Odrasli korisnici usluge dnevnog boravka u ustanovama za djecu sa smetnjama u razvoju i odrasla lica s invaliditetom prethodnih dana su dobili rješenja centara za socijalni za rad kojima se obavezuju da od 1. oktobra tu socijalnu uslugu plaćaju devet centi po satu boravka od svojih ličnih invalidnina (LI).

Staratelji tih lica koji su se obratili redakciji Dana ogorčeni su postupkom nadležnih, a iznos naknade ocijenili su mizernim i ponižavajućim. Podsjećaju da je pravo na ličnu invalidninu jedno od osnovnih materijalnih davanja iz socijalne zaštite pojedinca, te da se ne može smatrati prihodom po kojem se lice s invaliditetom može obavezati da plaća socijalnu uslugu.

Iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije za Dan su kazali da je plaćanje usluge dnevnog boravka u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti i Pravilnikom o kriterijumima i mjerilima za učešće korisnika, roditelja, odnosno srodnika u plaćanju troškova usluga podrške za život u zajedici, savjetodavno - terapijskih i socijalno - edukativnih usluga i usluga smještaja.

Danilovgrađanin Milomir Pavlović u srijedu je dobio rješenje Centra za socijalni rad, naslovljeno na njegovu ćerku, po kojem će sat boravka u dnevnom centru plaćati devet centi, uz napomenu da je to rješenje doneseno u skladu sa odlukom ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije od 1. oktobra i da žalba ne odlaže izvršenje. On ukazuje da je samim rješenjem napravljeno više diskriminatorskih i protivzakonitih radnji.

Moja kćerka je stara 28 godina, ali je pred zakonom maloljetno lice i ja sam sudskom odlukom njen staratelj po svakom osnovu. U rješenju piše da je dužna da uslugu boravka plaća od svoje lične invalidnine, a moja kćerka i ne razumije šta to znači. Lična invalidnina bi trebalo da spada u socijalna davanja, ako smo država socijalne pravde, a usluge dnevnog centra spadaju u socijalne usluge za život u zajednici, pa kako je onda moguće da se socijalne usluge plaćaju socijalnim davanjem, ako se poštuje Ustav ove države? Moja kćerka ne razumije ni šta znači to devet centi, devet eura, ili 320 eura, kolika je puna cijena, koju će vjerovatno tražiti ako im uspije ovo sa rješenjem od devet centi, jer u odluci piše da se iznos usklađuje svakog mjeseca. Dodatno, ovo je uvredljivo i za moju kćerku, bez obzira što ona to ne razumije, jer je uvredljivo i za mene i ostale članove moje porodice, a po reagovanju građana koje sam danas sretao u Danilovgradu, mislim da je uvredljivo i za svakog zdravorazumnog čovjeka, kazao je Pavlović za Dan.

Naglašava da je novac u ovom slučaju nebitan, ali da je iznos od devet centi dodatno poniženje.

Samohrana majka djevoje s invaliditetom, Rajka Bečanović, apelovala je na ministarstvo da u što skorijem periodu donesu prihvatljiv Pravilnik o kriterijumima i mjerilima za učešće roditelja ili njegovatelja u plaćanju troškova i da bez saglasnosti staratelja nad trajno maloljetnim licima (po ocjeni medicinskog sudskog vještaka) ne vrše uvid u imovinsko stanje njihove djece korisnika socijalnih usluga.

Pravo na ličnu invalidninu je jedno od prava koja spadaju u domen osnovnih materijalnih davanja iz socijalne zaštite pojedinca i ne može biti prihod i osnov po kom se lice sa invaliditetom obavezuje da plaća socijalnu uslugu ukazala je Bečanović u izjavi za Dan.

Podsjeća da se ciljevima socijalne i dječije zaštite posebno štite djeca sa smetnjama i teškoćama u razvoju i samohrani roditelj sa djetetom bez porodične podrške i odgovarajućih uslova za život.

Umjesto podrške države u odgoju i brizi o napretku, nama se nameće harač od mizernih devet centi po satu boravka u servisu socijalne usluge. Nameće se pitanje da li socijalna i dječija zaštita ima za cilj unapređenje kvaliteta života i osnaživanje za samostalan i produktivan život pojedinca i porodice, ili je cilj uniziti i odrasla lica i njihove porodice. Nije u pitanju iznos koji nam je nametnut, već način i osnov za naplatu usluge koja ne zadovoljava ni minimum standarda i potreba korisnika, naglasila je Bečanović.

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković