a zatim je isti takav serijal istrčao na minus 25 Celzijusa na relaciji Kragujevac - Mostar sa ciljem da unaprijedi odnose ova dva pobratimska grada. Te zime zbog niskih temperatura bilo je vanredno stanje u čitavom regionu ali je Nikolić istrčao tu rutu.

Tada je čak i u Mostaru pao sneg, što se izuzetno retko dešava ali smo kolega Lazar Filipović i ja istrčali čitavu relaciju bez većih problema, sjeća se Nikolić.

Do 2016. godine u ovakvom – svakodnevnom trčanju maratona svjetski rekord je držao Japanac koji je istrčao 52 maratona za 52 dana a te godine je Nikolić istrčao 55 u nizu, za isti broj dana.

Želeo sam da trčanjem kroz Srbiju, BiH i Crnu Goru promovišem kragujevački Sportski centar Iskra za sport i rehablitaciju osoba sa invaliditetom u kome sam radio kao koordinator do penzionisanja, 1. januara ove godine, podsjeća Nikolić.

Tada je trčanjem svakodnevnih maratona obezbijedio od sponzora 420.000 dinara donacije za nabavku opreme i rekvizita poput golova za golbal u ovoj ustanovi.

Uspeo sam u nameri da u 55 gradova u tri države regiona obavestim javnost da u Kragujevcu postoji jedinstveno sportsko zdanje po svetskim standardima, kaže on.

Pred samu pandemiju korone, krajem 2019. godine u Americi na stazi u blizini manastira Nova Gračanica kod Čikaga istrčao je 77 maratona za 77 dana. Cilj je bio prikupljanje sredstava za završetak sale za fizičko kragujevačke Bogoslovije Sveti Jovan Zlatousti. Goran Nikolić nije tada u SAD sam uspio da prikupi sva neophodna sredstva za završetak sale ali je inicirao grad i državu da se i oni potrude i dovrše objekat. Tadašnji gradonačelnik Kragujevca Radomir Nikolić mu se zahvalio što ih je sve podsjetio da takvo zdanje stoji i postoji nedovršeno 15 godina.

U šali, naš sagovornik ističe da je postao relativno mlad penzioner ali da to vidi samo kao poslovnu tranziciju a ne kao penziju – mirovinu, već novi ambijent u kome će moći još više da se angažuje i da radi na podizanju svijesti javnosti o problemima osoba sa urođenim i stečenim invaliditetom i njihovom inkluzijum u društvo i svakodnevni život.

Želja mu je da istrči 365 maratona za godinu dana i na ostvarenju tog cilja svakodnevno radi na stazi budućeg legata svoje porodice na Kosmaju.

Svestrani sportista – atletičar i parabiciklista

Goran Nikolić rođen 1967. godine u Kragujevcu. Osnivač je Paraolimpijskog Kluba i Akademije Junior. Inicijator je osnivanja i jedan od osnivača Sportskog Saveza slepih i slabovidih Srbije i Parabiciklističkog Saveza Srbije u kojima je po pet godina obavljao poslove generalnog sekretara.

Organizator je i učesnik brojnih pohoda i poduhvata kroz koje je transparentno promovisan sportski potencijal slijepih i slabovidih.

Bio je reprezentativac Srbije na dva svjetska prvenstva u parabiciklizmu.

Dobitnik je brojnih društvenih i drugih priznanja za sportska postignuća i doprinos afirmaciji paraolimpijskog sporta u Srbiji.

Izvor: Danas

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje projekat Pravom do prava OSI, uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Projektom se želi doprijenijeti unaprjeđenju položaja osoba s invaliditetom u društvu i njihovog ravnopravnog učešća u svim sferama društvenog života, na teritoriji Crne Gore.

Takođe, želi se unaprijediti podizanje nivoa svijesti i znanja o uvažavanju prava osoba s invaliditetom, bez diskriminacije, u skladu sa Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom i preporukama Komiteta, odnosno na omogućavanje potpune ravnopravnosti osoba s invaliditetom sa drugim licima u svim oblastima u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom.

Aktivnosti projekta usmjerene su na osobe s invaliditetom, žene i djecu s invaliditetom, članove/ice porodice osoba s invaliditetom, zaposlene u državnim organima: Skupštini Crne Gore (predstavnike/ce Zakonodavnog odbora, Odbora za rodnu ravnopravnost, Odbora za ljudska prava i slobode, Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu, Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje, Odbora za evropske integracije), zaposlene u Ministarstvu pravde, Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji, Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, organima lokalne samouprave (predstavnike/ce opština, sekretarijata), zaposlene u sudstvu, tužilaštvu, savjetnike/ce, pravnike/ce, studente/kinje pravnih nauka, predstavnike/ce organizacija koje se bave pravima osoba s invaliditetom.

Projekat Pravom do prava OSI realizuje se u okviru Javnog konkursa za raspodjelu sredstava za finansiranje projekata, odnosno programa nevladinih organizacija u oblasti Zaštita lica sa invaliditetom u 2024, raspisanog od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Realizacija projekta traje 12 mjeseci, počev od 22. jula 2024.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje projekat Osnaživanje kroz uključivanje! uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Projektom se želi doprijenijeti većoj zastupljenosti žena s invaliditetom u politikama rodne ravnopravnosti na teritoriji cijele Crne Gore.

Takođe, želi se unaprijediti primjena postojećeg normativnog okvira na sprovođenju politike rodne ravnopravnosti i zaštitu diskriminacije po osnovu pola, roda i invaliditeta, kao i povećanju nivoa učešća žena, uključujući i žena s invaliditetom, osoba drugačijih rodnih indetiteta u oblastima koje omogućavaju pristup prirodnim i društvenim resursima.

Aktivnosti projekta usmjerene su na žene s invaliditetom, uključujući i žene s invalidetom iz ruralnih krajeva Crne Gore, predstavnike/ce državnih organa s posebnim aspektom na zakonodavne organe. Takođe, usmjerene su i na sve osobe s invaliditetom, njihove porodice, organizacije osoba s invalidetom, zaposlene u državnim institucijama, organima lokalne samouprave i organima lokalne uprave, kao i na sve građane/ke, Vladu, medije i društvo u cjelini.

Projekat Osnaživanje kroz uključivanje! realizuje se u okviru Javnog konkursa za raspodjelu sredstava za finansiranje projekata, odnosno programa nevladinih organizacija u oblasti rodne ravnopravnosti kroz prizmu etike, raspisanog od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Realizacija projekta će trajati 12 mjeseci, počev od 22. jula 2024.

Konvencija o dječjim pravima univerzalni je i pravno obavezujuć dokument za gotovo sve države svijeta. Donošenje jednog takvog dokumenta bilo je potrebno da bi sva djeca uživala, na isti način, sva ona prava koja svakom djetetu, bez obzira na pol, na nacionalnu i vjersku pripadnost, na zdravstveno i psihičko stanje pripadaju. To znači da sve što se tumači - svaka potreba djeteta, svako pravo se mora tumačiti u njegovom najboljem interesu. Dijete ima pravo da se izjasni u skladu sa svojim uzrastom u odnosu na sva pitanja koja ga se tiču, poručila je Irena Rakočević ispred Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, na otvaranju Škole dječjih prava koja je započela juče u Mojkovcu.

Država je dužna da omogući svoj djeci apsolutno uživanje prava koja im pripadaju i treba da nađe model da garantuje ostvarivanje svih dječijih prava u skladu sa Konvencijom o dječijim pravima, ali i Konvencijom o pravima lica sa invaliditetom, jer djeca sa invaliditetom moraju da uživaju ista prava, odnosno da budu ravnopravna sa drugom djecom. Svi smo različiti i imamo različite potrebe, zaključila je Rakočević.

Ona je istakla da vjeruje u moć znanja jer znanje otvara naše mogućnosti i dozvoljava nam da upoznamo ovaj svijet i upoznamo sami sebe kroz upoznavanje svijeta, a traganje za znanjem je najviše što bismo sebi mogli dati da ostvarimo svoja prava.

Marina Vujačić ispred Udruženja mladih sa hedikepom Crne Gore govorila je o (samo)određenju, (samo) prihvatanju i (samo)poštovanju naglasivši da ove tri stvari u velikoj mjeri zavise od toga kako nas drugi ljudi vide, ali svakako i od nas samih. Kako je navela, ovo je ključna tema za život bilo kog ljudskog bića, nezavisno od toga da li je riječ o osobama s invaliditetom ili osobama bez invaliditeta jer svi mi prolazimo različite faze samoprihvatanja. Nažalost, dodala je, neke osobe nikada ne prođu fazu samoprihvatanja zbog različitih okolnosti u kojima se nalaze i kojima su okružene.

Vujačić je naglas govorila da bi se drugi promijenili, da bi bolje prihvatili i razumjeli sebe i da bi bili drugačiji prema drugima, kako bi se bolje razumjeli, a ne osuđivali jedni druge zbog onoga što jesmo i kakvi smo. Ona je podijelila sa polaznicima/ama svoja iskustva u borbi za ljudska prava, raniju potrebu da se sakrije, da ne bude vidljiva drugima zato što je mislila da će se tako zaštititi i da je tako niko neće povrijediti, ali je to nemoguće zato što to vodi u samoizolaciju i to nas potpuno odvaja od drugih.

Mi na ovaj svijet nismo došli da bismo sami živjeli. To tako ne funkcionše, mi moramo da budemo jedni s drugima i jedni pored drugih. Samo od nas samih zavisi naša sreća i naše zadovoljstvo sobom, naglasila je i dodala da vjeruje kako svako od nas pruža ono što ima u sebi i da svako daje ono što nosi sa sobom. Kako se ponašamo prema drugima u stvari prvenstveno govori o nama samima, šta mi imamo u sebi i kakvi smo. Najviše na svijetu treba voljeti sebe nije sebičnost, jer ne bismo bili/e u stanju da pružamo ljubav drugima da ne volimo sebe, nezavisno od toga kako izgledamo, koje su naše spoljašnje karakteristike, kazala je Vujačić.

Ona je poručila polaznicima/ama Škole da ne treba da osuđuju sebe zbog svojih emocija, već da svaku emociju moraju prihvatiti i artikulisati i da su svaka emocija i svaki osjećaj bitni.

Zaključak prvog dana Škole bio je da prava treba spoznati, za njih se treba zalagati kako bi nam bila osigurana i zaštićena, a to jedino možemo ako na adekvatan način spoznamo i sebe, svoje potencijale, želje, sposobnosti i htjenja.

Škola dječjih prava, koja se održava od 29. do 31. jula, dio je projekta Škola antidiskriminacije, finansijski podržanog od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, kroz konkurs za projekte NVO u oblasti zaštite lica sa invaliditetom od diskriminacije u 2023. godini.

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Čak 75 odsto zaposlenih u danilovgradskom Centru za dnevni boravak djece sa smetnjama u razvoju i odraslih lica s invaliditetom je na bolovanju, upozorili su za Dan roditelji korisnika, ističući da ta javna ustanova uslovno i faktički postoji, ali ne pruža ni minimum usluga za koje je osnovana.

Uprkos obraćanjima nadležnima – Opštini Danilovgrad kao osnivaču, Ministarstvu socijalnog staranja i Centru za socijalni rad, reakcije nema, a većina roditelja iz revolta, ali i u znak solidarnosti sa službenicom te ustanove, koja je, kako kažu, jedina posvećena i angažovana u radu s korisnicima, djecu ne dovode u Dnevni centar na, kako poručuju, puko paženje.

Kako su objasnili roditelji korisnika, Centar za dnevni boravak ima dvije licence za rad sa 16 korisnika dobi od tri do 26 godina i s pet korisnika starija od 26 godina. Broj zaposlenih, po sistematizaciji je, kako cijene, dovoljan za rad s te dvije grupe, ali problem predstavljaju bolovanja, piše Dan.

Od četiri stručna radnika, troje trenutno koristi zakonsko pravo na odsustvo s posla usljed bolesti i samo jedan stručni radnik je angažovan u radu s mlađom grupom djece. Tvrdim da od 1. jula, starija grupa nema stručnog radnika, a ni saradnika uključenog u rad s njima, tokom boravka u Ustanovi i da se roditelji solidarišu s Brankom, koja je jedina angažovana i posvećena radu s djecom i da dio roditelja iz revolta ne dovodi djecu u Centar radi za pukog paženja kazala je za Dan Rajka Bečanović, majka djevojke s invaliditetom, korisnice usluga ovog Dnevnog centra i predstavnik roditelja u Upravnom odboru ustanove.

Ona poručuje da su u toj ustanovi najavili i kolektivni godišnji odmor, cijeneći da je to pokazatelj loše organicije u DC.

Zaposleni imaju po Zakonu o radu pravo na godišnji odmor, a odluka o korišćenju istog u istom periodu (kolektivni godišnji odmor) je samo pokazatelj loše organizacije u Javnoj ustanovi i definitivno nije u najboljem interesu djeteta/korisnika, a ni u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti i pružanju usluga podrške porodici, naglasila je Bečanović.

Na pitanje da li je moguć boravak korisnika u ustanovi, Bečanović odgovara da boravak kao boravak jeste moguć jer zgrada nije urušena.

Međutim, Centar za dnevni boravak djece sa smetnjama u razvoju i odraslih lica s invaliditetom, fiktivno i uslovno postoji, ali ne pruža ni minimum usluga radi kojih je prvenstveno osnovan, a osnovan je da obavlja djelatnost pružanja podrške iz oblasti usluga socijalne i dječije zaštite i da se stara o najboljim interesima djeteta ukazala je ona.

Ona kaže da ne vidi neko konkretno rješenje za rješenje trenutne situacije, ali da bi opravdala ideju da osnivač donese odluku o zatvaranju postojećeg Dnevnog centra i u najkraćem mogućem periodu osnuje novu Javnu ustanovu u skladu sa zakonom i potrebama korisnika.

Zgrada i oprema nam ne trebaju da se njima dičimo, već da nam olakšaju svakodnevne bitke s kojima se suočavamo poručila je majka korisnice usluga danilovgradskog Dnevnog centra.

Roditelj djevojke s teškim invaliditetom i dugogodišnji NVO aktivista u toj oblasti Dragan Pavlović kaže za Dan da je u Dnevnom centru od njegovog osnivanja (2017) i početka davanja usluga korisnicima (1. septembar 2018) stanje nezadovoljavajuće i tvrdi da je svake godine sve lošije. U svemu tome, na šta godinama upozoravaju, Pavlović ističe da je izostala kontrola, briga i proaktivno djelovanje opštinskih organa kao i Skupštine opštine Danilovgrad.

Više od tri godine (od nepunih šest koliko radi DC), ustanova je radila bez licence, ali to nije smetalo Centru za socijalni rad da donosi rješenja za korisnike, niti je takvo stanje brinulo osnivača naveo je Pavlović za Dan.

Dan je ovim povodom uputio Ministarstvu rada i socijalnog staranja (prije rekonstrukcije Vlade), Opštini Danilovgrad i samom centru, ali odgovore nisu dobili ni od jedne institucije.

Zaposleni se žalili da ne mogu istovremeno da rade s četvoro odraslih osoba s invaliditetom

Pavlović navodi da su 28. juna roditelji svih petoro odraslih osoba sa invaliditetom pozvani na hitan sastanak u Dnevni centar zbog, kako su im kazali, velikih problema.

Na tom sastanku nam je saopšteno da oni ne mogu istovremeno da rade s četiri odrasla lica. Predlagali su neke kombinacije – da dolazimo u različita vremena ili različite dane, objašnjavajući da su nam djeca nemirna, da su emocionalno nepredvidiva, da uznemiravaju i mlađu grupu koja je u prizemlju, da se boje za bezbjednost kako korisnika, tako i za sopstvenu bezbjednost. S obzirom da od petoro odraslih lica s invaliditetom, četvoro poznajem već više od 20 godina, tvrdim da su to bezazlene osobe koje nikada nikome nisu i neće naškoditi. Takođe, poznajem većinu i ostale djece i znam kako se ponašaju i koji su problemi, naglasio je Pavlović.

Problem je nerad i loša organizacija

Bečanović kaže da kadrovski problemi ne postoje jer je broj radno angažovanih u skladu s Pravilnikom i uslovima za dobijanje licence, već je problem nerad.

Problem je i loša organizacija rada. Zatim korišćenje prava na odsustvo s posla usljed bolesti. Procentualno 75 odsto stručnih radnika je na bolovanju. Nisam u saznanju da je u našoj zemlji na snazi neka epidemija ili pandemija. Meni ovaj procenat opravdava uvođenje vanrednog stanja u Crnoj Gori. Nego, nek se nadležne službe koje vrše inspekciju i nadzor nad radom pružaoca usluga iz oblasti socijalne i dječije zaštite, bave time i sankcionišu eventualne nepravilnosti, istakla je Bečanović.

Izvor: Radio Televizija Nikšić

Pripremila: Dajana Vuković

Ljudi sa invaliditetom svakog dana shvataju da svijet nije izgrađen imajući na umu njihove potrebe, ovako je svoje izlaganje počela Eni Vafula Strike, britanska paraolimpijka i šampionka i zagovaračica za ravnopravnost u sportu, onda kada se pokrenulo pitanje o osobama s invaliditetom.

Njena priča, kao i priča još nekoliko sportistkinja s invaliditetom pokazale su šta se krije iza medalja i zašto bi njihove priče trebale biti Inspirativne za sve ljude, posebno za one koji se svakodnevno susreću sa istim preprekama kao i one.

Prije sedam godina, osamnaestogodišnja Friana Kvevira, žena sa invaliditetom iz Vanuatua, prisustvovala je trenerskoj sesiji koju je organizovala Fondacija Commonvealth Games. Kako je objasnila, za razliku od bilo kojeg drugog iskustva, ovo je bilo posebno jer se po prvi put osjetila tretiranom kao ljudsko biće.

„To je uticaj koji sportske prilike mogu imati"

Godinu dana kasnije, Friana je ušla u istoriju Australije osvojivši prvu medalju na Igrama Komonvelta za Vanuatu, osvojivši bronzu u ženskom bacanju koplja u kategoriji F46.

Frianina pobjeda pretvorila ju je u nacionalnog heroja, razbijajući barijere za žene s invaliditetom i sportistkinje uopšte. Njen uspjeh izazvao je promjenu u tome koliko porodica u Vanuatuu percipira osobe s invaliditetom.

Inspirisana Frijanom, jedna majka, koja se nada boljoj budućnosti svoje ćerke s invaliditetom, odvela ju je u lokalnu školu u Vanuatuu i pitala da li njena ćerka sada može da dobije obrazovanje.

To je uticaj koji sportske prilike mogu imati, naglasio je Kris Dženkins OBE, predsjednik Fondacije Commonvealth Games.

On je govorio na događaju na temu Osnaživanje žena: invalidnost i uključivanje u diplomatiju kroz sport. Obraćajući se skupu visokih komesara, sportista, aktivista i omladinskih lidera u sjedištu Sekretarijata u Londonu, Kris je rekao:

Sport može da promijeni način razmišljanja. To pokreće te razgovore i pomaže ljudima da otvore oči da prepoznaju ljude s invaliditetom onakvima kakvi jesu.

Ova tema inkluzije je odjeknula tokom cijelog događaja, dok su govornici iz cijelog Komonvelta otkrivali šta žene s invaliditetom mogu da postignu kada im se pruži prilika.

Eni Vafula Strike MBE, britanska paraolimpijka i šampionka i zagovaračica za ravnopravnost u sportu, podijelila je svoju ličnu priču o prkošenju društvenim ograničenjima koja su joj postavljena i stvaranju ispunjenog života za sebe.

Rođena u malom selu u zapadnoj Keniji, Eni je izgubila punu upotrebu svojih nogu nakon što je obolela od dečje paralize u drugoj godini života. Dok je odrastala, bila je česta meta isključenja.

Kada su moji drugovi iz razreda igrali u školi, ignorisali su me i rekli su mi da čuvam njihove stvari. Moji nastavnici nisu znali kako da me uključe, prisetila se ona.

Diskriminacija prema Eni je bila tolika da je njena porodica morala da se preseli u Najrobi, gde se školovala i počela da predaje. Mnogo godina kasnije, Eni se preselila u Veliku Britaniju, gde se pridružila teretani u nadi da će smršati. Ta odluka ju je prvi put uvela u paraolimpijske sportove i započela putovanje na kojem će se takmičiti u trkama u invalidskim kolicima na Svjetskom prvenstvu i paraolimpijskim svjetskim kupovima.

Razmišljajući o svom putovanju, Eni je rekla prisutnima da je jedina stvar koja odvaja osobu s invaliditetom od svih ostalih prilika, dodajući da je sport veliki izjednačivač koji može da ruši barijere.

„Bila mi je pružena prilika"

Sada posvećena aktivistkinja sa 55 godina, rekla je da je reakcija njenih bivših drugova iz razreda na njena dostignuća bila iznenađenje.

Pitali su kako se to dogodilo. Moj odgovor je bio jednostavan: Rekla sam da mi je pružena prilika, kaže ona.

En je pozvala prisutne da prepoznaju barijere sa kojima se sportisti s invaliditetom suočavaju tokom svog putovanja, a ne samo da slave ono što postižu na elitnim sportskim događajima. Čineći to, zahtijeva od zemalja da tretiraju pitanje invaliditeta kao prioritet, a ne kao naknadnu misao.

„Nisu sve invalidnosti vidljive"

Sličnu poruku prenijele su i istaknute žene s invaliditetom iz različitih profesija.

Sport je moćno sredstvo za promjene, rekla je Karla Kvaltrou, kanadska ministarka sporta i fizičke aktivnosti i trostruka osvajačica bronzane medalje na Paraolimpijskim igrama. Ona se obratila na događaju kao predsedavajuća predstojećeg sastanka ministara sporta Komonvelta koji će se održati 25. jula na marginama Olimpijskih igara 2024.

Gil Atkinson, koja je nedavno služila kao zamjenica visokog komesara Ujedinjenog Kraljevstva u Nigeriji i kojoj je u 30. godini dijagnostikovana epilepsija, pripisala je njen uspjeh pored svog invaliditeta, otpornosti.

Nije svaka invalidnost vidljiva. Sport nam pokazuje da su sposobnosti izuzetne i da svako može da postigne izvrsnost, rekla je ona

Rezultati događaja će doprinijeti diskusijama na predstojećem sastanku ministara sporta Komonvelta.

Naši životi se neće promijeniti ako se svi mi ne promijenimo, bila je strastvena poruka Eni, koju je uputila svim prisutnima na sesiji.

Izvor: Blic RS

Pripremila: Dajana Vuković

Podgorica, PR pres servis – U Crnoj Gori deset autobuskih stanica je u većoj mjeri prilagođeno osobama s invaliditetom (OSI), što predstavlja određeni napredak, ali sjeverni dio države i dalje zaostaje, pa je potrebno dodatno unaprijediti infrastrukturu i propise kako bi se osigurala potpuna ravnopravnost.

To je saopšteno na okruglom stolu pod nazivom Utvrditi mehanizme za bolje i aktivnije djelovanje nadležnih službi u cilju boljeg poštovanja prava osoba sa invaliditetom u saobraćaju na slobodan pristup javnog prevoza i veću sigurnost u saobraćaju, koji je organizovao Savez udruženja paraplegičara Crne Gore u partnerstvu sa Udruženjem paraplegičara Podgorica.

Predsjednica Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore Milijana Čirković kazala je da je glavni cilj projekta Saobraćaj i OSI osigurati ravnopravan pristup licima s invaliditetom u oblasti saobraćaja kroz promociju i doprinos realizaciji prioriteta utvrđenih Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima, Zakonom o prevozu u drumskom saobraćaju, Pravilnikom o posebnim uslovima za vozila kojima se obavlja javni prevoz u drumskom saobraćaju, te odlukama o taksi prevozu donesenih od strane lokalnih samouprava.

Jedna od ključnih aktivnosti projekta bila je praćenje odluka lokalnih institucija o taksi prevozu, gdje je analiziran broj i procenat pristupačnih taksi vozila za lica s invaliditetom. Od 25 upućenih inicijativa, odgovor smo dobili od 12 lokalnih samouprava. Istraživanjem smo utvrdili da je 20 opština u Crnoj Gori donijelo odluke koje uključuju broj i procenat pristupačnih taksi vozila, dok u pet opština (Rožaje, Herceg - Novi, Ulcinj, Plužine i Petnjice) te odluke nisu precizirane. Tim opštinama smo uputili inicijative za dopunu i usvajanje potrebnih odluka,, navela je Ćirković.

Kazala je da su pokrenuli i inicijativu za donošenje odluke o besplatnom javnom prevozu za lica sa invaliditetom na teritoriji Podgorice.

Upućene su dvije inicijative prema Glavnom gradu za besplatan javni prevoz u prigradskim i gradskim linijama. Ova tema je razmatrana i na sjednici Savjeta za pitanja lica sa invaliditetom Skupštine Glavnog grada. Cilj ovih inicijativa je unaprjeđenje postojećih propisa i odluka u dijelu povlastica javnog prevoza i usluga u oblasti saobraćaja za lica sa invaliditetom, kao i promocija pristupačnog gradskog prevoza, rekla je Ćirković.  

Pojasnila je da je povećanje broja korisnika pristupačnih plavih autobusa u Podgorici jedan od očekivanih rezultata.

Obavili smo monitoring autobusnih stanica u 25 opština Crne Gore. Utvrđeno je da 16 opština ima uređene autobuske stanice, dok ostale koriste stajališta. Takođe, pokrenuli smo inicijativu za oslobađanje plaćanja peronske karte na autobuskim stanicama u crnogorskim opštinama, sa ciljem omogućavanja nesmetanog korišćenja javnog prevoza licima sa invaliditetom, navela je Ćirković.

Smatra da je projekat Saobraćaj i OSI značajno je doprinio unaprjeđenju propisa i odluka o povlasticama u javnom prevozu za lica s invaliditetom, povećanju informisanosti javnosti o pristupačnim objektima i obaveznoj primjeni Pravilnika o prilagođavanju objekata za pristup i kretanje lica sa smanjenom pokretljivošću i invaliditetom.

Generalni sekretar Udruženja paraplegičara Podgorica Dejan Bašanović kazao je predstavljajući rezultate monitoringa autobuskih stanica, da su se fokusirali isključivo na stanje infrastrukture autobuskih stanica, bez uključivanja prevoznika i samih autobusa koji obavljaju prevoz lica sa invaliditetom.

Glavni grad Podgorica jedini je grad u Crnoj Gori koji se može pohvaliti adekvatnom infrastrukturom za osobe s invaliditetom, dok je situacija u drugim opštinama mnogo teža, naročito kada su u pitanju međugradski autobusi, naveo je Bašanović.

Pojasnio je da su u okviru projekta radili monitoring autobuskih stanica u Crnoj Gori, fokusirajući se na primjenu elementa pristupačnosti, kako je propisano članom 46. Zakona o bezbjednosti saobraćaja.

Elementi koji se moraju ispuniti uključuju pristupačne ulaze, hodnike, toalete, restorane, telefone, taktilne oznake, perone, parking mjesta i javne pješačke površine. Pregledali smo 25 opština i ustanovili da 16 opština ima uređene autobuske stanice, dok ostale koriste stajališta. Od tih 16 autobuskih stanica, deset ispunjava većinu kriterijuma pristupačnosti, rekao je Bašanović.

Ukazao je da neke opštine, poput Berana i Sutomora, imaju autobuske stanice koje nisu operativne, pa koriste javna stajališta.

Stanica u Beranama, iako izgrađena, trenutno ne funkcioniše, pa su korisnici prisiljeni koristiti stajališta preko puta stanice. Autobuske stanici u Podgorici, Nikšiću, Baru, Ulcinju, Budvi, Petrovcu, Tivtu, Kotoru i Herceg Novom su u većoj mjeri pristupačne za korišćenje osoba sa invaliditetom, rekao je Bašanović.

Istakao je da u odnosu na raniji period, primjećuju napredak u prilagođavanju autobuskih stanica.

Iako su privatni prevoznici često uključeni u korišćenje stanica, mnoge stanice sada ispunjavaju više kriterijuma pristupačnosti. Međutim, sjeverni dio Crne Gore i dalje zaostaje u pogledu pristupačnosti, što je dijelom posljedica konfiguracije terena i drugih faktora. Primorske opštine, Podgorica i Nikšić, kao najveći gradovi, ulažu najviše napora u unaprjeđenje pristupačnosti za lica sa invaliditetom, kazao je Bašanović.  

Smatra da je jasno, iako je potrebno još mnogo rada, da su preduzeti značajni koraci ka poboljšanju uslova za lica sa invaliditetom, posebno u dijelu autobuskih stanica.

Predstavnik Sekretarijata za saobraćaj Glavnog grada Podgorica Mervan Drpljanin istakao je da je glavni cilj tog organa poboljšanje bezbjednosti saobraćaja, navodeći da je u toj oblasti postignut značajan napredak, iako je u nekim djelovima grada došlo do usporenja protoka saobraćaja.

Jedan od ključnih dokumenata na koji se oslanja Sekretarijat je SAMPA, koji uključuje pet glavnih ciljeva za unaprjeđenje saobraćaja. Ovi ciljevi obuhvataju sveobuhvatno planiranje, racionalizaciju upotrebe putničkih automobila, modernizaciju i populizaciju javnog prevoza, korišćenje bicikala i električnih trotineta, te upravljanje horizontalnom i vertikalnom signalizacijom, rekao je Drpljanin.

Podsjetio je da je kao dio napora za unaprjeđenje javnog prevoza, Podgorica nabavila nove autobuse prilagođene potrebama osoba s invaliditetom.

U prvoj fazi nabavljeno je 16 autobusa, a u drugoj fazi još 29, sa planovima za dodatne nabavke. Sekretarijat planira i osnivanje novog gradskog preduzeća za prevoz putnika koje će se posvetiti daljem poboljšanju ovog sektora. Posebna pažnja posvećena je i uvođenju softverske platforme koja omogućava vizuelne i audio informacije o lokaciji autobusa putem GPS signala, što dodatno olakšava korišćenje prevoza osobama s invaliditetom, naveo je Drpljanin.

Ukazao je da je u cilju promocije održivih vidova prevoza, Podgorica sprovela deset javnih poziva za subvencije za nabavku bicikala i postavila parking garaže za bicikla na devet lokacija.

Takođe, radi se na izmjeni zakonske regulative kako bi se električni trotineti prepoznali kao vid javnog prevoza. Što se tiče upravljanja saobraćajem, uvedene su posebne trake za javni prevoz i postavljeni LED monitori za prikaz informacija o linijskom prevozu. Postavljeni su i znakovi za pješake, posebno na lokacijama u blizini škola, kazao je Drpljanin.

Najavio je da do 2030. godine Sekretarijat planira izradu Strategije razvoja saobraćaja, izgradnju podzemnih i nadzemnih garaža, dodatnih parking mjesta i unapređenje biciklističke infrastrukture.

Poseban fokus je na premještanju putničkih motornih vozila iz užeg centra grada kako bi se stvorila zelena površina za bezbjedno korišćenje i rekreaciju, rekao je Drpljanin.

Predstavnica Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, Jelena Raičević, istakla je važnost međusektorske saradnje za unaprjeđenje pristupačnosti.

Ukazala je da je tema pristupačnosti obuhvata četiri ključne oblasti: pristupačnost u objektima, saobraćaju, informacijama i uslugama, što uključuje saradnju najmanje četiri ministarstva.

Ovde smo kao gosti, budući da je fokus ovog okruglog stola na saobraćaju. Ipak, pristupačnost nije tema koju možemo posmatrati izolovano, jer ona zahtijeva sinergiju između ministarstava građevinarstva, saobraćaja, javne uprave i ekonomije, rekla je Raičević.

Prema njenim riječima, jedan od ključnih ciljeva Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je stvaranje pristupačnih gradova i opština u Crnoj Gori.

Iako Crna Gora ima samo 600.000 stanovnika, cilj pristupačnosti nije nemoguć. Naša misija je jasna želimo pristupačne gradove i opštine. Ovo je dugoročan cilj, ali smatramo da je dostižan, navela je Raičević.

Podsjetila je da je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma donijelo Pravilnik o standardima i normama pristupačnosti objekata na osnovu Zakona o planiranju i uređenju prostora.

Pravilnik iz 2015. godine definiše tri ključna elementa pristupačnosti: savladavanje arhitektonskih barijera, elemente samostalnog života i elemente pristupačnosti saobraćaja. Iako je ovaj dokument usklađen sa evropskim standardima, vrijeme je za njegovo ažuriranje kako bi odgovarao potrebama 2024. godine, navela je Raičević.

Ukazala je na važnost inspekcije u sprovođenju zakona i pravilnika, te napomenula da je neophodno imati jaku inspekciju koja će kontrolisati primjenu zakona.

Nijedan zakon nije dovoljno dobar bez dobre inspekcije. Propisane su kazne od 5.000 do 40.000 eura za nepoštovanje zakonskih odredbi, rekla je Raičević.

Tokom diskusije je istaknuto da je Pravilnik o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekta za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom dobro zakonsko rješenje, ali da izostaje njegova primjena, zbog čega bi trebalo primjenjivati kaznenu politiku. Učesnici rasprave su istakli i da je potrebno obezbijediti pristupačan parking ispred Kliničkog centra Crne Gore. Ocijenjeno je i da je saradnjom državog i civilnog sektora, kao i političkih partija, moguće ostvariti rezultate u poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom. Upućeni su konkretni prijedlozi prema Sekreterijatu za saobraćaj da više promoviše  dostupnost i vidljivost kontakt brojeva nadležnih organa zaduženi za sprovođenje kaznene politike kao što su Komunalna inspekcija i Parking servis, kako bi građani jednostavnije i brže prijavili nepropisno parkiranje vozila koji remete sigurnost u saobraćaju. Jedan od glavnih zaključaka ovog događaja je da inspekcijske službe ažurnije sprovode kaznenu politiku, u cilju povećavanja iznosa kazni, većeg broja napisanih kazni za nepoštovanje propisa u saobraćaju pogotovo kada su u pitanju parkiranja na trotoarima, autobuskim stajalištima, zakošenim prilazima i parking mjestima za osobe sa invaliditetom.

Okrugli sto je organizovan u okviru projekta Saobraćaj i OSI, kojeg sprovodi Savez udruženja paraplegičara Crne Gore u partnerstvu sa Udruženjem paraplegičara Podgorica, a finansijski ga je podržalo Ministarstvo saobraćaja i pomorstva 2023. godine.

Izvor: PR Centar

Pripremila: Dajana Vuković

Grupa od 28 nevladinih organizacija (NVO) pozvala je Skupštinu da bez odlaganja stavi na dnevni red i usvoji Rezoluciju o osudi zločina Izraela u Palestini.

U saopštenju grupe NVO navodi se da je, zbog trenutne humanitarne krize i genocida koji je u toku, vrijeme da se djeluje odmah, bez odlaganja.

Zato pozivamo Skupštinu Crne Gore i njenog predsjednika Andriju Mandića da konačno stavi na dnevni red poslednju, dugo čekanu tačku; Predlog rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini, sa 9. sjednice (Prvog redovnog proljećnjeg zasijedanja) ističe se u saopštenju.

Naglašavaju da se svakodnevno svjedoči porastu izraelskih zločina.

I sve većim brojem ubijenih Palestinaca, posebno djece i žena, prisilnom raseljavanju, izgladnjavanju i potpunoj destrukciji pojasa Gaze, tako i zločinima koji se dešavaju na Zapadnoj obali, posebno porastu nasilja izraelskih doseljenika, rušenja palestinskih domova, širenju izraelskih naselja i skrnavljanju svetih mjesta, dodali su iz grupe NVO.

Kako su naveli, dan za danom se svjedoči zločinima Izraela, koji predstavljaju grubo kršenje brojnih međunarodno pravnih akata.

Iz ovih NVO su istakli da se svjedoči kršenju ženevske konvencije i pripadajućih protokola, a naročito Konvencije o zaštiti civila u vrijeme rata, kao i Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida i UN konvencije o pravima djeteta.

Izrael je otvoreno odbio brojne rezolucije Savjeta bezbjednosti i Generalne skupštine UN kojima se poziva na momentalni prekid vatre i hitno omogućavanje ulaska humanitarne pomoći u Gazu,rekli su iz grupe NVO.

Iz 28 organizacija su kazali da je Izrael prekršio brojne i druge međunarodne akata koji garantuju zaštitu osnovnih ljudskih prava, a koje su Crna Gora i Izrael ratifikovali i time se obavezali ne samo na njihovo poštovanje, već i promociju principa koji leže u osnovi međunarodnog prava.

Oni su podsjetili da je Međunarodnog suda pravde prošle nedjelje pozvao sve države da preispitataju svoje bilateralne odnose sa Izraelom, kako bi osigurale da njihova politika ne pomaže u kontinuiranoj agresiji Izraela na Palestinski narod, bilo direktno ili indirektno.

Međunarodni sud pravde je Izraelsku okupaciju proglasio nezakonitom i odredio da se mora u potpunosti prekinuti i što je prije moguće, navodi se u saopštenju.

Navodi se da je Međunarodni sud pravde konstatovao da okupacija krši Povelju UN-a, ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo, uključujući posebno zabranu rasne segregacije i aparthejda, kao i da su sva Izraelska naselja na okupiranoj Palestinskoj teritoriji nezakonita i da se moraju demontirati, i da svi izraelski setleri moraju biti evakuisani.

Međunarodni sud pravde je proglasio da Izraelska nezakonita okupacija ne samo da narušava već i uništava pravo palestinskog naroda na samoopredjeljenje u svojoj zemlji, uključujući pravo na vlastitu državu, dodaje se u saopštenju.

Grupa 28 NVO je apelovala na sve poslanike da usvoje Rezoluciju shodno svim rezolucijama i međunarodnim konvencijama prema kojim se Crna Gora obavezala, kao i odlukama i pozivima Međunarodnog suda pravde i drugih UN tijela.

Kako su kazali, time bi se doprinijelo zaustavljanju izraelskog genocidnog rata i sve teže humanitarne katastrofe u Palestini.

Potpisnice apela za usvajanje Rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini su: NVO Građanska alijansa, Djeca Crne Gore, Udruženje mladih sa hendikepom, Udruženja roditelja Oaza Bijelo Polje, Centar za ženska prava,  Crnogorski ženski lobi, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Ulcinj, Udruženje hendikepiranih Srce.

Među potpisnicima su i NVO Prima, Carep, Asocijacija Spektra, Centar za održivi razvoj i saradnju, NVO Naša akcija, Prima, Euromost, Udruženje raseljenih Roma i Egipćana Kosmeta u Crnoj Gori, NVU Staze, Udruženja za razvoj civilnog društva, Punctum.

Apel su potpisale i NVO Arte Sano, Opštinsko Udruženje multiple skleroze Bijelo Polje , Zora, Most kulture, Ključ, Akcija za održivi razvoj Oikos, Agencija za lokalnu demokratiju, Društvo crnogorsko palestinskog prijateljstva i SOS telefon Rožaje.

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković

Savjetnica premijera za ekonomsku politiku Milena Milović je kazala da nigdje nije navedeno da će se minimalna zarada isplaćivati isključivo na osnovu stručne spreme, dodajući da je logično da to zavisi od sistematizacije.

Osim Vlade i Ministarstva finansija (MF), niko drugi nije zadovoljan Nacrtom fiskalne strategije (FS) - kratak je zaključak jučerašnje javne rasprave, koja je trajala četiri i po sata, koju je MF organizovalo o ovom dokumentu na koji bi mišljenje trebalo i da da Centralna banka, prije nego ga Skupština usvoji.

Da će parlamentarna većina podržati FS, rečeno je još na predstavljanju ovog nacrta na zajedničkoj pres konferenciji premijera Milojka Spajića, ministra finansija Novice Vukovića, šefa kabineta premijera Branka Krvavca i predstavnika partija većine. Ipak, učesnici jučerašnjeg okruglog stola nijesu imali riječi hvale.

Sindikati

Predsjednik Unije slobodnih sindikata Srđa Keković je kazao da FS ne odgovara onome što je bilo najavljeno, jer su očekivali da će zarade svima biti veće za 25 odsto. Dodao je da država mora povećavati plate kako bi se zaustavio egzodus radnika, posebno kada Crna Gora uđe u EU, ali kroz povećanje koeficijenata.

Mi smo danas svi ovdje post festum, ali je važno da ono što ćemo kazati ostane zapisano, ne što ćemo biti u pravu, nego što ćemo tražiti odgovornost nekih koji nas mogu dovesti u jednu haotičnu situaciju, kazao je Keković.

Protive se, kako je naveo, ukidanju dijela doprinosa za PIO, dodajući da se time dobijaju mrvice u odnosu na ono što se gubi. Iz Fonda PIO mu je, kako je kazao, rečeno da će deficit biti 400 miliona eura.

Ukinuti doprinose za nas je katastrofa. Kad bi ovi doprinosi ostali, sa 400 miliona bismo mogli da uradimo mnogo toga, a ne da nagrađujemo poslodavce koji i sada imaju profite i ekstra profite. To bi se moglo koristiti za one koji imaju probleme u poslovanju, kazao je Keković, ukazujući da nijesu saglasni ni sa uvođenjem dvije minimalne zarade.

Predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević je ustvrdio da se plata ne povećava, već smanjuje, jer je bruto plata formulacija zarade.

Dvije minimalne zarade to je nešto nevjerovatno. To je diskriminacija koja potencijalno stvara ogroman broj tužbi, kazao je Rakočević ocjenjujući da bi se plate trebalo povećati samo kroz rast koeficijenata.

Poslodavci

Filip Lazović, iz Unije poslodavaca, kazao je da u Crnoj Gori vlada paradoks da je finansijski isplativije raditi u javnom, nego u privatnom sektoru. Zbog toga, kako je naveo, privrednici ne mogu naći radnu snagu, jer ih je privukao javni sektor koji oni finansiraju. Dvije minimalne zarade u zavisnosti od obrazovanja, kako je naveo, bio je njihov prijedlog, jer su smatrali da će se time izbjeći situacija nastala nakon programa ES1.

U ovom momentu postoji osam minimalnih zarada, ona predviđena zakonom plus zarade za svaki koeficijent, to što ćemo imati dvije neće biti ništa spektakularno niti diskriminatorno, ocijenio je Lazović, dodajući da ih zabrinjava što se sindikati protive ukidanju doprinosa za PIO, koji nikada nije dobro funkcionisao.

Poslanik GP Ura Miloš Konatar je ocijenio da prosječna minimalna zarada nije 700 eura, jer bi se pravi iznos mogao utvrditi samo ako znamo koliko radnika prima 600, a koliko 800 eura da bi se napravio prosjek. Ukazao je i da je u FS navedeno da će srednjoškolci primati 600, a visokoškolci 800 eura, ali da to nije tačno, jer će to zavisiti od radnog mjesta na kojem rade i sistematizacije. Smatra da je na jučerašnjoj raspravi FS trebalo da budu Spajić, Vuković i Krvavac, jer je riječ o političkom pitanju oko obećanja koja nijesu ispunjena.

Savjetnica premijera za ekonomsku politiku Milena Milović je ocijenila da nema kataklizmičkog scenarija koji se juče, ali i prethodnih osam mjeseci mogao čuti u javnom diskursu navodeći da se sve finansira iz tekućih prihoda. Smatra da FS stvara predvidivost i poslodavcima i investitorima.

Da bi Crna Gora otključala ekonomski potencijal, mora da napravi infrastrukturu. Mi smo imali deficit tekuće potrošnje godinama. Ne možemo fragmentisano posmatrati FS samo iz svoje vizure, svako ima na to pravo, ali dajte da je pogledamo kao sveobuhvatan dokument, kazala je Milović.

Prijedlog UPCG o dvije minimalne zarade smatraju dobrim, jer se tako razdvajaju oni sa različitim obrazovanjem i dodatno štite mali poslodavci, posebno na sjeveru, jer su najmanje konkurentni.

Mi moramo pripremiti tržište rada na konkurenciju prije ulaska u EU. Vlada je morala da nađe balans između poslodavaca i sindikata. Ako bi samo rastao koeficijent, na dobitku bi bili samo zaposleni, ali ne i poslodavci, a ovo su duboke reforme koje moraju zadovoljiti i sindikate i poslodavce i štititi državni budžet,  kazala je Milović, dodajući da nijesu odustali od diverzifikacije privrede, ali da se jedino izmjenama obrazovnog sistema može uticati na dugi rok.

Minimalna zarada

Milović je kazala da nigdje nije navedeno da će se minimalna zarada isplaćivati isključivo na osnovu stručne spreme, dodajući da je logično da to zavisi od sistematizacije. Odgovor na pitanje Pobjede na koji način će se izbjeći eventualna zloupotreba da se radi toga mijenjaju sistematizacije kako bi se za određena radna mjesta smanjili potrebni uslovi, dali su iz Ministarstva rada.

Poslodavac oglašava radna mjesta koja imaju određene uslove uključujući i nivo kvalifikacije obrazovanja. Kada se neko lice prijavljuje na oglas, ono pristaje na te uslove. Ako je neko već raspoređen na odgovarajuće radno mjesto, poslodavac nema pravo da ga rasporedi na drugo sa nižim nivoom obrazovanja, pojasnili su iz ovog resora.

Miloš Vuković, iz Fideliti konsaltinga, naglasio je da sve što je navedeno u FS odstupa od predizbornih obećanja PES-a.

Nema minimalne plate od 700 eura, prosječne penzije od 600 eura, povećanja od 25 odsto svim zaposlenima koji primaju platu preko 565 eura, nema radnog vremena od sedam sati, nema pune zaposlenosti, što je sve trebalo ostvariti do 1. novembra. Kad pogledamo brojke, 400.000 građana Crne Gore je u junu 2023. godine, najblaže rečeno, iznevjereno, kazao je Vuković.

Ocijenio je da se FS ne može baviti ovako radikalnom reformom penzionog sistema bez analiza, jer se odnosi na period od tri godine, dok se reforma ovog sistema radi za 40 godina i mora biti rezultat širokog društvenog konsenzusa. FS je, kako smatra, morala da prethodi strategija reforme penzionog sistema, a ovako će se trošak penzija prebaciti na teret građana, posebno na najsiromašniji sloj. Nije se vodilo računa o ozbiljnoj demografskoj krizi, ocijenio je Vuković, dodajući da će se broj stanovnika preko 65 godina povećavati, a njihov stepen zavisnosti skoro udvostručiti u narednih 50 godina te da je pad nataliteta konstantan.

Vuković smatra da je glavna zamka FS pretpostavka da se keš na ruke i dalje isplaćuje u mjeri kao prilikom implementacije ES1. To, kako je ocijenio, nije slučaj, a na ovaj način se upumpava velika količina novca u sistem što će uticati na rast inflacije. Smatra da je projekciju naplate PDV-a u idućoj godini, kojom je predviđeno povećanje za 173 miliona u odnosu na ovu godinu, nemoguće dostići. Vuković je ocijenio da FS ne tretira osnovni problem zbog kojeg je inflacija značajno veća nego u EU, navodeći da su to trgovačke marže kao ni rapidni rast cijena stanova i zakupnine.

Čašćavanje poslodavaca na teret penzija postojećih radnika predstavlja nepravedan model redistribucije budućeg novca trenutno zaposlenih građana. Oslobađanjem od navedenih doprinosa vrši se klasičan transfer novca sa budućih računa građana na sadašnje račune poslodavaca i to nakon godine u kojoj su postignuti rekordni profiti privrede, kazao je Vuković, dodajući da je potrebno pripremiti novi dokument kojim bi se odustalo od planiranog smanjenja doprinosa i predvidjele mjere za početak diverzifikacije crnogorske ekonomije.

Direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić je kazala da se može desiti da mnoge osobe s invaliditetom odu u invalidsku penziju, jer će im se to više isplatiti nego da rade. Profesorica i bivša poslanica PZP-a Branka Bošnjak je kazala da su FS pisali političari, a ne ekonomisti, ocjenjujući da nije riječ ni o kakvom povećanju plata, nego odricanju nauštrb sigurne starosti.

Mi stimulišemo ljude da idu u penziju, umjesto da ih stimulišemo da rade. Vi ste izjednačili profesore sa nekim ko nema osnovnu školu. Obesmišljava se znanje, a sa dvije kategorije minimalne zarade stimulisaćete još veću kupovinu diploma, to će biti najbolji biznis, kazala je Bošnjak dodajući da se sve uradilo populistički, a ne analitički.

Vinari

Uvođenje akcize na vina neprihvatljivo je za vinare, kazao je Ljubiša Krgović u ime više udruženja iz ove oblasti. Ukazao je da su po CEFTA sporazumu, do nivoa kvote od 350.000 litara, uvozna vina oslobođena akcize, zbog čega bi se ovom mjerom, domaća vina izložila dodatnoj nelojalnoj konkurenciji. Upozorio je da bi to moglo dovesti do gašenja posebno malih proizvođača i gubitka egzistencijalnih prihoda mnogim porodicama. Krgović je tražio da se još jednom vidi da li je u redu da Vlada, radi predviđena četiri miliona po ovom osnovu, dovede u pitanje egzistenciju vinara.

Nezadovoljni su i u Plantažama, a prema riječima Sanje Radonjić iz ove kompanije nijedna vinska zemlja, koja je istovremeno i turistička destinacija, nema ovu akcizu. Izuzetak je, kako je navela, Francuska, sa četiri centa po litru, što je šest puta manje u odnosu na ono što se planira kod nas. Neprihvatljivi su joj argumenti MF te smatra da se konditorski proizvodi ne mogu upoređivati sa vinom.

Trudimo se da mapiramo Crnu Goru kao turističko-vinsku destinaciju, a vi sa ovim hoćete da poručite da je vino štetno i da bude skuplje. Želimo da radimo na vinskoj kulturi, a ovo nam ne ide u prilog kao destinaciji, kazala je Radonjić napominjući da sva istraživanja pokazuju da je umjerena konzumacija vina povoljna i tražeći da se ova ideja još jednom razmotri.

Biljana Peranović, iz MF-a, ukazala je da je u svim zemljama koje nemaju akcizu na vino, opterećenje poslodavaca na rad 40 odsto, a da će kod nas biti 16 odsto, navodeći da će za male proizvođače biti predviđene podsticajne mjere. Markiranje naftnih derivata problematično je za Udruženje naftnih kompanija. Sekretar Udruženja Draško Striković je ukazao da niko nije protiv suzbijanja sive ekonomije, ali da ovo nije način. Ocijenio je da bi bilo mudrije da se pooštri kontrola ako se sumnja na tako velik obim sive ekonomije, nudeći pomoć naftnih kompanija.

Privrednik Vladan Vujović je ocijenio da je premijer prevario građane, te da je sramota što je isturio saradnike da primaju kritike dok oni šetaju po Parizu.

Nas u Crnoj Gori svako malo zadesi po neki lažni car Šćepan mali, pa neka se i on izduva, kazao je Vujović.

Na probleme su ukazali i iz Crvenog krsta, navodeći da bi povećanje minimalne zarade moglo uticati na prekid pružanja usluga gerontodomaćica koje su od velikog značaja za korisnike.

Radulović: Ako nastavimo ovako, za pet godina idemo u bankrot

Najoštriji u kritikama bio je bivši poslanik PZP-a Branko Radulović.

Spajić je uvijek govorio da sam ja genije, ali me slabo slušao. Ako nastavimo ovako, za pet godina idemo u bankrot, a za 15 godina ćemo se boriti za opstanak, jer ćemo imati nedostatak vode, energije i hrane. Zapamtite ovo, zbog toga sam danas ovdje, poručio je Radulović.

Ukazao je da FS ne predviđa suštinske mjere, iznoseći kritike na gotovo sve segmente ekonomske politike. te problematizujući pristup investicijama u infrastrukturu. ocjenjujući ih neodrživim.

Odlučite više o aerodromima, oni se moraju modernizovati, ako nemate pameti, dajte nekome ko ima, poručio je Radulović Vladi.

Jedina dobra ideja, kako je kazao, jeste njegova ideja o razvojnoj banci, napominjući da je Vlada Zdravka Krivokapića odbila njegov prijedlog 2020. godine. Ipak, poručio je da sa svojim znanjem i iskustvom stoji na raspolaganju.

Da bog da da dočekate bolje dane, nego što vam ja predviđam, poručio je Radulović.

Nijesu navedeni fiskalni rizici programa ,,Evropa sad 2“

Savjetnik predsjednika države za ekonomiju Mladen Grgić je ocijenio da FS počiva na dvije pogrešne premise, da povećanje neto zarada ne utiče na inflaciju, te da agregatna potrošnja stimuliše dugoročni rast, ukazujući da to može biti samo kratkoročni efekat. Grgić je ukazao da u FS nijesu navedeni fiskalni rizici programa ,,Evropa sad 2“ (ES) koje ocjenjuje ozbiljnim, izražavajući skepsu da će se smanjenjem poreza i doprinosa smanjiti siva ekonomija. Trenutna dešavanja ga, kako je naveo, podsjećaju na ono što se dešavalo u Grčkoj, iako, kako je naglasio, smatra da je Crna Gora daleko od takvih kataklizmičkih scenarija.

Mnogo gori scenario je kad država treba da bankrotira, a ne bankrotira. Dobili smo FS koja gura Fond PIO ka reformi, a te reforme nema. Nije logično da se reformama obesmišljava jedan sistem, a da za njega nije predviđena posebna reforma, kazao je Grgić.

Izvor: Analitika

Pripremila: Dajana Vuković