Ne prođe nijedan dan, a da se u javnom prostoru ne suočimo sa viješću koja u svojoj osnovi sadrži neki od oblika diskriminacije. To se odnosi i na one koji imaju hrabrosti da sebe ogole, da svoju ličnost i cijeli događaj iznesu na ocjenu licemjerne ili dobronamjerne javnosti. Zapitamo li se ponekad: šta je sa onim oblicima diskriminacija koji prođu kao nevidljivi, koji se dešavaju, a da osobe koje se sa njima suočavaju najčešće i nijesu svjesne da su diskriminisane. Ili još alarmantnije da je prepoznaju, uoče, procesuiraju, ali ništa... Zato što je svejedno onima kojima ne bi smjelo da bude. 

U društvu koje karakteriše nestabilnost u svim dimenzijama njegovog postojanja, u kojem bilježimo povećan stepen konzervativističkih i tradicionalističkih vrijednosti potpuno je „prirodno” da imamo i diskriminaciju. Potpuno nam je prirodno da društveni položaj onih koji su najranjiviji (djeca, djeca s invaliditetom, žene, žene s invalidtetom, osobe s invaliditetom) tumačimo kroz matrice još uvjek prisutnog patrijarhata. 

Najranjiviji se u društvenom prostoru suočavaju sa različitim postupanjima ili propuštanjem postupanja, sa neutralnim odredbama zakona ili pravilnika, neutralnim kriterijumima ili praksama. I tu nije kraj. Jer svjedoci smo, nažalost, postojanja i težih oblika diskriminacije, kao što su: višestruke, ponovljene, produžene i intersekcijske diskriminacije baš u odnosu na najosjetljivije pripadnike naše društvene zajednice. 

Diskriminacija bilo kog oblika pogoduje pojavi jednog vrlo opasnog fenomena u javnom diskursu, govora mržnje. Ukoliko ne reagujemo, ako tolerišemo, ili ne procesuiramo diskriminaciju odnosno govor mržnje bivamo polako naviknuti na patologije različitih formi što nas dovodi do činjenice da živimo u zajednici lišenoj bilo kog oblika humanosti i poštovanja ljudskih prava. Zato, borba protv svih vidova diskriminacije i uspostavljanje nulte tolerancije na jezik mržnje treba da bude u fokusu interesovanja onih koji kreiraju politike, donose odluke, koji treba da imaju odgovornost za javni prostor, kao i za vrstu narativa koji u njemu preovladava.

Autorski tekst: 

Mirjana Popović