Inicijativa za osnivanje društvenog centra za osobe s invaliditetom bez razumijevanja lokalne uprave.

Nadamo se i da će naša obraćanja možda doprijeti do nekog odgovornijeg i posvećenijeg od većine onih s kojima smo do sada razgovarali na ove teme. Ako crnogorskom društvu ne treba organizacija ovakvog tipa i načina rada koji više od dvije decenije baštini UMHCG, onda možemo svi mi, trenutno zaposleni u organizaciji, da se bavimo nečim drugim umjesto borbom za ljudska prava i pravednije društvo, poručila je direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Sekretarijat za lokalnu samoupravu i saradnju sa civilnim društvom dao je negativno mišljenje na zahtjev Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) da im se ustupi prostor od 406 kvadratnih metara u Jerevanskoj ulici na Zabjelu, za potrebe društvenog centra za osobe s invaliditetom.

Iz UMHCG naglašavaju da im se u obrazloženju ovakve odluke, između ostalog, zamjera to što se nijesu odazvali pozivu za obilježavanje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom koje su organizovali predstavnici Glavnog grada u gradskom parlamentu, kao i to što nijesu dostavili svoje komentare i sugestije na Lokalni akcioni plan za mlade iako to nije njihova obaveza.

PRESEDAN

Nakon što su neformalno dobili informaciju da je Sekretarijat za lokalnu samoupravu i saradnju sa civilnim društvom dao negativno mišljenje na njihov zahtjev ustupanje pomenutog prostora, UMHCG zatražilo je da im sadržaj mišljenja bude dostavljen na uvid. Kako navode, u tom dokumentu navedeno je da im je već dodijeljen jedan prostor, te da im se uplaćuju veći iznos sredstava od Sekretarijata za socijalno staranje.

Riječ je o prostoru koji smo na period od pet godina koristili po osnovu Ugovora o ustupanju poslovnog prostora potpisanog s Upravom za državnu imovinu, dok smo se Glavnom gradu obratili sa zahtjevom za ustupanje prostora za potrebe Društvenog centra za osobe s invaliditetom, dakle, ne za poslovne prostorije UMHCG. Sredstva koja nam uplaćuje Sekretarijat za socijalno staranje odnose se na uslugu prevoza od vrata do vrata, pa ta sredstva ne koristi UMHCG za svoje potrebe već se ona uplaćuju taksi udruženju koje sprovodi uslugu i svakako su nedovolj na i za potrebe same usluge, o čemu smo i informisali Glavni grad.

Može li neko uopšte da vjeruje da nam je Sekretarijat zamjerio što nijesmo obilježili 3. decembar na poziv bilo koga, pa i Glavnog grada, i da su uopšte sebi dali za pravo da nam bilo što zamjere kako bi opravdali svoju odluku. Sad je jasno u kom trenutku i ko je stopirao proces i proizveo dalje nečinjenje da se realizuju zaključci Skupštine glavnog grada, kazali su iz UMHCG. Odgovarajući na pitanja Pobjede ovim povodom, izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić kazala je kako su navodi o tome da nijesu učestvovali u jednoj javnoj raspravi i jednom događaju u organizaciji Glavnog grada presedan kakav se ne pamti.

Naime, Glavni grad, kao ni bilo koja druga institucija ili organ u državnoj i lokalnoj samoupravi, ne finansira zarade zaposlenih u UMHCG, niti mi imamo s njim potpisane ugovore o radu ili stalnom angažmanu da bismo bili u obavezi da u nečemu učestvujemo, posebno imajući u vidu da smo nevladina organizacija. U onim aktivnostima i uslugama za koje imamo potpisane ugovore, pristupamo svakako u skladu s propisanim obavezama i izvršavamo ih, bilo da je riječ o Glavnom gradu kao donatoru ili nekom drugom. To znači da u programskim aktivnostima i redovnom radu isključivo sami određujemo svoje aktivnosti, djelovanje, prioritete, a sve to u odnosu na raspoložive resurse, kapacitete i interesovanja. Može li neko uopšte da zamisli kolika bi bila nezavisnost jedne NVO ako bi ona djelovala po zahtjevima i očekivanjima institucija!? Da li smo preporučljiva organizacija za saradnju samo ako institucijama odgovaramo pozitivno bez obzira na to što nam ne pružaju podršku za rad i ne plaćaju naše znanje i ulaganja, upitala je Vujačić.

NEODGOVORNOST

Pomenuto mišljenje, istakla je Vujačić, dobili su tek u julu 2024. godine i to nakon zahtjeva da im se ono proslijedi, više od pola godine nakon što je ono sačinjeno i upućeno gradonačelnici.

Tome su prethodile objave u nekim medijima da je Skupština glavnog grada donijela odluku o dodjeljivanju prostora UMHCG. Zbog različitih saopštavanja i interpretacija neki mediji su objavili informaciju da smo dobili prostor u zakup ili da su nam dodijeljene prostorije. Tražili smo od Glavnog grada da to demantuje, međutim, to nije učinjeno. Naprotiv, osim pisanih odgovora i komunikacije sa Sekretarijatom za lokalnu samoupravu i saradnju s civilnim društvom i usmene komunikacije s predsjednicom Skupštine glavnog grada, ni sa kim drugo nijesmo imali komunikaciju, navodi Vujačić. Navodeći da će nastaviti da traže adekvatan prostor za potrebe rada organizacije i realizaciju ideja, direktorica UMHCG kaže da će tragati do kraja za pravednim rješenjem.

Nadamo se i da će naša obraćanja možda doprijeti do nekog odgovornijeg i posvećenijeg od većine onih s kojima smo do sada razgovarali na ove teme. Ako crnogorskom društvu ne treba organizacija ovakvog tipa i načina rada koji više od dvije decenije baštini UMHCG, onda možemo svi mi trenutno zaposleni u organizaciji da se bavimo nečim drugim umjesto borbom za ljudska prava i pravednije društvo, poručila je Vujačić.

PODRŠKA

Direktorica UMHCG pojašnjava za Pobjedu da bi prostor u Jerevanskoj ulici, kao jedan od potencijalnih, bio korišćen za potrebe Društvenog centra za osobe s invaliditetom.

Tako smo, u inicijativi upućenoj gradonačelnici Injac, nazvali jedinstveni servis koji bi bio prvi put uspostavljen u glavnom gradu. Naime, objasnili smo da bi taj centar bio otvoren za sve zainteresovane osobe s invaliditetom, različitih starosnih dobi i trebalo bi se koristi kao mjesto pružanja usluga i boravka korisnika/korisnica tokom dana, bez restriktivnih uslova i procedura. On bi mogao uključivati usluge određenih zdravstvenih radnika, poput fizijatara i fizioterapeuta, ali i te kako i stručnih radnika iz oblasti socijalne i dječje zaštite, poput psihologa, psihoterapeuta i drugih. Takođe, obuhvatao bi različite aktivnosti osposoblj avanja za rad i za život. U kasnijoj fazi podrazumijevao bi podršku samostalnom životu osoba s invaliditetom. Neke od usluga i aktivnosti koje bi postojale u tom centru odnosile bi se na aktivnosti u oblasti kulture, umjetnosti, neformalnog obrazovanja i edukacije različitih ciljnih grupa, praktikovanja društvenih igara, simulacija tj. korišćenja pomagala i igranja uloga osoba s invaliditetom i brojnih drugih, a o čemu bi trebalo izraditi detalj an program rada, navela je Vujačić.

U narednoj fazi, što je i navedeno u inicijativi, aktivnosti centra mogle bi biti proširene i na uslužne djelatnosti, po principu dobrih evropskih praksi. Za to bi bilo potrebno razviti biznis plan, a sve bi naravno zavisilo od finansijske podrške donatora, prvenstveno međunarodnih.

U slučaju da zažive te aktivnosti u kasnijoj fazi, prihod bi se koristio isključivo za održivost tih usluga, tj. finansiranje djelatnosti koja bi bila obavljana. Takvi primjeri već postoje u nekim zemljama regiona i Evrope. Jasno, u tom slučaju imali bismo sredstva i za plaćanje prostora, odnosno, zakup, te da ne bi bilo potrebe da nam taj dio prostora bude više ustupljen na besplatno korišćenje, pojasnila je Vujačić. Ona je naglasila da su otvorena podrška društvenoj inkluziji osoba s invaliditetom, znatiželja i želja za novim saznanjima i dobročinstvo samo neki od motiva zbog kojih bi mnogi građani posjećivali Društveni centar.

Upravo na ovaj način doprinijelo bi se uklanjanju stereotipa i neadekvatnih stavova o osobama s invaliditetom, njihovim sposobnostima i interesovanjima, a smanjivao bi se jaz koji trenutno postoji između osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta, uslovljen činjenicom da se ne uklanjaju sistemske, institucionalne i društvene prepreke na koje nailaze osobe s invaliditetom, niti im se pružaju iste mogućnosti učešća kao osobama bez invaliditeta, zaključila je direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Iako u posjedu mišljenja Sekretarijata za lokalnu samoupravu i saradnju sa civilnim društvom, Pobjeda se obratila Glavnom gradu za komentar ovog slučaja, ali do objavljivanja ovog teksta nikakav odgovor nijesmo dobili.

Ostali i bez prostora u Ulici kralja Nikole.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore ostalo je i bez prostora koji su koristili u Ulici kralja Nikole 76.

Prostor koji nam je ustupila Uprava za imovinu, u skladu s Ugovorom o ustupanju poslovnog prostora, korišćen je za potrebe rada same organizacije. Ugovor je potpisan u oktobru 2019. na period od pet godina, ali bez obzira na to što ističe 29. oktobra ove godine morali smo pronaći novi prostor u jako kratkom periodu, iseliti dio opreme, a za ostatak pronaći mjesto za skladištenje do pronalaska dugoročnijeg rješenja, kazala je direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković