Organizatori 11. Beogradskog internacionalnog filmskog festivala osoba s invaliditetom – Bosifesta, koji će biti održan od 19. do 21. oktobra 2020. u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu, raspisali su konkurs za prijavljivanje filmova.

Tema Bosifesta je rad i život osoba s invaliditetom, a konkurs je otvoren od 24. januara do 24. aprila 2020. godine. Rezultati selekcije biće objavljeni 3. juna 2020. godine.

Festival je takmičarskog karaktera, dok cjelokupan program sadrži takmičarski i revijalni dio. Filmovi koji ne budu izabrani za takmičarski dio programa, a ispunjavaju uslove konkursa, biće prikazani u revijalnom dijelu programa.

Uslovi prijavljivanja i učestvovanja:

1. Žanr: dokumentarni filmovi na temu osoba s invaliditetom
2. Trajanje filma maksimum do 100 minuta
3. Film mora da bude na engleskom jeziku ili sa srpskim/engleskim titlom
4. Film mora da bude produciran u prethodnih 5 godina
5. Film mora da bude poslat najkasnije do 24. aprila 2020. godine
6. Svi video zapisi moraju biti u DVD formatu
7. Organizacija Bosifesta može da koristi u reklamne svrhe dio primljenog rada (do minut trajanja)
8. Komisija dobija najmanje dvije kopije filma (DVD format) i sve kopije zadržava festival

Potrebno je dostaviti i sljedeće:

-sinopsis ili tekstualno objašnjenje dužine između 100 i 200 riječi

-dijalog listu (ukoliko postoji)

-dvije slike iz filma ili sa snimanja filma

-biografiju i fotografiju autora

-godinu i mjesto rođenja autora/autorke filma, zanimanje, mjesto boravka i     kontakt (telefon i e-mail)

Radove i prateće materijale, sa naznakom “Za konkurs BOSIFEST 2020” slati na: Hendi Centar Koloseum, Beograd, Panićeva 14, 11000 Beograd, Srbija.

Do sada je u okviru Bosifesta prikazano preko 400 filmskih ostvarenja, koji se bave tematikom života osoba s invaliditetom ili su njihovi autori osobe s invaliditetom. Pored prikazivanja filmova, Bosifest nudi i prateće programe u vidu radionica, panel diskusija i okruglih stolova, izložbi, performansa…

Svrha osnivanja Bosifesta je ukazivanje na stvaralački rad i mogućnosti učesnika na javnoj kulturnoj sceni i širenje poruke da bi osobe s invaliditetom trebalo da imaju ista prava i obaveze kao i drugi građani. Na taj način, ovaj festival daje snažan podsticaj donošenju mjera za ravnopravno učešće i integrisanje osoba s invaliditetom u društvo.

Suštinski pokazatelj da postoji prostor za ovakav festival u Srbiji jeste upravo veliko interesovanje stvaralaca i izvođača za učešće u programima Bosifesta. Ovaj festival pridružuje se svjetskim festivalima, koji se duži niz godina bave isključivo filmovima o osobama s invaliditetom, kao i filmovima čiji su autori osobe s invaliditetom. Mreža tih festivala pruža autorima izlazak na svjetsko tržište, ali i mogućnost da predstave nove, inovativne filmove koji se bave tematikom vezanom za život osoba s invaliditetom.

Bosifest iz godine u godinu daje doprinos upoznavanju šire javnosti o pravima, položaju i potrebama osoba s invaliditetom, poboljšanju komunikacije, prihvatanju različitosti, rušenju predrasuda o osobama s invaliditetom, a istovremeno, filmski program podsticajno djeluje na stvaranje novih filmskih i umjetničkih ostvarenja.

Kroz program Bosifesta nude se i moguća rješenja za dalji razvoj demokratskog društva i stvaranje okoline, koja će biti pristupačna, bez prepreka i barijera – za sve. Festival promoviše Grad Beograd i Srbiju kroz bogatstvo različitosti i predano radi na ohrabrivanju naše kulturne i profesionalne javnosti da se upozna sa dometima umjetnika s invaliditetom iz cijelog svijeta, kao i na stvaranju uslova za razmjenu mišljenja i iskustava filmskih umjetnika.

Izvor: www.seecult.org 

Pripremila: Anđela Miličić

Gradski saobraćaj bi se poboljšao kada bi se sprovela studija koju su radili Slovenci, naveo je Jusuf Alivodić, na šta je Slađana Vujačić kazala da se ne može primjenjivati jer je zastarjela.

„To što autobuski prevoznici Glavnom gradu nijesu dostavljali podatke o broju prevezenih putnika, strukturi mjesečnih karata, ukupnom broju karata, časovima vožnje voznog osoblja neće biti nešto što će ih opterećivati u tržišnoj utakmici kada bude raspisan javni poziv za raspodjelu autobuskih linija, aopštila je Lazarela Kalezić, sekretar za saobraćaj, na jučerašnjoj centralnoj javnoj raspravi o Planu održive urbane mobilnosti Podgorice. 

U tom dokumentu Glavnog grada navedeno je da tri privatna prevoznika ne dostavljaju gradu podatke, ali redovno dobijaju subvencije uz opravdanje da su nerentabilni. Kako je i na osnovu čega Glavni grad zaključio da su nerentabilni iz dokumenta nije jasno. Odgovorajući na pitanje kako je moguće da je Glavni grad prevoznicima dijelio subvencije, a da oni njima nijesu dostavljali podatke o broju preveznih putnika, Kalezić je navela da joj je žao što se subvencije vežu za dostavljanje ili nedostavljanje podataka o broju putnika.

„Subvencije predstavljaju pomoć da se određena javna funkcija odrađuje na onaj način da zadovolji usluge građana. Tačno je da u periodu kada smo spremali analizu prevoznici nisu bili redovni u dostavljanju izvještaja, ali zadnjih nekoliko mjeseci su redovni i dostavljaju podatke. Javni poziv za dodjelu linija će biti otvoren za sve, podrazumijevaće tržišnu utakmicu. Počeli smo proces uvođenja elektronske karte i to će ići prije nego bude konkurs za raspodjelu linija i pomoći će da vidimo gdje su generatori mobilnosti kada je linijski prevoz u pitanju. To da li su dostavili podatak neće biti nešto što će ih opterećivati u toj utakmici“, navela je Kalezić. Autobuski prevoznik Janko Bulatović saopštio je da on odgovorno tvrdi da su sve podatke iz njihove firme dostavili Sekretarijatu, na šta je Kalezić odgovorila da na njihovu adresu ništa nije stiglo.

Predstavnik radne grupe koja je radila dokument Radule Vujadinović je saopštio da su njima bili potrebni podaci iz 2018. godine a da ih u momentu kada su radili plan, nijesu imali. Suvlasnik firme Gradski saobraćaj PG Jusuf Alivodić ukazao je da njima najveći problem predstavljaju taksisti kako regularni tako i neregularni kojih je najviše na gradskim ulicama. Alivodić je ukazao da bi se gradski saobraćaj poboljšao kada bi se sprovela studija koju su radili Slovenci u vrijeme bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše.

Zamjenica gradonačelnika Slađana Vujačić je navela da se studija ne može primjenjivati jer je zastarjela. Ona je pozvala Alivodića da prijavi nelegalne taksiste uz obećanje da će Komunalna policija i Komunalna inspekcija raditi posao kako treba. Stevan Radusinović ukazao je da su trotoari u centru grada u lošem stanju, dok je Peđa Tomović ukazao da treba izvršiti pritisak da omladina koristi bicikl kao prevozno sredstvo. Predstavnik NVO Biciklo.me Blažo Crvenica je naveo da je neohodno poboljšati infrastrukturu za bicikliste. 

Autobusi i taksi vozila neprilagođeni za OSI 

Predstavnik Udruženja mladih sa hendikepom Milenko Vojičić ukazao je da će ubuduće tužiti autobuske prevoznike i taksi firme ukoliko vozila ne prilagode osobama s invaliditetom. On je naveo da na vratima više od polovine autobusa postoji oznaka da su prilagođeni osobama s invaliditetom, ali rampe nema.

„Nijedan vozač autobusa me ne konstatuje da sam na autobuskom stajalištu“, naveo je Vojičić.

Lazarela Kalezić navodi da je Komunalna inspekcija obišla taksi firme i napisala kazne onima koji nijesu prilagodili vozila za OSI jer je rok po kojem su morali da ih prilagode, shodno Odluci o taksi prevozu, istekao.

Izvor: DN Dan 

Paraolimpijski komitet Crne Gore je, uz podršku Ministarstva sporta i mladih Crne Gore izdvojio 25.200 eura za stipendiranje 17 sportista, što je rekordan iznos od osnivanja ove organizacije. Stipendiraće se sportisti iz sedam sportova sa programa Međunarodnog paraolimpijskog komiteta, i to: atletičari: Marijana Goranović, Radmilo Baranin, Maja Rajković, Miloš Spaić i Miloš Ranitović, stonoteniseri: Filip Radović, Luka Bakić, Slobodanka Gurešić i Milijana Ćirković, golbalisti: Nikola Nikolić, Marko Nikolić i Mirnes Ramović, plivači Ilija Tadić i Andrija Đurović, džudista Adnan Kujović, parabiciklista Danilo Gojković i skijaš Petar Kasom.

Potpisivanje ugovora sa stipendistima Paraolimpijski komitet Crne Gore obaviće u petak u hotelu "Podgorica", nakon čega će se prisutnim medijima obratiti najbolji crnogorski paraolimpijac Filip Radović i predsjednik POK-a Igor Tomić.

Izvor: DN Dan

Već nekoliko godina panorame kojima se možemo diviti iz dvorca Sant'Elmo u Napulju vidljivije su i osobama s oštećenjem vida.
To je zasluga genijalnog projekta, koji je realizovao Paolo Pudu, koji je diplomirao na akademiji lijepih umjetnosti u Napulju. Paolo je kreirao rukohvat koji uz pomoć korišćenja Brajevog pisma, prikazuje nesvakidašnje ljepote mjesta u okruženju.

Naziv projekta jeste “Follow the shape“, odnosno “prati oblik”, a ima za cilj da osobama s oštećenjem vida približi ljepote Napulja, koji će dodirom ostvariti kontakt sa ovim rukohvatom od čelika.
Riječi koje se odnose na ovaj projekat su iz knjige „zemlja i čovjek“, 1947, Đuzepea de Lorenca. Riječ je o putanji, više maštovitoj nego deskriptivnoj, koja želi da pomogne osobama s oštećenjem vida da na jedan novi način uživaju u gradu i u panorami dvorca Sant Elmo.

Na mjestu starog, instaliran je novi rukohvat zahvaljujući Ministarstvu dobara, kulturnih aktivnosti i turizma (oblast savremene umjetnosti), u saradnji sa udruženjem Amići di Kapodimonte (Amici di Capodimonte). Projekat iz 2017. pobijedio je na petom izdanju konkursa Projekat za dvorac“ koji je usmjeren na temu Drugačiji pogled, relacije, odnosi. 

Tekst preuzet s fejsbuk stranice Saveza slijepih Crne Gore

Kandidati za članove Savjeta za brigu o osobama s invaliditetom Marina Vujačić, Goran Macanović i Milenko Vojičić izražavaju negodovanje povodom navoda u saopštenju Ministarstva rada i socijalnog staranja prenijetom od strane novinske agencije MINA, pod naslovom „Izrada registra OSI biće uređena Akcionim planom“, objavljenom u ovom mediju 9. februara 2020. 

Naime, u saopštenju su, namjerno ili nenamjerno, izostavljene vrlo važne činjenice zbog čega se ostavlja prostor nesigurnosti i neuvažavanja iznijetih stavova osoba s invaliditetom i njihovih predstavnika posebno u vezi s konstituisanjem novog Savjeta za prava OSI. 

Čak i da zanemarimo činjenicu da se Akcionim planom ne može „urediti izrada registra OSI“, već samo definisati kao mjera, što je potpuno nepotrebno imajući u vidu da je ista definisana po prvi put još 2008. te da je u cilju njenog sprovođenja trebalo formirati međusektorsku radnu grupu koja bi izradila Nacrt zakona o jedinstvenom tijelu vještaćenja i izradi registra osoba s invaliditetom, ipak, ne možemo zanemariti činjenicu da je u istom saopštenju pomenuto i konstituisanje Savjeta za prava OSI na nivou Vlade, koje se očekuje od novembra 2019, bez jasnih naznaka ishoda jedne takve odluke. 

Naime, zbog nemogućnosti ostvarivanja djelotvorne saradnje i sprovođenja adekvatnih odluka, odnosno niskog uticaja koji je Savjet, kao tijelo Ministarstva rada i socijalnog staranja, imao, a na osnovu zahtjeva organizacija osoba s invaliditetom, pristupilo se javnom pozivu za predlaganje kanddata za Savjet koji bi se formirao kao savjetodavno tijelo Vlade, što je u skladu s preporukama Komiteta UN o pravima OSI i Evropske komisije. 

Nakon što se na listi našao predstavnik NVO koji se javno ne deklariše kao osoba s invaliditetom, niti predstavlja organizaciiju koja se primarno, dominantno ili isključivo bavi osobama s invaliditetom, a koji pritom ima veći broj podrški nevladinih organizacija od ostalo dvoje kandidata, dotadašnji članovi Savjeta su na sjednici održanoj 1. novembra 2019. obavijestili Ministarstvo o svom stavu da neće učestvovati u radu budućeg Savjeta ukoliko u njemu ne budu izabrani isključivo autentični predstavnici OSI u skladu s obavezom države preuzetom iz Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom (član 4, stav 3 i član 33, stav 3). 

Kako je Konvencija kao dokument veće pravne važnosti i ima primat nad domaćim zakonodavstvom to je država dužna neposredno primijeniti, a propise koji su suprotni odredbama Konvencije pod hitno uskladiti. 

U tom smislu, još jednom, javno apelujemo na Vladu da prilikom donošenja odluke o uspostavljanju Savjeta poštuje odredbe međunarodnih dokumenata na koje se sama obavezala. U suprotnom Vlada treba biti svjesna činjenice da takav Savjet neće funkcionisati, a potpisnici saopštenja će o navedenom informisati međunarodna tijela, među kojima je i Komitet UN o pravima osoba sa invaliditetom. 

Trideset tužbi, koje su podnijeli posjetitelji Diznijevih zabavnih parkova s autizmom, koji su navodno nepravedno dugo čekali ulazak na atrakcije, trebalo bi ići u proces, odlučio je žalbeni sud. Iako Dizni nudi mrežni sastav rezervacija za osobe s invaliditetom, to ne eliminiše u potpunosti njihovo čekanje na ulazak na vožnje, kazao je sud u svom mišljenju. Odluka ne rješava temeljna pitanja, ali daje tužiteljima još jednu priliku da pokušaju dokazati da pristupačnost u parkovima nije adekvatna. "Dizni Parkovi imaju neumornu predanost pružanju inkluzivnog i pristupačnog okruženja za sve naše goste", rekla je Diznijeva portparolka u izjavi.

"Odluka žalbenog suda vraća tužbe nižem sudu radi daljnjeg postupka. Pregledavamo odluku i procjenjujemo sljedeće korake", izjavila je ona.
Posljednjih godina Dizni je razvio novi sastav za pristup osobama s invaliditetom, što je u središtu parnice Diznijeva pravila omogućavaju osobama s invaliditetom da unaprijed rezervišu vožnju, iako moraju čekati do 15 minuta. Sastav je poznat kao DAS kartica ili kartica za uslugu pristupa osobama s invaliditetom.

Dizni je u 2013. ukinuo prethodni sastav koji je omogućavao osobama s invaliditetom da idu na početak reda. Sastav je privukao pažnju medija nakon što su bogati posjetioci zloupotrebljavali sastav. Prema sudskim dokumentima, mnogi posjetioci i tužitelji imaju autizam, bore se s čekanjem na vožnje u Diznijevim zabavnim parkovima.

Sud je utvrdio da DAS kartice ne rješavaju problem čekanja osoba s invaliditetom. "DAS kartica omogućava gostima s invaliditetom da izbjegavaju gužve i skučene uslove koji postoje kada stoje u redu za vožnju", napisali su sudije kao dio svoje odluke.

Izvor: IN Portal

Pripremila: Dalida Rastoder

I pored dobre zakonske regulative, usklađene sa evropskim standardima, osobama s invaliditetom (OSI) još uvijek nije omogućen potpuni pristup svim javnim ustanovama, kao ni nesmetano kretanje ulicama Podgorice.

“U centru Podgorice nailazim na prepreke kao što su ivičnjaci koji nisu dobro urađeni, pa gubim dosta vremena tražeći one koje jesu. Onda kolicima idem po kolovozu, rizikujući da me neko udari“, kaže Ambroz Nikač, korisnik kolica.

On posjećuje koncerte, ide u bioskop i na izložbe, nekoliko puta je i sam izlagao. Kaže da u neke objekte može ući do same sale, a onda mora da sjedi ili u prvom ili zadnjem redu, što nije ono šta on hoće.

“Sale su uglavnom nepristupačne i korisnici kolica mogu isključivo da borave u određenon prostoru s ograničenim kretanjem. Platforme rijetko rade ili niko ne zna kako da ih koristi ili su ključevi nestali ili takve neke bajke. Zaposleni u organizacijama i kulturnim centrima su ljubazni i nude pomoć, ali je to za mene neprihvaljivo. Ja samo hoću da kao svi drugi sam dođem do mjesta gde ću sjedjeti, bez nečije pomoći“, kaže Ambroz.

U nevladinim organizacijama takvo stanje objašnjavanju nedovoljno kontinuiranom angažovanošću nadležnih na poboljšanju uslova za OSI, tj. neispunjavanjem ciljeva i mjera definisanih Strategijom za integraciju lica sa invaliditetom u Crnoj Gori 2016 -2020, akcionih planova na lokalnim nivoima, ali i nepoštovanjem osnovnih prava OSI od većine građana.

„Nijedna javna ustanova u Crnoj Gori nije u potpunosti pristupačna za OSI, na način kako je to propisano Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom“, rekao je za PCNEN Dejan Bašanović generalni sekretar Udruženja parapalegičara Podgorica.

Za sada postoje objekti koji su manje ili više pristupačni, ali ne i svim kategorijama OSI, pojašnjava Bašanović, uz napomenu da se to, uglavnom, odnosi na korisnike kolica, te da samo neki od objekata imaju i elemente pristupačnosti za osobe s otećenjem vida.

„Osim zgrade Parlamenta, u kojoj postoje podizne platforme za kretanje lica koja su korisnici invalidskih kolica i toalet za osobe s invaliditetom i lift, ostale javne institucije su samo u pojedinim fazama učinile određeni iskorak za nesmetan pristup OSI. To se najviše odnosi na izradu prilaznih rampi, a u većini objekata i dalje ne postoje toaleti i liftovi”, kaže Bašanović.

On konstatuje da se na ovaj način osobama s invaliditetom ograničava korišćenje usluga u objektima lokalne samouprave, a da je mogućnost njihovog eventualnog zapošljavanja u njima u potpunosti ograničena.

“To se posebno odnosi na Sekretarijat za kulturu i sport i JU Muzeji i galerije, gdje postoji rampa na ulazu, ali su prostorije Sekretarijata na spratu. JU KIC ‘Budo Tomović’ i Crnogorsko narodno pozorište imaju podizne platforne, ali nemaju toalete za OSI, pa tu nije moguće duže zadržavanje. Što se tiče Službe gradonačelnika u staroj zgradi Gradske uprave, dostupne su samo prostorije na prizemlju, jer nema lifta i toaleta.  Sekretarijat za saobraćaj uopšte nije pristupačan za OSI”, kaže Bašanović.

U podgoričkom Udruženju paraplegičara su kao pozitivne primjere pristupačnih javnih ustanova koji posjeduju liftove i toalete za OSI naveli: Univerzitetsku sportsku dvoranu, zatvoreni bazen SC “Morača”, Ministarstvo finansija, Fond zdravstva, Fond PIO, Agenciju za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS), Narodnu biblioteku ”Radosav Ljumović“, Ministarstvo održivog razvoja i turuzma, Poresku upravu, Centar za socijalni rad, Pravni i Ekonomski fakultet, zgradu gradske Skupštine, kao i sve tržne centre u gradu.

Zbog nemogućnosti ostvarivanja prava na pristupačnost u pojedinim javnim institucijama, neke od osoba s invaliditetom su pokrenule krivične postupke. Među prvima je bila tužba koju je pokrenula Miroslava – Mima Ivanović protiv Skupštine Crne Gore. Sudski proces je trajao pet godina. Na kraju je vještačenjem utvrđeno da su djelimično ispoštovani standardi pristupačnosti za OSI, te da je to dovoljno. Skupštini Crne Gore je naloženo da tužilji na ime ukupnih parničnih troškova postupka plati 2.000 eura.

U Udruženju mladi sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) kažu da im je ovakvom odlukom potvrđeno da se OSI vide kao “obični“ građani, ali nikako kao zaposleni u institucijama sistema i donosioci odluka. Među tuženima su i Glavni grad i Državna izborna komisija.

“Više od bilo kog akcionog plana i strategije rezultate su donijele tužbe, odnosno građanske parnice za zaštitu od diskriminacije po osnovu invaliditeta u oblasti pristupa objektima u javnoj upotrebi”, kaže izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Ona navodi da postavljene koso podizne ili vertikalne platforme često predstavljaju “jako loše rješenje, jer su spore, skupe za održavanje i lako se kvare, ukoliko se ne koriste redovno i pravilno”.

“U nekim institucijama je slučaj da je samo jedna osoba obučena za rukovanje ovim rampama, što je apsolutno neprihvatljivo. Nije rijedak slučaj ni da su sporedni ulazi zaključani, pa osobe s invaliditetom čekaju, moraju se najavljivati i ići s pratiocima i kada to nije potrebno”, kaže Vujačić.

Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata (član 71.) obavezuje vlasnika objekta u javnoj upotrebi da obezbijedi “pristup, kretanje i boravak lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom“. Za nepoštovanje propisanih normi, predviđene su kazne od 5.000–40.000 eura.

“Činjenica da su neke od osoba sa invaliditetom pokrenule brojne sudske postupke protiv glavnih gradskih institucija, jer im je tamo onemogućen pristup, govori samo o tome da lica sa invaliditetom koriste zakonska ovlašćenja u ostvarivanju svojih osnovnih ljudskih prava“, ističu u Ministartsvu održivog razvoja i turizma.

U proteklih nekoliko godina u Podgorici je, ističu u gradskoj upravi, uređeno ili prilagođeno skoro 500 prilaza i prelaza. Glavni grad je, kažu, čvrsto opredijeljen da još intenzivnije i posvećenije radi kako bi se postojeće prepreke umanjile, a u budućnosti i sasvim uklonile.

Kretanje osoba s invaliditetom ulicama glavnog grada, pristupačnije je nego ranijih godina, uglavnom zahvaljujući izgradnji biciklističkih staza i izradi brojnih zakošenih ivičnjaka. No i tamo, gdje im je neočekivano laknulo, nemarni građani prave im probleme. Automobili parkirani na spustovima ivičnjaka i parking mjestima predviđenim za OSI svakodnevna su pojava koja otežava život toj populaciji u Podgorici.
Ambroz Nikač poručuje da osobe sa invaliditetom žele da budu tretirane kao i svi ostali.

“Želim da nam se pruži prilika da dokažemo da smo i mi dio ove planete kao svi drugi. Da roditelji kad vide nekog ko koristi kolica ne gledaju ‘kao da su vidjeli medvjeda’, nego nekoga ko je čovjek kao i oni. Da se nove generacije uče da nema razlike između njih i djece koja su korisnici kolica, osim što iz tačke A. do tačke B. stižemo svi na svoj, različit način“, kaže Nikač.

Izvor: www.pcnen.com 

Na linku ispod, nakon što preuzmete dokument, se možete upoznati s pravom na polaganje vozačkog ispita, teorijskim i praktičnim znanjima i vještinama potrebnim za samostalno i bezbjedno upravljanje vozilom u saobraćaju na putu, osposobljavanje kandidata za vozača i sl. 

Crnogorski plivač Ilija Tadić s trenerom Boškom Radulovićem otputovao je za Sarajevo, gdje će odraditi dvonedjeljne pripreme za kvalifikacioni miting za Paraolmpijske igre u Tokiju.

Miting će biti održan 25. i 26. januara u Splitu. Tadić je na mitingu u Splitu, januara 2016. isplivao normu za Paraolimpijske igre u Rio de Žaneiru. On će nastupiti u klasi S9, u trci na 50 metara slobodno.

Tadić je podsjetio da je u 2019. bio blizu vize za svoje druge Paraolimpijske igre.

"U Zagrebu su mi falile svega dvije, a u Linjanu četiri stotinke. U Breši sam dva puta bio na deset stotinki od norme. Postoji određeni pritisak s obzirom da je Split posljednja šansa za Tokio, ali znam da vrijedim i siguran sam da ću uspjeti da isplivam kvalifikacionu normu i pojačam naš paraolimpijski tim u Tokiju", kazao je Tadić.

Preuzeto s portala Vijesti

Sekretar Sekretarijata za socijalno staranje Glavnog grada Ivan Terzić i generalna sekretarka Crvenog krsta Crne Gore Jelena Dubak potpisali su Protokole  o saradnji u oblasti socijalne zaštite, kojim se konkretizuju zajedničke aktivnosti na pružanju usluga podrške za život u zajednici usmjerene na poboljšanje kvaliteta života osoba s invaliditetom, kroz projekte Servis personalne asistencije za osobe sa invaliditetom i Mobilni timovi – medijacija u zajednici za osobe sa invaliditetom.

Za oba servisa Sekretarijat za socijalno staranje opredijelio je ukupno 80.000 eura iz budžeta za 2020, što je 20.000 eura više nego prošle godine.

Protokoli predstavljaju nastavak saradnje, započete u 2018,  koja je trajala i tokom 2019,, kada je pored servisa personalne asistencije, od aprila mjeseca, započet i projekat Mobilni timovi – medijacija u zajednici za osobe s invaliditetom. Tokom dosadašnjeg perioda su prikupljena iskustva značajna za kvalitetan nastavak projekta.

Cilj Protokola je da konsoliduje i razvije odnose i saradnju Sekretarijata i Crvenog krsta, kako bi se zajednički unaprijedio položaj osoba s invaliditetom. Nastavljena je i saradnja, započeta u pilot-fazi projekta, s nevladinim organizacijama i udruženjima koja su prepoznata u radu iz oblasti zaštite osoba s invaliditetom. Ove organizacije su dale svoj doprinos u odabiru korisnika za oba servisa, a na osnovu toga i u odabiru personalnih asistenata i biće aktivno uključene u ostale projektne zadatke. 

Na osnovu potpisanih protokola, Sekretarijat za socijalno staranje, u okviru projekta Servis personalne asistencije za osobe sa invaliditetom finansira troškove radnog angažovanja osam personalnih asistenata, od čega šest sa punim radnim vremenom i dva sa polovinom radog vremena, dok kroz projekat Mobilni timovi – medijacija u zajednici za osobe sa invaliditetom obezbijediće se angažovanje mobilnog tima koji se sastoji od socijalnog radnika i psihologa za pružanje psihosocijalne podrške, kao i stručne i materijalne podrške u ostvarivanju prava lica s invaliditetom.

Preuzeto sa sajta Glavnog grada