U susret obilježavanju Svjetskog dana osoba s invaliditetom, 3. decembra, Sekretarijat za socijalno staranje Glavnog grada Podgorica raspisuje konkurs za najbolju kratku priču i esej o osobama s invaliditetom.

Kako su naveli u saopštenju, konkurs nosi temu Bez sažaljenja i otvoren je za sve učenike/ce srednjih škola sa teritorije Glavnog grada Podgorice.

Prijavljeni radovi moraju biti originalni i do sada neobjavljivani, sa dužinom od 1000 do 10. 000 riječi. Svaki autor/ka može poslati samo jedan rad.

Konkurs traje od 19. oktobra do 22. novembra 2024. godine. Za najbolje radove obezbijeđene su sljedeće novčane nagrade: prva nagrada 300 eura, druga nagrada 200 eura i treća nagrada 100 eura, kazali su iz Sekreterijata.

Radovi se šalju putem pošte na adresu:

Sekretarijat za socijalno staranje Glavni grad Podgorica, Vuka Karadžića br. 16, 81000 Podgorica.

Napominju da je Konkurs anoniman, a prijave se šalju u dvije zatvorene koverte – u jednoj se nalaze tri primjerka rada potpisana šifrom, a u drugoj rješenje šifre i lični podaci autora/ke (ime, prezime, škola, broj telefona, e-mail).

Izvor: Press

Zanimljivo nadmetanje obilježio je susret dva velika šampiona - atletičara Radmila Baranina i šahiste Predraga Nikača.

Asovi koji su Crnoj Gori donijeli najsjajnija odličja sa najvećih takmičenja i u čije ime je svirana crnogorska himna.

Baranin je trijumfovao na crnogorskom šampionatu, sa rezultatom (8,77) osvarenim u bacanju kugle, a prve čestitke dpobio je od šahovskog asa.

Trofejni atletičar u karijeri ima evropsko zlata u bacanju koplja i srebro u kugli iz Groseta.

Nikač u karijeri ima zlatnu i srebrnu medalju sa Svjetskog pojedinačnog prvenstva za osobe bez i sa smetnjama vida u Kaljariju 2019. i četiri godine kasnije na Rodosu.

Osvajao je i zlatne medalje na prvoj tabli Olimpijadi slijepih i slabovidih 2017. i prvoj tabli prve Paraolimpijade početkom februara u Beogradu.

Prvi je šampion nezavisne Crne Gore, a četiri puta bio je državni prvak u redovnom programu.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Radmilo Baranin najbolji je atletičar 54. prvenstva Crne Gore u atletici za osobe sa invaliditetom u Podgorici.

Baranin je pobijedio u bacanju kugle, u spojenim kategorijama F 34, 50/55 (bacanja iz specijalizovane stolice), hicem od osam metara i 77 centimetara.

Taj rezultat po tablicama Svjetske paraatletske federacije vrijedi 575 bodova.

Srebrni u toj disciplini sa Evropskog prvenstva u Grosetu, u borbi za trofej i trijumf u generalnom plasmanu, slavio je sa bodom više od Miloša Spaića.

Baranin je pobijedio ispred Senada Husovića (7,00) i Jasminka Nokića (5,82).

Dominaciju je potvrdio i u bacanju koplja hicem od 20,30 metara.

Husović je bio drugi (18,91), dok je treće mjesto zauzeo Danilo Gojković (18,79).

U bacanju kugle, u spojenim kategorijama F11,13,40 i 41 najbolji je bio Spaić hicem od deset metara i 16 centimetara.

Drugo mjesto podijelili su Miloš Ranitović i Nikola Nikolić sa rezultatom 9,11 metara.

Nikolić je pobijedio u bacanju diska hicem od 29 metara i tri centimetara.

Ranitović je bio drugi (22,60), dok je treće mjesto zauzeo Marko Nikolić (20,22).

U revialnom dijelu, Ranitović je izveo nekoliko skokova u dalj i zvanično otvorio renoviranu jamu za takmičenja u toj atletskoj disciplini.

Nekoliko hitaca iz specijalizovane stolice bacio je i atletski reprezentativac Crne Gore u redovnom programu, desetobojac Darko Pešić.

Šampionat Crne Gore održan je u okviru manifestacije Dani sporta Resursnog centra za djecu i mlade Podgorica, koju je upotpunilo i klupsko prvenstvo Šahovskog kluba slijepih Zora.

Organizatori takmičenja, koje je održano na poligonu Resursnog centra za djecu i mlade Podgorica, bili su Paraolimpijski komitet i Savez slijepih Crne Gore, uz tehničku podršku Atletskog kluba osoba sa invaliditetom Vihor.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Roditelji djece sa poteškoćama u razvoju, kojima je potrebna podrška defektologa, logopeda i ostalih stručnjaka, pred brojnim su izazovima. Osim velikih izdataka jer im ove usluge nijesu u dovoljnoj mjeri dostupne u sistemu javnog zdravstva i obrazovanja, dodatan problem za sve njih predstavlja izbor stručnjaka koji će raditi sa djetetom.

Ivana Marković, mama dječaka koji koristi ove usluge, željela je da prenese svoje iskustvo ostalim roditeljima čija djeca pohađaju ili će pohađati logopedsko-defektološke, psihološke i druge tretmane u privatnom sektoru.

Svjedoci smo da je sve više djece kojoj je potrebna stručna podrška tokom ranog razvoja, a portal Roditelji.me je nedavno pokrenuo temu o iskustvima roditelja čija su djeca korisnici tih usluga. Zanimljivo je to da sam nakon jednog mog komentara, gdje sam navela da koristimo te usluge čak pet puta nedeljno, u periodu od mjesec dana dobila nekoliko zahtjeva za praćenje od pojedinih privatnih kabineta koji svoje usluge promovišu putem društvenih mreža. Ne bih ulazila u namjere istih, ali osjećaj koji to izaziva kod mene je da smo mi, roditelji djece koja zahtijevaju stručnu podršku, neka vrsta plijena i potencijalni korisnici usluga koje nimalo nisu jeftine, naprotiv, navodi ova majka.

Smatra da ni to ne bi bio problem da nije više puta naišla na nekoretno i neprofesionalno ponašanje istih tih stručnjaka koji se nekada i sami nametnu, a nekada ih roditelji sami potraže.

Ovo se, naravno, ne odnosi na sve jer smo oformili tim (takođe u privatnom sektoru) čijim smo pristupom i kvalitetom pružanja usluga zadovoljni i suprug i ja, a što je najvažnije, dijete. Osvrnula bih se na negativna iskustva, a to je da kada se obratite pojedinim, informišete se, sve to zvuči lijepo, na FB stranicama sve izgleda reprezentativno, ali u stvarnosti tj. na samom početku pojedini pokažu da je i ovo jedan biznis kao i svaki drugi i da onda kada njihovi kapaciteti budu popunjeni, vi kao neko ko je zatražio termin za svoje dijete niste bitni i dostojni da vas makar obavijeste da nemaju dovoljno prostora tj. termina i da makar znate na čemu ste i obratite se na neku drugu adresu kako bi isplanirali intenzivne logopedsko-defektološke tretmane za dijete.

Kažu, kako navodi ona, „pozvaćemo vas za par dana da javimo za termine jer pravimo raspored“ i nikad ne nazovu ili se sjete nakon par mjeseci, kada roditeljima to više ništa ne znači.

To učine kada im se uprazni neko mjesto tj. neki roditelji otkažu usluge, a oni su ipak sačuvali vaš kontakt upravo za dopunu kada njima to zatreba. Ovakve situacije su nam se desile više puta. Šta to govori? Da ne poštuju ni vas ni vaše dijete koje ne može da čeka jer je za to dijete bitan svaki dan u periodu intenzivnog razvoja. Da im nije bitno da i mi, roditelji, koji plaćamo te usluge  moramo napraviti raspored aktivnosti tj. višemjesečnih i svakodnevnih tretmana za dijete, a ne samo oni kao neko ko pruža te usluge. Da nismo u mogućnosti da čekamo da vidimo kada će i da li će uopšte da pozovu kako je i dogovoreno. Stiče se utisak da se koristi činjenica da je ovaj kadar u deficitu i to na štetu djecu i njihovih roditelja. Deficit jeste u državnim ustanovama, ali ne i privatnom sektoru, ističe Marković.

Dok se država ne pozabavi ovim pitanjem ozbiljnije, ova mama ima nekoliko savjeta za roditelje kako sadašnje tako i buduće korisnike usluga privatne prakse:

– Za novac koji dajete tražite stručnost, profesionalan i odgovoran pristup, naročito zbog toga što je vaše dijete u pitanju, a ne neka stvar.

– Edukujte se što više o problemima koje vaše dijete ima i pratite i kontrolišite rad osobe koja radi sa vašim djetetom. Ako ste nešto platili, ne znači da ćete biti zadovoljni proizvodom tj. uslugom.

– Oslanjajte se više na preporuke drugih roditelja nego na reklame putem sajtova i FB stranica. Iskustvo je najbolja preporuka.

– Kada niste zadovoljni, mijenjajte osobu koja radi sa vašim djetetom jer vaše dijete ne smije da čeka na pomoć, nemojte imati osjećaj da zavisite isključivo od nekoga.

– Obavezno provjeriti zvanje i stručnu spremu osobe sa kojom planirate tretmane za vaše dijete. Ako vam se neko predstavi kao psiholog, a vi onda saznate da taj nekonije diplomirao na odsjeku za psihologiju već ima završen neki kurs iz te grane, jasno vam je da su obmana i materijalna korist iznad svega drugog.

– Iskoristimo činjenicu da smo mala država i da se vrlo lako može doći do nekih informacija kako djeca i roditelji ne bi bili oštećeni na ovom putu koji nije nimalo lak. Uz to, neka se u pozitivnom smislu izdvoje oni logopedi, psiholozi, defektolozi itd. koji zaista svoj posao rade kako treba i imaju sve potrebne reference.

Marković ističe da se ne traže besplatne usluge privatnog sektora, ali se traži profesionalan odnos, poštovanje roditelja bez obzira na nivo obrazovanja i informisanosti.

U prevodu, poruka pojedinim je da nam ne vrijeđaju inteligenciju. Ako imamo problem i ako su djeca u pitanju to ne znači da smo toliko slabi da ne uočimo nepravilnosti i zauzmemo stav. Možete se reklamirati koliko god, roditelji djece koja su korisnici ovih usluga su najbolja i reklama i antireklama. Roditelji, pričajte, dijelite iskustva, dajte glas za djecu, širite svijest…

Moć medija je uvijek bila velika, poručuje Marković

Izvor: Roditelji.me

Pripremila: Dalida Rastoder

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) sprovodi Istraživanje pristupačnih turističkih lokacija/atrakcija, na teritoriji Crne Gore.

Ova aktivnost podrazumijeva Monitoring pristupačnosti ukupno 36 lokacija/atrakcija po 12 u južnoj, centralnoj i sjevernoj regiji Crne Gore. Monitoring će obuhvatiti nekoliko gradova u svakoj regiji, pri čemu će se obići razne lokacije i atrakcije. Vođeni ponudom u okviru aplikacije Travelaizer, izdvojili smo upravo mjesta koja bi turistima iz cijelog svijeta mogla biti izuzetno interesantna za obilazak.

Cilj ove aktivnosti jeste taj da sve osobe s invaliditetom iz Crne Gore, kao i osobe s invaliditetom koje turistički posjećuju našu zamlju, budu informisane o pristupačnosti popularnih turističkih lokacija i/li atrakcija.

U tu svrhu formiraće se Upitnik koji će omogućiti monitorima da prikupe što više informacija koje su potrebne za ovaj Monitoring, kako bi se provjerili svi standardi i elementi pristupačnosti, koji su propisani Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom kao i Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata.

Ova aktivnost sprovodi se u okviru saradnje sa firmom D.O.O. Digital Contol iz  Podgorice, na osnovu Tendera - Istraživanje pristupačnih turističkih lokacija/atrakcija (Research of accessible tourist /attractions).

Podgorica, (MINA) – Prvenstvo Crne Gore u atletici za osobe sa invaliditetom, 54. po redu, biće održano sjutra u Podgorici, saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta (POK).

Najbolji crnogorski paraatletičari nadmetaće se na bacačkom poligonu Resursnog centra za djecu i mlade Podgorica, a očekuje se učešće oko 30 takmičara.

Nadmetaće se u kategorijama 11-13 (osobe bez i sa smetnjama vida), 31-38 (osobe sa cerebralnom paralizom), 40-47 (osobe niskog rasta i osobe sa amputacijom) i 51-57 (osobe sa povredom kičme).

Početak manifestacije zakazan je za 15 sati i 30 minuta.

Prvenstvo Crne Gore za osobe sa invaliditetom finansira se po programu Paraolimpijskog komiteta Crne Gore za 2024. godinu koji je podržan od Ministarstva sporta i mladih, saopšteno je iz POK-a.

Organizatori takmičenja su Paraolimpijski komitet i Savez slijepih Crne Gore, uz tehničku organizaciju atletskog kluba OSI Vihor iz Podgorice.

Izvor: Mina

Pripremila: Dajana Vuković

Na Međunarodni dan borbe protiv siromaštva Narodna kuhinja u Podgorici spremila oko 700 obroka. Država je za septembar izdvojila više od 12 miliona eura socijalnih davanja za ugrožene kategorije.

Svaki peti građanin u riziku je od siromaštva, a taj rizik je najizraženiji kod ranjivih kategorija - djece i mladih, pokazuju podaci Uprave za statistiku (Monstat) koji se odnose na prošlu godinu.

Prema tim podacima, osobe mlađe od 18 godina, najviše su bile izložene riziku od siromaštva, 27,3 odsto. Svaka četvrta osoba (24,4 odsto), starosti od 18 do 24 godine, takođe je u riziku je od siromaštva.

Najnižu stopu rizika od siromaštva imale su osobe starosti 65 i više godina, 13,8 odsto, navodi se u dokumentu Monstata iz septembra ove godine.

Na Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, podgorička Narodna kuhinja spremila je oko 700 obroka za gotovo 300 pojedinaca, dok je država je za septembar izdvojila više od 12 miliona eura socijalnih davanja za ugrožene kategorije.

Država je za septembar izdvojila više od 12 miliona eura socijalnih davanja za ugrožene kategorije, a u tu cifru ne ulazi izdatak za dječji dodatak na koji imaju pravo sva djeca do 18 godina (gotovo 3,9 miliona eura) i naknade za majke sa troje i više djece (2,4 miliona).

Narodnoj kuhinji mjesečno oko 58.000 eura

Sredstva za rad Narodne kuhinje u Podgorici opredijeljena su lokalnim budžetom.

Iz Sekretarijata za socijalno staranje Glavnog grada, kojim rukovodi Ida Kolinović, Vijestima su odgovorili da grad u te svrhe na mjesečnom nivou obezbjeđuje oko 58.000 eura.

Za tekuću godinu su obezbijeđena sredstva u visini od 690.000 eura, precizirali su iz tog podgoričkog Sekretarijata.

Besplatan obrok, ističu, može se preuzeti svakog dana u sedmici, u periodu od 12 do 14 sati.

To pravo ostvaruje se Odlukom o pravima iz socijalne i dječje zaštite.

U skladu sa Odlukom o pravima iz socijalne i dječje zaštite, postupak za ostvarivanje ove usluge pokreće Sekretarijat za socijalno staranje objavljivanjem javnog poziva najkasnije do 31. oktobra tekuće godine za narednu godinu, rekli su iz Sekretarijata.

Iz gradske administracije ističu da su potencijalni korisnici dužni da, uz prijavu, prilože i dodatnu dokumentaciju.

Dokaz o prebivalištu, fotokopija biometrijske lične karte, dokaz o broju članova porodičnog domaćinstva, izvod iz matičnog registra rođenih za članove domaćinstva, dokaze o prihodima članova domaćinstva, dokaz o zdravstvenom stanju podnosioca zahtjeva i članova porodičnog domaćinstva, objasnili su iz gradskog Sekretarijata.

a godišnjem nivou 690 hiljada eura opredijeljeno je za Narodnu kuhinju u Podgorici, a dnevno se spremi oko 700 obroka za 300 pojedinaca i porodica

Dodaju da pored firmi, i pojedinci - građani Podgorice doniraju prehrambene proizvode korisnicima Narodne kuhinje.

Veoma nam je važno da donirani proizvodi posjeduju potrebnu dokumentaciju o ispravnosti sa rokom trajanja, naglasili su iz Sekretarijata.

Crveni krst pomogao gotovo 15.000 puta najugroženijima

Iz Crvenog krsta Crne Gore saopštili su juče da kontinuirano ulažu napore da se doprinese smanjenju siromaštva u Crnoj Gori.

U protekloj godini, Crveni krst Crne Gore kroz mrežu lokalnih organizacija Crvenog krsta, približno 15.000 puta je pomogao višečlane porodice i pojedince u stanju socijalne potrebe, kroz podjelu humanitarne pomoći. Pored lokalnog stanovništva, Crveni krst Crne Gore kontinuirano pomaže pripadnike romske i egipćanske (RE) populacije, osobe sa invaliditetom, izbjeglice iz Ukrajine, starije osobe, samohrane roditelje, migrante, tražioce azila i osobe sa odobrenom međunarodnom zaštitom, saopštili su iz te organizacije.

Istakli su da su u prethodnom periodu angažovali mobilne timove doktora i volontera za podršku starijima u ruralnim područjima devet crnogorskih opština.

A 810 starijih smo pomogli kroz uslugu pomoći u kući, 150 osoba sa invaliditetom je pomognuto kroz aktivnosti olakšavanja pristupa njihovim pravima, kao i preko 5.000 pojedinaca i 300 porodica romske i egipćanske populacije kroz podjele pomoći, informativne radionice i neformalne edukacije. Kao i preko 5.000 pojedinaca i 300 porodica romske i egipćanske populacije kroz podjele pomoći, informativne radionice i neformalne edukacije. Pomogli smo i 4.620 ukrajinskih izbjeglica kroz aktivnosti olakšanja pristupa pravima u Crnoj Gori, psihosocijalne podrške, kao i 4.612 migranata kroz medicinske intervencije, preglede ljekara i usluge prevođenja, kazali su iz Crvenog krsta.

Za tuđu njegu i pomoć 3,5 miliona

Prema podacima Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, na čijem je čelu Damir Gutić, za dodatak za njegu i pomoć za septembar iz državnog budžeta isplaćeno je 3.572.461 eura, a ličnu invalidninu 1.222.543 eura.

Dodatak za djecu iznosio je 668.152 eura, dok je za materijalno obezbjeđenje izdvojeno 687.248 eura. Za porodični smještaj i starateljstvo, prošlog mjeseca, izdvojeno je više od 175.000, a izdržavanje štićenika u domovima 343.050 eura. Iz državne kase je za obeštećenje bivših korisnica naknade po osnovu rođenja troje i više djece izdvojeno 2.426.668 eura.

Za materijalno obezbjeđenje boraca i ličnu i porodičnu imovinu, iz budžeta je izdvojeno 438.452 eura.

Naknade zarade po osnovu roditeljskog odsustva, kao i naknada za novorođeno dijete i po osnovu rođenja iznosila je 3.617.557 eura. Za povlastice na putovanja lica sa invaliditetom i troškovi prevoza djece i mladih sa POP iz državne kasne izdvojeno je 909.521 eura. Štićenici van Crne Gore obezbijeđeni su sa 11.583 eura. Za troškove ishrane u predškolskim ustanovama, iz kase je izdvojeno 49.171 eura. Iz državnog budžeta je za naknadu roditelju ili staratelju lica koje je korisnik lične invalidnine izdvojeno 892.487 eura.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Crna Gora mora donijeti Strategiju za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, koji će biti posvećen prevenciji siromaštva i socijalne isključenosti kao i aktivnim mjerama umanjenja siromaštva, saopštila je predsjednica Banke hrane Marina Medojević  povodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva.

Nije glad zato što ne možemo nahraniti siromašne, nego zato što ne možemo zadovoljiti apetite onih kojima nikad nije dosta. Socijalna sigurnost je temelj društvene stabilnosti. Siromaštvo nije problem manjka, ona je strukturni problem i dokaz nepravednog ekonomskog i socijalnog poretka koji ignoriše ljudska prava, rekla je Medojević.

Kako je kazala, zvanična je statistika da 85 odsto građana Crne Gore od svog primanja ne mogu plaćati redovno svoje obaveze.

Prema službenom mjerenju siromaštva u Evropi trećina građana naše države lišava se osnovnih životnih potreba.

Kada pročitamo zvanične podatke pomislimo da su ovih problema lišeni barem zaposleni ili penzioneri, vođeni logikom povećanja minimalnih plata i penzija. Ipak životni standard gubi bitku nad inflacijom.  Zaposlenjem ne nestaje siromaštvo, posebno ne važi u sektorima sa niskim primanjima, niti za one koji rade u nesigurnim i netipičnim radnim uslovima. U okviru EU pokrenute su mjere zaštite od siromaštva i među zaposlenima, navodi Medojević.

Ističe da se kod nas siromaštvo ne povezuje sa zaposlenima.

Zaposleni ali ipak siromašni su većinski podstanari koji više od dvije trećine svojih prihoda izdvajaju za plaćanje kirije. Sa uključenjem troškova režije, ostaje im skoro pa ništa za hranu. Oni koji nemaju problem plaćanja visokih kirija, a takođe su zaposleni kažu da osamdeset odsto svojih primanja potroše samo na hranu. Procenat izdvajanja novca za hranu pokazuje standard građana jedne države. Sindikalna potrošačka korpa nam kaže da je potrebno 2.000 eura četvoročlanoj porodici sa dvoje maloljetne djece za život, dodala je Medojević.

Penzioneri se, kaže, žale da veći dio svojh primanja potroše na hranu ali i za ljekove, koje moraju kupiti po izvještaju ljekara.

Kako žive oni sa primanjima ispod zagarantovane minimalne penzije i plate, pitamo se da li interesuje Vladu i resorna ministarstva? Oni bi morali multisektorski brinuti o ljudima u stanju nemaštine. O povećanju socijalnih primanja, relaksaciji uslova sticanja, zaštiti dugogodišnjih nezaposlenih i starih bez primanja ne čujemo ni riječ, ukazuje Medojević u saopštenju.

Nadoknada za nezaposlene porodilje je, dodaje, 107,82 eura.

Ova nadoknada ne smije biti tolika da majke može ostaviti bez hrane za bebe i higijenskih sredstava, što je činjenica sada. Hrana i higijena za bebe su skupi. Najugroženiji bi morali hranu i ostalo što je nužno za bebe i malu djecu, dobijati od države i lokalnih samouprava, besplatno. Službena linija siromaštva za četvoročlanu porodicu sa dvoje maloljetne djece iznosi 589 eura mjesečno. I sa najavljenim povećanjem minimalne zarade mnogo porodica će živjeti a i sada žive u zoni siromaštva. Ako zadovolje stroge kriterijume za ostvarivanje MOP-a (materijalno obrzbjeđenje porodice koje je jedino socijalno primanje za siromašne) koja se svodi praktično da uslove da nemate ništa, porodica će dobiti od države skoro pa ništa odnosno 152,88 eura mjesečno, kaže Medojević.

Linija siromaštva za jednu osobu prema Monstatu je 280 eura.

Država će izdvojiti za pojedunca koji živi bez ikakvih sredstava za život svega 89,84 eura. U Crnoj Gori prema dostupnim podacima 5.380 porodica sa 18 hiljada članova dobija MOP, što je oko tri odsto od ukupnog broja stanovnika Crne Gore uprkos zvaničnom podatku da je broj siromašnih daleko veći i iznosi 20,1 odsto, rekla je Medojević.

Crna Gora, naglašava, i dalje nema adekvatnu zaštitu nezaposlenih niti starih, koji nisu stekli pravo na penziju iako je to standard država članica EU kojima težimo.

Je li mi to kupujemo vrijeme da što duže ostavimo naše ugrožene građane u patnji i nemaštini? Vrijeme je da se uvedu minimalno primanja ispod kojeg ne smije živjeti ni jedan stanovnik naše države. Moramo osigurati prehranu za sve socijalno ugrožene građane preko Narodnih kuhinja i socijalnih prodavnica koje moraju biti osnovane ili naći neki alternativni način da ljudi imaju osnovne životne namirnice i higijenska sredstva, besplatno. Užina u školi bila bi način da djeca dobiju hranjiv obrok a riješila bi nesigurnosti ishrane kod kuće kod socijalno ugrožene djece Uvezivanjem domaćih proizvođača hrane sa ustanovama koje obezbjeđuju hranu ugroženima bila bi obostrano korisna, smatra Medojević.

Kao država trebamo imati barem dva cilja za ublažavanje siromaštva a to je, naglašava Medojević, zadovoljavanje egzistencijalnih potreba socijalno ugroženih i omogućavanje boljeg kvaliteta života marginalizovanih, kroz sistemsku podršku.

Crna Gora mora donijeti Strategiju za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, koji će biti posvećen prevenciji siromaštva i socijalne isključenosti kao i aktivnim mjerama umanjenja siromaštva. Sveobuhvatna socijalna politika mora pružiti širok spektar naknada i osiguranja kako bi obezbijedila socijalnu sigurnost svih svojih stanovnika. Ona mora imati za cilj pružanje finansijske pomoći i podrške ljudima u različitim životnim situacijama od nezeposlenosti, rođenje djeteta do starosti i bolesti, rekla je Medojević.

Podsjetila je da se Svjetski dan borbe protiv siromaštva obilježava svake godine 17. oktobra.

Taj dan Generalna skupština Ujedinjenih nacija službeno je proglasila 1993. godine. Namjera proglašenja ovog dana je upozorenje na rastući problem siromaštva, manjak materijalnih dobara osoba, koji utiču na kvalitet života i mentalno zdravlje, isključenost iz društva, nezaposlenost, nedostatak perspektive i osjećaj nemoći koji prati siromaštvo i socijalnu isključenost. Smisao obilježavanja ovog dana nije samo podizanje javne svijesti o problemu već i zajednička borba svih nas, od lokalnog do državnog nivoa, preko nevladinih organizacija kako bismo svima omogućili život dostojan čovjeka, bez siromaštva i socijalne isključenosti putem solidarnog sistema, mreža pomoći i podrške, zaključila je Medojević.

Izvor: CDM

Pripremila: Dajana Vuković

Pridružujemo se Centru za gradjansko obrazovanje u kritici odluke Vijeća Etičkog odbora Univerziteta Crne Gore (UCG) kojom odbijaju Predlog za kršenje akademskog integriteta, koji je ova organizacija podnijela povodom mizoginog i seksističkog nastupa docenta na Filozofskom fakultetu Aleksandra Stamatovića, u emisiji Neki to vole vruće (emitovanoj na TV Adria 19. maja 2024) za koji je Vijeće ocijenilo da nije u suprotnosti sa Etičkim kodeksom UCG.

Članovi Vijeća: Mr Predrag Janković,  Dr Saša Raičević i Dr Goran Radonjić smatraju da koncentrisanje docenta Stamatovića na ono što je ispod i iznad majice novinarke predstavlja iskazivanje afiniteta prema duhu novinarke, a ne seksizam, koji predstavlja najbanalniji oblik rodne diskriminacije, kojim se narušava ugled UCG.

Zabrinjava činjenica da pomenuti članovi Vijeća ne razumiju pojam diskriminacije, koja je zabranjena članom 8 Ustava Crne Gore i Zakonom o zabrani diskriminacije, koji je definiše kao svako neopravdano, pravno ili faktičko, neposredno ili posredno pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje postupanja prema jednom licu, odnosno grupi lica u odnosu na druga lica, kao i isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva nekom licu u odnosu na druga lica, koje se između ostalog zasniva i na polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji.

Da pojasnimo na način da i članovi Vijeća mogu razumjeti – Stamatović zasigurno afinitet prema duhu voditelja muškog pola ne bi iskazao onako kako je to učinio prema voditeljki, na način kojom je tretira kao objekat, a ne profesionalku u čiju je emisiju pozvan da govori o aktuelnim društveno političkim temama.

Stoga se diskriminatorno ponašanje Stamatovića nikako ne može pravdati slobodom izražavanja, kako to tročalno Vijeće apsurdno navodi u svojem Rješenju o odbijanju Predloga za kršenje akademskog integriteta od 20. septembra 2024.

Ne želimo da vjerujemo da je odluka pomenutih članova Vijeća reprezentativni odraz UCG, čiji etički kodeks, izmedju ostalog promoviše humanističke principe i ljudska prava (stav 10 poglavlje II Moralna i profesionalna načela).

Stoga pozivamo savjesnu akademsku zajednicu da se javno ogradi od odluke tročlanog Vijeća Etičkog odbora UCG, pokrene izmjene i uvede dopunu Etičkog kodeksa kojom bi se jasno propisala zabrana seksističkog ponašanja prema ženama.

Ne pristajemo na Univerzitet koji normalizuje seksistički i mizogini govor, podmukli znak sveprisustne muškocentrične, patrijarhalne solidarnosti.

Posebnu odgovornost da pokaže nultu toleranciju na svaki vid diskriminacije prema ženama nosi rukovodstvo Univerziteta koje je nedavno usvojilo i eleborat o pokretanju programa Studije roda. Ovaj studij nema mjesto u prostoru gdje se pristaje na narativ omalovažavanja drugog bića, zbog bilo koje njegove karakteristike, a pogotovo polne.

Centar za ženska prava

Akcija za ljudska prava

Asocijacija Spektra

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore

Kvir Montenegro

Stana

Sigurna ženska kuća

Juventas

SOS Telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić.

Povodom obilježavanja 15. oktobra – Međunarodnog dana bijelog štapa, Savez slijepih Crne Gore organizovao je panel diskusiju pod nazivom Više od pomagala.

Na samom početku prisutnima se obratio Andrija Samardžić, predsjednik Saveza slijepih Crne Gore koji je podsjetio da je ovaj značajni datum ustanovljen 1964. godine, kada je tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Lindon B. Džonson, proglasio 15. oktobar kao Dan bijelog štapa.

Od tada, širom svijeta, ovaj dan se obilježava s ciljem podizanja svijesti o pravima, mogućnostima, dostignućima, kao i izazovima s kojima se suočavaju osobe oštećenog vida. Dan bijelog štapa postao je sinonim za borbu za samostalnost, slobodu, samopouzdanje i vjeru u vlastite sposobnosti osoba oštećenog vida.

Istovremeno, kako je naglasio Samardžić, bijeli štap je simbol nezavisnog kretanja i životnog samopouzdanja, a ne samo jednostavno pomagalo za svakodnevno funkcionisanje.

Panel diskusija koju smo organizovali predstavlja priliku da se iz perspektive državnih institucija, organizacija osoba s invaliditetom, kao i samih korisnika bijelog štapa, osvrnemo na trenutnu situaciju u oblasti samostalnog kretanja osoba oštećenog vida, kao i na njihove svakodnevne izazove, poručio je on.

Prošlogodišnji Dan bijelog štapa obilježen je početkom obuke za instruktorke i instruktore za samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa. Tokom obilježavanja ovogodišnjeg datuma Dana bijelog štapa predstavljeni su rezultati obuke. Deset osoba oštećenog vida iz Podgorice, Bara i Nikšića prošlo je obuku i sada mogu samostalno da se kreću.

Postignuti rezultati mogu da nam služe svima na ponos. Uspjeli smo da prevaziđemo institucionalna i sistemska ograničenja, a najviše uticaj okoline koji je sputavao osobe sa oštećenim vidom da se samostalno kreću, istakao je on.

Irena Rakočević, direktorica Direktorata za zaštitu i jednakost lica s invaliditetom podsjetila je da je Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava nadležno za koordiniranje politika o jednakosti lica sa invaliditetom. Ona je napomenula da je direktorat za zaštitu lica sa invaliditetom ponovno osnovan krajem februara ove godine , te da je prvi korak koji je sproveden u okviru Direktorata, kreiranje izvještaja koji govori što je urađeno u prethodne dvije godine kada je u pitanju Strategija za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti koja je krovni strateški dokument koja se bavi ovom temom.

Analiiza stanja je pokazala da postojeći trend ostvarenosti indikatora učinka nije bio na zadovoljavajućem nivou. To znači da svi standardi koje smo bili dužni da ispoštujemo nisu bili poštovani, ni kada je u pitanju fizički pristup. Još 2008. godine je donešen zakon po kojem su svi državni i lokalni organi bili obavezni da obezbijede pristupačnost licima sa invaliditetom. Dosta toga je urađeno, međutim, ono što je zabrinulo komisiju koja je radila na ovom izvještaju jeste da do kraja februara ove godine nismo dobili konačan spisak svih objekata u državnoj svojini koje je trebalo prilagoditi, kazala je ona i dodala da je pored toga jako bitna pristupačnost informacijama, javnom prevozu i javnim površinama.

Ovo je možda prilika da najavim da ministarstvo radi na dvije analize, jedna je analiza koja se bavi horizontalnim usaglašavanjem zakona sa standardima UN. Druga je analiza učešća lica sa invaliditetom u javnom i političkom životu, naglasila je ona.

Govoreći o brojnim izazovima sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom, Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore kazao je na panelu, da kao ključni izazov izdvaja sam odnos društva prema fenomenu invaliditeta.

U našem društvu se svaka različitost kategorizuje kao manje vrijedna. Tako se i osobe sa oštećenim vidom, nažalost, u društvu trtiraju kao nesposobne, a kao takve se tretiraju neravnopravno u odnosu na ostalu populaciju. Mi u Savezu slijepih već dugi niz godina radimo na podizanju nivoa svijesti kroz razne aktivnosti, kroz određene primjere pokazujemo da takav stav većinskog dijela stanovništva ne odgovara istini. Napomenuo bih da osobe sa oštećenim vidom, uz adekvatne uslove, mogu biti samostalne i produktivne. Na veću samostalnost osoba sa oštećenim vidom utiče jedan značajan izazov, to je nedostatak dovoljnih usluga za podršku za život u zajednici. Mi se u Savezu slijepih trudimo da konstatno uvodimo neke nove usluge za podršku za život u zajednici, jedna od njih je upravo usluga za samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa rekao je on i dodao da to nije jedina usluga koju Savez realizuje.

Moram pomenuti da imamo i uslugu videćeg pratioca, koja predstavlja jedan važan servis podrške. Pomenute usluge se sprovode uz podršku glavnog grada Podgorica i Opštine Nikšić, dok izostaje adekvatna podrška države i institucija sistema, te obije usluge i dalje nisu licencirane, kazao je on.

O tome koliko je značajna i korisna obuka za samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa, govorila je polaznica pomenute obuke Bojana Otašević.

Ova obuka je za mene jedan veoma bitan životni događaj i jedno novo životno poglavlje jer, samostalno kretanje je jedan vrlo bitan korak kada govorimo o samostalnom životu. Prije godinu dana nisam intezivno koristila bijeli štap što se nakon obuke promijenilo. Sada bijeli štap koristim čak i kada imam asistenciju osobe koja vidi. Savladala sam mnoga mjesta i putanje, bez obzira na neke strahove koje sam prije imala, uvijek je u meni bila prisutna činjenica da jednoga dana neću zavisiti od dobre volje članova porodice i prijatelja, kazala je ona.

Dugogodišnji korisnik bijelog štapa, Radenko Lacmanović, kazao je da ovaj međunarodni Dan istinski doživljava kao praznik.

Sve što unapređuje, opominje, poziva i ukazuje na stanje u kome živimo vrijedi slaviti. Rekao bih da je bijeli štap najprepoznatljivije sredstvo za kretanje u javnom prostoru. Ovim putem apelujem na sve, pogotovo mlađu populaciju, da uzmu bijeli štap u ruke i odlučno krenu u samostalniji život. Kroz svoje iskustvo, savjetovao bih da korisnik sam donese odluku i krene u ljepši, srećniji i sigurniji život, poručio je on.

Izvor: RTV Budva

Pripremila: Dajana Vuković